Tiho, tiho, tiše...

Dani su dugi,
noći nemaju kraja,
svega mi je dosta,
tuga me osvaja.

Kažem da je volim,
to osećam odista,
samo kad je vidim,
osmeh mi zablista.

A sreću ću svoju,
njoj na dlanu dati,
dati sve što imam,
ona ne sme da pati.

Pa još suzu pustim,
onako tiho niz obraz,
kad na sliku padne,
da njen vidim odraz.

I onda spustim ruku,
slušam šapat srca,
ćutim i pratim,
i ono u suzama grca.

A na usne svoje,
njenu stavih sliku,
lagan dodir, uzdah,
njenom dragom liku.

Tiho, tiho, tiše,
kao prvog puta,
olako se prepustih,
da mi srce luta.

A kad vreme dođe,
zagrli je snažno,
kad se dvoje vole,
samo to je važno!!!
 

Back
Top