Територијалне линије са којима се ушло у Југославију

Berlinski kongres 1878.

Član 36

Srbija dobija krajeve koji su priloženi u sledećem povlačenju granica: Nova granica Srbije sledi sadašnju liniju maticom Drine do njenog utoka u Savu, ostavljajući Kneževini Srbiji Mali Zvornik i Sakar, pa dalje starom granicom Srbije sve do Kopaonika, od koga se odvaja na vrhu Kaniluga. Odatle ide najpre zapadnom granicom Niškog sandžaka preko južne strane Kopaonika, grebenom Marice i Mrdarske planine, koji obrazuje vododelnicu između doline Ibra i Sitnice, s jedne, i Toplice s druge strane, ostavljajući Prepolac Turskoj.
Zatim granica skreće na jug vododelnicom između Brvenice i Medveđe, ostavljajući čitavu dolinu Medveđe Srbiji, dalje grebenom Goljak planine (stvarajući vododelnicu između Krive reke s jedne i Poljanice, Veternice i Morave, s druge strane) do vrha Poljanice. Zatim nova granica vodi ogrankom Karpinske planine do utoka Kojinske u Moravu, prelazi Moravu, penje se vododelnicom između potoka Kojinskog i potoka što utiče u Moravu blizu sela Neradovca, pa se više Trgovišta sastaje s planinom Sv. Ilija. Od ove tačke ide grebenom Sv. Ilije do brda Ključ, pa, prelazeći preko tačaka koje su na karti obeležene brojevima 1516 i 1547, preko Babine gore stiže do Crnog vrha.
Od Crnog vrha novo povlačenje granice Srbije spaja se s granicom Bugarske, to jest: ide vododelnicom između Strume i Morave, vrhovima Strešera, Viljo kola i Medžid planine, pa se preko Gadžine, Crne trave, Darkovske ravni, Drainice, zatim Daščanog kladenca, ponovo sastaje sa vododelnicom gornje Sukove i Morave, ide pravo na Stolu i odatle se nova granica spušta da bi na 1000 m severozapadno od sela Seguše presekla put Sofija-Pirot. U pravoj Uniji se penje na planinu Vidlič, a otuda na Radočinu, u lancu Kodža-Balkana, ostavljajući Srbiji selo Dojkince, a Bugarskoj selo Senokos.
Sa vrha planine Radočine granica produžuje ka severozapadu na greben Balkana preko Čiprovačkog Balkana i Stare planine do stare istočne granice Kneževine Srbije, blizu Smiljeve Čuke, a odatle starom granicom do Dunava, gde se završava kod Rakovice.

A čini mi se da sam negdje pročatao da se Srbija obavezala da neće imati teritorijalnih pretenzija na zapadno od Drine... :think:
 
Ako je Jugoslavija podeljena po kako kažeš nacionalnom osnovu kako onda Herceg Novi ili Semberija ili područje Knina nisu u federalnoj jedinici sa srpskom većinom ?

Kako molim??? :eek: :dontunderstand:

Hrvati su u gradu Kninu početkom stoljeća činili skoro 90 posto stanovništva grada. Plansko naseljavanje Srba u grad započinje stvaranjem prve Jugoslavije. No, i unatoč tome, Hrvati po popisu nakon Drugog svjetskog rata čine natpolovičnu većinu gradskog stanovništva (oko 52%). Tada počinje sustavno naseljavanje Srba u grad gdje su dobivali sigurna radna mjesta i riješena stambena pitanja. Tadašnja vlast je po tom pitanju, Hrvate planski zapostavljala uskraćujući im osnovna prava što je za posljedicu imalo iseljavanje mnogih kninskih Hrvata.
http://www.knin.hr/stranice/o_kninu/povijest.asp
 
Како да не, прота Сава Накићеновић у Книнској општини 1924 године наводи 22.263 становника православне вере од укупно 24.919.
За свега 6 година променило се све, неће моћи проћи.

Eto da, prota je relevantan. Moš' mislit...

Popisom 1880. (razdoblje austrougarske uprave) narodnosni sastav kninskog područja bio je sljedeći: 47.5% Hrvati i 51.4% Srbi!
Znači ovdje se govori o OPĆINI KNIN, A NE O GRADU KNINU!
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=...=EdG4jrqmIRtj4Q1qgN-a2Q&bvm=bv.89947451,d.d2s
 
Kako molim??? :eek: :dontunderstand:

Hrvati su u gradu Kninu početkom stoljeća činili skoro 90 posto stanovništva grada. Plansko naseljavanje Srba u grad započinje stvaranjem prve Jugoslavije. No, i unatoč tome, Hrvati po popisu nakon Drugog svjetskog rata čine natpolovičnu većinu gradskog stanovništva (oko 52%). Tada počinje sustavno naseljavanje Srba u grad gdje su dobivali sigurna radna mjesta i riješena stambena pitanja. Tadašnja vlast je po tom pitanju, Hrvate planski zapostavljala uskraćujući im osnovna prava što je za posljedicu imalo iseljavanje mnogih kninskih Hrvata.
http://www.knin.hr/stranice/o_kninu/povijest.asp

Ma to nema nikakve veze,na tom području Srbi su bili ubedljiva većina verovatno i preko 90 %
 
Eto da, prota je relevantan. Moš' mislit...
Popisom 1880. (razdoblje austrougarske uprave) narodnosni sastav kninskog područja bio je sljedeći: 47.5% Hrvati i 51.4% Srbi!
Znači ovdje se govori o OPĆINI KNIN, A NE O GRADU KNINU!
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=...=EdG4jrqmIRtj4Q1qgN-a2Q&bvm=bv.89947451,d.d2s
Наравно да јесте, детаљно је описивао демографску структуру свог времена, док овај твој 1994 пише о свему само о не о овом попису који помињеш.
Тај попис из 1880 је био по вероисповести.
 
Наравно да јесте, детаљно је описивао демографску структуру свог времена, док овај твој 1994 пише о свему само о не о овом попису који помињеш.
Тај попис из 1880 је био по вероисповести.

Kakve veze ima što je popis bio po vjeroispovijesti? Ne kužim koji je smisao te tvoje opaske? Hoćeš reći da su se Hrvati izjašnjavali i kao pravoslavci, a Srbi kao katolici?
Nema veze što piše o svemu i svačemu, važna je bit, a to je da su Srbi planski naseljavani u dijelove Hrvatske (Vojna Hrvatska) da bi se moglo reći da je to srpsko.

- - - - - - - - - -

Ma to nema nikakve veze,na tom području Srbi su bili ubedljiva većina verovatno i preko 90 %

Bajke... OK, jesu od 1991. do 1995...
 
Не лупетај. Ође је већ било разговора о томе. За вријеме Аустро-Угарске, хрватске странке никад нијесу освојиле власт у Книну. Ође смо већ разговарали на ту тему... Чак им је пошло да освоје власт у Боки:eek: па и Дубровнику - али у Книну - НИКАД.
Ни подвале, ни паре, ни злоупотребе, ни покушаји да се Власи заварају. Ништа није помогло.

Тек од стварања "југославије", Хрвати добијају прилику да освоје Книн. Прије тога - никад.
 
Po kom kriterijumu ili osnovu je podeljena Jugoslavija od strane komunista na osam političkih entiteta ? Missim mora da su kao principjelni i neutralni u međuetničkim teritorijalnim sporovima,uzeli jedinstven osnov ?

Bila je podijeljena na šest, a pričali smo upravo iznad o tome. Jasno je bilo da je unitarna Jugoslavija jedan neodrživi možda-daleko-u-budućnosti ostvarivi san (a centralizovana - bukvalno neostvarivi).

I nemojmo reći osam već šest...pokrajine srbijanske dobijaju određene elemente takve tek u docnije vrijeme.
 
Kakve veze ima što je popis bio po vjeroispovijesti? Ne kužim koji je smisao te tvoje opaske? Hoćeš reći da su se Hrvati izjašnjavali i kao pravoslavci, a Srbi kao katolici?
Nema veze što piše o svemu i svačemu, važna je bit, a to je da su Srbi planski naseljavani u dijelove Hrvatske (Vojna Hrvatska) da bi se moglo reći da je to srpsko.
Хоћу да кажем да је попис био по вероисповести а не по националности.У Книну је било и Италијана( мислим по оном попису из 1910 године да их је било стотинак од 600 становника града) Аустроугари су довукли и Немце, Чехе, Пољаке као администрацију.Део католика се изјашњавао и као Срби тако да та подела Срби-православци Хрвати- римокатолици не стоји, постојали су и старокатолици.

Срби су насељавани на то подручје још у средњем веку бежећи испред турске инвазије и после турског освајања тих простора далеко пре постојања било какве Југославије или југословенске идеје уопште.
 
Bila je podijeljena na šest, a pričali smo upravo iznad o tome. Jasno je bilo da je unitarna Jugoslavija jedan neodrživi možda-daleko-u-budućnosti ostvarivi san (a centralizovana - bukvalno neostvarivi).

I nemojmo reći osam već šest...pokrajine srbijanske dobijaju određene elemente takve tek u docnije vrijeme.

Nije pitanje zašto je Jugoslavija podeljena na osam konstitutivnih jedinica nego kako je podeljena,po kom nečelu,principu,osnovu,kriterijumu ?
 
Poslednja izmena:
A čini mi se da sam negdje pročatao da se Srbija obavezala da neće imati teritorijalnih pretenzija na zapadno od Drine... :think:

Nije se obavezala Srbija, nego Milan Obrenović u tajnom ugovoru (Konvenciji) sa Austro-Ugarskom 1881. godine. Pitanje je da li je ovaj čin bio protiv Ustava ili nije; no, kako je ugovor istekao 1895, potpuno je nebitan za bilo šta posle te godine.
 
Nije pitanje zašto je Jugoslavija podeljena na osam konstitutivnih jedinica nego kako je podeljena,po kom nečelu,principu,osnovu,kriterijumu ?

Na temelju diskusija koje su se odavno vodile...o granicama nije bilo rijeci tek 1945, o tome se razmisljalo u komunistickim krugovima i ranije, i podosta prije rata. A kao sto vidimo i u drugim krugovima.

Ono sto sam prethodno bio naveo je ideja koja je kruzila u krugovima srbijanskih demokrata. Na kraju je taj koncept pretrio promjene tako sto je, na temelju rjesenja nacionalnih pitanja u Crnoj Gori i Makedoniji priznanjem zasebne nacije, odluceno da to ne budu nikakve autonomne cjeline u okvirima Srbije vec samostalne nacionalne drzave ravne Srbiji. Ta odluka je bila obrazlozena i na temelju kritike nacina nakoji su ta podrucja bila prisvojena, a posebno recimo Podgoricke skupstine s kraja 1918. god.

Druga odnosno treca (tj. i jedina) promjena jeste davanje autonomije Kosovu, jer se racunalo, posebno imajuci u vidu i iskustvo iz samog rata i njegovog kraja (te otpora znamenitog koji su pruzili Albanci '45), da je tako nesto nuzno ukoliko bi se taj kraj mogao zadrzati. Tako je i cijeli taj kraj bio pripisan Srbiji, umjesto da se Kosmet podijeli izmedju Srbije i Crne Gore kako su logicno mogle ici stvari (a sto bi malenoj Crnoj Gori stvorilo itekako velike probleme).

P. S. Jedna od opcija koje su kruzile u svemu tome jeste bila eventualno u nekom trenutku moguca politicka razmjena u kojem bi Kosmet mogao pripasti Albaniji, pa bi takve granice mogle i omedjiti otprilike takvu teritoriju.
 
Na temelju diskusija koje su se odavno vodile...o granicama nije bilo rijeci tek 1945, o tome se razmisljalo u komunistickim krugovima i ranije, i podosta prije rata. A kao sto vidimo i u drugim krugovima.

Ono sto sam prethodno bio naveo je ideja koja je kruzila u krugovima srbijanskih demokrata. Na kraju je taj koncept pretrio promjene tako sto je, na temelju rjesenja nacionalnih pitanja u Crnoj Gori i Makedoniji priznanjem zasebne nacije, odluceno da to ne budu nikakve autonomne cjeline u okvirima Srbije vec samostalne nacionalne drzave ravne Srbiji. Ta odluka je bila obrazlozena i na temelju kritike nacina nakoji su ta podrucja bila prisvojena, a posebno recimo Podgoricke skupstine s kraja 1918. god.

Druga odnosno treca (tj. i jedina) promjena jeste davanje autonomije Kosovu, jer se racunalo, posebno imajuci u vidu i iskustvo iz samog rata i njegovog kraja (te otpora znamenitog koji su pruzili Albanci '45), da je tako nesto nuzno ukoliko bi se taj kraj mogao zadrzati. Tako je i cijeli taj kraj bio pripisan Srbiji, umjesto da se Kosmet podijeli izmedju Srbije i Crne Gore kako su logicno mogle ici stvari (a sto bi malenoj Crnoj Gori stvorilo itekako velike probleme).

P. S. Jedna od opcija koje su kruzile u svemu tome jeste bila eventualno u nekom trenutku moguca politicka razmjena u kojem bi Kosmet mogao pripasti Albaniji, pa bi takve granice mogle i omedjiti otprilike takvu teritoriju.

Znaci albancima bi se moralo izaci u susret ,,samo zato" sto su pruzili otpor 45 i nikako se ne bi mogli smiriti ako ne dobiju autonomiju. KPJ izgleda nije imala snage da siptare dovede u red?
 
Znaci albancima bi se moralo izaci u susret ,,samo zato" sto su pruzili otpor 45 i nikako se ne bi mogli smiriti ako ne dobiju autonomiju. KPJ izgleda nije imala snage da siptare dovede u red?

Ne zato što su bili pružili otpor tada prosto samo, već i što je to jedan istorijski problem još od zauzimanja tih područja 1912. godine. Vrlo je teško, da ne kažem i nemoguće, dovesti u red jedno strano stanovništvo koje je u određenom smjeru vrlo indoktrinisano, i koje je za vrijeme rata i živjelo u ostvarenju svoga sna o toj tzv. Etničkoj Albaniji.

Nekakav odgovor je morao biti pružen. Ovo je jedno od rješenja bilo - drugo bi bilo protjerivanje većine Albanaca, ali njih je jednostavno bilo previše da bi to po kratkom postupku i efikasno moglo biti sprovedeno u djelo (da ni ne pominjemo da je i u ideološkoj suprotnosti sa dominantnim uvjerenjima), tj. da bi dijelili sudbinu svoje sabraće iz Čamerije (to je svega nekoliko desetaka hiljada pojedinaca).
 
Ne zato što su bili pružili otpor tada prosto samo, već i što je to jedan istorijski problem još od zauzimanja tih područja 1912. godine. Vrlo je teško, da ne kažem i nemoguće, dovesti u red jedno strano stanovništvo koje je u određenom smjeru vrlo indoktrinisano, i koje je za vrijeme rata i živjelo u ostvarenju svoga sna o toj tzv. Etničkoj Albaniji.

Nekakav odgovor je morao biti pružen. Ovo je jedno od rješenja bilo - drugo bi bilo protjerivanje većine Albanaca, ali njih je jednostavno bilo previše da bi to po kratkom postupku i efikasno moglo biti sprovedeno u djelo (da ni ne pominjemo da je i u ideološkoj suprotnosti sa dominantnim uvjerenjima), tj. da bi dijelili sudbinu svoje sabraće iz Čamerije (to je svega nekoliko desetaka hiljada pojedinaca).
Ta podrucja su oslobodjena 1912, a ne zauzeta. KPJ je imala snage da izadje na kraj sa daleko opasnijim Srbima, nego sa gomilom basibozluka kao siptari, kojima su strane sile pravile drzavu i cija je jedina uloga bila da budu suprostavljeni Srbima. Svi zlocini su im oprosteni i siptari koji su dosli na KiM su ostali, a aktivno su ucestvovali u ogromnoj vecini kao sluge okupatora srpskih teritorija. Oni su uvek bili protiv Srba i Srbije i tim svojim delovanjem u bilo kakvom istorijskom trenutku na suprotnoj strani u odnosu na Srbe
 
Na temelju diskusija koje su se odavno vodile...o granicama nije bilo rijeci tek 1945, o tome se razmisljalo u komunistickim krugovima i ranije, i podosta prije rata. A kao sto vidimo i u drugim krugovima.

Ono sto sam prethodno bio naveo je ideja koja je kruzila u krugovima srbijanskih demokrata. Na kraju je taj koncept pretrio promjene tako sto je, na temelju rjesenja nacionalnih pitanja u Crnoj Gori i Makedoniji priznanjem zasebne nacije, odluceno da to ne budu nikakve autonomne cjeline u okvirima Srbije vec samostalne nacionalne drzave ravne Srbiji. Ta odluka je bila obrazlozena i na temelju kritike nacina nakoji su ta podrucja bila prisvojena, a posebno recimo Podgoricke skupstine s kraja 1918. god.

Druga odnosno treca (tj. i jedina) promjena jeste davanje autonomije Kosovu, jer se racunalo, posebno imajuci u vidu i iskustvo iz samog rata i njegovog kraja (te otpora znamenitog koji su pruzili Albanci '45), da je tako nesto nuzno ukoliko bi se taj kraj mogao zadrzati. Tako je i cijeli taj kraj bio pripisan Srbiji, umjesto da se Kosmet podijeli izmedju Srbije i Crne Gore kako su logicno mogle ici stvari (a sto bi malenoj Crnoj Gori stvorilo itekako velike probleme).

P. S. Jedna od opcija koje su kruzile u svemu tome jeste bila eventualno u nekom trenutku moguca politicka razmjena u kojem bi Kosmet mogao pripasti Albaniji, pa bi takve granice mogle i omedjiti otprilike takvu teritoriju.
Ti opet o nekavim razlozima i opet pozivanje na navodni stav Demokratske stranke koji je ako je ikad i postojao kao stav te stranke,imao bitno različite pobude i ciljeve od KPJ. Uostalom kakve veze predratna DS kao građanska i buržoaska stranka ima sa KPJ.To su bili žestoki protivnici a ne srodne političke organizacije.Pitanje se odnosi na osnov podele da li je primenjen istorijski,etnički,prirodno geografski,ekonomski i neki drugi sličan osnov i zašto nije primenjen jedinstven osnov podele za celu Jugoslaviju ?

- - - - - - - - - -

Ne zato što su bili pružili otpor tada prosto samo, već i što je to jedan istorijski problem još od zauzimanja tih područja 1912. godine. Vrlo je teško, da ne kažem i nemoguće, dovesti u red jedno strano stanovništvo koje je u određenom smjeru vrlo indoktrinisano, i koje je za vrijeme rata i živjelo u ostvarenju svoga sna o toj tzv. Etničkoj Albaniji.

Nekakav odgovor je morao biti pružen. Ovo je jedno od rješenja bilo - drugo bi bilo protjerivanje većine Albanaca, ali njih je jednostavno bilo previše da bi to po kratkom postupku i efikasno moglo biti sprovedeno u djelo (da ni ne pominjemo da je i u ideološkoj suprotnosti sa dominantnim uvjerenjima), tj. da bi dijelili sudbinu svoje sabraće iz Čamerije (to je svega nekoliko desetaka hiljada pojedinaca).
I NR Hrvatrskoj,srpsko stanovništvo u Krajini je strano stanovništvo ! ?
 
Ako je Jugoslavija podeljena po kako kažeš nacionalnom osnovu kako onda Herceg Novi ili Semberija ili područje Knina nisu u federalnoj jedinici sa srpskom većinom ?

SR Hrvatska je po ustavu bila definisina kao republika sa dva konstitutivna naroda, Hrvata i Srba, dok su u BiH svoji na svome bila čak tri naroda, Muslimani, Srbi i Hrvati, tako da nije bilo potrebe za daljnjim cjepkanjem i usitnjavanjem federalnih jedinica. Svi su živjeli u svojim nacionalnim republikama. Tako se smatralo.
 
Ako je Jugoslavija podeljena po kako kažeš nacionalnom osnovu kako onda Herceg Novi ili Semberija ili područje Knina nisu u federalnoj jedinici sa srpskom većinom ?

У Марксизму и националном питању Стаљин тачно пише да је национални принцип потпуно супротан марксизму, стога је једини марксистички - територијални приступ. Друго, однос угњетене нације и нације угњетавача има свој узрок у величини територије стога се угњетеним нацијама мора дати онолико територије колико је потребно њеном националном развоју. Зато су рецимо СР Хрватској придодате чисто српске етничке територије, а Украјини чисто руске. Да би се помогло тим квази политичким појавама да се уздигну до нивоа нације.

Тако је и Македонији придота чисто српска етничка територија итд.

Једино где се југословенски комунисти свађају са лењинизмом јесте проглашавање муслиманске нације. Стаљин је ту јасан код Татара рецимо. Она каже отприлике да ће нације које почивају на реакционарним институцијама као што су црква (конкретно Ислам) нестати када се уруши институција на којој почивају, те ће се оне природно утопити у већинску нацију.

Маркс је према нацијама равнодушан, а Лењин као права руска душа вођена месијанским менталитетом тежећи да своју нацију уздигне, не заборавља да и другим нацијама помогне да се осамостале.

То је тај карактеристичан словенско-православни моменат у лењинизму. Москва Трећи Рим > Трећа интернационала > Панславизам > Интернационализам.

Све је то исто.
 
SR Hrvatska je po ustavu bila definisina kao republika sa dva konstitutivna naroda, Hrvata i Srba, dok su u BiH svoji na svome bila čak tri naroda, Muslimani, Srbi i Hrvati, tako da nije bilo potrebe za daljnjim cjepkanjem i usitnjavanjem federalnih jedinica. Svi su živjeli u svojim nacionalnim republikama. Tako se smatralo.

Opet pišeš gluposti.Pojam konstitutivnosti naroda nepoznat je tzv. jugoslovenskoj socijalističkoj ustavnosti.Jedini izuzetak je ustav SR BiH iz 1974 godine ali po tom ustavu taj pojam nije imao nikakvu sadržinu odnosno za isti nisu bila vezana nikakva kolektivna prava nego je u institucijama SR BiH odlučivano prostom većinom.
Ako je ustavna definicija toliko bitna zar nije bilo dovoljno što je ustav Jugoslavije tu državu definisao kao državu svih naroda i narodnosti.Kakav su smisao imale republike i pokrajine odnosno cepkanje i ustinjavanje Jugoslavije kad su svi ravnopravno obuhvaćeni definicijom ?
 
Poslednja izmena:
Ti opet o nekavim razlozima i opet pozivanje na navodni stav Demokratske stranke koji je ako je ikad i postojao kao stav te stranke,imao bitno različite pobude i ciljeve od KPJ. Uostalom kakve veze predratna DS kao građanska i buržoaska stranka ima sa KPJ.To su bili žestoki protivnici a ne srodne političke organizacije.Pitanje se odnosi na osnov podele da li je primenjen istorijski,etnički,prirodno geografski,ekonomski i neki drugi sličan osnov i zašto nije primenjen jedinstven osnov podele za celu Jugoslaviju ?

Naveo sam to kao primjer razmatranja. Oni nisu ograničeni na krugove JDS i KPJ. Nema nikakve veze je li ko protivnik iz ovog ili onog razloga, ukoliko govorimo o razmatranju ideja o decentralizaciji odnosno federalizaciji države. Ako pažljivo razmotrimo granice, može se vidjeti da je KPJ zapravo preuzela svojim najvećim dijelom stanovišta demokrata i unijela u njih manje izmjene, koje sam sve napomenuo. I slična je bila situacija i sa ostalim zagovaraocima napuštanja koncepta integralnog jugoslovensktva.

Program hrvatskih stranaka u vrijeme stvaranja Jugoslavije bio je da se ovako podijeli:
- Srbija
- Hrvatska (ujedinjenje Trojednice)
- Bosna i Hercegovina
- Crna Gora
- Vojvodina (B-B-B)
- Slovenija

Više različitih pojedinaca, koji nisu komunističke provenijencije niti u direktnoj vezi sa Demokratskom strankom, bilo je na stanovištima koji su išli u ovom smjeru (uz manje ili veće pojedinačne razlike - primjerice, Radić je htio plebiscitarno izjašnjavanje u Vojvodini da se dijelovi Vojvodine mogu slobodno izjasniti da li žele da budu u Srbiji ili se žele priključiti Hrvatskoj...mislim da je tom prilikom u prvom redu ciljao na Baranju ali vjerovatno i dijelove Bačke).

I NR Hrvatrskoj,srpsko stanovništvo u Krajini je strano stanovništvo ! ?

Ne..?
 
Znaci albancima bi se moralo izaci u susret ,,samo zato" sto su pruzili otpor 45 i nikako se ne bi mogli smiriti ako ne dobiju autonomiju. KPJ izgleda nije imala snage da siptare dovede u red?

Па тако је "југославија" и настала да се подразумјевало да Срби излазе свима у сусрет. А Србима шта остане и ако се можда ко смилује да баш не тражи СВЕ. Дају главе, месо, крв, имовину... а осталима на корист. То ти је "југославија", то ти је суштина југо идеје.
 
Па видиш шта Славен ође вели:

Program hrvatskih stranaka u vrijeme stvaranja Jugoslavije bio je da se ovako podijeli:
- Srbija
- Hrvatska (ujedinjenje Trojednice)
- Bosna i Hercegovina
- Crna Gora
- Vojvodina (B-B-B)
- Slovenija

Срби су давали главе, крв, имовину, а други имали програме и дијелили шта им треба. Љепо, мудро и скроз праведно.
 
Naveo sam to kao primjer razmatranja. Oni nisu ograničeni na krugove JDS i KPJ. Nema nikakve veze je li ko protivnik iz ovog ili onog razloga, ukoliko govorimo o razmatranju ideja o decentralizaciji odnosno federalizaciji države. Ako pažljivo razmotrimo granice, može se vidjeti da je KPJ zapravo preuzela svojim najvećim dijelom stanovišta demokrata i unijela u njih manje izmjene, koje sam sve napomenuo. I slična je bila situacija i sa ostalim zagovaraocima napuštanja koncepta integralnog jugoslovensktva.

Program hrvatskih stranaka u vrijeme stvaranja Jugoslavije bio je da se ovako podijeli:
- Srbija
- Hrvatska (ujedinjenje Trojednice)
- Bosna i Hercegovina
- Crna Gora
- Vojvodina (B-B-B)
- Slovenija

Više različitih pojedinaca, koji nisu komunističke provenijencije niti u direktnoj vezi sa Demokratskom strankom, bilo je na stanovištima koji su išli u ovom smjeru (uz manje ili veće pojedinačne razlike - primjerice, Radić je htio plebiscitarno izjašnjavanje u Vojvodini da se dijelovi Vojvodine mogu slobodno izjasniti da li žele da budu u Srbiji ili se žele priključiti Hrvatskoj...mislim da je tom prilikom u prvom redu ciljao na Baranju ali vjerovatno i dijelove Bačke).



Ne..?
Ne vidim da su u ikakvoj vezi tvoje poruke sa porukama koje citiraš.
 

Back
Top