- Poruka
- 369.660
Za najveći civilni brodolom u istoriji rečne mornarice u Srbiji u kom je pre 70 godina nastradalo najmanje sto ljudi, mnogi verovatno nisu čuli.
Zbog orkanskog vetra, oluje i grada brod „Niš", koji je plovio na redovnoj liniji Beograd-Zemun, potonuo je 9. septembra 1952. kod ušća Save u dunavski rukavac
nekoliko minuta pošto je isplovio.Sa Savskog pristaništa krenuo je pre reda vožnje u 13 sati i sedam minuta, a pet minuta kasnije već je bio pod vodom.
Preživelo je oko 30 ljudi, među kojima i kapetan Ferdinand Nobilo, koji je kratko bio u pritvoru, ali za ovu tragediju niko nije odgovarao.Most koji je povezivao Zemun sa centralnim beogradskim opštinama bio je zatvoren zbog rekonstrukcije.Rečni saobraćaj su obavljali mali brodovi kapaciteta do 60 putnika.
Prema pisanju zemunskog hroničara Branka Najholda, na beogradskom pristaništu prodato je 106 karata, a sigurno je bilo i onih sa dnevnim ili mesečnim kartama ili putnika koji su ih kupovali na samoj lađi.Brod je uz odobrenje dežurnog službenika sa pristaništa krenuo ranije, potvrdio je neposredno posle nesreće preživeli kapetan.
Već tad, videlo se da od Bežanijske kose dolaze crni gusti oblaci.
„Kako su se oblaci gomilali nad gradom noseći kišu, a brod se sve više punio putnicima tako da u salonima i utrobi broda nije bilo više mesta, kapetan Ferdinand Nobilo odlučio je da krene pre određenog vremena za Zemun", objavila je sutradan Politika.
Čim su isplovili, počela je kiša, a nekoliko trenutaka kasnije je jak vetar s gradom otvorio vrata salona.Putnici sa palube pojurili su unutra i brod se nagnuo na jednu stranu.
Jauk se prolomio.
Jedan od retkih preživelih Mihailo Miša Grkinić, penzionisani profesor geografije, tad je bio student i redovno je plovio brodom „Niš", imao je pretplatnu kartu
"Mnogo nas je imalo stalne karte. Brod je bio krcat, a kapacitet 60, 70 putnika. Bilo nas je više od 130, po našim procenama i 150, a nas 28, 30 se spasilo, ostali su se podavili", kazao je Grkinić koji dodaje da je od svih koji su preživeli danas živo još njih nekoliko, ali da oni nisu više u stanju da govore
Profesor navodi da mu vreme nije obrisalo sećanja na tragediju, zbog koje je bila raspisana trodnevna žalost, da i danas pamti detalje nesreće i ljudske sudbine, kao i ono što su tada pisale "Politika" i "Borba" o toj najtežoj nesreći na našim rekama. Dodaje da su se i on i preživeli i porodice stradalih nadali da će knjiga "Brodolom" Vladana Arsića, pogurati stvari da se napravi obeležje kako se taj strašni dan ne bi zaboravio.
Grkinić jedan od tridesetak preživelih, tada student geografije, za Tanjug kaže da mu je svakim danom žao što nikada nije postavljena tabla koja bi podsećala na tragediju broda "Niš" i taj 9. septembar i što ni ovu godišnjicu niko ne obeležava bar kao nekada, kada su na ušću, u reku puštali venac sa 130 sveća.
Istraga je pokazala da je razlog nesreće viša sila i neverovatan splet okolnosti. Govorilo se i da je težište broda pomereno pri zameni parne mašine znatno lakšim dizel motorom, kao i da je na mestu nesreće korito reke produbljavano, što je bio jedan od razloga za rečni vrtlog.
Izveštaji iz tog vremena, kako su pisali mediji, a pisali su mnogi i kasnije, i "Frankfurter algemajne cajtung", govorili su o najmanje 126 žrtava, ali tačan broj nije utvrden. Bila je to najveća tragedija u istoriji jugoslovenskog rečnog brodarstva.
Naporima posade broda "Soča" brod je do jutra izvađen sa dubine od 14 metara. Gnjurci su zatekli jeziv prizor - mrtvog mornara i još 55 leševa, od toga sedmoro dece.
Među preživelima bio je i tada učenik prvog razreda gimnazije, Miroslav Višnjić (1936-2017) koji je kasnije postao novinar i dopisnik agencije Tanjug sa Bliskog istoka. Neke od žrtava sahranjene su i u Sarajevu, Zagrebu i Mostaru. Stradale u Beogradu i Zemunu ispratile su desetine hiljada sugrađana.
Danas su oko ovog mesta splavovi i noćni klubovi, gde se ljudi provode ne sluteći ništa, jer ne postoji nikakvo spomen obeležje koje bi ukazivalo na tragediju.
(BBC/euronevs)