Ja sam jedna takva tetka...
Deca iz kraja su porasla na mojim suludim pričama kao npr. o princu koji ima dvorac na oblaku, može da leti, bljuje vatru, pogledom pomera stvari... Što im je tad bilo interesantno, smešno, zabavno... pa su i oni smišljali nešto svoje na slične fore.
Sad su to tinejdžeri koji vole da me sretnu, ali oseti se u vazduhu ono malo: ''Ova tetka je i dalje opičena...
''
Aunty Strange!
Ali, evo, stižu i novi naraštaji kojima će to biti cool, pa sam na gotovs!
Uklapam se poprilično dobro u društvo, ali me brzo zamori mnogo interakcija.
Ne mogu baš u svemu da učestvujem, trebaju mi čitavi dani odmora i izolacije, i to ljudi koji me ne poznaju baš dugo shvataju kao nezainteresovanost.
Što i jeste, ali ne definitivna.
Ne mogu da podnesem ekstenzivnu i intezivnu upućenost na bilo koga ma koliko da mi je drag.
Wow... koristiću ovaj oblik reči od sad, sviđa mi se.