u ime svih nas iz 50 i neke...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
u vreme tranzicije tesko mogu biti zadovoljna ali prezivljavam nekako, sluzbenik sam i za sada hvala Bogu jos sam na radnom mestu, mada nas mladi prestizu ali po onoj staroj - na mladima svet ostaje-ne preostaje nam drugo nego da se laktamo ( da ne kazem edukujemo) pa ko prezivi pricace.
 
sosa iz banata:
Pozdrav od pedeset i drugee !!!! Godine .......
Beše jedna tema: "HAJDE DA OSNUJEMO FORUM RAZVEDENIH". Trajala je 2 godine i bilo nam je lepo. Imali smo svoj kutak. Pomagali smo jedni drugima u rešavanju kojekakvih problema. Tu temu je posetilo oko 15.000 članova. Jednoga dana nas administrator prebaci na forum RAZNO. Smislili smo mi novu temu, vratimo se ponovo na forum POZNANTSTVA, a onda? dodjoše neki " provokarori" i unakaziše temu svojim prilozima, svadjama i raznim monstruoznim fotograijama. Onoliko mržnje kod nekih ljudi na jednom mestu nisam videla.
Zato, Natalija želim ti da ti ova tema uspe, da dugo traje. Čekali smo te na tom našem divnom okupljanju u Beogradu. Sada tih ljudi nema nigde, mnoge su teme zatvorene i pogledaj kako izgleda ovaj forum POZNANSTVA:)?
 
hvala na lepoj poruci.
danas sam, vracajuci se sa posla, videla neobican prizor. dvoje dece od 12-ak godina je lezalo na ledjima pored ograde skolskog dvorista. kad sam prisla blize slika je postala jos cudnija - oni su se okacili o mlado drvo i svom snagom i tezinom ga vukli ka zemlji, dok je njihov treci vrsnjak gazio odozgo. nije im bilo lako da ga saviju toliko da se slomi, ali su ipak uspeli, izgrebavsi se i isprljavsi usput. drvo je puklo, a ja im nista nisam rekla, nista ne bih mogla da popravim i pratile bi me njihove psovke i uvrede dok ne zadjem za susednu zgradu. oni su pobedonosno ustajali , otresali sa sebe lisce i blato, galamili i vredjali drugu grupu dece koja se osmelila da im kaze da nemaju pravo da krse drvo koje nisu zasadili. a ja im nisam rekla da ne bi imali pravo da krse bilo koje drvo.
sva ta deca su duplo mladja od moje dece. ja sam se stidela... svega...
zao mi je sto se nisam pojavila na tom druzenju. ljudi koji imaju sta da kazu, nadju nacin...
 
Cao narode iz 50 -tih
Danas sam imala predivan dan, na brzaka skuvala rucak ( mada se nedeljom zabodem u kuhinju ali ovaj put zbrzala obavezu) i odlucila da celo popodne provedem u priridi. Reka nije daleko i pesaka odsetam do nje. Jesen je predivna sa svim onim tonovima zute i zelene boje, vazduh cist i mir, mir, mir. Moja drugarica priroda me naj bolje opusta probajte i verujte mi bice vam lepo, i nista ne kosta.
 
zozefina:
ja sam takodje iz Balaseviceve pesme i kad god udjem na forum ili pricaonicu, smuci mi se nacin komunikacije, kada pozelim da se druzim onda shvatim da u proslom veku smo koristili pisma a ne tastaturu, da smo pisali polako i lepo, ljuto kada smo ljuti a ovo sada ne mogu da razumem.Krecem se medju mladima, imam sina od 35 i nista mi nije jasno.A sada Natialija postavlja lepo pitanje i volela bih da se okupimo i pokazemo mladima kako se nekad druzilo

Zozefina, tako inspirativno ime, za sva vremena a tako malo dodira sa realnoscu. Pa sta briga klince za to kako smo se mi drtuzili. Uostalom moj drugar iz Balasevicevog omota celuloidne ploce, pre nego me je zarazio, podpao je pod moj uticaj i pored Stane zavoleo je i Azru. Kada bi videla moj rukopis prigrlila bi tastaturu kao nesto najrodjenije.
Jedino sto nam mozda preostaje i sto nam niko ne moze uzeti, cak ni prevarom to su snovi koje smo sanjali, ukoliko ih se uopste secamo.
 
50 i neke, 60 i neke, pa i oko 70-te, mislim da godine nisu toliko bitne za normalno komuniciranje i da karakterna istovrsnost i onaj osecaj da vam neko "lezi" za druzenje i komunikaciju nisu limitirani godinama. Nasa tela su samo spoljni oklop onog duhovnog u nama po cemu se prepoznajemo i ostajemo u dugim kontaktima bilo koje vrste. Prijatelj je draga osoba bez obzira na sve spoljne osobine ukljucujuci i godine i iznenadili bi smo se kada bi komunikacija bila bez predznaka godina koliko bi slucajeva bilo da se kasnijim upoznavanjem ustanovi veca starosna razlika .Pozdravljam sve,dugo trazim ovakav ton kominikacije i prosto ne znam sa kime bih se dopisivao kada bih morao da biram, sve poruke mirisu "Balasevicevski" ,pa "Smak" "Leb i sol" ,prosto je buknulo nesto iz mene da sam u pravom drustvu i lepo se osecam. Hvala Nataliji sto je zapocela nase druzenje.
 
Imam osecaj da je iz tog NASEG vremena sve imalo neki drugaciji smisao, mozda smo bili bezbrizniji i sigurniji u sebe nego sada, ali muzika je definitivno bila bolja, dokaz za to je sto i danasnje generacije slusaju nasu dobru staru muziku. Po nekad sebi dozvolim izlet i na neki koncert kao naprimer DUGMICA prosle godine, ponela me neka mladalacka energija i presla sam 150 km da prisustvujem koncertu mada me je to dosta skupo kostalo, kad sam se vratila kuci u sitne sate noge su mi bile otecene kao krofnice ( i ton je malo zakazao) ali atmosfera i ta silna masa od koje je polovina nasa generacija zna da ponese i ispuni dusu.
 
uzivam (ja iz 60-e oops) :-), da vas citam.....a koliko vas razumem , ne mozete ni zamisliti....u pravu je -tempo- kad zamera na deljenje po godistima rodjenja...u ovim nasim godinama to je zaista nebitno...mislim da nam je to navika zbog velikog broja jako mladih ljudi...pa eto , da se nekako odvojimo jer mi njima nismo nesto bog zna zanimljivi...ja i to razumem.
svi mi smo danas uskraceni za stil zivota...nacin druzenja...cak i nacin na koji se objasnjava ljubav, danas, mi ne shvatamo....
ali to nije razlog da tugujemo...to je razlog da govorimo....neko ce nas cuti...neko ce razumeti...neko ce pozeleti da nauci od nas....a mnogi bi mogli da nauce kako izgleda prijateljstvo...kako se voli, kako se postuje....kako se cuti....
ne mogu da verujem koliko smo se otudjili u zadnjih 16 godina. to nije smelo tako da se odvija. pa se pitam da li tu nema , ipak, najvise nase krivice...ne mozemo napred ako to ne priznamo. osecam da bi sve moglo opet da bude kao sto je ranije bilo. osecam i zelim......
cesto se spomene u mom drustvu, kada krenemo sa ovom temom, kako se bez novaca ne moze izaci...ja mislim da druzenje ne kosta u tom smislu...na kraju, ako nemamo novca, zasto ne prosetamo....vazno je biti raspolozen za pricu...vazno je biti tu kad smo potrebni...pruziti ruku...pomoci......ne secam se ko je rekao ovo : ne jadikuj nad bedom sveta, nego ga nastoj uciniti boljim...pa zar nije ?

bobana, :-)
 
Sada je par sati posle ponoci i ne zelim da spavam i mogu vam reci da sam modifikovao sebe zadnjih godina da veoma malo spavam i to mi ne smeta, cak sta vise nalazim zadovoljstvo u tome sto mi dan u svesnom stanju duze traje. Po meni je lepo zavrsiti obaveze i onda laganica muzikica, obicno koktel iz PC-ja domacih onih nasih koje je spomenula "bobanap" ili Santanin koncert, pa Shade, neki filmic i tako po zelji odaberem sta izadje iz mene pa kada san sam dodje.I pored desetine ljudi sa kojima sam svaki dan u kontaktu, imam odredjene okolnosti usamljenosti, ali ovo sve kompenzira( doduse ne moze da nadoknadi,ali ko danas ima sve, nesto uvek nedostaje). Slazem se sa "bobanap" da novac nije neophodan za pravo zadovoljstvo.Ko dovoljno ume da pogleda unutra, videce da je jedina prava vrednost razumeti drugoga,pomoci ako se moze i imati nekoga za potpunu komunikaciju.Mladi danas prikrivaju ono pravo, a to je da su uplaseni da li ce ostvariti normalnu egziztenciju i pristojan zivot. Mi smo imali to i hvala okolnostima sto sam dozivotno bogat tim secanjima, a verujem i vi isto mislite.Secam se da sam gurao "Smakov" kombi da upali dok je Tocak isao pored nas nekoliko klinaca a Boris unutra drzao kantu sa gorivom iz koje je crevo islo u karburator." Negde iz daleka,cuju se daire...." , ma lepo je bilo. Steta sto se gubi iskreno i odano druzenje bez obzira sta smo jedni drugima.Svi o tome pricamo kao osnovnom nedostatku, a toga je sve vise.Mislim da nedostaje u nama preseka odlucnosti , recimo da kada se prepoznamo da neko kaze " hej, jesi li blizu, ima jedna lepa klupa na jezeru ili kafic sa tihom muzikom,zapocnimo prijateljstvo bez obzira u kakvim smo okolnostima..." Mislim da zivot postaje sve vise virtualan i uglavnom jadikovkama i definisanjem necega sto bi smo zeleli i okolnostima zbog cega to ne mozemo ostvariti i mi pustamo da zivot prolazi bez prave forme koje nase bice zeli za sebe. I tako iz dana u dan, nadajuci se da ce sve samo doci na svoje mesto.A oko nas klupe u parku i dopiruci bluz iz obliznjeg kafica prosto mame, ali mi nemamo vremena jer nas uvek cekaju neke obaveze, uvek se negde zuri a dok se udaljavate osecate u sebi da ste trebali bar malo da sednete.Mozda je danas glavni problem sustinska usamljenost i pored bilo kakve guzve oko nas.Pitanje je i koliko smo se mi stvarno nasli sa nekim pre 20-setak (manje - vise ) i u sta se sve posle pretvorilo. Verujem da mlade i to plasi, vesele se oni po kaficima,ali i gledaju svaki dan kakvi su danas brakovi i pitaju se hoce li i njihov izbor kasnije poci nezeljenim tokom.
 
tempo.....,
iz jedne dileme ubacis me vrtoglavo u drugu.....
pogodio si srz u tekstu koji si napisao.....cini mi se da mislimo isto. ali, kako povratiti nivo kriterijuma. kako ispraviti iskrivljenu sliku o pravim vrednostima....malo mogu da ucine film i pozoriste, jos manje knjige mladje generacije pisaca...u odnosu na prejak uticaj TV-e i tabloidne stampe....
u pravu si kad kazes kako pustamo da zivot prolazi pored nas...ali , zar ne mislis kako je na nivou epidemije sve sto hocemo i mozemo uslovljeno sa materijalnim....neko ovde rece, kako te izbegavaju ako nisi " dovoljno" imucan...sta ti preostaje...opet se povuces u lavirint sebe samog...i samo imas jednu zelju--ostati normalan i sebi dosledan....obratis se virtuelnim prijateljima , onako nenametljivo u zelji da potvrdis sebe uporedivsi se sa njima....i dozivis da te neko ispljuje jer si u trenutku pozeleo da odbranis dobre ljude od losih.....
ponekad pozelim da opet imamo "VODJU"...koji ce nam odrediti sta i kako da radimo...koliko i o cemu da mislimo....

bobana.....
 
dakle drustvo zao mi je sto sam pauzirala ali evo i mene ponovo. 23.00 je konacno kraj dana.raduje me da ste malo zivnuli ,mislim da je ostalo dosta tema za caskanje i da malo sam bolje savladala ove zavrzlame sa netom.tacno u nase vreme se koristila 'artija i olovka ali 21 vek je.jedina mana ovakvom komuniciranju jke sto ne koristim znakove interpunkcije ,jer me smaraju da ih trazim po tastaturi.:)
 
Bobana, zapoceo sam par redova o materijalnom , pa sam obrisao, jer mislim da se tu razumemo. Poenta je u duhovnom, konkretno u , po meni , glavnom nedostatku u danasnje vreme - nedostatku pravog partnera. Mozemo mi da imamo vise ili manje, ali ono glavno sto te cini jakim, zadovoljnim, samouverenim, to je kada to sto imas ili nemas dovoljno, delis sa nekim. Svo nezadovoljstvo je u tome sto smo se negde pogubili i zaboravili kako treba da izgleda partnerski odnos.Odatle je sve krenulo. Zaboravljeno je pravo tumacenje reci " drugarstvo". Bez obzira sta smo jedni drugima - supruznici , rodjaci,komsije, glavno je biti drug - paralelno sa ostvarivanjem licnog interesa voditi racuna i o tudjem bez iskoriscavanja i kad god se moze uciniti gest-pruziti partneru ono sto voli.Uzajamnost u tome obezbedjuje dovoljno zadovoljstvo da se i nedovoljni standard lako podnosi, naravno lepse je gde se ima dovoljno za osnovno.
A "VODJA" , pa vodja je u nama , to sto zelis za sebe je tvoj vodic.Zastanes , definises i krenes sa postavljenim parametrom kroz zivot, vodis racuna da ostanes normalan i dosledan kako si lepo rekla - i potrazis kroz svakodnevne obaveze i slobodne trenutke pravog prijatelja ili virtualnog, za pocetak nebitno,selekcija je spontan proces koji vremenom sve dovede tamo gde mu je mesto. Vazno je samo ne biti pasivan i krenuti u kontakte, nikako se ne povuci u sebe.A to sto se nalece na negativce, pa to je njihov problem i hendikep - naletis, uocih ih i zaobidjes, ides dalje. Sta te briga sto je agresivac ljut sto si zastitila dobrog i slabijeg i kakva je njegova reakcija.Pa njegova ljutnja i prostota je upravo dokaz da je tvoja plemenitost bila jaca. Posle toga samo produzis dalje,samouverenija i sa vise nade u bolje sutra.
A na Dulu sam " ljut" - taman me je prosla ljutnja na samog sebe sto nisam otisao na koncert "Dugmica", kad ona onako lepo i ukratko u par reci izgovori mnogo vise i vrati mi samokritiku sto sam bio u fazonu "ma mrzi me" i propustio da me nostalgija ponese u toj masi.
 
tempo,
nijedna civilizacija nije unistena spolja, ona se razara iznutra....ovo na racun " vodje "....
htela sam da kazem da smo promasili kao " slobodno drustvo ". pa zar nismo ?? slazem se sa svim sto si napisao, ali ne zelim da za sve promasaje krivimo 90-e godine. ne bih da udjem u sferu politike ( toga ima i previse na podforum-u--politika--) ali neshvatljivo mi je ovo sto radimo, SVI !
bojim se da uzalud ogromna vecina nas zeli zivot u stilu i nacinu koji je u nama...sa kojim smo odrasli, sazreli i sa kojim cemo ostariti....voleti ljude, postovati coveka...podeliti svoje sa onim koji nema...a pri tom se ne osecati "iznad"...
pa pogledaj kako se odredjeni broj ljudi ponasa vodeci politiku na drzavnom nivou, u nasem (nazovi) interesu a onda pogledaj kako se veliki broj ljudi koji su u sluzbi ovih prvih ponasa.....
gledajuci sve to narod u vecini gubi poverenje, ne vidi smisao...ne nada se nicemu...i tada se desava ono najgore----ljudi, dobri ljudi se povlace, ne zele vise ni da se nadaju....razocarani i nemocni pocinju da traze krivca medju onima koji su javno istaknuti. kako ih ima mnogo tu sad dolazi do podela....do uzasnih podela......delimo se na partije, ideje...grupisani oko jednog lika.....
to je u grubo slika nasa. tako rascepkani ne licimo ni nasta...a lako nas je drzati " u toru " !!
na racun ove slike ja sam pozelela da imamo " vodju". ovakvi kakvi smo ne zasluzujemo da mislimo svojom glavom. " EMANCIPOVANI ROBOVI SAMI SE PRODAJU ".
uf, davim , a ??
ja sam cesto u Bgd-u i naravno da sam bila na "dugmice". veruj mi mislila sam da cu se ugusiti kad je Bebek krenuo....toliko emocije, adrenalina u toj prvoj sekundi....to je neopisivo....te noci sam imala opet 16 godina..... .............. ...................

bobana, :-)
 
Ne ljuti se ,, tempo,, kako kaze ona nasa narodna" ima dana vise nego kobasica" nismo mi jos toliko stari, bice jos koncerata...............ako nista drugo slusacemo stare ploce i eto nacina da uzivamo. Nego mene drugo muci , plasim se kako cu izdrzati ovaj pritisak tranzicije, kad nije covek siguran dali ce sutra raditi i ako ostane na poslu dali ce zadovoljiti ili ako nedaj Boze otane bez posla ko ce ga zaposliti i................... a nismo jos za penziju.
 
Bobanap,moram ti priznati da sam veoma retko imao prilike da razgovaram sa nekim ko ume ukratko da pogodi srz mog razmisljanja i da nemam osecaj da tu treba sta da se dopuni.To me upucuje na zakljucak da se mi sa foruma upravo zato ovde i “ nadjemo” i razgovaramo, tj da u nasem zivotu imamo adekvatne sagovornike i partnere mi bi smo bili ispunjeni i sumnjam da bi smo izasli na forum u potrazi za virtualnim prijateljima ili sta vec ko zeli.To sto smo ovde upucuje na glavni nedostatak u nama i oko nas – imati pored sebe osobu sa kojom imas kopletan partnersko-drugarski odnos, a takodje bar jedno-dva prijateljstva gde se skoro ili potpuno sve moze reci. E, to se onda moze nazvati ispunjenom licnoscu, a sve ostalo tipa posao, obaveze i sl. je samo okvir koji nam omogucava vise ili manje lagodnosti pri konzumiranju pravih trenutaka.Ah ,da, dopunio bih se konstatacijim da bi najlepse bilo kada bi ona centralna licnost pored nas bila i tih “ jedno- dva prijatelja “ kojima se sve moze reci. Ja sam, ovako za sebe, indentifikovao glavni uzrok zbog cega sve vise brakova puca ili tokom godina imaju opadajucu skalu kvaliteta da sve jednom predje u formalizam i trajanje tipa - 'ajd ,istrpecu, tu su deca, pa sta ce reci okolina, kakve li ce biti posledice itd. Problem je u tome sto smo se nekada trudili za naklonost, ukazivali paznju, krili u sebi bojazan da nece pogresan potez ili rec udaljiti osobu koja nas zanima, a kada se sve to zavrsi brakom, ubrzo bar jedno ili oboje nesvesno pocnu da se gube u samouverenosti da je potpis u opstini sustinski odredio i dao karakter i okvir trajanju zajednice. Tada se zaboravi da partner paznjom mora da se neguje svakodnevno bez obzira na umor, finansijske probleme, zivahnu decu, sukob u familiji...Mislim da smo se podelili na retke srecnike koji su sacuvali svezinu svog odnosa, one koji su se utopili u dozivotni formalizam i one hrabrije koji su uspeli da preseku.
Dula, u tvojih par reci ja doziveh kao da sam bio na koncertu, super sto si i dalje ovde.
Eto i ja se raspricao, hteo ne hteo moj profil izlazi i prekidam samo iz pristojnosti i obzira da forum nije mesto za kilometarske tekstove.Pozdrav svima.
 
tempo,
uuuuuuuu.........otvorio si ozbiljnu temu....ovo se zove "krupan zalogaj"....probat cu da iznesem teret do kraja. mada moras priznati da bi se tvoj text pod jednim naslovom ipak mogao podeliti bar na tri dela....svejedno, i ja cu to nekako spojiti u celinu.
prica o drugarstvu na nivou totalnog razumevanja je cesta pojava i sve je jasno. ti u textu ( i ovom i onom od ranije) vise stavljas akcenat na brak....odnosno--zasto brak puca ili zasto se trpi u braku......ili zasto toliko razvoda......
ljudi stupaju u brak iz vise razloga. najcesce iz ljubavi........ne zelim da komentarisem druge razloge( interes i slicno...) zasto ostaju u braku , postavlja se pitanje, ako je brak los....ako su supruznici nezadovoljni...nesrecni....
Jovan Ducic kaze : "brak se sastoji najcesce od jednog lazova i jednog nasilnika. "
Svift kaze :" razlog sto je tako malo srecnih brakova jeste u tome sto mlade dame trose vreme u pravljenju mreze, a ne kaveza. "
a Buhvald kaze : " srecan brak i danas sacinjavaju troje: muz, zena i televizor."
los brak najcesce ostane i odrzi se do kraja zbog interesa. najcesce je zena ta koja se " zrtvuje" a sve zbog decijeg interesa...?? nije retka pojava da je muskarac slabic koji ne zeli i ne moze da izadje iz zajednice jer je ususkan a pri tom ocekuje da se moze " zabaviti " sa strane.... postoji jos bezbroj razloga ali ja sam se bazirala na dva najcesca.
koliko god da smo emancipovano drustvo, mi smo daleko od toga da smo obrazovano drustvo ( pocev od mene , da se razumemo). devojke se udaju vrlo brzo posle srednje skole , iz ljubavi ali i sa idejom da su se dozivotno osigurale...mladici se takodje relativno rano zene, iz ljubavi ili sto je cesta pojava kad je beba vec na putu...pa zar to nije dovoljno lose od samog pocetka....ali vrlo brzo dolazi do situacije gde se ili oboje ili jedno pita --sta mi je ovo trebalo...
ti se pitas zasto medju partnerima nema sklada , razumevanja..poverenja...zasto to trazimo negde drugo...ja mislim da je glavni razlog u razlogu zasto je i doslo do braka. retko ko realno vidi kakva je osoba sa kojom ce stupiti u brak. sveko vidi u partneru ono sto zeli da vidi. svi, cini mi se vole sebe u partnerovim ocima, a ne partnera....a veoma brzo kad se skinu maske ovim ili onim povodom i kad "kola krenu niz brdo"...retko ko ima dovoljno hrabrosti da stvari nazove pravim imenom ili retko ko je dovoljno mudar da odluci pravedno , da ponudi posten razgovor, ako treba i dogovor....po meni...sve posle toga je kako kod koga ali uglavnom zivot sa dvostrukim arsinima....sa maskama...zivot koji nije zivot. da ne pricam o nijansama u brakovima gde ima novaca do onih koji zive siromasno....poroci......svih vrsta....itd.
kao sto rekoh tema koja bi se sad mogla izdeliti na grupe, pa podgrupe.......koliko god da sam imala dobru volju nemogu sve obuhvatiti odjednom a i malo sam umorna....
ali znam sigurno da nedostatak prijateljstva rusi brak a ne nedostatak ljubavi.
a Sokrat je rekao ovo ako se dobro setim : brak je nesto zbog cega se covek kaje, bilo da ga sklopi ili ne sklopi.

bobana :-)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top