dess
Poznat
- Poruka
- 7.250
Šta mislite, koliko je važan seksipil u politici?
Da li Srbiji nedostaje političar koji bi pogledom bacio u trans nekoliko stotina hiljada žena, koje bi doživljavale sladostrašće dok bi ga posmatrale i slušale na javnim skupovima? Ovako, čini se kao da je politička scena prepuna impotentnih i bezveznih likova, zbog kojih njihove sekretarice gube i po nekoliko časova dnevno na koljenima kako bi ovi stekli samopouzdanje, ali ni to ne pali.
Jer, mnogi autori ističu da je za lidera veoma bitno da osjeća taj "duh naroda" (ok, upravo sam izmislio ovu sintagmu, ali mislim da postoje psihološke i sociološke teorije koje su čačkale nešto oko toga). A kud će bolji poznavalac tog duha od onog koji osjeća potrebe ženki u svojoj državi i koji im šalje suptilnu, ali jasnu poruku da on može sve da ih zadovolji.
Zapravo, mora se priznati da takav lider ne samo da poznaje potrebe i psihologiju značajnog dijela populacije u svojoj državi, nego im i daje ono što njima treba, nadu u bolje sutra, nadu da će sve da ih zadovolji, osjećaj zadovoljstva, sigurnosti i ispunjenosti naspram permanentne frustracije i svešireće apatije.
Da li je možda i osnovni problem ovog društva u alarmantnom porastu broja nezadovolj(e)nih žena, koje dalje kroz svoje potomke šire osjećaj frustracije, čime se kontaminira ukupno stanje nacije u pravcu jalovih političkih diskursa, bez konkretne akcije i pokretanja pozitivne atmosfere i novog kreativnog impulsa?

Jer, mnogi autori ističu da je za lidera veoma bitno da osjeća taj "duh naroda" (ok, upravo sam izmislio ovu sintagmu, ali mislim da postoje psihološke i sociološke teorije koje su čačkale nešto oko toga). A kud će bolji poznavalac tog duha od onog koji osjeća potrebe ženki u svojoj državi i koji im šalje suptilnu, ali jasnu poruku da on može sve da ih zadovolji.
Zapravo, mora se priznati da takav lider ne samo da poznaje potrebe i psihologiju značajnog dijela populacije u svojoj državi, nego im i daje ono što njima treba, nadu u bolje sutra, nadu da će sve da ih zadovolji, osjećaj zadovoljstva, sigurnosti i ispunjenosti naspram permanentne frustracije i svešireće apatije.
Da li je možda i osnovni problem ovog društva u alarmantnom porastu broja nezadovolj(e)nih žena, koje dalje kroz svoje potomke šire osjećaj frustracije, čime se kontaminira ukupno stanje nacije u pravcu jalovih političkih diskursa, bez konkretne akcije i pokretanja pozitivne atmosfere i novog kreativnog impulsa?
