Tolstoj

Neva:
Dont_Break_The_Oath:
Nikada mi nece postati jasno zasto razmetljivci i nakaradni odvratni egoisti kao sto je bio Tolstoj uopste i opstaju u istoriji svetske knjizevnosti.
Pogledajte njegove likove.
Pogledajte Anu Karenjinu.Zar sve mora da bude toliko nametljivo,toliko gorostasno,toliko da pati od neke velicine,toliko da se polaze na sve VELIKO,da bi to VELIKO zaista i ostalo kao sto je i sam njegov grozni karakter bio.
Sve najgore o ovoj ruskoj nakazi i nema mesta za njega pored Gogolja i Dostojevskog.
Da si bio u Moskvi, shvatio bi, sta je pojam velikog i gorostasnog! Ja, iako sam slavista, ne mogu da se pohvalim time da volim " Anu Karenjinu ", ali ne mislim da je u prvom planu istaknut egoizam. Zar takve stvari nisu realne, zar ne mogu sutra da se dese mozda bas tebi? Neopravdavam, ali i to je zivot! Blago onome ko nikada nece morati da prolazi kroz taj moralni pakao!
I kod Dostojevskog i kod Gogolja, prisutan je motiv velicine, iako se on posmatra kroz zivot malog, siromasnog ili bolesnog coveka, koji onda povlaci drugu zivotnu filozofiju. Seti se romana " Bedni ljudi" ili " Zlocin i kazna" , gde Raskoljnikov pati od napoleonovskog sindroma ( opet zelja da se bude velikim )! Pojam i kategorija velicine je ono sto odlikuje rusku naciju i ruski karakter.

Izvini,bio sam u Moskvi,bio sam u St.Petersburgu,Perm,Ufa,Omsk,Novosibirsk,tako da dobro znam sta pricam.Ja samo govorim da je Tolstoj iz sopstvene niske patnje morao da pravi likove sa neobicnim karakterima koji bi bili dovoljno pitki ne bi li time opravdao samoga sebe pred svojim malenim i sicusnim osecajem za sirinu jedne jedine licnosti.
A Trumane,ne dao bog da tu nakazu,tu prokletu idiotariju zvanu Tolstoj uporedjujem sa njegovim karakterom,sa njegovim zivotom,rezultat bi bio katastrofalan.
 
Ne bih se bas slozila sa tobom, da su mu mu likovi " plitki ", jer da je tako, da je on zaista idiot, kako ga ti ocenjujes, verovatno ne bi pronasao svoje mesto u svetskoj knjizevnosti, a jos manje bi ti , u jednoj Srbiji, cuo za tamo nekakvog Tolstoja!
Zar knjizevnost ne bi bila dosadna, kada bi postojali samo likovi sa " obicnim sudbinama?" A kao sto vec uzeh primer Ane, to je sasvim moguc polozaj coveka u realnom, svakodnevnom zivotu.
Da je Tolstoj kroz svoje junake zeleo svoj zivot da opravda i ucini sebe vecim covekom, koliko je tacno, toliko i nije! Ne shvatam, sta je strasno da u delu postoje likovi koji su pre destruktivni, depresivni , ocajnici, propali ljudi, sto je strasno uneti po nesto iz svoje biografije, ma kakva ona bila, u delo? Oni i pomazu da se delo kompaktnije i celovitije shvati i obradi. Pa, i sam Dostojevski, je svoju traumu iz detinjstva (gazenje konja ), uneo u svoje delo. Sta mislis, sto Miskin boluje od epilepsije? Slucajnost?
Sa druge strane, ono sto je Tolstoj uradio ruskoj crkvi, da li iz obesti ili iz potpunog uverenja u svoju pravicnost, tesko da bi mogao da uradi covek sa karakterom koji si ti naveo! Za to je trebalo hrabrosti ili ludosti, kako god hoces, ali on je to uradio, ne obaziruci se na posledice! Egoista? Da, bio je, ali ako to nisi bio tad, onda kao da te nije ni bilo!
" Наслаждение не в открытии истины, но в искании её " Л.Н.Толстой
 
slayer:
Ernesto_Che:
doticnu knjigu nisam citala...
inace je tolstoj dobar i volim da ga citam, mada ume malo da me smori...
sad ce naravno svi da me napadnu kako ja njega ne razumem itd al sta cu kad ume malo i da pretera sa svojim sitnicama
Неће нико да те напада.Слажем се са тобом,мада ја на то гледам мало другачије,прво му се мноооого дивим јер ја не бих била способна да напишем и опишем нешто у тој мери.А и не смара ме јер увек са нестрпљењем очекујем следећу страну.Мислим да сам једна од ретких која је ''Ану Карењину''прочитала за четири дана. :)

Ja sam za tri.....
 
Neva:
Ne bih se bas slozila sa tobom, da su mu mu likovi " plitki ", jer da je tako, da je on zaista idiot, kako ga ti ocenjujes, verovatno ne bi pronasao svoje mesto u svetskoj knjizevnosti, a jos manje bi ti , u jednoj Srbiji, cuo za tamo nekakvog Tolstoja!
Zar knjizevnost ne bi bila dosadna, kada bi postojali samo likovi sa " obicnim sudbinama?" A kao sto vec uzeh primer Ane, to je sasvim moguc polozaj coveka u realnom, svakodnevnom zivotu.
Da je Tolstoj kroz svoje junake zeleo svoj zivot da opravda i ucini sebe vecim covekom, koliko je tacno, toliko i nije! Ne shvatam, sta je strasno da u delu postoje likovi koji su pre destruktivni, depresivni , ocajnici, propali ljudi, sto je strasno uneti po nesto iz svoje biografije, ma kakva ona bila, u delo? Oni i pomazu da se delo kompaktnije i celovitije shvati i obradi. Pa, i sam Dostojevski, je svoju traumu iz detinjstva (gazenje konja ), uneo u svoje delo. Sta mislis, sto Miskin boluje od epilepsije? Slucajnost?
Sa druge strane, ono sto je Tolstoj uradio ruskoj crkvi, da li iz obesti ili iz potpunog uverenja u svoju pravicnost, tesko da bi mogao da uradi covek sa karakterom koji si ti naveo! Za to je trebalo hrabrosti ili ludosti, kako god hoces, ali on je to uradio, ne obaziruci se na posledice! Egoista? Da, bio je, ali ako to nisi bio tad, onda kao da te nije ni bilo!
" Наслаждение не в открытии истины, но в искании её " Л.Н.Толстой

Niko ne govori o obicnim sudbinama,nego o onim istinskim pravim individualnim sudbinama kao sto je Gete prikazao Wilhelm Meister-a,kao sto je Knut Hamsun prikazao Johan Nagela u Misterijama.
Znaci one prave sudbine okrenute sopstvenom udesu koji se desio unutar njih samih koji ostavlja posledice po okolinu.
Meni licno,posto i sam pisem bas tako,o unistenim ljudima,o jakim fatalnim,fanaticnim dogadjajima unutar samog coveka,nikako ne odgovoara razmetljivac ruskih razmera.

I nije poenta to sto je on zauzeo posebno mesto u svetskoj knjizevnosti.I mnogi ostali pogresni pisci su to isto tako postali,kao Ibsen na primer a koji su prosto losi,nedoreceni,bolesni,,,ta slava ne zna za kvalitet,za ukus,ona se prosto siri.
Zato jedan domaci pisac Svetozar Vlajkovic koji je otisao najdublje ubedljivo od svih pisaca ikada u Srbiji ostaje neprimecen.Ili Novalis,koji tako ponovo bledi u nemackoj knjizevnosti.
Oko popularnosti i mestu u svetskoj knjizevnosti nema pravila,,,ali ja samo trazim da se postuju pravi kvaliteti a ne saboteri poput Tolstoja.
 
Trumane,seti se molim te,koliko sam ti puta govorio o Hesseu u najpozitivnijem i mnogo dubljem smislu nego sto su radili ostali forumasi.
Sjajan,fantastican,i daje bas takve individualne likove o kojima ja pricam bas protiv prokletog Tolstoja,ali prosto,Hesse mi nije omiljeni pisac.Ne lezi mi.
 
Dont_Break_The_Oath:
Trumane,seti se molim te,koliko sam ti puta govorio o Hesseu u najpozitivnijem i mnogo dubljem smislu nego sto su radili ostali forumasi.
Sjajan,fantastican,i daje bas takve individualne likove o kojima ja pricam bas protiv prokletog Tolstoja,ali prosto,Hesse mi nije omiljeni pisac.Ne lezi mi.

Znam da je bila rasprava o njemu, ali ne secam se konkretno ko je ucestvovao. Meni je inace on omiljen pisac.
 
Nacuo sam da je Vaskrsenje ranije izdato u skracenoj verziji, a da su se danas pojavila novija izdanja koja su potpuna
Je li tacna ova informacija ili ne, jer sam nasao par novih izdanja na sajmu knjiga u mom gradu pa bih hteo da eventualno kupim knjigu ako zaista ima cenzure u mojoj starijoj (izdanje iz 1982 god, stampano u Sarajevu)?
 
Шта ћу то да чујем овде, сачувај ме Боже. Да су Толстојеви ликови плитки????? Нисам од оних који се поклањају до земље било каквим величинама, али је неоспорно да је Толстој један од највећих писаца икад. То што не уважавам онај део његовог стваралаштва, који се тиче филозофије, као ни његово иступање против Цркве, то је сасвим друга прича. Као писац, по композицији и стилу, он је свакако један од највећих књижевника свих времена. У свакој поставци, у сваком случају један од 5 највећих писаца света, који је до те мере инспирисао књижевну светску сцену, да су му по томе равни само Достојевски и Шекспир. Његово дело, створило је читаву армију других писаца.
 
Poslednja izmena:
Шта ћу то да чујем овде, сачувај ме Боже. Да су Толстојеви ликови плитки????? Нисам од оних који се поклањају до земље било каквим величинама, али је неоспорно да је Толстој један од највећих писаца икад. То што не уважавам онај део његовог стваралаштва, који се тиче филозофије, као ни његово иступање против Цркве, то је сасвим друга прича. Као писац, по композицији и стилу, он је свакако један од највећих књижевника свих времена. У свакој поставци, у сваком случају један од 5 највећих писаца света, који је до те мере инспирисао књижевну светску сцену, да су му по томе равни само Достојевски и Шекспир. Његово дело, створило је читаву армију других писаца.

Nije Tolstoj bio moralna veličina da bi mogao imati neke duboke uvide, ali nije uopšte loše što je udario na dogmu. Dogme ne bi trebalo ni da postoje.
 
Nije Tolstoj bio moralna veličina da bi mogao imati neke duboke uvide, ali nije uopšte loše što je udario na dogmu. Dogme ne bi trebalo ni da postoje.

Реч догма, значи истина.
Он је нападао на РПЦ, на свештенике, и на сам религиозни акт у Цркви. Рарлигозни акт код православаца, разликује се од Цркве до Цркве. На оример, код нас је другачији него код Бугара и Грка. И у томе је лепота. Он ниј еизбачен из Цркве, зато што је криткиовао свештенство, него зато што је хтео да направи нову религију. Нову конфесију. А неке ствари једноставно не могу да се дирају. Он је имао право да ради шта год хоће, заправо, као човек, али не као припадник РПЦ. Зато је из РПЦ избачен. И још нешто. Њега није свештенство избацило из Цркве, него синод РПЦ. А Синод РПЦ није састављен од свештенства, него од угледних световних људи. Чини ми се да је Константин Победоносцев пописао тај указ... али нисам сигуран.
Сви Толстојеву филозофију, ( не и његову величанствену књижевност), разбуцао је у парампарчад Иван Иљин у својој књизи " Употреба силе против зла", на маестралан начин.
Тостојеву филозофију је прихватио и спровео Махатма Ганди. Пре свега, зато што је она могућа у Индији. У словенскм свету, она је немогућа.
 
Реч догма, значи истина.
Он је нападао на РПЦ, на свештенике, и на сам религиозни акт у Цркви. Рарлигозни акт код православаца, разликује се од Цркве до Цркве. На оример, код нас је другачији него код Бугара и Грка. И у томе је лепота. Он ниј еизбачен из Цркве, зато што је криткиовао свештенство, него зато што је хтео да направи нову религију. Нову конфесију. А неке ствари једноставно не могу да се дирају. Он је имао право да ради шта год хоће, заправо, као човек, али не као припадник РПЦ. Зато је из РПЦ избачен. И још нешто. Њега није свештенство избацило из Цркве, него синод РПЦ. А Синод РПЦ није састављен од свештенства, него од угледних световних људи. Чини ми се да је Константин Победоносцев пописао тај указ... али нисам сигуран.
Сви Толстојеву филозофију, ( не и његову величанствену књижевност), разбуцао је у парампарчад Иван Иљин у својој књизи " Употреба силе против зла", на маестралан начин.
Тостојеву филозофију је прихватио и спровео Махатма Ганди. Пре свега, зато што је она могућа у Индији. У словенскм свету, она је немогућа.

Dogma nije istina, dogma je skup pretpostavki koji se proglašava za istinu - u tome i jeste problem. Koliko je meni poznato, o Tvorcu se još uvek ništa ne zna, a to sam naučila od Nikole Tesle. Ali činjenica je da je dogma idealno manipulativno sredstvo.
Tolstojev sukob s crkvenom organizacijom je široka tema, jeste pokušao da navede vodu na svoju vodenicu, ali to ne znači da nije bio u pravu kad je govorio da je od Hristovog učenja u hrišćanstvu malo ostalo.
Ivan Iljin je bio tradicionalista, znam da je imao sve protiv Tolstojevih teoloških ideja, a nije bio ni jedini, društvo su mu pravili i Šestov, Mereškovski, Berđajev... Od svih se može dosta naučiti. :)
 
Dogma nije istina, dogma je skup pretpostavki koji se proglašava za istinu - u tome i jeste problem. Koliko je meni poznato, o Tvorcu se još uvek ništa ne zna, a to sam naučila od Nikole Tesle. Ali činjenica je da je dogma idealno manipulativno sredstvo.
Tolstojev sukob s crkvenom organizacijom je široka tema, jeste pokušao da navede vodu na svoju vodenicu, ali to ne znači da nije bio u pravu kad je govorio da je od Hristovog učenja u hrišćanstvu malo ostalo.
Ivan Iljin je bio tradicionalista, znam da je imao sve protiv Tolstojevih teoloških ideja, a nije bio ni jedini, društvo su mu pravili i Šestov, Mereškovski, Berđajev... Od svih se može dosta naučiti. :)

Сама реч Догма, значи Истина. С друге стране, Бог је истина и има само једно лице. Но, то је сасвим друга тема. Толстој је могао колко год је хтео, да ствара и прави нову религију, али не у оквиру РПЦ. Дакле није он протеран, него је ослобођен. Може шта хоће, али не као приапдник Цкрве. Какво је стање тада било у РПЦ, ми данас нисмо сигурни. Поготово с тога, што се црвеним ђаволима ништа не може веровати, а само су они наклапали о томе. У сваком случају, јалично не верујем да би Толстој подржао ревоулицонаре из 1918 године, који су у Русији убили 200 000 свештених лица. Такав покољ се ниакда , али никада не може надокнадити. А многи од тих убица, руководили су се тим, његовим идејама. На крају се покајао и отишао у Цркву. Био тамо, али није примљен на разговор. Био је као посетилац. И одмах после тога, умро на станици Асапово, од упале плућа. После самог иступања из Цркве, једини свештеник, који је лепо проговорио, био је Владика Николај, који је о њему написао прелеп текст, без обзира на све.
 
Sofija i Lav Tolstoj: Nesrećan brak koji je trajao 48 godina
Samo nedelju dana pre venčanja, ruski pisac Lav Tolstoj, u to vreme tridesetčetvorogodišnjak, pokazao je svoj lični dnevnik verenici Sofiji Bers, koja je tada imala samo sedamnaest godina i ostala je upamćena po nadimku Sonja. Nju je porazilo kada je na tim stranicama otkrila pojedinosti Tolstojeve raskalašne i problematične seksualne prošlosti, uključujući i strasnu ljubavnu vezu sa jednom meštankom, koja mu je rodila vanbračno dete.
Sonja je potom zapisala u svom dnevniku: ”On uživa da me muči i gleda kako plačem… Šta mi to radi? Malo-pomalo sasvim ću se udaljiti od njega i zagorčati mu život.”


Sonja je ovu dluku donela dok su još trajale pripreme za venčanje.
Ovaj zloslutni početak bio je emocionalni preludijum u brak dug 48 godina. Burna i epska bračna borba Tolstojevih presecana je dugim primirjima tokom kojih je Sonja rodila čak trinaestoro dece i svesno dešifrovala i uredno prepisivala piščevih nečitko napisanih dvadeset jednu hiljadu stranica romana, uključujući "Rat i mir" i "Anu Karenjinu".
I pored njene odane službe tokom tih godina, Tolstoj je u svom dnevniku o Sonji napisao sledeće: “Plaše me i muče njena nepravičnost i tihi egotizam.” A Sonja je u svom dnevniku uzvraćala: “Kako neko može da voli insekta koji ga neprestano bode?”

Kada su dospeli u srednje godina, sudeći po zabeleškama u njihovim ličnim dnevnicima, čini se da im je brak prerastao u nepodnošljiv pakao, pa su u istoj kući živeli poput dva neprijatelja. Pred kraj Tolstojevog života Sonja je napisala: “Svakog dana stižu novi udarci koji mi razdiru srce i skraćuju život.”
Tolstoja je smrt zadesila dok je usred noći bežao iz njihove zajedničke kuće. On je živeo 82 godine, a nakon njegove smrti, Sonja je živela još devet godina i umrla je u 74. godini.

Izvor:: Opanak
 
I pored njene odane službe tokom tih godina, Tolstoj je u svom dnevniku o Sonji napisao sledeće: “Plaše me i muče njena nepravičnost i tihi egotizam.” A Sonja je u svom dnevniku uzvraćala: “Kako neko može da voli insekta koji ga neprestano bode?”

Kada su dospeli u srednje godina, sudeći po zabeleškama u njihovim ličnim dnevnicima, čini se da im je brak prerastao u nepodnošljiv pakao, pa su u istoj kući živeli poput dva neprijatelja. Pred kraj Tolstojevog života Sonja je napisala: “Svakog dana stižu novi udarci koji mi razdiru srce i skraćuju život.”
Tolstoja je smrt zadesila dok je usred noći bežao iz njihove zajedničke kuće. On je živeo 82 godine, a nakon njegove smrti, Sonja je živela još devet godina i umrla je u 74. godini.

Izvor:: Opanak
Svaka istina ima dva kraja pa i ova Tolstojeva.

Tolstoj je imao problema sa tom svojom zenom i svojim sinovima jer oni nisu hteli da prihvate njegov nearistokratski
nacin zivota ( bio je vegan, nisu ga zanimali prijemi, slava, bogatstvo, radio je i sam na polju sa seljacima, sam je popravljao
svoje cipele, sinovi i supruga su bili uzasnuti). Sinovi su od njega zahtevali da im daje tantijeme od svojih knjiga, on je
to odbijao i ko je sada tu prav, a ko kriv?
Da njega ( Tolstoja) nije bilo ziv covek ne bi znao ni za njih.
Tolstoj je umro na zeleznickoj stanici Astapovo jer je za vreme voznje u vozu dobio zapaljenje pluca.
Imao je prepisku sa Gandijem, bio je na neki nacin i socijalista, otuda i njegovo veganstvo. Govorio je da je
sramota da bogati od jutra do sutra jedu, a oko njih su ljudi koji bezmalo umiru od gladi.
Ohrabrivao je Gandija da nastavi sa svojom borbom, u Juznoj Africi je Gandi dao jednom naseljenom mestunaziv Tolstoj.

Posle njegove smrti zena i omiljena cerka ( sa njim je i putovala) sudile su se oko zaostavstine jer je on
testamentom sve zavestao cerci, majka s tim nije bila saglasna tako da su sudovi odlucivali sta je cije.
Ovo je sve poznato, cudi me da neki izvori izvrcu cinjenice.
Njemu je od te zene pukao film zato je i pokusao da pobegne.
 
Svaka istina ima dva kraja pa i ova Tolstojeva.

Tolstoj je imao problema sa tom svojom zenom i svojim sinovima jer oni nisu hteli da prihvate njegov nearistokratski
nacin zivota ( bio je vegan, nisu ga zanimali prijemi, slava, bogatstvo, radio je i sam na polju sa seljacima, sam je popravljao
svoje cipele, sinovi i supruga su bili uzasnuti). Sinovi su od njega zahtevali da im daje tantijeme od svojih knjiga, on je
to odbijao i ko je sada tu prav, a ko kriv?
Da njega ( Tolstoja) nije bilo ziv covek ne bi znao ni za njih.
Tolstoj je umro na zeleznickoj stanici Astapovo jer je za vreme voznje u vozu dobio zapaljenje pluca.
Imao je prepisku sa Gandijem, bio je na neki nacin i socijalista, otuda i njegovo veganstvo. Govorio je da je
sramota da bogati od jutra do sutra jedu, a oko njih su ljudi koji bezmalo umiru od gladi.
Ohrabrivao je Gandija da nastavi sa svojom borbom, u Juznoj Africi je Gandi dao jednom naseljenom mestunaziv Tolstoj.

Posle njegove smrti zena i omiljena cerka ( sa njim je i putovala) sudile su se oko zaostavstine jer je on
testamentom sve zavestao cerci, majka s tim nije bila saglasna tako da su sudovi odlucivali sta je cije.
Ovo je sve poznato, cudi me da neki izvori izvrcu cinjenice.
Njemu je od te zene pukao film zato je i pokusao da pobegne.

Ja ne znam ni jednog mršavog socijalistu. To su sve svinjožderi i pripadnici jagnjećih brigada
 
Evo nekoliko činjenica i zanimljivosti o čuvenom piscu koje, možda, niste znali.

1. Ogledalo ruske revolucije
Tu etiketu je Tolstoju nalepio Lenjin. Ali je jedno istinito: Tolstoj je stvarno bio revolucionarne, buntovne naravi, strasno je razobličavao licemerje društvenih instituta svog doba, obmane sudova i crkve, nesavesnost života bogatih, lažljivost i neiskrenost porodičnih odnosa…
2. Prijatelj dece
Škola za seljačku d
ecu koju je u Jasnoj Poljani otvorio Tolstoj 1859. godine postala je događaj od opštedruštvenog značaja u životu Rusije. Narodna škola, smatrao je Tolstoj, dužna je da decu nauči da pišu, računaju, zakonu Božjem… U detetu je on video stvaraoca, prizivao i budio misli u dece. Tolstoj je predavao matematiku, fiziku, istoriju. Kao krunu pedagoške delatnosti, stvorio je “Azbuku“.
3. Neprotivljenje zlu nasiljem

“Neprotivljenje zlu nasiljem”, stalno praštanje, ljubav, samousavršavanje, postali su temelji na kojima se zasnivalo Tosltojevo učenje. Da bi našao pravog Hrista, Tolstoj je je čitao crkvene oce u originalu, i zato je izučio starogrčki i starojevrejeski jezik. U Rusiji je izniklo mnogo komuna tolstojevaca, a pod uticajem njegovog učenja bili su Ivan Binjin, Nikolaj Leskov, Mahatma Gandi i drugi slavni ljudi toga doba. Godine 1897. tolstojevstvo je u Rusiji proglašeno za sektu, a 1901. Sinod je objavio “otpadništvo” Lava Tolstoja od crkve.
4. Stvaralac romana-epopeje
Roman “Rat i mir“ postao je prokletstvo za sovjetske pisce. Soc-realizam je naznačio kao vrhovni žanr roman-epopeju koji sjedinjuje u sebi istoričnost, narodnost i patriotizam zajedno sa pažnjom koja se poklanja ”malom čoveku”.
5. Povratnik narodnom životu
Iz ideje povratka ka narodnom životu (опрощение) poteklo je mnogo mitova i anegdota o Tolstoju. Savremenici su sa nevericom pričali o tome kako grof Tolstoj ide bosonog, sam seje i kosi sa seljacima (koji mu se zbog toga grohotom smeju), loži peći, cepa drva, donosi vodu i pravi čizme. Sam se Tolstoj veoma uzvišeno i ozbiljno odnosio prema fizičkom radu, nazivajući pisanje podrugljivo “gospodskom zabavom”.
6. Modni kreator
Smatra se da je baš Tolstoj izmislio “tolstovku” - široku rubašku koja se nosi preko pantalona. Savremenici su se sećali kako je za vreme letnjih univerzitetskih ferija Tolstoj posećivao Jasnu Poljanu odeven u nekakvoj “širokoj beloj vreći od platna sa vetrenjače“. Posle je “tolstovke” počela da šije Sofija Andrejevna. One su bile u dvema varijantama: letnjoj i zimskoj, sašivene od bele pamučne i tamne vunene tkanine. Danas je “tolstovka“ jedan od najrasprostranenijih vidova sezonske odeće u hladnim danima.
7. Profesionalni pisac
U odnosu sa izdavačima Lav Tolstoj je bio pragmatičan. On je sam određivao sumu novca za honorare tražeći ih po pravilu uvek unared, uvek spreman da raskine ugovor ako bi zbog nečega bio nezadovoljan. Zajedno sa ženom koja mu je pomagala da radi na rukopisima Tolstoj je formirao pravo profitabilno književno preduzeće. Za svoja sabrana dela u 11 tomova dobio je od izdavača i to unapred 25.000 rubalja.
8. Ratni dopisinik
Tolstoj je dve godine ratovao na Kavkazu (Čečenski rat), bio je oficir u Dunavskoj armiji, učestvovao u bici kod Oltenice i opsadi Silistrije, ali mu je književnu slavu donelo služenje u opsednutom Sevastopolju 1885. Njegove “Sevastopoljske priče“, štampane u “Savremenku” koji je uređivao pesnik Njekrasov, postale su glavni književni događaj te godine u Rusiji. Već prva njegova priča svidela se caru Aleskandru II koji je naredio da čuvaju darovitog oficira kako bi pisao u časopisima o toku vojnih dejstava.
9. Ruski zemljoposednik
Posle demobilizacije iz armije, Tolstoj je prešao u Jasnu Poljanu i počeo da se bavi gazdinstvom. Površinu imanja koje je dobio u nasledstvo povećao je šest puta,tako da je 1860. u svom majuru imao više od 300 svinja, desetine krava, stotine ojagnjenih ovaca, pčele, pecaru rakije i ogromni voćnjak. Produkcija njegove uljare prodavala se na moskovskom tržištu, a za dobijeni prihod Tolstoj je dokupljivao zemlju i širio imanje. I nije se prvario u računu: sve obilne izdatke nadoknađivali su mu rekordni prinosi žitarica.
10. Seks-gigant
Strasti koje su ga rastrzale Tolstoj je otvoreno opisivao u “Dnevnicima”. Iz njih saznajemo da se već sa 16 godina godina oprostio sa nevinošću i to u javnoj kući. Posle se zabavljao sa seljankama iz Jasne Poljane, a o jednoj od njjih je napisao novelu “Đavo”.
Tema pola, potčinjenosti seksualnim strastima, nesposbnosti da se u tome prepozna živi čovek, okupirala je pisca. Njegova “Krajcerova sonata“ postala je podsticaj za široko razmatranje pitanja polnog morala. Poslednji sin Tolstoju se rodio kad je pisac imao 60 godina.
Izvor: seecult
 
8. Ratni dopisinik
Tolstoj je dve godine ratovao na Kavkazu (Čečenski rat), bio je oficir u Dunavskoj armiji, učestvovao u bici kod Oltenice i opsadi Silistrije, ali mu je književnu slavu donelo služenje u opsednutom Sevastopolju 1885. Njegove “Sevastopoljske priče“, štampane u “Savremenku” koji je uređivao pesnik Njekrasov, postale su glavni književni događaj te godine u Rusiji. Već prva njegova priča svidela se caru Aleskandru II koji je naredio da čuvaju darovitog oficira kako bi pisao u časopisima o toku vojnih dejstava.

Hvala na zanimljivostima, uz malu napomenu da su Sevastopoljske priče iz 1855, verovatno je došlo do greške u prepisivanju
 
Krojcerova sonata – sonata ljubavi i smrti

Krojcerova sonata je pripovetka Lava Nikolajevića Tolstoja. Napisao ju je grof Tolstoj u poznijim godinama. Vrlo kontravezna priča, izazvala je ogromnu pažnju tadašnje književne javnosti, a i šire. Tolike su bile razmere toga da je pisac napisao i pogovor za priču, gde je pokušao da obrazloži stavove koje je tu izneo. Pored toga, možda i poznatija u širim krugovima je Betovenova sonata broj 9, odnosno Krojcerova sonata. Kompozitor je ovu sonatu pisao dugi niz godina, stalno joj se vraćajući, ona je bila posvećena Rudolfu Krojceru, poznatom violinisti, učitelju violine, kompozituru preko četrdeset opera, autoru tada daleko poznatih studija violine. Krojcer je po nekim navodima smatrao Betovena nerazumljivim, pa i ako nikada nije svirao sonatu koja je njemu posvećena, ime devete sonate je neraskidivo vezano za njega. U samoj priči Lava Tolstoja, jedna od ključnih scena, kidanje jedne duše, se odigrava uz pratnju Krojcerove sonate, po kojoj je ova pripovetka dobila ime. Intenzitet Betovenove sonate, snažne emocije i nasilni kontrast raspoloženja i emocija su glavne karakteristike glavnog junaka Tolstojeve priče.
rene-francois-xavier-prinet-1861-1946-krejcerova-sonata-768x875[1].jpg

René François Xavier Prinet, Kreutzer sonata


Krojcerova sonata
na neki način predstavlja Tolstojev konačan obračun sa društvom, moralom, a na kraju i sa samim sobom. Glavni junak ove pripovetke, izvesni Pozdnišev potpunim strancima u vozu priča svoju životnu priču. Život mu se raspao, trougao ljubav, ljubomora i ubistvo je zarobilo njegovu dušu u oganj pakla. U nastupu ljubomore ubio je svoju mladu, lepu ženu, a sa potpunim i iskrenim gađenjem on se vraća na događaje koju su se dešavali pre samog čina ubistva. Ubistvo koje je počinio Pozdnišev neposredno posle tragedije ne doživljava kao stvar koja se zaista desila. On nesvestan, slep od ljubomore, ostaje slep i dalje, a osvešćenje dolazi tek na sahrani njegove žene. Kajanje se u njemu ne može naslutiti, on na vrlo intenzivan način, kroz svoju priču, objašnjava da nikako drugačije nije moglo da bude. Smrt za njegovu ženu je bila neminovna.
Kroz glavnog junaka, Pozdniševa, Tolstoj iznosi svoje ideje o braku, seksu koga se gnuša kao moćnog sredstva za postizanje različitih ciljeva, kao i ljubomore koja je po njemu neizostavni deo svakog oblika vezivanja. Seks u njemu (piscu, odnosno glavnom junaku) izaziva gađenje i kod njega se rađa nova vera, kao neki oblik radikalnog hrišćanstva. On se zalaže za potpuni celibat, čak ide do toga da brak kao instituciju treba ukinuti. Ljubav kao nešto uzvišeno može da postoji, ali čim se konzumira telesno ona se prlja, jer je telesna ljubav sebična. Seks je odbojan, destruktivan, degradira ljudsko biće, pa samim tim kako škodi jedinki tako i celom ljudskom rodu.

Kao što sam već rekla, Tolstoj ovde želi da raskrsti sa institucijom braka. Tradicionalni brak po njemu počiva na laži, ljubomori, telesnoj vezi, donekle težnji da se ljubomora izazove kod suprotnog pola. Takva vrsta mučenja dovodi do toga da ono što svet naziva ljubavlju nije ljubav u pravom smislu te reči, već mučenje. Za Tolstoja takva vrsta ljubavi nije moguća, odnosno neodrživa je između dvoje ljudi. Ako jedan brak stoji na klimavim nogama telesne ljubavi, a zasniva se na nerazumevanju, lažima, ljubomori, taj brak je po Tolstoju definicja tradicionalnog braka, koji kao i telesna ljubav u potpunosti degradira ljudska bića. Potpomognuta ljubomorom koja upliće u svoju mrežu ljubav, polako je pretvarajući u mržnju, smrt, odnosno ubistvo voljenog bića posle pretrpljenih muka je jedini mogući sled. Kraj kao pouka, da se tako nečemu nikada ne treba prepuštati.

Kontraverzne teme, radikalni pristupi glavnog junaka, a i sama zabrana ovog dela, dovela je do toga da je Krojcerova sonata postala jedna od čitanijih pripovetki Lava Tolstoja. Zabranjivana je jako dugo, cenzurisana, ali kada je dospela u javnost gola priča o muškarci i ženi je zapanjila čitalačku publiku. Na kraju Tolstoj je u ovoj priči definitivno dao veliki deo sebe, svoje duševno stanje je pretočio u ovo delo. Jeste mračno, diskutabilno i kontraverzno, ali je baš zato tako intenzivno i dobro. Kao i sama deveta sonata za violinu i klavir.
“ …U nas se ljudi žene ne videći u braku ništa drugo sem polnog snošaja, te ispadne ili obmana ili nasilje. Kad je obamana onda se lakše snosi. Muž i žena samo obanjuju svet da žive u jednobračnosti, a žive u mnogoženstvu i mnogomuštvu. To je ružno, ali još nekako ide: ali kad su muž i žena, kako to najčešće biva, uzeli javnu obavezu da žive zajedno celoga života, a već od drugoga meseca mrze jedno drugo, žele da se rastave, a ipak žive zajedno, tada nastaje onaj strašni pakao zbog koga se ljudi odaju piću, pucaju jedni na druge, ubijaju, truju sebe i jedni druge…” (Pozdnišev, Krojcerova sonata)
Žilijen
 
tolstoy-house-museum-khamovniki-portrait-ge_0[1].jpg

Buran život ruskog genija: 6 stvari koje niste znali o Lavu Tolstoju
Otkrivamo vam zašto je jedan od najvećih ruskih književnika svih vremena bio u sukobu s ruskom pravoslavnom crkvom, koji mu je bio najveći porok, kao i koja scena iz njegovog ljubavnog životna je našla mesto u delu "Ana Karenjina".
1. BIO JE GROF
Roditelji Lava Tolstoja pripadaju starim ruskim aristokratskim porodicama.

Njegov deda po majci, princ Nikolaj Volkonski, bio je član suda Katarine Velike i ruski ambasador u Berlinu, dok je Tolstojev deda po ocu, grof Ilija Tolstoj, bio guverner Kazanja, mesta koje se pamti kao lokacija poraza Ivana Groznog.
2. ZANIMLJIVA PROSIDBA
Iako su iz Bersove porodice želeli da Tolstoj oženi njihovu najstariju ćerku, Lizu, njega je više privlačila srednja ćerka Sofija.

Sofija je u svom dnevniku zabeležila da je Tolstoj kredom na stočiću ispisao početna slova njoj nepoznatih reči i pitao ju je šta misli da ona simbolizuju.

To nisu bila samo dva ili tri slova poput M.M. (Marry me), već više od deset.

Međutim, Sofija je tvrdila da je odmah razumela o čemu je reč, a interesantno je da ova scena opisana i u delu Ana Karenjina, kada Levin prosi Kiti drugi put.

3. LIČNI DOŽIVLJAJ KRIMSKOG RATA KAO INSPIRACIJA ZA RAT I MIR
Tolstojev bogat, detaljan opis vojne borbe u Rat i miru je pojačan njegovim ličnim iskustvima. Prvo je služio kao artiljerijski oficir na Kavkazu, a kasnije se borio u opsadi Sevastopolj tokom Krimskog rata i bio je unapređen u čin poručnika zbog izuzetne hrabrosti. Uprkos što je cenio moć vojske i doživljaj borbe, znao je da vojna karijera nije za njega, pa je ubrzo podneo ostavku.
4. PROKOCKAO JE VELIKI DEO PORODIČNOG NASLEDSTVA
Tolstoj je u mladosti živeo raskalašnim životom i intenzivno se kockao, posebno tokom vremena kada je bio vojni oficir.

Ovaj porok ga je primorao da 1854. godine za 5.000 rubalja proda glavni deo kuće na imanju, koje je nasledio od svog dede po majci. Do 1855. godine prokockao je svih 5.000 rubalja.
5. PRAVIO JE CIPELE
Tolstoj je odrastao mučen privilegijom svog nasleđa i veoma se interesovao za seoski životni stil i kulturu, što je kulminiralo pravljenjem cipele na tradicionalni seoski način od like: tanke trake od brezine kore ili lipe. Nije bio naročito dobar u tome, ali ih je svakako nosio.

6. RUSKA PRAVOSLAVNA CRKVA GA JE EKSKOMUNICIRALA
Tolstoj je verovao u ideale hrišćanstva, ali je prezirao organizovanu religiju, za koju je mislio da je kontradiktorna učenju Isusa. Nakon oštre satire licemerja i korupcije zvaničnika ruske pravoslavne crkve u svom poslednjem delu, Vaskrsenju, crkva ga je ekskomunicirala 1901. godine.

Iako su mnogi smatrali da će mu ovo uništiti ugled i popularnost budući da je bio strastveni kritičar režima, desilo se upravo suprotno - postao je popularniji i cenjeniji.
 
Citati:

  • "Ako jeste: koliko glava - toliko umova, onda: koliko je srdaca - toliko je vrsta ljubavi."
  • "Boga je teško spoznati, ali to ne znači da ga nema, nego je to znak Njegove veličanstvenosti, a naše slabosti."
  • "Bojimo se samo onoga što volimo."
  • "Često čujemo kako mladost kaže: ne želim da živim razumom drugoga, hoću da razmislim sam. A čemu razmišljati o onome što je poznato. Uzmi ono što je gotovo i idi dalje. U tome je snaga čovječanstva."
  • "Čovjek je kao razlomak, čiji je brojnik ono što on jest, a nazivnik ono što misli o sebi. Što je nazivnik veći, razlomak je manji."
  • "Daj više odmora jeziku nego rukama."
  • "Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva."
  • "Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti."
  • "...jedini način da ljubav čovjeku ne smeta jeste da se oženi."
  • "Kao da su suze bile ono neophodno mazivo bez koga nije mogla da radi mašina međusobnog opštenja kod njih dvojih..."
  • "Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak."
  • "Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle."
  • "Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo."
  • "Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života."
  • "Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš."
  • "Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi."
  • "Ničega, reklo bi se, osobenog nije bilo u njenoj odjeći i njenoj pozi, ali njemu je bilo tako lako da je prepozna kao ružu među koprivama..."
  • "Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama."
  • "Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo. Pa šta onda postoji? Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život."
  • "Plod niče iz sjemena, a djela iz misli."
  • "Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš."
  • "Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima."
  • "Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš."
  • "Razum me nije ničemu naučio; sve što znam dalo mi je, otkrilo mi je srce."
  • "Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi. "
  • "Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um."
  • "Sedam puta prevrni jezik prije nego što počneš da govoriš."
  • "Sva raznolikost, sva divota, sva ljepota života sastoji se od sjene i svjetla."
  • "Sve misli koje imaju velike posljedice su jednostavne."
  • "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način." (Ana Karenjina)
  • "Treba da znaš da osim zadovoljstva postoje sreća i mir drugih ljudi."
  • "U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste."
  • "Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše."
  • "Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju."
  • "Vječna ljubav je nemoguća, isto kao što ni svijeća ne može vječito da gori."
  • "Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život."
  • "Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha."
  • "Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći."
  • "Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem."
  • "Žena je kamen spoticanja za karijeru jednog čovjeka."
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top