Transformacija nesvesnog u svesno

Carl Jung: "Dok ne pretvorite nesvesno u svesno, ono će upravljati vašim životom i vi ćete to zvati sudbinom."

- Nesvesno su nagoni i osećanja. Svesno su misli. Poenta je u tome da se osećanja moraju u potpunosti transformisati u misli ili u svesno da bi ih shvatili i postigli integralnost. Tek tada imamo kontrolu nad sobom. Dok se to ne učini deluje se iracionalno, nagonski i nerazumno.

S obzirom da je svest bezgranični, neuništivi život ni misli ni osecanja nisu konačna, već su uvek nova i drugačija, pa se nesvesno uvek mora transformisati u svesno. Zato i učimo dok smo ovde. Upravo je stalna interakcija izmedju svesnog i nesvesnog (pokrenuta spoljašnjim dogadjajima) ono što nam omogućava razvoj i daje sposobnost razumevanja i sebe i sveta u kojem živimo.
-----
Fridrih Niče: "Mogu se obećati dela, ali ne i osećanja, jer ne zavise od volje. Onaj ko obećava da će zauvek voleti ili večno mrzeti ili biti zauvek veran nekome obećava nešto što nije u njegovoj moći."

- Ne možemo odlučivati u koga ćemo se zaljubiti i koliko će trajati to osećanje, ali možemo obećati vernost dok smo u vezi. Vernost je više stvar karaktera i svesne odluke nego osećanja.
------
- Vrednost ljudi nije u njihovom izgledu, statusu, bogatstvu, već u osvešćenoj humanosti ili saosećanju s drugim živim bićima i poštovanju svega što je plemenito i pošteno.
------
John Spence: "Ako kažete istinu, ona postaje deo vaše prošlosti. Ako kažete laž, ona postaje deo vaše budućnosti."

- Istina se ne mora pamtiti. Može se mirno prepustiti zaboravu. Laž ne može. Zato i postaje deo budućunosti s ograničenim izborima i slobodom, jer daljnje aktivnosti i ponašanje treba uskladiti onim što se slagalo.
 
Carl Jung: "Dok ne pretvorite nesvesno u svesno, ono će upravljati vašim životom i vi ćete to zvati sudbinom."

- Nesvesno su nagoni i osećanja. Svesno su misli. Poenta je u tome da se osećanja moraju u potpunosti transformisati u misli ili u svesno da bi ih shvatili i postigli integralnost. Tek tada imamo kontrolu nad sobom. Dok se to ne učini deluje se iracionalno, nagonski i nerazumno.

S obzirom da je svest bezgranični, neuništivi život ni misli ni osecanja nisu konačna, već su uvek nova i drugačija, pa se nesvesno uvek mora transformisati u svesno. Zato i učimo dok smo ovde. Upravo je stalna interakcija izmedju svesnog i nesvesnog (pokrenuta spoljašnjim dogadjajima) ono što nam omogućava razvoj i daje sposobnost razumevanja i sebe i sveta u kojem živimo.
-----
Fridrih Niče: "Mogu se obećati dela, ali ne i osećanja, jer ne zavise od volje. Onaj ko obećava da će zauvek voleti ili večno mrzeti ili biti zauvek veran nekome obećava nešto što nije u njegovoj moći."

- Ne možemo odlučivati u koga ćemo se zaljubiti i koliko će trajati to osećanje, ali možemo obećati vernost dok smo u vezi. Vernost je više stvar karaktera i svesne odluke nego osećanja.
------
- Vrednost ljudi nije u njihovom izgledu, statusu, bogatstvu, već u osvešćenoj humanosti ili saosećanju s drugim živim bićima i poštovanju svega što je plemenito i pošteno.
------
John Spence: "Ako kažete istinu, ona postaje deo vaše prošlosti. Ako kažete laž, ona postaje deo vaše budućnosti."

- Istina se ne mora pamtiti. Može se mirno prepustiti zaboravu. Laž ne može. Zato i postaje deo budućunosti s ograničenim izborima i slobodom, jer daljnje aktivnosti i ponašanje treba uskladiti onim što se slagalo.
Слажем се у потпуности и ја лично то примењујем и саветујем другове исто да раде, да када су тужни размисле зашто су тужни нпр.

Али некада уме да буде много напорно
 
Слажем се у потпуности и ја лично то примењујем и саветујем другове исто да раде, да када су тужни размисле зашто су тужни нпр.

Али некада уме да буде много напорно
Dobar savet. Da. Nije uvek lako, jer prisiljava da se suocavamo neprijatnim i bolnim cinjenicama. Nisu svi spremni za to. Pogotovo sto to iziskuje preuzimanje odgovornosti, a ne retko i radikalnu promenu nacina zivota i ponasanja. Ponekad "bezanje" od teskih pitanja i dubljeg razmisljanja omogucava i da se pravdaju i zadovolje neke nedostojne aktivnosti.

Rekla bih da je preovladao leni, "otupeli" i "kratkovodi" mentalitet u kojem se sve nastoji resiti i postici bez truda i zalaganja. Zato se svaka "carobna pilula" ili "univerzalni recept" koji to obecava odmah prihvata i sledi.

U nekim slucajevima se time postigne instantno olaksanje, ali se duzim vremenskim periodom pokaze beskorisnim. Cesto i stetnim, jer spreci da se ucine promene koje bi rezultirale istinskim napretkom.

S razlogom se kaze: "No pain no gain." "Bez muke nema nauke." Da bi se iskorenio korov tada se mora kopati i stici do podzemnog korena koji ga hrani. Ako se sasece samo vrh, a koren ostane, zemljiste ce trenutno izgledati cisto. Medjutim, korov ce se i dalje pojavljivati, nicati i rasti.

Disfunkcionalne misli su "vidljivi", "pojavni" deo svesti. Da bi se razumele tada se mora kopati, istrazivati i analizirati posto to vodi do osecanja koja ih hrane. Tek takvim spojem se dobije "kompletna slika" ili potpuno razumevanje i ostvare uslovi da se korov u potpunosti izvadi i iscupa s korenom.
 
Fridrih Niče: "Mogu se obećati dela, ali ne i osećanja, jer ne zavise od volje. Onaj ko obećava da će zauvek voleti ili večno mrzeti ili biti zauvek veran nekome obećava nešto što nije u njegovoj moći."
To za nesvesne lljude koji ne upravljaju sobom. No za svesne ljude ne vazi, jer volis nekoga potpuno svojom voljom, tako da
ne moze da prestane.
 
? 🤔
U meditaciji se lako uoči koju bujicu nesvesnih misli proizvodimo. Najveći deo misli su potpuno nesvesne.
Rec meditacija potice od latinske reci meditatio koja znaci misaono promatranje ili kontemplacija. Danas se taj pojam najcesce poistovecuje prestankom misljenja u teznji da se opusti i olaksa i fizicka i psihicka napetost.

Mi nista ne mozemo protumaciti, iskazati ili imati bilo koje razumevanje bez uma i misli. Oni su neophodni da bi svest bila funkcionalna. Naravno, razumevanje, koje se postize misljenjem, moze biti istinito ili pogresno. Sve zavisi od kvaliteta misli i osecanja iz kojih proizilazi. Jer, misli mogu biti i funkcionalne i disfunkcionalne.

Pored toga, misli i osecanja su yin i yang svesti. Medjusobno se stvaraju i uslovljavaju. Ne moze se pojaviti ni jedno osecanje, a da ne rezultira reciprocnim mislima, i obrnuto. Misli, takodje, stvore i odgovarajuca osecanja. Pomisli se na nesto neprijatno i telo odmah reaguje lupanjem srca, napetoscu, nervozom, neraspolozenjem ili nelagodnim osecanjem.
Kada se misli o necem lepom i prijatnom javi se i dobro raspolozenje i osecanja koja revitalizuju telo.

Termin nedovoljno promisljene ili povrsne misli bi vise odgovarao nego nesvesne misli. U pitanju je unutrasnji dijalog ili ono sto sami sebi automatski, svakodnevno govorimo i ponavljamo, a da to nikada pravilno ne razmotrimo i proverimo.

Dakle, neka vrsta ustaljenog, ucvrscenog unutrasnjeg dijaloga koje obiluje zabludama i predrasudama, a koje je postalo polaziste procenjivanja vlastite vrednosti i interpretacije spoljasnjih desavanja.

Dekart je zato i istakao neophodnost preispitivanja unutrasnjeg dijaloga. Poredio ga je korpom s jabukama u kojoj su i zdrave i trule. Potrebno je radikalno ciscenje u kojem se valjanost svake jabuke/misli/uverenja temeljno razmotri, a potom se u korpu vrate samo zdrave jabuke/misli. Jedino se tada moze stici do valjanog zakljucka. Ukoliko se podje od netacnih premisa i zakljucak ce biti neispravan.
 
Poslednja izmena:
Danas se taj pojam najcesce poistovecuje prestankom misljenja u teznji da se opusti i olaksa i fizicka i psihicka napetost.
Da. Međutim, pogrešno se poistovećuje iz nekog razloga. Prestati misliti je izuzetno visok nivo meditativnog zadubljenja koji mogu da dosegnu samo izuzetno iskusni meditanti. Ali nije neophodan. Takođe, cilj meditacije nije opuštanja već svesnost iako je uglavnom posledica povišene svesnosti opušten i bistar um. Mada, može i da izazove kontra efekat u slučaju nekih potisnutih trauma i strahova. Meditacija se nekad upoređuje sa paljenjem svetla u umu. Svašta može da iskoči iz mraka 🙂
Mi nista ne mozemo protumaciti, iskazati ili imati bilo koje razumevanje bez uma i misli. Oni su neophodni da bi svest bila funkcionalna.
Dobro, ovo je verovatno tumačenje sa stanovišta psihologije. I to je ok. Sa nekog drugog stanovišta, nije baš najtačnije. Svest može da postoji bez misli, odnosno svest je prostor u kom se misli rađaju i nestaju. Ali to je sad već različita definicija i terminologija. 🙂
 
Da. Međutim, pogrešno se poistovećuje iz nekog razloga. Prestati misliti je izuzetno visok nivo meditativnog zadubljenja koji mogu da dosegnu samo izuzetno iskusni meditanti. Ali nije neophodan. Takođe, cilj meditacije nije opuštanja već svesnost iako je uglavnom posledica povišene svesnosti opušten i bistar um. Mada, može i da izazove kontra efekat u slučaju nekih potisnutih trauma i strahova. Meditacija se nekad upoređuje sa paljenjem svetla u umu. Svašta može da iskoči iz mraka 🙂

Dobro, ovo je verovatno tumačenje sa stanovišta psihologije. I to je ok. Sa nekog drugog stanovišta, nije baš najtačnije. Svest može da postoji bez misli, odnosno svest je prostor u kom se misli rađaju i nestaju. Ali to je sad već različita definicija i terminologija. 🙂
Ocigledno imamo razlicito shvatanje svesti. Tvoje se dosta povodi popularnim objasnjenjem, koje se nametulo kao apsolutno i jedino ispravno, tako da se ne treba preispitivati i ici dalje. Ne samo sto je to ograniceno, zatvoreno i dogmaticno nego je i arogantno.

Isto kao i uverenje da postoji "probudjena" elita meditanata ucitelja koji mogu nauciti druge kako da to postignu i time ucine svet idealnim mestom za zivot, posto ce ljudi postati dobri i plemeniti.
I pored, naocigled, humanog cilja naplacuju svoju obuku umesto da je ucine sto dostupnijom, sto dovodi u pitanje iskrenost te namere.

Ja, naprotiv, smatram da niko nije apsoluno svestan ili "probudjen" i da ucimo dokle god smo u telu. Takodje, smatram da nije potreban nikakav mistican dozivljaj da bi ljudi delovali pravedno i posteno nego je potrebna svesna odluka i resenost da se odoli iskusenjima.

Svodjenje svesti na prostor nije nista drugo nego pokusaj njene materijalizacije u kojem se sve svodi na Ovde i Sada. Opet, imamo drugacije misljenje. Smatram da je svest iza prostora i vremena ili fizickog univerzuma i da nije ni materija ni energija, vec treci, bezoblicni, nematerijalni ili nefizicki, ali inteligentni, neunistivi entitet iz kojeg nastaje fizicki svet. Ovde i Sada je samo mali deo mnogo vece misterije.

Pored toga, razlicita osecanja, nagoni i misli svedoce da je svest kompleksnija nego sto se smatra, tj. da u njoj postoje razliciti nivoi ili podsvesno i nadsvesno, a ne samo svesno ili um.

Um se osvescuje samo onda kada dolazi u kontakt s nadsvesnim, jer se tada postigne integralnost celog bica i koristi puni svesni kapacitet. Ukoliko um ostaje samo pod dominacijom podsvesnog, ili nizih nagona i strasti, misli postaju disfunkcionalne, pa se kroz njih ne moze postici adekvatno razumevanje. Zato se i reaguje nepromisljeno, iracionalno, nerazumno i destruktivno.
 
Ocigledno imamo razlicito shvatanje svesti. Tvoje se dosta povodi popularnim objasnjenjem, koje se nametulo kao apsolutno i jedino ispravno, tako da se ne treba preispitivati i ici dalje. Ne samo sto je to ograniceno, zatvoreno i dogmaticno nego je i arogantno.

Isto kao i uverenje da postoji "probudjena" elita meditanata ucitelja koji mogu nauciti druge kako da to postignu i time ucine svet idealnim mestom za zivot, posto ce ljudi postati dobri i plemeniti.
I pored, naocigled, humanog cilja naplacuju svoju obuku umesto da je ucine sto dostupnijom, sto dovodi u pitanje iskrenost te namere.

Ja, naprotiv, smatram da niko nije apsoluno svestan ili "probudjen" i da ucimo dokle god smo u telu. Takodje, smatram da nije potreban nikakav mistican dozivljaj da bi ljudi delovali pravedno i posteno nego je potrebna svesna odluka i resenost da se odoli iskusenjima.

Svodjenje svesti na prostor nije nista drugo nego pokusaj njene materijalizacije u kojem se sve svodi na Ovde i Sada. Opet, imamo drugacije misljenje. Smatram da je svest iza prostora i vremena ili fizickog univerzuma i da nije ni materija ni energija, vec treci, bezoblicni, nematerijalni ili nefizicki, ali inteligentni, neunistivi entitet iz kojeg nastaje fizicki svet. Ovde i Sada je samo mali deo mnogo vece misterije.

Pored toga, razlicita osecanja, nagoni i misli svedoce da je svest kompleksnija nego sto se smatra, tj. da u njoj postoje razliciti nivoi ili podsvesno i nadsvesno, a ne samo svesno ili um.

Um se osvescuje samo onda kada dolazi u kontakt s nadsvesnim, jer se tada postigne integralnost celog bica i koristi puni svesni kapacitet. Ukoliko um ostaje samo pod dominacijom podsvesnog, ili nizih nagona i strasti, misli postaju disfunkcionalne, pa se kroz njih ne moze postici adekvatno razumevanje. Zato se i reaguje nepromisljeno, iracionalno, nerazumno i destruktivno.
Dobro 🙂
 
Iskrena i cesta komunikacija sa samim sobom je neprocenjiva
..........ti si centar sveta, svemira...........pre tebe nije bilo nicega, posle tebe nece biti nicega. Ti si "izmislio" ovaj svet, prilagodio ga svojoj fantaziji, vidis ga ocima kakvim ga zelis, i sve sto se dogadja u tom svetu, dogadja se ustvari u tvojoj psihi. Svet je nestvaran...........ti si ga "materijalizovao" ...............
 

Back
Top