Trema

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Da li svi imamo tremu? U školi, na faksu, ako moramo da prezentujemo nešto, na javnim nastupima kažu da se najčešće javlja. Simptomi - znoje vam se ruke, osećate malaksalost, jezik vam se zapetlja i vi trokirate i blokirate, crvenilo, drhtanje ruku, jako lupanje srca, kočenje vratnog dela, hladan znoj i mučnina.
Ovlada nas taj strašni strah da se nećemo predstaviti u najboljem svetlu, da ćemo pasti ispit, da ćemo izgovoriti nešto besmisleno, da nećemo uspeti da govorimo...Da li je taj strah normalan?
U kojim situacijama se trema javljala kod vas? Kažu da svi imaju manju ili veću tremu pred polaganje ispita. Da li je to tačno? Da li je moguće ne imati tremu i kako to objašnjavate...?
I kako vidite tremu uopšte?
 
Da li svi imamo tremu? U školi, na faksu, ako moramo da prezentujemo nešto, na javnim nastupima kažu da se najčešće javlja. Simptomi - znoje vam se ruke, osećate malaksalost, jezik vam se zapetlja i vi trokirate i blokirate, crvenilo, drhtanje ruku, jako lupanje srca, kočenje vratnog dela, hladan znoj i mučnina.
Ovlada nas taj strašni strah da se nećemo predstaviti u najboljem svetlu, da ćemo pasti ispit, da ćemo izgovoriti nešto besmisleno, da nećemo uspeti da govorimo...Da li je taj strah normalan?
U kojim situacijama se trema javljala kod vas? Kažu da svi imaju manju ili veću tremu pred polaganje ispita. Da li je to tačno? Da li je moguće ne imati tremu i kako to objašnjavate...?
I kako vidite tremu uopšte?

трема ил знање, питање је сад...
 
Nisam znala da je trema tabu tema :lol: ...
I ja mislim da je trema normalna stvar ...na kraju krajeva ima veze sa preživljavanjem...ne javlja se kad ležite na krevetu i ne znate šta ćete sa sobom ... javlja se kad nešto možemo da izgubimo... Znanje ili trema?...hm...Baš kad najviše znaš i što više učiš postaje ti jasno koliko ima u određenoj oblasti, kad bi baš zašao u nju 'tek' da se uči..a ima profesora koji baš vole da postavljaju pitanja iz svoje oblasti koja mi ne trebamo na tom nivou da znamo - možda ako krenemo njihovim putem .. ali oni baš vole da pitaju..recimo Koja je debljina horionodozne membrane?....ne pitaju faze porođaja nego eto tamo nešto .... a i bez toga apsolutna sigurnost ne postoji ... niti postoji iko ko bi sa stoprocentnom sigurnošću mogao reći šta će se dogoditi u budućnosti (bližoj, daljoj..svejedno) ..postoji vjerovatnoća ... no bolje je ne razmišljati o tome izgleda ....
No kao što rekoh ako ozbiljno shvatiš ispit, učenje ... ako želiš postati nezavistan ... nema drugog puta nego da se suočiš sa tremom ... borba kroz život obuhvata i ovo stanje ...a borba..opasnost aktivira automatizam 'borba ili bijeg' ...aktivaciju simpatikusa kao odgovor na borbu. Adrenalin pruža veću snagu i energiju neophodnu da iz borbe izađemo kao pobjednici ...propratne reakcije aktivacije simpatikusa su neizbježne...organizam tako reaguje ...ne bi sad o podjeli - parasimpatikus ispod dijafragme djeluje pokretački, dok simpatikus tu funkciju obavlja iznad dijafragme (tu ima da se priča..)
Pa onda mnogi kažu da postoji pozitivna trema koja motiviše, daje podstrek da budemo bolji kao i ona parališuća ...
 
Zasto trema ne bi bila normalna stvar? Ako se pojavljuje, ne treba je tretirati kao uljeza....a pojavljuje se kod svakog. Kod nekog manje, kod nekog vise - opet u zavisnosti o cemu se radi.

Trema nastaje kao strah ega. Kao sto su primeri nabrojani u pocetnom postu, javlja se obicno u slucaju kada necemu tezimo a postoji strah da to necemo dostici. Najcesca trema je trema od govora u javnosti. Zbunimo se i zapetljamo jer znamo da nas recimo gleda i slusa 500 ljudi a putem tv-a uzivo gleda ko zna koliko njih....hiljade su u pitanju. Oni vas vide, oni vas cuju. Znaci, moramo gestikularati, moramo i zvucati dobro. Adrenalin pumpa :)))) i mi blokiramo. I to je skroz normalna pojava. Ali zasto se to dogadja? Zbog toga sto nase "ja" ima pretencioznu zelju da zadovolji odredjeni standard (stajling, gestikulacija, govor). To "ja" ne zeli da bude obicno "ja", vec zeli da bude pohvaljeno nakon zavrsetka govora. Kada bi to "ja" radilo svoj rutinski posao i bilo ga bas briga za rezultat tog govora, ne bi ni postojala trema.
Dokle god smo vezani za ishod onoga sto radimo tj. za svoju zelju ka tacno odredjenom ishodu, postojace i trema. Kada dozvolimo stvarima da se odvijaju prirodno, nece biti ni treme....tj. bice je ali u veoma maloj kolicini koju cemo moci da sakrijemo.

Najbolji lek za tremu? Baciti svu svoju koncentraciju na sam trenutak u kom se nalazimo. Ako je javni govor, onda na nas govor a pokusati da zapostavimo misli koje se bave ishodom govora i nasim pretencioznim zeljama kako to treba da zvuci. O tome treba misliti pre govora a tokom govora, samo na govor. Trema ce biti minimalna.
 
Baciti svu svoju koncentraciju na sam trenutak u kom se nalazimo

Trema se moze prevazici i prethodnim prihvatanjem da ce ishod biti negativan. Tada, kada nema ocekivanja, dolazi do opustanja, smirivanja i koncentracije iskljucivo na ono sto treba da se govori. A kada pocne govor, dalje ide samo od sebe.
 
Trema se moze prevazici i prethodnim prihvatanjem da ce ishod biti negativan. Tada, kada nema ocekivanja, dolazi do opustanja, smirivanja i koncentracije iskljucivo na ono sto treba da se govori. A kada pocne govor, dalje ide samo od sebe.

Da, izvodljivo je i to. Ali zbog cega da prihvatamo nesto sto se nije dogodilo i za sta ne mozemo da budemo sigurni kako ce se odigrati? Zbog cega da varamo samog sebe? Na kraju krajeva, mozda udari i zemljotres pa se govor obustavi, zar ne? Mi zaistamo neznamo sta ce se desiti u narednih pet minuta. Mozemo stvoriti planove i ocekivanja ali ako ima planova i ocekivanja na koje se koncentrisemo, onda zaboravljamo govor i javlja se trema.
Osim toga, velika je verovatnoca da ako se pomirimo sa cinjenicom da ce govor biti negativan, da cemo i suvise traljavo da izvedemo taj govor....a nema razloga da stvar koju radimo u momentu kom radimo ne uradimo najbolje sto znamo i umemo.
 
Sjećam se jednog ispita, a takvih ima uvijek na kojima niko ne pada..jednosemestralni, kratko gradivo (ne znam kako je sad po bolonji). Idemo mi tako svi na ispit, bio je u pismenoj formi, pričamo nešto i tako kažem ja Ali niko ne pada na ovom ispitu koliko ja znam, a djevojka kaže mirno - Ja ću biti prva - ... Sumnjam da i većini nije pala ista misao na pamet ...
Doduše kada ideš na ispit samo da vidiš kako izgleda, a nisi se pripremio ili nisi spreman za borbu iako si učio nešto..viđala sam i takve slučajeve - djevojka jednostavno kaže -odustajem - ..profesor je moli da odgovara, a ona neće ...
Ja mislim da je nabolje ne razmišljati o ishodu, napraviti plan da daš maximalno od sebe i na dan nastupa ili ispita zatvoriš knjigu i kažeš To je to..šta bude, bude ...ali kao kad ideš u borbu određena napetost ili bolje rečeno 'spremnost' postoji ...
Istina je da i većina ne želi da priča o tremi ... kao da se ljudi srame, plaše ovog osjećanja i priznanja da ga imaju ...
Bilo bi zanimljivo sprovesti istraživanje po fakultetima na kojem se trema najviše javlja ....:think: ..možda i tip sadržaja gradiva ima neke veze sa pojavom treme .....
 
Da, izvodljivo je i to. Ali zbog cega da prihvatamo nesto sto se nije dogodilo i za sta ne mozemo da budemo sigurni kako ce se odigrati? Zbog cega da varamo samog sebe? Na kraju krajeva, mozda udari i zemljotres pa se govor obustavi, zar ne? Mi zaistamo neznamo sta ce se desiti u narednih pet minuta. Mozemo stvoriti planove i ocekivanja ali ako ima planova i ocekivanja na koje se koncentrisemo, onda zaboravljamo govor i javlja se trema.
Osim toga, velika je verovatnoca da ako se pomirimo sa cinjenicom da ce govor biti negativan, da cemo i suvise traljavo da izvedemo taj govor....a nema razloga da stvar koju radimo u momentu kom radimo ne uradimo najbolje sto znamo i umemo.

Ovo poslednje se moze desiti (cesce se i desava vecini ljudi,koliko mi se cini), ali ja sam uvek pronalazila ravnotezu izmedju toga da ce ishod biti negativan, samim tim da mi vise nije bitno izlaganje, i nade koja tera da se ide dalje. Na neki nacin. :confused:
Vece greske sam pravila kada sam nesto ocekivala i iskljucivo se nadala da ce ishod biti pozitivan, zato sto nisam bila opustena. To je moje iskustvo i sto se mene tice, kod mene radi provereno.
 
Ovo poslednje se moze desiti (cesce se i desava vecini ljudi,koliko mi se cini), ali ja sam uvek pronalazila ravnotezu izmedju toga da ce ishod biti negativan, samim tim da mi vise nije bitno izlaganje, i nade koja tera da se ide dalje. Na neki nacin. :confused:
Vece greske sam pravila kada sam nesto ocekivala i iskljucivo se nadala da ce ishod biti pozitivan, zato sto nisam bila opustena. To je moje iskustvo i sto se mene tice, kod mene radi provereno.

Kao i uvek sve je obrnuto proporcionalno iscekivanjima.Proveren recept indeed :worth:
 
Sjećam se jednog ispita, a takvih ima uvijek na kojima niko ne pada..jednosemestralni, kratko gradivo (ne znam kako je sad po bolonji). Idemo mi tako svi na ispit, bio je u pismenoj formi, pričamo nešto i tako kažem ja Ali niko ne pada na ovom ispitu koliko ja znam, a djevojka kaže mirno - Ja ću biti prva - ... Sumnjam da i većini nije pala ista misao na pamet ...
Doduše kada ideš na ispit samo da vidiš kako izgleda, a nisi se pripremio ili nisi spreman za borbu iako si učio nešto..viđala sam i takve slučajeve - djevojka jednostavno kaže -odustajem - ..profesor je moli da odgovara, a ona neće ...
Ja mislim da je nabolje ne razmišljati o ishodu, napraviti plan da daš maximalno od sebe i na dan nastupa ili ispita zatvoriš knjigu i kažeš To je to..šta bude, bude ...ali kao kad ideš u borbu određena napetost ili bolje rečeno 'spremnost' postoji ...
Istina je da i većina ne želi da priča o tremi ... kao da se ljudi srame, plaše ovog osjećanja i priznanja da ga imaju ...
Bilo bi zanimljivo sprovesti istraživanje po fakultetima na kojem se trema najviše javlja ....:think: ..možda i tip sadržaja gradiva ima neke veze sa pojavom treme .....


Na difu !!!!!!!!!

I to kad treba da odrade kolut nazad!:whistling:
 
Da li je neko probao stari recept da se prevazidje trema.. da zamislite da su svi u auditorijumu goli? Mozda radi.

Ma da, tek tada bi bilo veselo, zamisli sebe obučenu u gomili golaća, mislim da primer nije dobar. Nekada sam kao dete pevala u horu, dok je to bilo samo u školi sa starim društvom, nije bilo problema, ali kada smo nastupali pred celim gradom ja sam jednostavno samo "piskutala" kao promuklo pile. Nastavnica mi je predložila da auditorijum zamislim kao njivu punu glavica kupusa, nije pomagalo, tada se dosetila jedna moja drugarica pa mi je skinula naočari, uhhh, bilo je super :hahaha:
 
Da li svi imamo tremu? U školi, na faksu, ako moramo da prezentujemo nešto, na javnim nastupima kažu da se najčešće javlja. Simptomi - znoje vam se ruke, osećate malaksalost, jezik vam se zapetlja i vi trokirate i blokirate, crvenilo, drhtanje ruku, jako lupanje srca, kočenje vratnog dela, hladan znoj i mučnina.
Ovlada nas taj strašni strah da se nećemo predstaviti u najboljem svetlu, da ćemo pasti ispit, da ćemo izgovoriti nešto besmisleno, da nećemo uspeti da govorimo...Da li je taj strah normalan?
U kojim situacijama se trema javljala kod vas? Kažu da svi imaju manju ili veću tremu pred polaganje ispita. Da li je to tačno? Da li je moguće ne imati tremu i kako to objašnjavate...?
I kako vidite tremu uopšte?

Trema može biti i pokretač energije, kada se odjednom razveže jezik, kada je prevazilazimo znanjem, dokazivanjem da smo umešni u tom nekom polju. Negativna je kada nas parališe totalno:lol:.
 
  • Podržavam
Reactions: O
Stresne situacije aktiviraju simpatički nervni sistem i hipotalamičnu-pituitarnu-adrenalnu osovinu. Inicijalni odgovor luči hemikalije koje pojačavaju osjećaje i podižu memoriju. Znači kad nam je potrebna 'jača' i veća memorija, organizam luči adrenalin. Kako će neko doživjeti ovo lučenje adrenalina i koliko će ga biti svjestan je individualno i zavisi i od stečene i urođene građe limbičkog sistema (centra za emocije). Emotivni odgovor na lučenje adrenalina može biti alarmantan, ukoliko remeti djelovanje inhibitornih neurotransmitera. Kvalitet osjetne stimulacije u ranijem životnom dobu pomaže razvijanju i uspostavljanju endokrinih i imunoloških sistema; endokrini sistem je važan za uspostavljanje spretnosti. Prekomjerna stimulacija oštećuje ćelije u HPA-osovini. Znači postoji i stečeni faktor u djetinjstvu, odnosno engram u vidu osjetljivosti limbičkog sistema (emocija) na prepoznavanje stresne situacije. Adrenalin utiče na limbiku, a limbički sistem na kogniciju, iako postoji i direktna veza uticaja adrenalina na kogniciju. Ukoliko je limbički sistem, urođeno ili stečeno, osjetljiviji na djelovanje adrenalina javljaju se negativni efekti treme, parališuća trema.
 
Kada smo najefikasniji kada je učenje u pitanju? Jeste li primjetili da smo najefikasniji baš neko vrijeme pred sam ispit. Adrenalin se luči, kognicija odbacuje nepotrebne podatke, pokušava kohezovati svo gradivo. U normalnim uslovima mi smo djelotvorni(radimo stvari ispravno), međutim kako se povećava vremenski pritisak ili se pojavljuju neke hitne potrebe, mi postajemo efikasni - radimo prave stvari. Djelotvornost je osnova opstanka. Efikasnost je osnova uspjeha.
Šta određuje hoćemo li uspjeti ili ne na nekom ispitu ili javnom govoru. Ako odlučimo unapred da ćemo uspjeti prema poznavanju sebe odredit ćemo taktiku prema tome, znači usredsredit ćemo se na to KAKO da ostvarimo uspjeh, ukoliko se usredsredimo na gubitak, taktika se sastoji u izbjegavanju i provlačenju.
Koji od ove dvije vrste stavova utiče više na lučenje adrenalina ... da li tremu trebamo posmatrati odvojeno od uspjeha, bar školskog, fakultetskog dokle god znanje ima primat u uspjehu?
I da li ovi 'gubitnici' izbjegavajući ovaj moralni i teži put, stvaraju novu vrstu uspjeha, zasnovanu na neznanju, lakoći dolaženja do uspjeha, koristeći prije svega u načinu razmišljanja, a zatim i prakticiranja idealizaciju - uveličavanje željenih osobina i umanjivanje nedostataka željenih osobina ..u ovom slučaju ovo posljednje i nemoralne principe smatraju jedinim valjanim ...bar što se ove planete tiče ...
Odnosno razvijanje kriminalnog društva posmatrano iz ugla želje za prevladavanjem djelovanja prijatnih neurohumoralnih supstancija ...
adrenalin ili endorfin i kako lakše doći do endorfina u što većim količinama, pod svaku cijenu ..pa i brzog uspona i brzog pada ...
Malo proširivanje teme ...
 
Postoji cela oblast izucavanja u organizaciji rada oko efektivnosti,gresaka i treme.
Trema nije isto sto i pojacana paznja.Simptomi mogu biti isti.
 

Back
Top