Молили су Хрвате да их побију-Стравична свједочења о злочинима Хрвата против Срба

  • Začetnik teme Začetnik teme Uysal
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Uysal

Elita
Poruka
16.872
Azra Bašić, rođena u Hrvatskoj, uhapšena je u utorak u saveznoj američkoj državi Kentucky zbog sumnje da je učestvovala u ratnim zločinima počinjenim u BiH tokom rata.

Bašićeva, koja je koristila i imena Azra Kovačević i Izabela Bašić, sumnjiči se da je učestvovala u mučenjima i ubistvima Srba iz Dervente, u logorima, u periodu od aprila do juna 1992. godine. Ona već duže vrijeme živi u Stantonu u Kentuckyju, a uhapšena je na osnovu potjernice iz BiH.

OT Doboj vodi istragu

"Okružno tužilaštvo (OT) u Doboju vodi istragu protiv osumnjičene Azre Bašić, zbog osnova sumnje da je kao zapovjednik grupe 108. Riječke brigade vojske Republike Hrvatske, u periodu april – juli 1992. godine na području opštine Derventa počinila krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva", kazala je za Sarajevo-x.com Slobodanka Lukić iz Odjela za informisanje pri OT Doboj.

Kako smo saznali u OT Doboj, za Bašićevom je bila raspisana međunarodna potjernica.

Američki mediji navode da ju je Interpol 2004. godine locirao u Kentuckyju, a Sud BiH je objavio međunarodnu potjernicu za njom u oktobru 2006. godine. Navodno, SAD su zvaničan zahtjev za ekstradiciju Bašićeve dobile u februaru 2007. godine, no američke vlasti su tražile dodatne dokaze, koje je naše Tužilaštvo poslalo u aprilu 2010. godine.

U Okružnom Tužilaštvu Doboj istakli su za Sarajevo-x.com da oni još nisu zvanično obaviješteni o hapšenju Bašićeve i stoga ne mogu davati više podataka o predmetnom slučaju.

Stravična svjedočenja

Američki mediji navode da se u dokumentima koji su predati Okružnom sudu u Lexingtonu, navode stravični detalji o mučenju i ubistvu Srba koje je počinila Bašićeva kao zapovjednik Riječke brigade vojske RH.

U dokumentima su navedena i svjedočenja Radojice Garića u Dragana Kovačevića koji tvrde da je Bašićeva zaklala Blagoja Đurasa, kojeg su prije toga do besvijesti tukli pripadnici hrvatske policije i vojnici.

"Nakon toga Azra nas je uhvatila za glavu, odvukla do Đurasa i natjerala da pijemo njegovu krv", posvjedočili su bivši logoraši.

Sreten Jovanović je također posvjedočio da ga je Bašićeva tjerala da pije benzin, tukla do besvijesti i palila njegovo lice i ruke.

Mile Kuzmanović je naveo da su ga Bašićeva i ostali vojnici tjerali da puže po podu na kojem je bilo stakla od razbijene boce i da liže krv, te da su mu vojnici konopcem čupali zube.

On je naveo i to da je Bašićeva njemu i drugim zatvorenicima naredila da progutaju šaku soli i jedu jugoslovenski novac, a nakon toga ih je udarala čizmama, kundakom, šipkama, električnim kablovima i palicama.

Bašićeva je, kako se navodi u dokumentima, Kuzmanoviću zasjekla uho klještima, a prije toga su mu istim tim klještima počupali sve nokte.

Drugi svjedok je, pak, potvrdio da je Bašićeva Kuzmanoviću usjekla krst sa četiri S na čelu.

Azra Bašić je rođena 22. juna 1959. godine u Rijeci u Hrvatskoj kao Azra Alešević. Za Nedžada Bašića iz BiH udala se 1994. godine.

http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/110317048

------------
Strasno, ne mogu da vjerujem da nesto ovako moze pociniti jedna žena.
 
Poslednja izmena:
Имао је само једанаест година када су га, једне дубоке јунске ноћи 1992. године, родитељи шапатом пробудили и руком му дали знак да је време да крену.
У збег. У бег пред смрћу. Зору нису смели да дочекају у својој кући, у свом селу Доња Каменица, у братуначко-зворничком крају.

....................................................................

Утрчао је право у руке онима који су и по Доњој Каменици убијали и уништавали све српско...
Албанка Елфета Весели, из истог села, познавала је Слободана, наравно. Имала је тог дана пуне 32 године, али и морбидну потребу да и ритуалним иживљавањем над 11-годишњим комшијом “шкијом” утоли мржњу. Доказујући се пред локалним Алаховим ратницима.
Зверски га је мучила пред свима! Свукла је са њега одећу и обућу, и узела нож...

Pronašli smo ga u jednoj jami u obližnjim brdima. Sa telima još nekoliko ubijenih Srba. Bilo je u poodmakloj fazi raspadanja. Dečak je na sebi imao samo stari tamno-plavi radnički mantil. Sa etiketom «Primorje». Ispod - ništa. Identifikovali su ga otac Ilija i majka Desanka.
Na osnovu čega ste zaključili da je dečak bio mučen pre nego što je ubijen? Kako je umoren?
- U gornjoj vilici - što stoji i u našem obdukcionom nalazu - izbijeno mu je svih šest prednjih zuba. Otvor čmara bio je znatno proširen, prolazan - kako smo konstatovali - «za tri prsta». Imao je više sekotina u predelu glave i trbuha. Neke od njih su nanete, najverovatnije, posle smrti. Povrh svega, stomak mu je bio rasporen u obliku krsta. Ako se ne varam - bilo mu je odsečeno desno uvo. A na kraju - ispaljen metak u slepoočnicu. Iz neposredne blizine. U dve reči: monstruozno, svirepo ubistvo.
 
Имао је само једанаест година када су га, једне дубоке јунске ноћи 1992. године, родитељи шапатом пробудили и руком му дали знак да је време да крену.
У збег. У бег пред смрћу. Зору нису смели да дочекају у својој кући, у свом селу Доња Каменица, у братуначко-зворничком крају.

....................................................................

Утрчао је право у руке онима који су и по Доњој Каменици убијали и уништавали све српско...
Албанка Елфета Весели, из истог села, познавала је Слободана, наравно. Имала је тог дана пуне 32 године, али и морбидну потребу да и ритуалним иживљавањем над 11-годишњим комшијом “шкијом” утоли мржњу. Доказујући се пред локалним Алаховим ратницима.
Зверски га је мучила пред свима! Свукла је са њега одећу и обућу, и узела нож...

Pronašli smo ga u jednoj jami u obližnjim brdima. Sa telima još nekoliko ubijenih Srba. Bilo je u poodmakloj fazi raspadanja. Dečak je na sebi imao samo stari tamno-plavi radnički mantil. Sa etiketom «Primorje». Ispod - ništa. Identifikovali su ga otac Ilija i majka Desanka.
Na osnovu čega ste zaključili da je dečak bio mučen pre nego što je ubijen? Kako je umoren?
- U gornjoj vilici - što stoji i u našem obdukcionom nalazu - izbijeno mu je svih šest prednjih zuba. Otvor čmara bio je znatno proširen, prolazan - kako smo konstatovali - «za tri prsta». Imao je više sekotina u predelu glave i trbuha. Neke od njih su nanete, najverovatnije, posle smrti. Povrh svega, stomak mu je bio rasporen u obliku krsta. Ako se ne varam - bilo mu je odsečeno desno uvo. A na kraju - ispaljen metak u slepoočnicu. Iz neposredne blizine. U dve reči: monstruozno, svirepo ubistvo.

Ok, nije naodmet staviti i ovu info ali mozes li nesto napisati i povodom teme ako imas naravno.
 
Auuu kakvi su monstrumi ove hrvatice, nisam ni naslućivao :eek:

navode se iskazi svjedoka po kojima je osobno ubila jednog pretučenog srpskog muškarca tako što mu je prerezala vrat, a nakon toga je prisilila druge zatočenike da ližu krv ubijenog. U dokumentaciji se navodi niz drugih okrutnih djela koja joj se stavljaju na teret, poput paljenja ruku i lica zatočenika, urezivanje križa s četiri slova C na čelo i leđa zatočenih, rezanje uha, lizanje stakla.
http://portaloko.hr/index.php?optio...-zloina-na-srbima&catid=67:vijesti&Itemid=124
 
Ok, nije naodmet staviti i ovu info ali mozes li nesto napisati i povodom teme ako imas naravno.

Онај пост сам навео као одговор на твоје питање да ли је могуће да једна жена почини онакав злочин.

А о злочинима над Србима има ова тема са језивим и стравичним свједочењима, фотодокументацијом и изјавама.


http://forum.krstarica.com/showthread.php/399464-OSTALA-BEZ-DESET-ČLANOVA

И за већину њих нико никада није одговарао.
 
Онај пост сам навео као одговор на твоје питање да ли је могуће да једна жена почини онакав злочин.

А о злочинима над Србима има ова тема са језивим и стравичним свједочењима, фотодокументацијом и изјавама.


http://forum.krstarica.com/showthread.php/399464-OSTALA-BEZ-DESET-ČLANOVA

И за већину њих нико никада није одговарао.

Posto je u pitanju albanka, o njima nismo saznali nista novo. Oni imaju 2-3 zanimanja. ili su slasticari, dileri drogom ili koljači.
 
Posto je u pitanju albanka, o njima nismo saznali nista novo. Oni imaju 2-3 zanimanja. ili su slasticari, dileri drogom ili koljači.

Муслимани су оптужили њу за тај злочин, мада опет без истраге и процесуирања и стручног рада истражитеља се не може знати права истина. А процесуирања нажалост никада бити неће.
 
MESTO I VREME: Derventa, logor u prostorijama Doma JNA, kraj aprila 1992. godine.

KRATAK OPIS: Prilikom jedne od masovnih tuča uhapšenih Srba iz naselja Čardak u Derventi, mnogi su tako pretučeni da su gubili svest.
Tom prilikom od zadobijenih udaraca pao je Đuraš Blagoje iz naselja Čardak, u Derventi, kome je tada prišla Kovačević Azra, koja je bila u vojnoj uniformi i nožem mu prerezala grlo, prokomentarisavši da to čini da bi lakše umro.
Nakon toga su terali zatvorene Srbe da ližu krv sa Đuraša.

DOKAZ: Komitet pod brojem 438/94, i 584/94.

http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/5-IZV.htm

--------------
http://www.urz-derventa.org/urz/index.php?option=com_content&view=section&layout=blog&id=9&Itemid=63

Iz izjave Svjedoka_033

U međuvremenu u salu Doma JNA došla je jedna žena u maskirnoj uniformi,koja je za bijelim opasačem imala pištolj,a u ruci je držala nož, dok je o desnom ramenu držala manji automat. Sa njom je u Dom došlo nekoliko pripadnika hrvatske vojske u maskirnim uniformama sa oznakom HOS i šahovnicom, a moglo ih je biti oko deset i odmah su počeli nas zatvorenike da udaraju.
Azra je prišla Kuzmanović Mili koji je bio na čelu gledano od vrata, u ruci je držala nož i rekla da će mu odsjeći polni organ, a zatim ga počela šamarati tražeći da prizna šta je posjedovao od oružja, kome je oružje predao, govorila mu je da je četnik i da je likvidirao hrvatske vojnike, a zatim je redom išla od jednog do drugog uhapšenog zatvorenika i tukla ih. Za njom su išli ostali pripadnici HOS-a, njih oko osam, koji su takođe udarali zatvorenike, rukama, čizmama, kundacima od pušaka, palicama, a udarali su nas po čitavom tijelu, od čega su neki zatvorenici padali na patos, bili u nesvjesnom stanju i obliveni krvlju.
...
Kada je Azra došla do mene, udarila me pesnicama u predjelu sljepočnica od čega sam ja posrnuo, ali su me dočekala dva pripadnika HOS-a, uspravili me i držali ispod pazuha, a Azra je prošla iza mojih leđa, pitala me jesam li ja bio četnik, šta sam imao od oružja, gdje je moje oružje, koga sam ubio od hrvatskih vojnika, kada sam ja i zbog čega kao Srbin došao i nastanio se u naselje Čardak,a zatim me nožem kojeg je držala u ruci, ubola ispod lijevog pazuha nedaleko od srca. Takođe me je drugi put ubola nožem nešto niže ove rane u predjelu predzadnjeg rebra sa lijeve strane, a treći ubod nožem Azra mi je nanijela u predjelu lijevog bubrega prema kičmi, o čemu postoje vidni ožiljci. Ja sam izgubio svijest i pao na patos , jer su me počeli udarati nogama, šakama i kundacima pušaka, a na zemlji su me gazili nogama.

Pošto sam pao onesvješćen, izbacili su me kroz prozor Doma JNA napolje i tom prilikom sam zadobio povredu lakta lijeve ruke i pete lijeve noge, od čega su na laktu ostali ožiljci.
Kada sam došao svijesti vidio sam napolju da iznad moje glave stoje dva mlađa pripadnika HOS-a, od kojih je jedan držao pištolj u ruci iznad moje glave. Odavde su me uzeli za ruke i vukući po zemlji uvukli u prizemnu prostoriju Doma JNA, gdje je na vratima pisalo «Zatvor pri HOS-u». Od udaraca koje sam zadobio, ja sam u ovoj prostoriji bio u komi sve do ponedeljka ujutru 27.04. o.g.

Zaboravio sam napomenuti da su me u velikoj sali Doma JNA, kada su me 26.04. drugi put udarali i kada sam pao na patos, tjerali da po patosu ližem svoju krv i krv drugih zatvorenika, a sjećam se da je na patosu bilo i polomljenog stakla. Tada me je jedan HOS-ovac čizmom udario u potiljak, izgubio sam svijest i tada su me izbacili kroz prozor Doma napolje.

Dok su mene i ostale uhapšene Srbe udarali, u Dom JNA je doveden i uspio sam vidjeti da je njega pet HOS-ovaca udaralo nogama, kundacima od pušaka, od čega je on pao na patos sav obliven krvlju. Međutim, pošto sam ja od udaraca pao u nesvijest, ne znam šta se dalje sa Đurašem zbivalo,ali sam sutradan 27.aprila čuo da je Đuraš Blagoje toga dana zaklan od strane jednog HOS-ovca riječke jedinice i Azre.

2192cnk.jpg


Мјесто гдје је нађен скелет Благоја Ђураша кога је "Азра" заклала у Дому ЈНА, пред свједоцима.


nxrfo4.jpg



Лобања Благоја Ђураша.


http://www.urz-derventa.org/urz/
 
Žene monstrumi – okrutnije i od muškaraca

Indira Vrbanjac Kamerić, Monika Simonović, Dragana Đerić – Cerović…

U BiH do sada nijedna žena nije procesuirana za ratne zločine, iako postoje mnoga svjedočenja o njihovim zlostavljanima i mučenjima.
Od svih tužilaštava u BiH, samo se u njih četiri vode istrage protiv 40-ak žena koje se sumnjiče za ratne zločine, dok u preostalih 13 nema ovakvih istraga, piše BIRN – Justice Report.

Žrtve se i danas jasno sjećaju maltretiranja i likova i imena žena koje su, kako kažu, bile okrutnije i od muškaraca, te im nije jasno zbog čega još uvijek nijedna od njih nije odgovarala za ratne zločine.

Iako tužilaštva ističu da veliki broj njih nije dostupan organima gonjenja, BIRN – Justice Report saznaje da su neke žene koje se dovode u vezu s ratnim zločinima, i danas zaposlene u značajnim državnim institucijama.

Za ratne zločine počinjene u BiH jedino se sudilo Biljani Plavšić, bivšoj predsjednici Republike Srpske (RS), koju je Haški tribunal nakon priznanja krivice 2003. osudio na 11 godina zatvora, zbog učešća u kampanji progona i ubistva hiljada ljudi. Ona je puštena na slobodu u oktobru 2009. godine, nakon odsluženja dvije trećine kazne.

Iako tvrde da rade na istragama protiv 28 žena, u Tužilaštvu BiH kažu da do sada nisu podigli nijednu optužnicu, te nije poznato da li bi se to moglo uskoro desiti.

Od ostalih tužilaštava u BiH koja su vodila istrage protiv žena, najdalje je otišlo Okružno tužilaštvo u Doboju, koje je sredinom 2007. godine podiglo optužnicu protiv Indire Vrbanjac-Kamerić zbog zločina u Bosanskom Brodu.

Iste godine Tužilaštvo BiH je preuzelo taj predmet, ali “zbog profesionalnih standarda i tužiteljske etike” ne žele komentarisati dokle su došli i da li će uskoro biti podignuta optužnica.

Upravo zbog činjenice da je istraga u toku, ni žrtve s područja Bosanskog Broda ne žele govoriti o Indiri, ističući da je “mnogo izjava dato, a efekta nije bilo”.

“Da je bilo pravne države, ona bi odavno bila na robiji. Ona je bila jedan od komandanata ženskog logora na stadionu ‘Polet’ (općina Bosanski Brod). Odvodila je žene na liniju, gdje ih je po čitavu noć silovalo stotinu vojnika. Možete li da zamislite kako izgleda žena koju je silovalo 20 ljudi za jednu noć?”, kazao je bivši logoraš iz Broda koji je želio ostati anoniman.

On tvrdi da je razočaran zbog činjenice da “zločinci, među njima i Indira, šetaju gradom, prelaze granicu i time provociraju narod”, te smatra da “tužilaštva ne rade svoj posao”.

BIRN – Justice Report je dobio informaciju da Indira Vrbanjac-Kamerić radi u Kantonalnom poreznom uredu u Tuzli.

Među poznatijim ženama koje se sumnjiče za ratne zločine jeste i Monika Simonović iz Brčkog. Ona je, prema iskazima žrtava, bila djevojka Gorana Jelisića Adolfa, kojeg je Haški tribunal 2001. osudio na 40 godina zatvora zbog zločina u logoru “Luka”, gdje je, prema presudi, bio “na položaju vlasti”.

Iako je mnogima djelovala kao djevojčica, svjedoci se sjećaju da je Monika 1992. godine počinila neke od najtežih zločina u ovom logoru.

“Radila je ono što niko ne bi radio u onim godinama. To je djevojčica koja je imala samo ime žensko. To nije bila žena, to je monstrum bio. Jer takvih ljudi je malo. Da li je to nadareno ili upućeno, ili je ne znajući sve radila?”, pita se Džafer Deronjić, bivši zatočenik iz “Luke”.

Monike se sjeća i Amir Didić, koji više o njoj ne želi govoriti, ali je na suđenju u Haagu ispričao da su ga ona i Jelisić u “Luci” premlaćivali po nekoliko puta dnevno.

“Psovali su balijsku majku i govorili da nas sve treba pobiti. Ona je uporno govorila: ‘Zašto ga ne ubiješ, zašto se raspravljaš s njim?’, dok me je Goran Jelisić tukao palicom i vatrogasnim crijevom. Oni su mogli raditi šta su htjeli”, rekao je Didić 1999. godine pred Tribunalom.

Džafer Deronjić kaže da je Monika zatvorenike pretresala skoro svaki dan i “uzimala sve što se moglo uzeti”, te da je “mogla raditi šta je htjela”.

“Pričali su mi ljudi da je razbila flašu i jednog zatvorenika rasjekla. Čovjeka sam vidio rasječenog, ali nisam vidio momenat kad je ona to uradila… Jednom je došla s pratiocem koji je imao krvavu kamu (nož) i natjerala nas da ližemo tu krv”, prisjetio se Deronjić, dodavši da ne zna gdje se Monika danas nalazi.

Fadil Redžić, predsjednik Udruženja logoraša Brčko Distrikta, vjeruje da je Monika pobjegla iz ovog grada “kada su trebali da uhvate njenog brata Koleta”, te da se od tada nije vraćala.

Konstantin Simonović zvani Kole, bivši upravnik logora “Luka”, pred Osnovnim sudom u Brčkom priznao je krivicu i osuđen je na šest godina zatvora.

Tužilaštvo BiH, kako je rekao glasnogovornik Boris Grubešić, ne vodi istragu protiv Monike Simonović, dok u Javnom tužilaštvu Brčko Distrikta kažu da “ne mogu dati informaciju o konkretnim istragama”.

Žrtve negoduju i zbog slučaja Dragane Đerić-Cerović, koju je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH u februaru 2010. godine imenovalo za sutkinju Općinskog suda u Velikoj Kladuši, a koju dovode u vezu sa zločinima počinjenim 1992. godine u Višegradu.

“Znam šta je radila, šta sam doživjela ja i druge komšije i čitava zgrada ‘Terpentin’, gdje je radila. Ona je iznijela automat da puca po Bošnjacima jer joj je otac poginuo. Rekla mi je: ‘Zapamtit ćeš šta su Srbi.’ Jedva čekam da se pogledam licem u lice s njom”, kazala je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” iz Višegrada.

Ona tvrdi da je Đerić-Cerović odgovorna za nestanak četvero njenih komšija, među kojima i dvoje djece, a o čemu su upoznate i istražne institucije.

Dragana Đerić-Cerović je za BIRN – Justice Report kazala da je upoznata sa ovakvim tvrdnjama pojedinih Višegrađana, međutim nije željela komentarisati te navode.

“Za sve što vam treba, obratite se Visokom sudskom i tužilačkom savjetu – to je moj komentar”, kazala je Đerić-Cerović.

Ured disciplinskog tužioca je u septembru 2010. godine utvrdio da su neosnovani navodi da je Dragana Đerić-Cerović dostavila “lažne, nepotpune ili obmanjive informacije” kada se prijavljivala na poziciju sutkinje. Ipak, iz ove institucije navode da njihova nadležnost ne obuhvata krivične istrage.

(BH Reporter/BIRN)
http://www.bhreporter.ba/crna-hronika/zene-monstrumi-bile-okrutnije-i-od-muskaraca/
 
Pa zar je ne vidiš u naslovu teme i onda pročitaj post br. 4 šta sam napisao.

Prije ce biti da je iz mijesanog braka, da su joj roditelji bili komunisti.
Znam dosta Azri koje poticu iz mijesanih brakova a vidis da je rodjena u Rijeci. A ovo djevojacko prezime takodjer nisam sreo kod Bosnjaka.
 
Prije ce biti da je iz mijesanog braka, da su joj roditelji bili komunisti.
Znam dosta Azri koje poticu iz mijesanih brakova a vidis da je rodjena u Rijeci. A ovo djevojacko prezime takodjer nisam sreo kod Bosnjaka.

Kovačevića ima muslimana...znam lično jednu porodicu iz Mostara.
 

Back
Top