Turci kao Trojanci i srce antičke kulture - od humanizma i renesanse do turske autohtonističke škole

Sad potraži u Prosa Eddi o Trojancima -Turcima , Prijam vladar Turcima .
Да, заиста у рукопису "Prose Edda" (овдје), спису који датира из XII вијека
proseedda00snor_006.jpg

Превод на српски;
Близу земљиног центра направљена је он најљепше мјесто и уточиште које је икада постојало од времена како је гавран поцрнио, која се зове Троја, чак и она коју ми зовемо Турска. Ово пребивалиште је било много славније направљено од других и обликовано је вјештином занатлија, како по луксузу тако и по богатству којег је тамо било у изобиљу. Постојало је дванаест краљевстава и један велики краљ, а сваком краљевству је припадало много самосталности којима је вкладало дванаест главешина. Ови владари су у сваком смисллу били много изнад других људи који су икада битисали на свијету. Један краљ међу њима звао се Миинон или Менон; и био је ожењен кћерком великог краља Пријама, која се звала Троан; имали су дијете по имену Трор, које ми зовемо Тор.
У Тракији га је хранио неки ратни војвода по имену Лорикус; али кад му је било десет зима, узео је оружје свог оца. Био је тако лијеп за гледање, када је дошао међу друге људе, као слоновача уметнута у храст; коса му је била љепша од злата. Када је имао дванаест зима, бјеше у пуној снази; онда је подигао са земље десет медвјеђих кожа одједном; а онда је убио војводу Лорикуса, свог хранитеља, а са њим и његову жену Лору, или Глору, и узео у своје руке царство Тракије, које ми зовемо Трудхеим.
Аутор Троју повезује са Турском, земљом Турака који су у његовом времену (вријеме крсташких ратова у којима су се сународници аутора у Анадолији већ марисали са Турцима) насељавали то подручје.
Такође и из контекста садржаја на слиједећој страни
proseedda00snor_009.jpg

Превод на српски;
Поља и изабрана земљишта на том мјесту Одину су се чинила погодним и он је за себе изабрао мјесто за град који се данас зове Сигтун. Тамо је успоставио краљевства према обичају који је владао у Троји, поставио је такође дванаест главешина да буду владари над људима и да суде законима земље, и одредио је и све законе као што је раније било у Троји и по обичајима Турака.
Аутор заиста поистовјећује древне Тројанце са Турцима.
Наравно Снори Стурлусон, могући аутор рукописа, је у заблуди (или је може бит попио коју па је имао моменте надахнућа) вјерујући да је Троја у Анадолији а сви знамо како је то већ учени Илија Огорелица објаснио да је Троја била на простору данашњег Београда.
 
Да, заиста у рукопису "Prose Edda" (овдје), спису који датира из XII вијека
Pogledajte prilog 1294959
Превод на српски;

Аутор Троју повезује са Турском, земљом Турака који су у његовом времену (вријеме крсташких ратова у којима су се сународници аутора у Анадолији већ марисали са Турцима) насељавали то подручје.
Такође и из контекста садржаја на слиједећој страни
Pogledajte prilog 1294960
Превод на српски;

Аутор заиста поистовјећује древне Тројанце са Турцима.
Наравно Снори Стурлусон, могући аутор рукописа, је у заблуди (или је може бит попио коју па је имао моменте надахнућа) вјерујући да је Троја у Анадолији а сви знамо како је то већ учени Илија Огорелица објаснио да је Троја била на простору данашњег Београда.
Bravo ! E sad potraži kod , jedino važećeg, Porfirogenita gdje on opisuje Turke .
 
E sad potraži kod , jedino važećeg, Porfirogenita gdje on opisuje Turke .
Не описује. Изварали га мангупи да су Турци народ који је пола вијека прије писања списа бахуо у Панонију, а Косту како је тих година био у неком уврнутом винклу, мрзило да то провјерава.
 
Не описује. Изварали га мангупи да су Турци народ који је пола вијека прије писања списа бахуо у Панонију, а Косту како је тих година био у неком уврнутом винклу, мрзило да то провјерава.
Prejaka ti ta drogo, izgubio si osjećaj za realnost. Ili ti to tvrdiš da je Porfirogenit hakovan tj. provaljen.
 
Pošto ovde govorimo o teoriji zavere da su zapadnjaci počeli u jednom trenutku da prave jednu sasvim novu istoriju sa ciljem da predstave Turke kao nekakav nekakvu tikvu bez korena (jedan od centralnih faktora antiturske zavere bio je Vatikan; Rimokatolička crkva je, po ovim tvrdnjama, stvorila ogroman niz falsifikata pod genocidnim nadahnućem krstaških koljača), da im odseku najraniju istoriju i da ih po svaku cenu izbace iz Evrope i sakriju i satru njihove antičke korene, evo jednog kratkog priloga koji govori o zabranjenoj istoriji Sarmata, Skita i Alana (Asa) kao predaka Turaka, koja raidkalno menja istoriju Evrope u koju nas pokušavaju ubediti zvaničnjaci:


Zanimljivo je zato što baca novo svetlo i na, po mišljenju nekih, pravu istinu o (turskom) poreklu legende o kralju Arturu i arhetipa zapadno evropskog viteštva.
 
Poslednja izmena:
Pošto ovde govorimo o teoriji zavere da su zapadnjaci počeli u jednom trenutku da prave jednu sasvim novu istoriju sa ciljem da predstave Turke kao nekakav nekakvu tikvu bez korena (jedan od centralnih faktora antiturske zavere bio je Vatikan; Rimokatolička crkva je, po ovim tvrdnjama, stvorila ogroman niz falsifikata pod genocidnim nadahnućem krstaških koljača), da im odseku najraniju istoriju i da ih po svaku cenu izbace iz Evrope i sakriju i satru njihove antičke korene, evo jednog kratkog priloga koji govori o zabranjenoj istoriji Sarmata, Skita i Alana (Asa) kao predaka Turaka, koja raidkalno menja istoriju Evrope u koju nas pokušavaju ubediti zvaničnjaci:


Zanimljivo je zato što baca novo svetlo i na, po mišljenju nekih, pravu istinu o (turskom) poreklu legende o kralju Arturu i arhetipa zapadno evropskog viteštva.
Šta tvoj -big- Porfirogenit kaže o Turcima ?
 
U svom delu DAI, Konstantin Porfirogenit decidno opisuje koje su to zemlje kojima je SVATOPLUK vladao u ta DAVNA vremena, okle Srbi "ističu"...
CONSTANTIN VII PORPHYROGÉNÈTE
De Administrando Imperio. CHAPITRE XL
Oeuvre mise en page et traduite par Marc Szwajcer
40. Les tribus des Kabars et des Turcs
Mais les Turcs, chassés par les Petchenègues, vinrent s'installer dans le pays où ils habitent maintenant. Dans cet endroit existent divers repères d'autrefois: il y a d'abord le pont de l'empereur Trajan, où la contrée turque commence, puis, à trois jours de ce même pont, il y a Belgrade où se trouve la tour du saint et grand Constantin, l'empereur, puis, à nouveau, en remontant la rivière se trouve la cité renommée de Sirmium,[6] en voyageant deux jours on arrive à Belgrade, et au-delà se trouve la Grande Moravie païenne, que les Turcs ont dévasté, mais sur laquelle Sphendoplokos régnait dans des temps anciens.
Ces anciens bâtiments et les noms de domaines le long du fleuve Ister,[7] au-dessus, couvrent toutes les habitations des Turcs, où aujourd'hui coulent des rivières. Ces rivières sont les suivantes: la première est le Temes,[8] la seconde la Tisza,[9] la troisième le Morisis,[10] la quatrième la Tutis et une autre rivière le Köros.[11] Les Turcs sont séparés à l'est des Bulgares par l’Ister, également appelé Danube, au nord les Petchénègues, à l'ouest, les Francs, au sud la Croatie. Ces huit tribus de Turcs ne sont pas soumises à leur prince, elles sont indépendantes sur ces rivières, mais quel que soit la tribu qui soit en guerre elles se regroupent pour lutter ensemble[12] avec rapidité et zèle
CONSTANTIN VII PORPHYROGÉNÈTE
De Administrando Imperio. CHAPITRES XIII à XVI
Oeuvre mise en page et traduite par Marc Szwajcer
chapitre 13.
Les peuples voisins des Turcs.[1]
Ces peuples sont proches des Turcs bordés à l’ouest par la Francia occidentalis[2]; au nord par les Petchenègues, et au sud par la Grande Moravie, le pays de Sphendoplokos,[3] qui a maintenant été totalement dévasté par ces Turcs et occupés par eux. Du côté des montagnes, les Croates sont voisins des Turcs.

15289226_1022512564544138_8970714398369506154_o.jpg
 
U svom delu DAI, Konstantin Porfirogenit decidno opisuje koje su to zemlje kojima je SVATOPLUK vladao u ta DAVNA vremena, okle Srbi "ističu"...
CONSTANTIN VII PORPHYROGÉNÈTE
De Administrando Imperio. CHAPITRE XL
Oeuvre mise en page et traduite par Marc Szwajcer
40. Les tribus des Kabars et des Turcs
Mais les Turcs, chassés par les Petchenègues, vinrent s'installer dans le pays où ils habitent maintenant. Dans cet endroit existent divers repères d'autrefois: il y a d'abord le pont de l'empereur Trajan, où la contrée turque commence, puis, à trois jours de ce même pont, il y a Belgrade où se trouve la tour du saint et grand Constantin, l'empereur, puis, à nouveau, en remontant la rivière se trouve la cité renommée de Sirmium,[6] en voyageant deux jours on arrive à Belgrade, et au-delà se trouve la Grande Moravie païenne, que les Turcs ont dévasté, mais sur laquelle Sphendoplokos régnait dans des temps anciens.
Ces anciens bâtiments et les noms de domaines le long du fleuve Ister,[7] au-dessus, couvrent toutes les habitations des Turcs, où aujourd'hui coulent des rivières. Ces rivières sont les suivantes: la première est le Temes,[8] la seconde la Tisza,[9] la troisième le Morisis,[10] la quatrième la Tutis et une autre rivière le Köros.[11] Les Turcs sont séparés à l'est des Bulgares par l’Ister, également appelé Danube, au nord les Petchénègues, à l'ouest, les Francs, au sud la Croatie. Ces huit tribus de Turcs ne sont pas soumises à leur prince, elles sont indépendantes sur ces rivières, mais quel que soit la tribu qui soit en guerre elles se regroupent pour lutter ensemble[12] avec rapidité et zèle
CONSTANTIN VII PORPHYROGÉNÈTE
De Administrando Imperio. CHAPITRES XIII à XVI
Oeuvre mise en page et traduite par Marc Szwajcer
chapitre 13.
Les peuples voisins des Turcs.[1]
Ces peuples sont proches des Turcs bordés à l’ouest par la Francia occidentalis[2]; au nord par les Petchenègues, et au sud par la Grande Moravie, le pays de Sphendoplokos,[3] qui a maintenant été totalement dévasté par ces Turcs et occupés par eux. Du côté des montagnes, les Croates sont voisins des Turcs.

15289226_1022512564544138_8970714398369506154_o.jpg

Da, Porfirogenit je nazivao Mađare Turcima.

Tako, da se ipak ispravim jerbo jeste u kontekstu teme, može biti korišćeno kao dokazni argument da su Ugri nastali od Turaka. Tako bi se i turkougarski mogli posmatrati kao unutrašnji, dinastički sukob u okviru jednog naroda, podeljenog religijom (tj. kao tursko-turski ratovi).

Ako uzmemo da je doseljavanje turkijskih Mađara u Panoniju falcifikat iz 17. veka i prihvatimo kontinuitet Huna-Avara-Mađara — Turaka, onda bi se Porfirogenitovi podaci mogli shvatiti i u tom kontekstu, kao potvrda da su Turci bili dominantno stanovništvo Panonske nizije još u VII stoleću (na osnovu tog svedočanstva, iako znamo na osnovu drugih dokaza da je moguće da su bili i vekovima, ako ne i milenijumima, ranije).
 
Da, Porfirogenit je nazivao Mađare Turcima.

Tako, da se ipak ispravim jerbo jeste u kontekstu teme, može biti korišćeno kao dokazni argument da su Ugri nastali od Turaka. Tako bi se i turkougarski mogli posmatrati kao unutrašnji, dinastički sukob u okviru jednog naroda, podeljenog religijom (tj. kao tursko-turski ratovi).

Ako uzmemo da je doseljavanje turkijskih Mađara u Panoniju falcifikat iz 17. veka i prihvatimo kontinuitet Huna-Avara-Mađara — Turaka, onda bi se Porfirogenitovi podaci mogli shvatiti i u tom kontekstu, kao potvrda da su Turci bili dominantno stanovništvo Panonske nizije još u VII stoleću (na osnovu tog svedočanstva, iako znamo na osnovu drugih dokaza da je moguće da su bili i vekovima, ako ne i milenijumima, ranije).
Ajd sad , taki pametan, pronađi gdje Porfirogenit spominje Turke u Anadoliji?
 
Savremeni Turci se mogu poistovećivati sa anatolskim narodima i prisvajati antičku kulturu isto kao što se prosečan Amerikanac može identifikovati sa američkim domorodcima pogrešno nazvanim Indijancima ili kao što se današnji Austrijanci mogu poistovećivati sa keltskom kulturom. U sva tri slučaja mogu iz istorije učiti o istoriji Anadolije (Male Azije), američkog kontinenta ili o istoriji teritorije današnje Austrije, a nikako ne mogu prisvajati istorije naroda koje su osvojili i asimilovali i predstavljati ih kao svoje nacionalne.
 
Savremeni Turci se mogu poistovećivati sa anatolskim narodima i prisvajati antičku kulturu isto kao što se prosečan Amerikanac može identifikovati sa američkim domorodcima pogrešno nazvanim Indijancima ili kao što se današnji Austrijanci mogu poistovećivati sa keltskom kulturom. U sva tri slučaja mogu iz istorije učiti o istoriji Anadolije (Male Azije), američkog kontinenta ili o istoriji teritorije današnje Austrije, a nikako ne mogu prisvajati istorije naroda koje su osvojili i asimilovali i predstavljati ih kao svoje nacionalne.

Donekle bih se složio sa ovom tvojom rečenicom, ali: zašto baš sasvim takav (isključivi) pristup? Zar nisu Turci, biološki govoreći, potomci Hetita i dr. drevnih stanovnika Anadolije?

genetrika.jpg


@suave @Krishna @Platin @cronnin @FDDD @sumljiv_tip

The genetic history of the Southern Arc: A bridge between West Asia and Europe

U mnogim oblastima Turske neki nalazi ukazuju čak i na to da je, izgleda, hetitsko potomstvo najznačajnije.

Danas sve više pomažu i genetska istraživanja i ukazuju da Turci, u vrlo značajnoj meri, predstavljaju direktne potomke nosioca hetitsko-luvijskih kultura. Do te mere da Turci danas vole da kažu da su moderni Turci „brak“ Hetita i srednjovekovnih turkijskih doseljenika. Hetiti su živeli na području današnje Turske, tu su ostaci njihove kulture, ali i njihovi potomci.

P. S. Ovo je, naravno, pod uslovom da su podaci iznad dobri. Postoje turski novoromantičari koji ih primaju sa skepsom, smatrajući da je udeo potomaka autohtone, antičke populacije, i značajno veći.
 
Poslednja izmena:
Danas sve više pomažu i genetska istraživanja i ukazuju da Turci, u vrlo značajnoj meri, predstavljaju direktne potomke nosioca hetitsko-luvijskih kultura.
Napreduješ u svakom pogledu.
Pored zaključka o albanskom starosedelaštvu na Balkanu došao si do još jednog epohalnog, turskog starosedelaštva u maloj Aziji.

Ali zato su Srbi iz močvare Pripjata došli.....:hahaha:
 
Napreduješ u svakom pogledu.
Pored zaključka o albanskom starosedelaštvu na Balkanu došao si do još jednog epohalnog, turskog starosedelaštva u maloj Aziji.

Ali zato su Srbi iz močvare Pripjata došli.....:hahaha:

Pa nije reč samo o Maloj Aziji, uopšte. Reč je o turskom autohtonizmu i na tlu evropskog kontinenta, a ne samo Azije. Ne pratiš temu; po franačkim hronikama Turci su se prebacili iz Azije u Podunavlje još posle pada Troje. A i po ovoj školi, skitosarmatska grupa naroda pripadala je Turcima, te bi trebalo da su čak Turci bili i drevni Etrurci.

Kole, druže, imaš li nešto da kažeš na ovu temu? Samo smo zagrebali površinu, naravno tj. započeli...ima materijala iza 300 strana, a ne samo ti. Ali, kako tumačiš pregršt dokaza o tome da su antički Trojanci bili Turci? Može neki komentar? 🤔
 
Donekle bih se složio sa ovom tvojom rečenicom, ali: zašto baš sasvim takav (isključivi) pristup? Zar nisu Turci, biološki govoreći, potomci Hetita i dr. drevnih stanovnika Anadolije?
Pa ako se rukovodimo tom logikom onda se i Srbi mogu poistovećivati sa starosedeocima Balkana Ilirima i ilirsku istoriju predstavljati kao srpsku, pa Batonov ustanak protim Rima označavati kao veliki srpski ustanak protiv rimske okupacije. Srpska nacionalna istorija počinje u VII veku nakon doseljavanja na Balkansko poluostrvo, turska istorija u Anadoliji počinje u XI veku nakon pobede u bitci kod Mancikerta 1071. Istorija Sjedinjenih Američkih Država počinje posle Kolumbovih otkrića i početka kolonizacije Severne Amerike i tako u nedogled. Postoje primeri gde Francuzi istoriju Galije posmatraju kao svoju nacionalnu, pa tako postoje simboli kao što je Galski petao ili filmovi o Asteriksu i Obeliksu, ali i njihova nacionalna istorija počinje kasnije pod Merovinzima ili nakon Verdenskog sporazuma, nisam siguran kako oni gledaju na svoju nacionalnu istoriju. Nemci pak sa punim pravom Arminija i njegov ustanak predstavljaju kao deo svog nacionalnog identiteta budući da su Germani i da je to bio germanski ustanak protiv rimske vlasti. Slučajevi su različiti, ali uvek postoji neka prelomna tačka u istoriji nekog naroda koja se uzima kao početna tačka.
 
@IlijaO ako je tvoje pitanje bilo zašto Porfirogenit ne zna za Turke na području tadašnje Vizantije, govoreći naravno kroz vizuru tumačenja autohtonističke škole, može biti 3 odgovora na to pitanje:

1) Mi ne znamo kolika je tačno bila populacija Turaka na području Troade i dr. delova Male Azije sredinom X stoleća. Nije isključeno da je ona bila možda i mala, nedovoljno da bude zabeležena, a onda od XI st. imam povratak turskih plemena natrag u svoju praotadžbinu.

2) Ako govorimo sa stanovišta direktnog trojansko-turskog etnolingvističkog kontinuiteta, moguće je da su Turci živeli, prosto, kao Romeji; kao podanici romejskih careva. Oduprli se asimilaciji i dočekali vekovima kasnije oslobodioce koji su okončali period vizantijske okupacije Trojom i drugim starim krajevima turskih zemalja

3) Na ovom forumu, vrlo često su se iznosile tvrdnje da je dotično delo, Porfirogenitov Spis o narodima, verovatno falsifikat. Ako bi to bilo tačno, trebalo bi ga tumačiti kroz prizmu antiturske propagande zapadnjaka; moguće je da je Porfirogenit bio u X veku zaista svestan značajne turske populacije među svojim azijskim podanicima, uključujući i njihovog direktnog kontinuiteta sa drevnom trojanskom populacijom, ali da je delo falsifikovano početkom 17. veka da se dotično sakrije...na temelju ideje o pisanju sasvim nove najranije istorije i porekla Turaka, što je nedavno i pobedilo tj. zavladalo istoriografskom scenom. Pošto je Vatikan sebe smatrao naslednikom Troje, odnosno Papsku državu potomcima izbeglica pod Enejom, morao se pronaći neki način kako da se izvrši razvod Turaka (omraženih agarjana) i antičkih Trojanaca. I tako je Vatikan od Turaka ukrao trojansku kulturu, a od samih Turaka oduzeo, čega bi svedočanstvo mogao biti upravo pseudo-Porfirogenit. Međutim, vatikanskog falsifikatora nije interesovala Panonija, već samo Troja, pa je ostavio kao deo teksta da su Mađari (nastali) od Turaka (ugarska istorija će biti falsifikovana i rasturčena tek kasnije)
 
Poslednja izmena:
Ali, kako tumačiš pregršt dokaza o tome da su antički Trojanci bili Turci? Može neki komentar? 🤔
Koji bre dokazi, u kom se bunilu ti nalaziš?

Mlečani su smatrali da su sišli sa Kavkaza a Grci ih zvali Persijancima.

Teukre proglašavaš Turcima prema nekoj tradiciji iz 15.veka koja je davno odbačena, ali zato Serbinon nije srpski grad.

Manična antisrpska histerija te je odvela u najveće dubine pseudoistorije koje sam video do sada.....:roll:
 
Koji bre dokazi, u kom se bunilu ti nalaziš?

Najstariji izvor koji pominjasmo je Fredegarova hronika iz VII stoleća, još. Prelistaj malo temu; naći ćeš pregršt navoda o tome da su Turci bili drevni stanovnici oblasti Troje, kroz vekove. I sami Turci su to smatrali.

Nisi odgovorio na pitanje; kako to tumačiš?

Dupli aršini? :mrgreen:

Teukre proglašavaš Turcima prema nekoj tradiciji iz 15.veka koja je davno odbačena, ali zato Serbinon nije srpski grad.

I dalje se slabo trudiš da skapiraš, vidim... :ceka:
 
Poslednja izmena:
Pa ako se rukovodimo tom logikom onda se i Srbi mogu poistovećivati sa starosedeocima Balkana Ilirima i ilirsku istoriju predstavljati kao srpsku, pa Batonov ustanak protim Rima označavati kao veliki srpski ustanak protiv rimske okupacije. Srpska nacionalna istorija počinje u VII veku nakon doseljavanja na Balkansko poluostrvo, turska istorija u Anadoliji počinje u XI veku nakon pobede u bitci kod Mancikerta 1071. Istorija Sjedinjenih Američkih Država počinje posle Kolumbovih otkrića i početka kolonizacije Severne Amerike i tako u nedogled. Postoje primeri gde Francuzi istoriju Galije posmatraju kao svoju nacionalnu, pa tako postoje simboli kao što je Galski petao ili filmovi o Asteriksu i Obeliksu, ali i njihova nacionalna istorija počinje kasnije pod Merovinzima ili nakon Verdenskog sporazuma, nisam siguran kako oni gledaju na svoju nacionalnu istoriju. Nemci pak sa punim pravom Arminija i njegov ustanak predstavljaju kao deo svog nacionalnog identiteta budući da su Germani i da je to bio germanski ustanak protiv rimske vlasti. Slučajevi su različiti, ali uvek postoji neka prelomna tačka u istoriji nekog naroda koja se uzima kao početna tačka.

Pa ja ne znam da li ti pratiš ovaj naš potforum, ali izuzetno veliki broj tema upravo i jeste posvećen školi Jovana I. Deretića. Nije da li bismo mogli; postoji jedan celi kružok ljudi u srpskoj javnosti, kao i cela grupa forumaša ovde (Mrkalj, Srebrena, Kole11, IlijaO,...), koja dotično, to što si ti iznad naveo, i čini. Celi niz tema se vodi o tome, neke i dugi niz godina i sada na već i više od hiljadu stranica. Ova tema je nastala u izvesnom smislu kao reakcija na njihova pisanja, a i pokušaj učenja jedne lekcije podvlačenjem paralele, zato što između njihovih tvrdnji i onih iznesenih na ovoj temi — nikakve suštinske razlike nema. Otuda i malčice elemenata satire i sarkazma u pojedinim objavama. :zlud:

Želja mi je da razbijem iluzije o tobožnjoj unikatnosti tzv. Srbske autohtonističke škole (ništa specifično ne postoji u vezi nje), analognim primerima pokazujući da je to jedan univerzalni fenomen koji se može pratiti kod manje-više svakog naroda na svetu (te da pisanih tvrdnji koje Turke dovode u vezu sa antičkom populacijom oblasti Troje ima čak i više nego onih koji su Srbima izvodili antičko balkansko poreklo). A direktni povod za otvaranje teme je i nastao kao rezultat prepiske na jednoj susednoj, na kojoj pomenuta forumašica nije bila svesna uopšte da su postojale ovakve tradicije i interpretacije vezano za turski narod.

Naravno, na kraju krajeva, jednostavno je i zanimljivo proći sve ovo. To ne znači, naravno, da ja delim stavove ovih autora (naprotiv, sasvim suprotno). Pošto ova tema nije vezana za istoriju Srba i nema one klasične emotivne komponente koja je značajna prepreka na takvim temama, možemo ovde hladne glave da na primeru razvoja istoriografije po pitanju porekla Turaka ispratimo kako je nastajala i kako se razvijala percepcija u istoriografiji o tome, provučemo kako su išle manipulacije toga kroz istoriju i zaključimo sa modernizacijom koje je dovela kritička istoriografija (uz, na kraju, i osvrt na novoromantičare u turskoj javnosti, danas).
 
Poslednja izmena:
2) Ako govorimo sa stanovišta direktnog trojansko-turskog etnolingvističkog kontinuiteta, moguće je da su Turci živeli, prosto, kao Romeji; kao podanici romejskih careva. Oduprli se asimilaciji i dočekali vekovima kasnije oslobodioce koji su okončali period vizantijske okupacije Trojom i drugim starim krajevima turskih zemalja
Turci su etnolingvistički turkijski narod iz Centralne Azije koji etnolingvistički nema ama baš nikakve veze sa anatolskim narodima, to je bar na prvu jasno svima. Kada se govori o tim stvarima ne postoji termin ,,moguće", već se uzimaju relevantne istorijske činjenice. Onda bi se moglo reći da je Aleksandar Makedonski ,,možda" bio Sloven i onda bi današnji Makedonci mogli govoriti o njegovim osvajanjima kao o svojoj nacionalnoj istoriji.
 
Pa ja ne znam da li ti pratiš ovaj naš potforum, ali izuzetno veliki broj tema upravo i jeste posvećen školi Jovana I. Deretića. Nije da li bismo mogli; postoji jedan celi kružok ljudi u srpskoj javnosti, kao i cela grupa forumaša ovde (Mrkalj, Srebrena, Kole11, IlijaO,...), koja dotično, to što si ti iznad naveo, i čini. Celi niz tema se vodi o tome, neke i dugi niz godina i sada na već i više od hiljadu stranica. Ova tema je nastala u izvesnom smislu kao reakcija na njihova pisanja, a i pokušaj učenja jedne lekcije podvlačenjem paralele, zato što između njihovih tvrdnji i onih iznesenih na ovoj temi — nikakve suštinske razlike nema. Otuda i malčice elemenata satire i sarkazma u pojedinim objavama. :zlud:

Želja mi je da razbijem iluzije o tobožnjoj unikatnosti tzv. Srbske autohtonističke škole (ništa specifično ne postoji u vezi nje), analognim primerima pokazujući da je to jedan univerzalni fenomen koji se može pratiti kod manje-više svakog naroda na svetu (te da pisanih tvrdnji koje Turke dovode u vezu sa antičkom populacijom oblasti Troje ima čak i više nego onih koji su Srbima izvodili antičko balkansko poreklo). A direktni povod za otvaranje teme je i nastao kao rezultat prepiske na jednoj susednoj, na kojoj pomenuta forumašica nije bila svesna uopšte da su postojale ovakve tradicije i interpretacije vezano za Turke.
Pa pratim ali ne pomno, a slažem se sa vama da je srpska autohtonistička škola sličan primer kao i ova tema koju ste vi otvorili. Bez ozbiljnih istorijskih izvora i arheoloških dokaza sve je to najobičnija mitomanija i pretpostavka.
 
srpska autohtonistička škola sličan primer
Dakle Fredegar spominje neki narod 2000 godina od pada Troje prvi put. Turci se u izvorima javljaju nekih 400 godina posle Fredegara. Onda neko te azijske Turke poveže sa Fredegarovom rečenicom pa preko nje i sa Trojom.

Albanolog Pripjatum ovu ludačku mitamoniju prestavlja naukom a ti kažeš da je to slično srpskoj autohtonističkoj školi. Izvini, ali slabo ti čitaš.....
 
Želja mi je da razbijem iluzije o tobožnjoj unikatnosti tzv. Srbske autohtonističke škole
Ja mislim da je ta autohtonistička škola nastala kao odgovor na svojatanje istorije starosedeoca Balkana, Ilira, Tračana i Dačana, od strane naroda koji okružuju srpski etnički prostor. Neki bošnjački istoričari predstavljaju Bošnjake kao naslednike Ilira iako su oni slovenski narod islamske veroispovesti, Šiptari se bez ikakve osnove predstavljaju kao potomci antičkih Ilira, Bugari predstavljaju Tračane kao svoje pretke, Rumuni navodno vuku korene od Dačana. I na taj način svi žele predstaviti Srbe ko uljeze na Balkanu, ali svi ti pokušaji su mrka kapa. Istorija Ilira, Tračana i Dačana ostaće dosta dugo, možda i večno, maglovita i neotkrivena tajna.
 
Dakle Fredegar spominje neki narod 2000 godina od pada Troje prvi put. Turci se u izvorima javljaju nekih 400 godina posle Fredegara. Onda neko te azijske Turke poveže sa Fredegarovom rečenicom pa preko nje i sa Trojom.

Albanolog Pripjatum ovu ludačku mitamoniju prestavlja naukom a ti kažeš da je to slično srpskoj autohtonističkoj školi. Izvini, ali slabo ti čitaš.....
Daj citat tog Fredegara gde se pominju Srbi. Kad je nastao taj izvor i koliko je relevantan? Ja znam da se Srbi pominju u DAI i da se od tada može pratiti istorija Srba sa velikom pouzdanošću. Izvini ali istorija tipa Deretić mene ne zanima.

Ja mislim da vi koji osporadate DAI činite medveđu uslugu srpskom narodu i nenamerno rušite temelje njegove istorije, a to je DAI.
 

Back
Top