Ti si života moga tajna i tema pesama svih

Nedostaješ mi ,moja tajno,moja pjesmo.Nedostaju mi zagrljaji nježni i topli,od kojih je srce jedino igralo.Nedostajes mi i ove jeseni,pjesmo moje mladosti,ljubavi moja daleka.❤🍁
FB_IMG_1572459704813.jpg
 
Шарл Бодлер | ОНА СВА

Кад јутрос, скривајући злобу
и у клопку ме наводећи,
Демон уђе у моју собу,
упита: ''Да ли можеш рећи

шта је од свију лепих ствари
којим је око засењено,
од црних ил' румених чари
што чине љупко тело њено,

најслађе?'' - Али душа рече
Гнуснику: ''Сваки део греје
исто, из сваког мелем тече
и подједнако драго све је.''

Не знам кад ме очарава,
шта посебно ме ту привлачи.
Она ме као ноћ стишава
И као Освит на ме зрачи;

и сагласје је превелико
што њеним лепим телом влада
да обујмити може ико
све састојке тог дивног склада.

Преображај ме тајни плени,
сва чула се у једно слише!
Музика струји дахом њеним,
као што њезин глас мирише!
 
Veliki sultan Bajazit poklonio svojoj miljenici Oliveri
Lazarević, koja je bila potomak moćnog srpskog cara Dušana, i minduše,
zajedno sa tradicionalnim vereničkim prstenom. Prsten i minduše sa
smaragdima optočenim zlatom. Začudenoj lepoj princezi Bajazit je rekao:
’Prsten te vezuje za mene, ali te minduše oslobadaju. Nikada ti ništa neću
nametati i ni na šta te neću primoravati, toliko cenim tvoju lepotu i toliko se
divim tvojoj inteligenciji. Jedino će te sloboda ubuduće vezivati za mene.
Kada budeš stavila ove minduše, znaću da sam te dostojan. Znam da me
slušaš, ali želeo bih da ovo drago kamenje, simbol mudrosti, doprinese da me
na levo uvo čuješ, a da me na desno i razumeš!’
tumblr_p1djy2boIc1qez43mo1_500[1].jpg
 
Zaljubljena

"Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.

Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam.

Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim, a ništa ne kazujem."

Pol Elijar
 
Celoga je dana sneg polako pado
kao s voćki cvet.
O, kako večeras, o, kako bih rado
odletela nekud daleko u svet,
nekuda daleko kroz cvetove snežne
kao leptir lak,
i nekome htela reći reči nežne,
tople, lepe, nove, kakve ne zna svak.

I sutona celog sneg je tiho pado
umoran i gust.
Večeras bih nekog ugledala rado;
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s bledog neba beloj zemlji sleće
snežni pram po pram.
O, kako je bolno pred noć kada cveće
pahuljica veje, a ti sediš sam...
(Desanka Maksimovic)
 

Back
Top