Charles Bukowski: "Tuga je prouzrokovana inteligencijom, što više stvari shvataš–više bi voleo da ih nikada nisi shvatio!"
- Uzrok tuge su tužne stvari koje se dešavaju u svetu u kojem živimo, a ne inteligencija. Iteligencija samo reaguje na njih. Nije prijatno shvatiti neke stvari, ali je korisno.
Pruža mogućnost da se učini nešto u vezi njih, da se promene i tako smanji tuga. Medjutim, problem je što se inteligencija i zdrav razum predstavljaju kao prepreke napretka i što se ljudi podstiču da ne misle.
-----------
John Ortberg: "Ono što stalno ulazi u vaš um i okupira ga, eventualno ga oblikuje i to se na kraju ispolji u onome što radite i ko postajete."
- To i jeste razlog što se od davnina ističe značaj kontrole nad sobom. Da bi to postigli moramo motriti i preispitivati svoje misli. Ništa se ne pojavi slučajno u umu, već iskrsne iz nesvesnog ili emocija i osećanja koja se aktiviraju spoljašnjim stimulansom.
Naš zadatak je da o tome razmislimo i ustanovimo njihov izvor. Da li je destruktivan ili konstruktivan? Kakve su posledice ukoliko dozvolimo da se takav impuls, izražen kroz zamisao, ostvari?
Nismo bespomoćni. Od nas uvek zavisi koje izbore pravimo, kakav karakter gradimo i šta dopuštamo sebi da radimo. Zato i jesmo odgovorni za svoje ponašanje i aktivnosti.
- Uzrok tuge su tužne stvari koje se dešavaju u svetu u kojem živimo, a ne inteligencija. Iteligencija samo reaguje na njih. Nije prijatno shvatiti neke stvari, ali je korisno.
Pruža mogućnost da se učini nešto u vezi njih, da se promene i tako smanji tuga. Medjutim, problem je što se inteligencija i zdrav razum predstavljaju kao prepreke napretka i što se ljudi podstiču da ne misle.
-----------
John Ortberg: "Ono što stalno ulazi u vaš um i okupira ga, eventualno ga oblikuje i to se na kraju ispolji u onome što radite i ko postajete."
- To i jeste razlog što se od davnina ističe značaj kontrole nad sobom. Da bi to postigli moramo motriti i preispitivati svoje misli. Ništa se ne pojavi slučajno u umu, već iskrsne iz nesvesnog ili emocija i osećanja koja se aktiviraju spoljašnjim stimulansom.
Naš zadatak je da o tome razmislimo i ustanovimo njihov izvor. Da li je destruktivan ili konstruktivan? Kakve su posledice ukoliko dozvolimo da se takav impuls, izražen kroz zamisao, ostvari?
Nismo bespomoćni. Od nas uvek zavisi koje izbore pravimo, kakav karakter gradimo i šta dopuštamo sebi da radimo. Zato i jesmo odgovorni za svoje ponašanje i aktivnosti.