Porediš neuporedivo, Rusi nisu u Ukrajini radi resursa kao što Ameri planiraju napasti Venecuelu.
Rusi su u Ukrajini da bi spriječili instalacije NATO raketa u tzv. mekom trbuhu ako si i za taj pojam uopšte čuo.
Šta znači "strateški uticaj"? Znaš li ti uopšte kakvim se terminima gađaš?
Čuj "strateški uticaj"....Kina na Latinsku Ameriku. Je li Kina tamo postavila strateške bombardere ili ugovorila poslove?
Da si bar malo vremena izdvojio sa se informišeš šta se dešava u Venecueli, saznao bi:
Chevron je jedina strana kompanija koja uz saradnju domaće naftne kompanije radi na izvlačenju i prodaji nafte i prirodnog gasa.
Zbog kršenja ljudskih prava i uvedenih sankcija, postojala je realna opasnost da Chevron neće nikada povratiti silne milijarde uložene u izgradnju infrastrukture za naftu i gas.
Zbog toga je americka vlada dozvolila (i pored aktivnih sankcija) Chevron-u da i dalje radi sa ograničenim kapacitetom, a profit zarađen od toga delom ide za otplatu duga Chevron-u i deo da Venecuela može da preživi i kupuje najosnovnije stvari, kao na pr. hrana i lekovi.
Chevron je inače americka firma i nema konkurenciju u Venecueli, i lako je zakljuciti da ima monopol za preradu nafte i gasa.
Priča da Amerika hoće sa napadne Venecuelu da bi joj otela naftu je vise nego smešna, jer oni to već uveliko rade decenijama kroz Chevron.
Sto se tiče strateškog uticaja..i tu vidim da opet ostrasceno odgovaras, sa vrlo malo znanja o tome.
Kina u Latinskoj Americi ulaze novac u firme koje se bave iskopavanjem rudnog bogatstva, upravljanjem velikim lukama, ugradjuje svoju energetsku i tehnolosku infrastrukturu, automobilsku industriju, sve sa ciljem stvaranja monopolskog položaja, i time povećava uticaj i zavisnost tih država prema Kini.
Treba ti bukvalno minut vremena da odvojiš i izguglas gde sve ulazu novac (Argentina, Peru, Čile, Brazil), i to ne pričamo o ulaganju u proizvodnju odeće i slično, nego u veoma važne i osetljive državne sektore.
Dobar primer za “strateško ulaganje” je i evropska automobilska industrija, gde su greškom nekih država, dozvolili Kini da postane većinski vlasnik, i dobije pristup visokoj tehnologiji tih firmi. 10-20 godina kasnije, proucivsi tehnologiju, iskopirajuci ili šta god, danas su na pragu da ugroze ili čak ugase vodece evropske brendove.
Kina čak i u Venecueli “strateški ulaze”, kroz davanje zajmova državi, a u zamenu dobija naftu.