" Beograđani su patrijarha Pavla često susretali na ulici, u tramvaju, u gradskom autobusu... Jednom prilikom, dok je sam išao uzbrdo trotoarom ulice Kralja Petra, u kojoj je sedište Patrijaršije, sustiže ga, u najnovijem modelu "mercedesa", poznati sveštenik jedne od najpoznatijih beogradskih crkava. Zaustavio je automobil, izašao i obratio se patrijarhu:
- Vaša Svetosti, dozvolite da vas povezem! Samo recite gde treba...
Patrijarh ne htede da ga odbije, uđe i sede. Čim krenuše, videvši kako luksuzno izgleda ovaj automobil, upita ga patrijarh:
- A, je l' te, oče, čiji je ovo auto?
- Moj, Vaša Svetosti! - kao da se pohvali protojerej.
- Stanite! - zapovedi patrijarh Pavle.
Izađe, prekrsti se i reče svešteniku:
- Neka vam je Bog na pomoći!
Nastavi peške.
Ništa manje nije se iznenadio ni kada je video šta vladike voze. Bilo je zasedanje Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve. Njegova Svetost, kao i obično, krenu na večernju službu u Sabornu crkvu. Kad izađe iz Patrijaršijskog dvora, vide ispred sebe mnoštvo parkiranih velikih crnih automobila. Pita sveštenika koji ga prati:
- Čija su ovo ovolika luksuzna kola?
- Naših episkopa, Vaša Svetosti! Došli su njima na Sabor - odgovori ovaj.
- O, Bog ga video, šta bi tek vozili da nisu dali zavet skromnosti!? - začudi se Njegova Svetost."...
"...Ostao je upamćen i jedan slučaj iz vremena kada je Pavle bio u Blagoveštenju:
Krene nekoliko njih monaha čamcem da obrađuju manastirsku zemlju s druge strane Zapadne Morave. Čamac se pod teretom nakrivi, i otac Antonije (Đurđević) padne u reku.
Kako nije znao da pliva, počne da se davi. Pavle skoči u vodu i izvuče Antonija na obalu.
Kada je posle više od četiri decenije Antoniju, kao blagočestivom arhimandritu manastira Tronoša, pripala čast da izvuče kovertu sa imenom novog srpskog patrijarha, i pošto je izvukao upravo kovertu sa Pavlovim imenom, to je onima koji su znali za slučaj sa Zapadne Morave bio povod za ovakav komentar:
- Pavle je izvukao Antonija iz reke, a Antonije Pavla za patrijarha!"...
"... U to vreme, kada je vladika Pavle izabran za patrijarha srpskog, mnoge delegacije i brojni visoki inostrani predstavnici izrazili su želju da se sretnu sa Njegovom Svetošću, da čestitaju na izboru na najveću duhovnu dužnost. Njegovim saradnicima to i nije baš bilo sasvim po volji, jer su strahovali kako će se patrijarh snaći u tim susretima, s obzirom na to da je najveći deo života, kao monah, proveo u manastirima i da nije imao nikakvog iskustva u svetovnoj diplomatiji, gde se često čovek nađe kao ovca među vukovima. Dolazak je najavio i tada dosta aktivni američki ambasador u Beogradu Voren Zimerman. Patrijarh ga je primio u Patrijaršijskom dvoru. Ambasador je preneo pozdrave i čestitke u ime američkog naroda, u ime američkog predsednika i u svoje lično ime. Vodio se razgovor o opštim stvarima, a na kraju ambasador upita patrijarha:
- Čime vam možemo pomoći?
Patrijarh ga pogleda i jednostavno reče:
- Vaša ekselencijo, nemojte nam odmoći, time ćete nam pomoći!
Zimerman se našao zatečenim i nije znao šta na to da odgovori.
Vreme koje je nastupilo pokazalo je da je to bila najmudrija moguća poruka!"...
Sa:
http://www.svetosavlje.org/bibliote...imoLjudi/Lat_PatrijarhPavle_BudimoLjudi26.htm