Tok misli

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Najbolje ili najgore od svega je što ne možemo da ispratimo sve svoje misli. Neke uhvatimo, neke čak i verbalizujemo, ali većina njih protutnji kroz nesvest i zadre malo u podsvest(mali broj). Svest je možda i taknuta svim time, ali nemamo pojma kada, kako, u kojoj meri.
Tok misli je ubitačno zanimljiva stvar, ali ma koliko se zanimali, ne možemo ih sve pohvatati. Pohvatamo taman onoliko koliko nam treba. Prohtevi različiti, pa tako i uhvaćena misao odražava našu verodostojnu adresu i naš identitet.
Upitani oko svog identiteta i želeći, možemo da ga promenimo.
Zato je apsolutno tačno ono što je otac Tadej ustvrdio: Kakve su ti misli, takav ti je život.
 
Do pre kakvih deset godina, na Krstarici bi jednorozi pisali samo po teletabis temama, i to ako im dozvole. Mislim, nekad je i za to postojao prag inteligencije koji morate preći. Danas, svako bulazni gde stigne, bez kontrole. Dragi moji.
 
Ovde neki još nisu shvatili da treba da se leče. Kao i da je sramota smejati se razlozima zašto iko ide kod psihijatra, ili osobi koja ide kod psihijatra, period. Ne samo sramota, nego onako malo fuj. Više nego mnogo šta drugo, to govori o zrelosti čoveka. I, takođe, nezrelosti.
Ali, što bi narod rekao, čega se pametan stidi, budala se ponosi. Ostaje uteha kad porastu, shvatiće. Možda.

Zmajeva i jednoroga je previše u rl. Bilo bi lepo kad bi i ostali tamo, ali ne možemo birati u životu, bar ne često.

Ali, uvek možemo ignorisati ignorante. U svakom slučaju bolje nego da imamo transfer blama zbog njih, niti ih preziremo zbog načina kako se obraćaju bolesnim ljudima.
Sad će verovatno napravit infantilnu šalu o bolesnim ljudima, ali to je njihova kultura, tako su ih kući odgajali, i nećemo im suditi. Ko se sa svinjama svađa, kako reče onaj, završi u blatu skupa s njima.
Gde bi mi bio kraj da me Bob nije naučio određene stvari. :mrgreen:

 
Poslednja izmena:
Sramota je sprdati se. Al to nekim ne dolazi do glave, jel? Neki su "iznad toga"

Nekima, ne meni, Sram ih bilo, i kad bi imali osećaj stida, ne bi se više pojavljivali nigde van rođenog ormara. Kad bi znali kako ih drugi ljidi gledaju i koliko ih preziru, ma šta im možda u lice govorili, iz pristojnosti. Fuj.
 
Kuloari šljakaju punom parom!! Usijali se?
:rotf:
Uživajte!
Bez stida i srama...
Screenshot_55.png
 
Povratak u veliki grad koji mi je dom odavno. Provincija je manje loša nego pamtim ali možda samo zato što tu više ne živim. Ili, jer je u Vojvodini, koju mi je nemoguće otrgnut od srca. E, Vojvodino, moja žalosna srećo i moja sretna nesrećo, ko te ne poznaje, ništa nije upoznao. Moje ravnice i moje magle.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top