Maeeeestro
Aktivan član
- Poruka
- 1.398
Eto, tako subota je, dan odmora, dan za smirenost, godiśnji će vjerojatno kroz četiri, pet, śest tjedana, a do tada puno posla, ali i poneśto izvan poslovnih aktivnosti.
Međutim, ono śto ja primjećujem ovih dana, a naročito i kroz izuzetno jako detaljne snove, ono śto ja primjećujem da već sada u subotu ja razmišljam o ponedjeljačkom stolu ponaśanja, budući da se i baś sad u ponedjeljak će se na posao vratiti i nekoliko ljudi koji mi baś i ne odgovaraju, tako da će dinamika u okruźenju ipak biti neśto drugačija.
E, sad kako opisati ovakve osjećaje, misli, zapažanja, fragmente?
Ja već sad razmišljam da ću u ponedjeljak nakon posla polaganim tempom ići prema doma ili ne odmah prema doma, nego lagano na biciklom, pa moźda sjesti u neki park, popiti neśto šoka, pojesti neke kekse ili ćipse i slično, i da ću u tim trenucima razmiśljati ne samo o poslu, nego i o ljetu, ali i o nekim poroślom ljetima, proliećima, pa moźda i zimama, możda ću i lagano sluśati glazbu, koja će vrlo vjerojatno biti nostalgična i donijeti novije poglede na starija sjećanja.
Może li se to nazvati buduća proślost, tj. kako subotu popodne se pripremiti na ponedjeljak ujutro, ali i ponedjeljak popodne?
Posao me zna veoma umarati, naročito joś sad i te dvije baś kolegice koje se vraćaju i koje će par preko deset puta u osam sati spominjati da je vruće i sparno i da prijaśnjih ljeta nije bilo toliko vruće.
Kako shvatiti tu buduću proślost? Je li możda ćak i dobro smirenije razmiśljati o tim detaljima, pa ćak i detaljnim detaljima, pa ćak i malo se rjeđe druźiti s ljudima u slobodno vrijeme kako bih se bolje fokusirao na poslovne aktivnosti, zato jer i na poslu nije baś dobra situacija?
Koliko je vażno razmiśljati o tome śto sve ulazi u um?
Međutim, ono śto ja primjećujem ovih dana, a naročito i kroz izuzetno jako detaljne snove, ono śto ja primjećujem da već sada u subotu ja razmišljam o ponedjeljačkom stolu ponaśanja, budući da se i baś sad u ponedjeljak će se na posao vratiti i nekoliko ljudi koji mi baś i ne odgovaraju, tako da će dinamika u okruźenju ipak biti neśto drugačija.
E, sad kako opisati ovakve osjećaje, misli, zapažanja, fragmente?
Ja već sad razmišljam da ću u ponedjeljak nakon posla polaganim tempom ići prema doma ili ne odmah prema doma, nego lagano na biciklom, pa moźda sjesti u neki park, popiti neśto šoka, pojesti neke kekse ili ćipse i slično, i da ću u tim trenucima razmiśljati ne samo o poslu, nego i o ljetu, ali i o nekim poroślom ljetima, proliećima, pa moźda i zimama, możda ću i lagano sluśati glazbu, koja će vrlo vjerojatno biti nostalgična i donijeti novije poglede na starija sjećanja.
Może li se to nazvati buduća proślost, tj. kako subotu popodne se pripremiti na ponedjeljak ujutro, ali i ponedjeljak popodne?
Posao me zna veoma umarati, naročito joś sad i te dvije baś kolegice koje se vraćaju i koje će par preko deset puta u osam sati spominjati da je vruće i sparno i da prijaśnjih ljeta nije bilo toliko vruće.
Kako shvatiti tu buduću proślost? Je li możda ćak i dobro smirenije razmiśljati o tim detaljima, pa ćak i detaljnim detaljima, pa ćak i malo se rjeđe druźiti s ljudima u slobodno vrijeme kako bih se bolje fokusirao na poslovne aktivnosti, zato jer i na poslu nije baś dobra situacija?
Koliko je vażno razmiśljati o tome śto sve ulazi u um?
