Tomijasu Hajahisa: pet godina ljudske neobičnosti oko stola za stoni tenis

hrleći

Domaćin
Poruka
3.879
Ovaj fotograf proveo je pet godina dokumentirajući kako se sto za stoni tenis ispred njegovog stana
koristio se za sve osim za ping pong. TTP je serija fotografija japanskog fotografa Hayahise Tomiasua,
sve snimljeno s prozora njegovog bivšeg studentskog stana u nemačkom gradu Lajpcigu od 2012. do 2016.
Iz istog pogleda okrenutog prema jugu vidi se robusni sto za stoni tenis ili Tisch, (tisch tennis platou - otuda i naziv ofe foto serije)
kako se koristi u razne svrhe poput ležaljke, pult za pranje rublja, dečju penjalicu, teretanu na otvorenom ili jednostavno utočište od prometnih ulica.
Skoro sve i svašta što se može zamisliti osim stonog tenisa. Kroz sva četiri godišnja doba,
godinu za godinom, Tomiasu je dokumentovao ovu nenamernu ulogu skromnog teniskog stola od pocinkovanog čelika kao multi
žarište zajednice i zahvaljujući održanoj znatiželji fotografa, mogu su posmatrati idiosinkrazije ljudskog ponašanja, društvenih navika i posmatrati kako se menjaju godišnja doba,
scene mutiraju i kako ljudi dolaze i odlaze.


neke od fotografija

y2.png

y1.png
 
Ne bih ja rekao idiosinkrazije.
Sto je sto, moze da sluzi svim namenama za koje je potreban sto i radnjama koje se na njemu obavljaju.
Tako da potreba kroz praksu odredjuje namenu, a po nameni je upravo za to za sta se i koristi.
Isto tako i ugazene staze koje ljudi precicama naprave mogu da se posmatraju.
dobro, mogu se složiti za termin idiosinkrazije, mogla sam drugačije
ali svakako nije pogrešan ako se posmatra kroz psihoanalitički filter gde služi za opis ličnog načina kako osoba reaguje, doživljava/shvata običnu situacionu postavku
 
dobro, mogu se složiti za termin idiosinkrazije, mogla sam drugačije
ali svakako nije pogrešan ako se posmatra kroz psihoanalitički filter gde služi za opis ličnog načina kako osoba reaguje, doživljava/shvata običnu situacionu postavku
Slazem se, ali nema drugog do licnog.
Meni je primer toga utabana precica preko travnjaka.
Tu je mnoge zanimljivije tumaciti izbor onih koji nastavljaju da idu poplocanom stazom u L i ako je duplo duze.

U tvom primeru je jedino sto odudara pocetna namena stola kao stola za stoni tenis, da je u pitanju obican sto istih dimenzija od istog materijala na istom mestu, nista ne bi bilo nenamenski ili cudno.
Ako se podje od ovoga gore da potreba i praksa odredjuju namenu onda je to sasvim normalna i uobicajena pojava.
A to se opet svodi na licni dozivljaj pojedinca i kriterijume koji su u sustini estetski i tu se krug i zatvara jer da kazemo niceovski ako ubijes bubisarbu ti si car ako ubijes leptira smrda si jer moral ima estetske standarde. A ako krenemo da zalazimo u opet licno jer (nema kako drugacije) tumacenje estetike tu cemo se dotaci mnogo dublje teme koja nece nikako moci u okvire i tu ce tek licni utisak da razdvoji svakog pojedinca ponaosob na svoje licno dobro i lose i ispravno i neispravno po svim mogucim kriterijumima. Hegelovsku estetiku ne treba mesati.

Znaci ako gazis travu ti si los..
A ako poplocaju tu stazu kojom si gazio travu, da li si i tada los ili su losi oni koji su poplocali stazu koja je isla preko trave koju su gazili dobri ili losi ljudi :o
ako si ubio leptira u cemu je razlika sa bubasvabom ako su insekti i bubasvaba i leptir itd itd wtf omg
Zdrrrrr
 

Back
Top