ja ne znam na mantranje stvarno sta bih odgovorio
imas dve zemlje, dva drzavnika te dve zemlje i dve razlicite sudbine
ovaj u eu joj se supotstavlja i izvrda sankcije, na kraju
ovaj van eu ce da lupi rusima sankcije, a zapravo unisti srbiju ne uvevsi je u eu
jel ti dopire do svesti ista od ovoga?
Prvo, ne možemo niti treba da se poredimo sa Mađarskom. Svaka država ima svoj put, snagu i položaj. To što nešto "može" u Mađarskoj, ne znači da može i kod nas i obrnuto. Okolnosti su različite i svaka zemlja mora da gradi sopstvenu strategiju, u skladu sa svojim resursima i geopolitičkim položajem.
Drugo, u svetu koji se ponovo deli na blokove (istok i zapad) najgora moguća pozicija jedne male države je da stoji između. U takvoj poziciji interesi velikih sila se prelamaju preko tvojih leđa. Srbija je najbolji primer koliko je to pogrešno: decenijama tapkamo u mestu, sa statusom "šupka Evrope", trošeći ogromne resurse na besmisleno balansiranje.
Treće, dakle, stranu treba izabrati. A kako se geografski nalazimo na zapadnoj strani i kako sa zapadom imamo preko 90% ekonomske saradnje, uz činjenicu da nam je 99% dijaspore upravo tamo, logično je da to bude zapad.
Naravno, cena "napuštanja" Rusije postoji. To je ono što se kaže: sedenje na dve stolice se ne isplati. Izgubićeš deo povoljnih energenata, ali zato ideš u Brisel i tamo pregovaraš o alternativama. Sve je to stvar trgovine i realpolitike. U svakom dogovoru nešto daješ da bi nešto dobio. Recimo daš im generalštab da bi ućario neki dobar energetski dil. I sada postoji trgovna, samo je problem kod nas što sadašnja vlast daje zajedničko, a uzima lično. U normalnoj državi daješ zajedničko da bi dobio nešto drugo, opet zajedničko.
Suština priče: ako raskrstimo sa Rusijom, gubimo deo jeftine energije, ali zauzvrat dobijamo uređenu državu, evropske standarde, članstvo u EU i dugoročni prosperitet. Kada se sve sabere, korist je daleko veća od štete.