Tо је српски Патријарх -Чика Паја

Овде, заправо, почиње онај драматуршки део, пун заплета и необичних дијалога: кад су владику помоћу чекрка и конопца испели под куполу и кад је започео да малтерише, један од свештеника, онај што је држао конопац повика:

- Хоћете ли ви, Преосвећени, дати благослов да платимо раднике или да ја испустим овај конопац?!

- Нема плаћања за оно што можете сами да урадите. Кад ја стар могу на чекрк, можете и ви млади. Али, ако имате пара платите мени! - рекао владика с висине и наставио да малтерише.
***

Правило 6.
Епископ или презвитер, или ђакон нека не узимље на себе свјетовних послова; иначе нека
се свргне. (Ап. 20, 81, 83; 4. вас. 3, 7; 7. вас. 10; Картаг. 16; прводр. 11)
:(
 
Правило 6.
Епископ или презвитер, или ђакон нека не узимље на себе свјетовних послова; иначе нека
се свргне. (Ап. 20, 81, 83; 4. вас. 3, 7; 7. вас. 10; Картаг. 16; прводр. 11)
:(

Тетра а да се то није односило на стицање богатства?
 
Правило 6.
Епископ или презвитер, или ђакон нека не узимље на себе свјетовних послова; иначе нека
се свргне. (Ап. 20, 81, 83; 4. вас. 3, 7; 7. вас. 10; Картаг. 16; прводр. 11)
:(

To je slucaj kad episkop radi svjetovne ili drzavne poslove kao ovaj sa linka:

http://www.glas-javnosti.rs/clanak/drustvo/glas-javnosti-30-07-2008/vladika-porfirije-na-celu-saveta
 
Jedan novinar, koji stanuje blizu Patrijaršije, često je u džepu jakne svoga sina nalazio bombone. Znajući da mu ih nije kupio, pitao je sina odakle mu. Mališan je odgovorio:
"Dao mi moj drug Paja."
Posle nekog vremena ocu je već to postalo čudno jer nije mogao da se seti nijednog druga svoga sina po imenu Paja, pa je upitao:
"Koji ti je to drug?"
Dečak je ko iz topa odgovorio:
"Pa naš patrijarh. Kad god prolazi pored parkića u kom se mi igramo, on kupi bombone pa nam podeli. A mi ga volimo jer nam je drugar, pa ga zovemo Paja."


 
Jedan novinar, koji stanuje blizu Patrijaršije, često je u džepu jakne svoga sina nalazio bombone. Znajući da mu ih nije kupio, pitao je sina odakle mu. Mališan je odgovorio:
"Dao mi moj drug Paja."
Posle nekog vremena ocu je već to postalo čudno jer nije mogao da se seti nijednog druga svoga sina po imenu Paja, pa je upitao:
"Koji ti je to drug?"
Dečak je ko iz topa odgovorio:
"Pa naš patrijarh. Kad god prolazi pored parkića u kom se mi igramo, on kupi bombone pa nam podeli. A mi ga volimo jer nam je drugar, pa ga zovemo Paja."



:heart::heart::heart:
 
Види уопште ме неинтересује дал је екуменизам будизам или исламизам

Овај наш Српски Чика Паја је био верник какав се скоро родити неће

Nece.On je blagoslov koji smo dobili.
 
Poslednja izmena od moderatora:
pavle-1.jpg
 
mala svakodnevna zadovoljstva cine zivot.

moja baba ,zena seljanka ceo zivot je mucenicki provela i nikad nije iamla mnogo.ipak je uvek imala bombone u dzepu da sa bilo cim obraduje decu.

umrla je odavno a ja cu je se secati citav zivot po tome sto je zelela da pokloni i poklanjala je koliko je mogla.
e nije onda postojala u ovolikoj meri paranoja..vestacki su nam je uvalili ali su je uvalili..svako je sumnjivo lice..:)
 
Nije taj dekica tako sladak bio.Trazile mu casne sestre sa im kupi ficu jer im je bilo tesko u blatnjave,teze pristupacne predele po jugu Srbije da sirotinji nose pomoc i on nije dao,sa nekim glupim obrazlozenjem- da time toj sirotinji nece biti lakse,a mozda im bude jos gore ako ih isprskaju.
Takodje taj dekica je dodelio orden jednom mafijasu,koji je kasnije ubiven sto je pomogao crkvi,za dobrocinstvo,a same pare su tako prljave i krvave...

Ja sam za to da se ljudi barem odistinski trude da zive moralno u skladu makar sa onim bozijim zapovestima.Makar toliko.Ne moras da verujes,ali ovo neka ti bude kodeks.
 
"Породицу сматрам основом људске заједнице и незаменљивом за духовни развој човека. У породици се чува вера предака, држи се до основних духовних вредности, које нас воде кроз живот; породица је извор љубави, у њој се учимо дужности, жртвовању, заједничком подношењу невоља, као и подели радости. Породица нам ствара осећање да смо заједно у свему и кад одемо из својих кућа, куда нас живот води. Породица је "мала Црква". Њених светиња и обичаја ко се држи, тај не може залутати у овом отуђеном, испражњеном, посувраћеном свету."

Патријарх српски Павле
 
" Beograđani su patrijarha Pavla često susretali na ulici, u tramvaju, u gradskom autobusu... Jednom prilikom, dok je sam išao uzbrdo trotoarom ulice Kralja Petra, u kojoj je sedište Patrijaršije, sustiže ga, u najnovijem modelu "mercedesa", poznati sveštenik jedne od najpoznatijih beogradskih crkava. Zaustavio je automobil, izašao i obratio se patrijarhu:

- Vaša Svetosti, dozvolite da vas povezem! Samo recite gde treba...

Patrijarh ne htede da ga odbije, uđe i sede. Čim krenuše, videvši kako luksuzno izgleda ovaj automobil, upita ga patrijarh:

- A, je l' te, oče, čiji je ovo auto?

- Moj, Vaša Svetosti! - kao da se pohvali protojerej.

- Stanite! - zapovedi patrijarh Pavle.

Izađe, prekrsti se i reče svešteniku:

- Neka vam je Bog na pomoći!

Nastavi peške.

Ništa manje nije se iznenadio ni kada je video šta vladike voze. Bilo je zasedanje Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve. Njegova Svetost, kao i obično, krenu na večernju službu u Sabornu crkvu. Kad izađe iz Patrijaršijskog dvora, vide ispred sebe mnoštvo parkiranih velikih crnih automobila. Pita sveštenika koji ga prati:

- Čija su ovo ovolika luksuzna kola?

- Naših episkopa, Vaša Svetosti! Došli su njima na Sabor - odgovori ovaj.

- O, Bog ga video, šta bi tek vozili da nisu dali zavet skromnosti!? - začudi se Njegova Svetost."...


"...Ostao je upamćen i jedan slučaj iz vremena kada je Pavle bio u Blagoveštenju:
Krene nekoliko njih monaha čamcem da obrađuju manastirsku zemlju s druge strane Zapadne Morave. Čamac se pod teretom nakrivi, i otac Antonije (Đurđević) padne u reku.
Kako nije znao da pliva, počne da se davi. Pavle skoči u vodu i izvuče Antonija na obalu.
Kada je posle više od četiri decenije Antoniju, kao blagočestivom arhimandritu manastira Tronoša, pripala čast da izvuče kovertu sa imenom novog srpskog patrijarha, i pošto je izvukao upravo kovertu sa Pavlovim imenom, to je onima koji su znali za slučaj sa Zapadne Morave bio povod za ovakav komentar:
- Pavle je izvukao Antonija iz reke, a Antonije Pavla za patrijarha!"...


"... U to vreme, kada je vladika Pavle izabran za patrijarha srpskog, mnoge delegacije i brojni visoki inostrani predstavnici izrazili su želju da se sretnu sa Njegovom Svetošću, da čestitaju na izboru na najveću duhovnu dužnost. Njegovim saradnicima to i nije baš bilo sasvim po volji, jer su strahovali kako će se patrijarh snaći u tim susretima, s obzirom na to da je najveći deo života, kao monah, proveo u manastirima i da nije imao nikakvog iskustva u svetovnoj diplomatiji, gde se često čovek nađe kao ovca među vukovima. Dolazak je najavio i tada dosta aktivni američki ambasador u Beogradu Voren Zimerman. Patrijarh ga je primio u Patrijaršijskom dvoru. Ambasador je preneo pozdrave i čestitke u ime američkog naroda, u ime američkog predsednika i u svoje lično ime. Vodio se razgovor o opštim stvarima, a na kraju ambasador upita patrijarha:

- Čime vam možemo pomoći?

Patrijarh ga pogleda i jednostavno reče:

- Vaša ekselencijo, nemojte nam odmoći, time ćete nam pomoći!

Zimerman se našao zatečenim i nije znao šta na to da odgovori.

Vreme koje je nastupilo pokazalo je da je to bila najmudrija moguća poruka!"...

Sa:
http://www.svetosavlje.org/bibliote...imoLjudi/Lat_PatrijarhPavle_BudimoLjudi26.htm
 

Back
Top