Kafu prosto obozavam. Ali, isto tako je ne pijem danima... i ne pretjerujem, 2-3 soljice max dnevno...nekad me uhvati manija, pa po citav dan pijuckam, ali bas rijetko.
A pocela sam je piti sa 19 god. (ne racunam onu "bijelu kafu"
)
Ujutro je obicno ne pijem...licno sam se uvjerila da me brze razbudi voce i dorucak, zelen` caj, nego kafa...
Volim instant, crnu, bez icega, ili nes sa medom i cimetom...tursku/domacu ne. ( Jedino kad mi kuma napravi, ne znam zasto,ali je savrseno pravi,
kod nje uvijek pijem, i uz kafu "pijano voce"...ta kombinacija mi je pojam za uzivanje.
)
Inace, kuci, kafu pijem sama, popodne najcesce sa tatom. (ostali ukucani ne piju)
Vani, sa prijateljima.
Ne volim "isprazne", usputne kafe, suplje price, dokone...tek da se ispuni dan i vrijeme.
Tako da znam da podvucem crta-distanca...kafa mi je za gustanje, opustanje...(...a ne ono- e jes` mi se ukaki i u kafu i dan...
....
)
Od tada- ujutru pijem čaj...Kad dođem s posla, onda mi muž smućka iz onog aparata kapućino...ili caffe late, bem li ga... 
I tako ja dođoh na "tople napitke"...Nikad ne reci nikad!
