Tužni se smeju najlepše

Svi znamo da stvari uglavnom nisu onakve kako izgledaju
Da li se tuga krije osmehom, humorom, površnošću?
zašto je tuga, melanholija, tako nepoželjna emocija?
da li prepoznajete lažnu sreću?
a bol i probleme ljudi oko vas?

Sve zavisi od mentalnog kova coveka.Sposobnost da se smeju kada im je tesko,po meni,imaju samo osobe koje nisu bas ciste u glavi ili imaju neki dublji psihicki poremecaj.
 
Prepoznajem bol i probleme ljudi, a lažnu sreću se ni ne trudim da prepoznam. Ko želi da laže sebe, neka ga, i gluma ima svoju cenu, koju oni plaćaju.
Ja nisam glumica. Ni da hoću, ne bih mogla da je sakrijem.
Tuga je nepoželjna jer je dugoročno destruktivna, ali je sa glumom još gore.
 
Svi znamo da stvari uglavnom nisu onakve kako izgledaju
Da li se tuga krije osmehom, humorom, površnošću?
zašto je tuga, melanholija, tako nepoželjna emocija?
da li prepoznajete lažnu sreću?
a bol i probleme ljudi oko vas?

Kad moras da radis i da funkcionises,
a tuzan si, mozda i ocajan...
onda moras da naucis da odglumis da je sve ok.

Kod odraslih osoba se to teze moze prepoznati.

Najzdravije su mirne osobe, stalozene, koje se lagano smese... cak i one malo tuzne...

Od hiperaktivnih i euforicnih, koji se histericno smeju... bezim, jer to znaci da kriju svasta nesto ispod tepiha.
 
postoji smeh i osmeh.
osmehnuti se, lakse je, osmeh finansira trenutno stanje oko glave, desavanje u kome ste tog trena;

smeh trazi vec druge gabarite i druge kondicije da bi se iznedrio.

(iskreno) smejati se, znacilo bi, kao iz najdubljih bunara najcistiju vodu vaditi; osmeh je tek casa vode iz cesme :)

- - - - - - - - - -

i da, ne mislim da se tuzni najlepse smeju, moguce da ako tako mislimo, da smo samo prijemcivi za melanholiju ispod osmeha , za tu krhkost odnosa kontrasta

- - - - - - - - - -

najlepse se smeju deca, kada se nasmeju grohotom iz sve snage da se prosto od tog smeha zatresu:)
smeh iz stomaka je sve redja privilegija odraslih.
 
postoji smeh i osmeh.
osmehnuti se, lakse je, osmeh finansira trenutno stanje oko glave, desavanje u kome ste tog trena;

smeh trazi vec druge gabarite i druge kondicije da bi se iznedrio.

(iskreno) smejati se, znacilo bi, kao iz najdubljih bunara najcistiju vodu vaditi; osmeh je tek casa vode iz cesme :)

- - - - - - - - - -

i da, ne mislim da se tuzni najlepse smeju, moguce da ako tako mislimo, da smo samo prijemcivi za melanholiju ispod osmeha , za tu krhkost odnosa kontrasta

- - - - - - - - - -

najlepse se smeju deca, kada se nasmeju grohotom iz sve snage da se prosto od tog smeha zatresu:)
smeh iz stomaka je sve redja privilegija odraslih.

:) :heart:
 
Najzdravije su mirne osobe, stalozene, koje se lagano smese... cak i one malo tuzne...

Od hiperaktivnih i euforicnih, koji se histericno smeju... bezim, jer to znaci da kriju svasta nesto ispod tepiha.

bogami kod mene vice versa

najsumnjivi su mi ti mirni i staloženi s poluosmehom, šatro izdresirani, samo čekaš kad će da poludi
kad čitaš crnu hroniku uvek je neki dobar komšija manijak, nikad lokalna budala
hiperaktivnost i euforija ne idu s histerijom...
zravije su osobe koje spontano izražavaju prirodan dijapazon emocija od besa do ushićenja
 
Svi znamo da stvari uglavnom nisu onakve kako izgledaju
Da li se tuga krije osmehom, humorom, površnošću?
zašto je tuga, melanholija, tako nepoželjna emocija?
da li prepoznajete lažnu sreću?
a bol i probleme ljudi oko vas?
Verovatno postoje situacije gde je osmeh samo paravan i to se prepozna, mislim da je iskren osmeh coveka u problemima ostavlja utisak na nas zato sto je kao sunce posle kise ili varnica optimizma, mada su mi drazi osmesi bez tuge :p.
Tuga je nepozeljna emocija zato sto se javlja i ispoljava u situacijama koje u nepogodne za nas a sto je tako pitaj gene :)
Kao inteligentna i drustvena bica svi smo do neke mere sposobni da prepoznamo laznu srecu i probleme ljudi oko nas, koliko nas pogadjaju problemi drugih ljudi, to je vec individualno.
 
Svi znamo da stvari uglavnom nisu onakve kako izgledaju
Da li se tuga krije osmehom, humorom, površnošću?
zašto je tuga, melanholija, tako nepoželjna emocija?
da li prepoznajete lažnu sreću?
a bol i probleme ljudi oko vas?
najgore od svega je kada osecas ljude i dopustis da zivis njihova s(r)tanja
i onda zivis i njihove probleme
onda uvek ako mozes pomognes
a niko ti ne kaze ni hvala
ili da te pozove da pita kako si

al nekad i sam imas situaciju gde se raspadas iznutra a ne smes to da pokazes
ne smes zbog sebe, nekad i drugih
i sebe nateras da ides dalje
ma da smo samo zivi i zdravi...
 
Svi znamo da stvari uglavnom nisu onakve kako izgledaju
Da li se tuga krije osmehom, humorom, površnošću?
zašto je tuga, melanholija, tako nepoželjna emocija?
da li prepoznajete lažnu sreću?
a bol i probleme ljudi oko vas?

Znam samo da od tuge otupiš, da postaneš sarkastičan i površan. Ljudi to tumače kao humor i dobru socijalizaciju, dok ti ne pukne pa se samoizoluješ. Tuga nije romantična kao u detektivskim romanima, niti može da poboljša čoveka. Niti je težina koju tužan čovek nosi tako mistična. To samo šiparicama može biti mistično. Preveliki je to kamen. Nanjuši se na kilometar ako ga ne sakriješ cinizmom. A i to je varka, jer cinizam najpre pojede ciničara. I u suštini posle bežiš u površnost, glupe stvari, opijate. Svako ima svoj način i ako ne znaš da povučeš prekidač koji je sam po sebi varka i gotovo nepostojeć ne prođeš dobro nti budeš dobro. Ali tad su i varke vrlo primamljive. I smeh im je lažan, kad bi malo bolje poslušao tužne ljude i neku emisiju o hijenama na Animal Planet-u ne bi našao bitniju razliku. Osmeh im je iskren, cinično iskren, za njih same, ne za ljude kojima ga upućuju. Većinom se smeju sami sebi i svojim promašajima, a kad čovek tako dobro može da ismeje sebe, ne očekuj ništa bolje ni ti od njega.
 
Poslednja izmena:
kada je moja nana umrla,posle sahrane su se skupile moja mama,tetka i njihove bliske rodjake,sa kojima su odrasle.svi su obozavali moju nanu,bila je stvarno velika zena.secam se da su se sve smejale do suza,malo su plakale,prepricavale dogadjaje iz detinjstva,neke zaboravljene pricice.
znam da sam bila vise nego sokirana,alo,pa danas je bila sahrana,a vi se smejete.al bila sam bas mlada
danas ih razumem
moja nana nije bila kukumavka,vec zena vedrog duha koja je zivela punim plucima.na taj nacin su je i ispratili
 
kada je moja nana umrla,posle sahrane su se skupile moja mama,tetka i njihove bliske rodjake,sa kojima su odrasle.svi su obozavali moju nanu,bila je stvarno velika zena.secam se da su se sve smejale do suza,malo su plakale,prepricavale dogadjaje iz detinjstva,neke zaboravljene pricice.
znam da sam bila vise nego sokirana,alo,pa danas je bila sahrana,a vi se smejete.al bila sam bas mlada
danas ih razumem
moja nana nije bila kukumavka,vec zena vedrog duha koja je zivela punim plucima.na taj nacin su je i ispratili

sjajno, moji su svi na groblju
welcome
 
hm šta sam uopte hteo da kažem temom?
znate ono širok osmeh, a nešto fali, mnogo fali
niko ne misli da li ti nešto fali ako je osmeh tu
ćovek može da bude toliko truo iznutra a da izgleda tako pitomo
kako to niko ne vidi?
kako niko nikad niko ne vidi problem?
ma čak kad se i rasapad, vrištiš
svi će reći da si lud
a niko neće pružiti ruku
kamoli ako izgledaš hepi...
krokodilska rasa, eto to smo... :)))
 
hm šta sam uopte hteo da kažem temom?
znate ono širok osmeh, a nešto fali, mnogo fali
niko ne misli da li ti nešto fali ako je osmeh tu
ćovek može da bude toliko truo iznutra a da izgleda tako pitomo
kako to niko ne vidi?
kako niko nikad niko ne vidi problem?
ma čak kad se i rasapad, vrištiš
svi će reći da si lud
a niko neće pružiti ruku
kamoli ako izgledaš hepi...
krokodilska rasa, eto to smo... :)))

pa nisu samo bolesti zarazne vec i tuga, starost i smrt
tj vide svi, al frka...
 

Back
Top