Mi Srbi pokrivamo dobar deo Balkana, ali u poredjenju sa prostorima koje pokrivaju Rusi npr. i neki drugi narodi, prostor na
kome zive Srbi na Balkanu nije tako veliki. Ali su zato prisutne razlike u mentalitetu, jeziku (naglasak, dijalekt), obicajima. Srbi su narod tolerantan prema drugim etnickim grupama, ali su npr. prilicno osetljivi na pomenute razlike medju njima. To bi se moglo podvesti pod kategorije kao "lokal patriotizam", provincijalizam", sto je ostatak ranijih epoha nerazvijenosti,
zatvorenosti, nedostatka transporta, komunikacija, obrazovanja, gde su pojedine srpske teritorije zivele izolovane. U Srbiji jos uvek postoje citave regije, koje jos uvek na neki nacin cuvaju svoja prethodna vekovna arhaicna obelezja i navike i obicaje.
Spominju se, na primer, Ere. Koliko prica i sala o njima. Zatim Sumadinci, Vlasi, Banacani, Lale, Sose, Sremci, Cokalije (naziv za Makedonce i stanovnike Juzne Srbije), bugarasi (naziv za stanovnike pojedinih delova Srbije koji navodno gravitiraju Bugarskoj), Sopovi, Cincari.
A posebna je prica o nominacijama, kojima se oznacavaju pojedini gradovi: carapani (Krusevac,) civijasi (Sabac), crevari, itd.
I danas su prisutne teritorijalne zone u Srbiji, gde se zavrsavaju pojedini rasno-lingvisticki tipovi Srba, i koji dele Srbe i Srbiju. Dinarski Srbi sa svojim odlicjima (jezickim, telesnim, karakternim i dr) pokrivaju delove Srbije od granice Crne Gore, Bosne i Hercegovine do Gornjeg Milanovca, Valjeva, Sabca, Cacka, ali se sire u blazim karakteristikama ka Beogradu (npr.pojedine opstine Beograda kao npr. Lazarevac, govore rastegnutim, "erskim" naglaskom i u udaljenim mestima se moze naci rec "dje ces, rijeka," isl. Dok npr, pojedini delovi i predgradja Beograda su naseljeni juznjackim migracijama, npr. Kumodraz, gde se govori izvorni leskovacki dijalekt, koji se cuva par stotina godina.
Rec Srbijanci se najcesce koristi od strane Srba izvan Srbije, da tako nazovu stanovnike i starosedeoce Srbije.
Ono sto je interesantno je npr., da su stanovnici Srbije osetljivi i uocvaju razlike medju njima. Npr. stanovnici Istocne i donekle i Juzne Srbije i delova Sumadije, gde preovladava juznjacki naglasak i mentalitet, skloni su da vide stanovnike Zapadne Srbije kao" stroge" "gospodarski nastrojene", a ovi opet njih kao "mekane", "romaneskne". U Sumadiji, na primer, liniji Gornji Milanovac ka Arandjelovcu, gde se razdvajaju "erski" i "juznjacki" elementi ""Ere"su ponekad sklone da "juznjake" ocene kao "bugarasi" i obratno. Izmedju Cacka i Kraljeva, kod sela Ladjevci, zavrsava se "erski" i pocinje "juznjacki" naglasak.I ovde postoje slicne, blaze odbojnosti.
Ali ono sto karakterise Srbe to je da tu nema mrznje, to je jedna spontana reakcija na one koji su razliciti. Jos je znacajninje da Srbi npr. Jevreje ponekad nazivaju Civutima, Grke "Kir Janjama", cincarima, i mnogim slicnim nazivima za pripadnike drugih etnickih grupa u Srbiji. Tu nije bilo rasizma i verske i nacionalne netrpeljivosti. Ako je, na primer, stanovnik Paracina nazvao Jevrejina "Civutin", tu nije bilo nista vise netrpeljivosti nego na primer, prema Srbinu sa Zlatibora, koji je dolazio sa konjem sa tovarom luca da mu ga proda, a koga je on nazivao "Era".
)
(И сам имам недостатак гвожђа)
), Сеничане, Ђикино брдо, Врбица и Јелинац(то је цигански крај 
