Teorija o Srbima Ilirima i starosedeocima Balkana

Srbi su u genetskom smislu mešavina Slovena i predslovenskog (balkanskog kasnoantičkog) stanovništva. Srpsko ime i jezik potiču od slovenskih predaka. Govoriti danas da je neki neki narod čisto slovenski, ilirski, trački itd. je smešno. Svi moderni narodi u Evropi su mešavina starih naroda u različitim proporcijama.
 
Srbi su u genetskom smislu mešavina Slovena i predslovenskog (bačkabskog kasniantičkog) stanovništva . Srpsko ime i jezik potiču od Slovena. Govori danas da je neki neki narod čisto slovenski, ilirski, trački itd. je smešno. Svi narodi u Evropi su mešavina starih naroda u različitim proporcijama.
Dobr, ali autohtonisti tvrde da su Srbi oduvek ovde i da je Balkan kolevka Slovena tak oda je ovo pitanje pre svega za njih.
 
@RickRoss
Kad si spomenuo Ilire. Izrvšena je autosomalna DNK analiza više predrimskih antičkih (aka ilirskih) skeleta sa zapada Balkana. Svi imaju sličan autosomalni profil i nijedan današnji balkanski narod im nije blizak, ni Albanci kojima su puna Ilira već 100 godina. Tim ilirskim skeletima su autosomalno od modernih naroda najsličniji Španci i Portugalci.
 
@RickRoss
Kad si spomenuo Ilire. Izrvšena je autosomalna DNK analiza više predrimskih antičkih (aka ilirskih) skeleta sa zapada Balkana. Svi imaju sličan autosomalni profil i nijedan današnji balkanski narod im nije blizak, ni Albanci kojima su puna Ilira već 100 godina. Tim ilirskim skeletima su autosomalno od modernih naroda najsličniji Španci i Portugalci.
Р1б и Ј2а
 
... kada su onda i zašto prešli sa tipičnih ilirskih imena (Agron, Etuta, Kratil, Epulon) na tipična slovenska (Milovan, Dragutin, Časlav, Stanislav)?
Аутохтонисти тврде да су то романизоване варијанте сливенских имена (Агрон - Горан) нпр
 
... kada su onda i zašto prešli sa tipičnih ilirskih imena
то нису типична илирска имена, него су их грци, због ограничености своје фонетике, тако записивали

илирска имена су била и бато, дасо, сиро и панто нпр
 
то нису типична илирска имена, него су их грци, због ограничености своје фонетике, тако записивали

илирска имена су била и бато, дасо, сиро и панто нпр
I eto, prelazak na tipična slovenska imena se poklopio baš sa navodnim dolaskom Slovena na Balkan.
 
I eto, prelazak na tipična slovenska imena se poklopio baš sa navodnim dolaskom Slovena na Balkan.
не знам о каквом сад доласку тртљаш, али нема ту никаквог преласка - то су имена старих Србословена
 
... kada su onda i zašto prešli sa tipičnih ilirskih imena (Agron, Etuta, Kratil, Epulon) na tipična slovenska (Milovan, Dragutin, Časlav, Stanislav)?


Današnji Srbi zaista nisu Iliri, ali je pitanje do koje su mjere potomci kasnoantičkih Balkanaca, odnosno pripadnika dalmatsko-panonsko-tračanske populacije, dakle autohtonih stanovnika Balkana i svih Romana koju su ovdje živjeli u prvim stoljećima poslije Krista.

Povjesničari se vole razbacivati procentima, pa tako na temelju njihovih ničim utemeljenih pretpostavki broj došljaka u balkanskoj populaciji na početku srednjeg vijeka nije prelazio 2 do 25 posto, ovisno tko priča. Sama činjenica da su procjene toliko slobodne ukazuje da u stvari samo nagađaju.

Stvar su dodatno zakomplicirali najnoviji rezultati iz genetičke genealogije. Svi su očekivali da ćemo u kosturima Ilira (nazovimo uvjetno tako antičke stanovnike Balkana) pronaći ili haplogrupe koje nalazimo kod današnjih Južnih Slavena ili one koje nalazimo kod Albanaca ili one koje nalazimo kod Gala i Kelta. Međutim, prema preliminarnim istraživanjima, kod Ilira je dominirala semitska genetika što je zbilja čudno i traži daljnje analize i promišljanja, iako se neki odgovori naslućuju.

Vratimo se sad na Srbe. Srbi, ako i jesu potomci kasnoantičkih Balkanaca, a ima jako puno prilično čvrstih indicija koje govore tome u prilog, onda moramo odgovoriti kojim su jezikom, osim naravno latinskim i djelom grčkim, govorili ti kasnoantički Balkanci.

Po jednoj hipotezi jezikom koji se razlikuje od praslavenskog. Ako je tome tako, onda je odgovor na tvoje pitanje sljedeći: Srbi jesu dominantno potomci Ilira, ali su jezik i ime usvojili od slavenskih osvajača. Takva teza ima dosta slabosti, o kojima ovdje ne bih.

Po drugoj hipotezi jezikom koji je bio srodan praslavenskom. Emanuele Rizzardi piše: "Ali jesu li Tračani i Dačani zapravo govorili varijantom praslavenskog? Po nekim teorijama da, ali nema jednoglasnog mišljenja... Jedino je sigurno da je trački indoeuropski, ali ima dodirnih točaka s praslavenskim (baltoslavenskim)."

Ukoliko je točno da je jezik panonsko-tračanske populacije bio srodan praslavenskom, onda je vjerojatno i ilirski bio srodan tim jezicima, iako je krajem starog vijeka ilirski jezik morao biti kontaminiran grecizmima i latinizmima do te mjere da je možda i više ličio na njih nego na praslavenske jezike.

E, sad, ako dakle prihvatimo da su Srbi nastali stapanjem slavenskih plemena sa sjevera i kasnoantičkih Balkanaca, što vjerujem nije sporno, na to dodajemo tvrdnju da su kasnoantički Balkanci osim latinskim, govorili jezikom sličnim praslavenskom.

I sad slijedi odgovor na tvoje pitanje:

Ako su Srbi potomci "Ilira", kada su onda i zašto prešli sa tipičnih ilirskih imena (Agron, Etuta, Kratil, Epulon) na tipična slavenska?

Prije svega, mi ne znamo kako su zvučala ilirska imena, osim u iskvarenom grčkom izgovoru i prijepisu.

Ta imena nisu do nas došla u izvornom obliku, nego u grčkim prijepisima. Grci, kao narod koji je u Europu došao sa Bliskog Istoka, nije mogao izgovoriti neke ilirske glasove, pa su gotovo sve riječi iskrivili. Nekad i potpuno promijenili, kao recimo grad "Srbčište", kojeg Grci zovu "Trismegistos". Grci su iskirivili i Isusovo ime. On se izvorno zvao "Ješua", a Grci to izgovaraju "Isus".

Međutim, čak i među tako iskrivljenim imenima možemo prepoznati ona koja zaista liče na slavenska. Tako kod Ilira nalazimo imena: Ante, Dasa, Bata, Babo, Verica, Tata, Vesela...

Sad pogledajmo kako su Grci bilježili slavenska imena od 6. stoljeća:

U djelu Čuda svetog Dimitrija iz 7. stoljeća, nepoznati grčki autor opisuje opsade Soluna od strane Slavena u 6. i 7. stoljeću. Evo kako naziva slavenska plemena: "Nacija Slavena okuplja veliko mnoštvo sastavljeno od naroda Dragovita (Δρο[υ]γο[υ]βῖται/Δραγοβῖται), Sagudata (Σαγουδάται), Velegezita (Βελεγεζίται), Vaiunita (Βαϊουνίται), Verzita (Βερζηται) i drugih."

("Dragoviti" su po svemu sudeći "Dragovići")

Idemo redom, stoljeće, ime i spominjanje:

Šesto stoljeće:

Chilbudius ili Chilbuldius, romejski (bizantski) general slavenskog porijekla, spomenut kod Prokopija, povjesničara iz Cezareje.
Dauritas ili Daurentiu, vođa Slavena spomenut kod Menandara Protektora, povjesničara iz Carigrada.
Mezamar, poslanik Slavena kod Avara, spomenut kod Menandara Protektora.
Idariz, otac Mezamara, spomenut kod Menandara Protektora.
Kelagast, brat Mezamara spomenut kod Menandara Protektora.
Dabragezas, romejski (bizantski) vojni zapovjednik, slavenskog porijekla, spomenut kod Agatija, povjesničara i pjesnika iz Mirne.
Boz, vođa Slavena spomenut kod Jordana, povjesničara iz Donje Mezije.

Sedmo stoljeće:

Ardagastus, vođa Slavena spomenut kod Teofilakta Simokata, kojeg smatraju posljednjim antičkim autorom.
Musocius, vođa Slavena spomenut kod Teofilakta Simokata.
Peiragastus, vođa Slavena spomenut kod Teofilakta Simokata
Chatzon, vođa Slavena spomenut u djelu "Čuda svetog Dimitrija.

Zanimljivo da se jedan ilirski kralj iz 4. stoljeća prije Krista navodi kao "Grabos" iz plemena "Grabaei", znači Grabo iz plemena Grabića. I danas imamo prezimena Grabar, Grabovac, Grabarić, Grabarević i Grabović, kod Virovitice postoji naselje Grabić. "Graba" je slavenska riječ, surječja su "grablje", "grob", "grabiti", "grebati", itd.

Kao što vidimo iz priloženog, kao što su Grci pogrešno izgovarali i pisali imena "Ilira" u antici, na isti pogrešan način navodili su imena Slavena u srednjem vijeku. Čak su mnoga imena Ilira koja su do nas došle preko grčkih izvora sličnija našim imenima, nego ova slavenska imena koja sam upravo naveo.

Za razliku od južnih Slavena koji imaju brojna prezimena izvedena od ilirskim imena, recimo Terzić Trivalić, Deretić, Labović, Denda, Čerani, Deur... kod Albanaca takvih prezimena nema. Kod Albanaca je popularno posljednjih stotinjak godina davati imena djeci Teuta, Agron ili Ilir, jer su to najpoznatija ilirska imena (do duše ni jedan Ilir se nije zvao Ilir), a kako za ova manje poznata popu Deur ili Denda nisu čuli (treba čitati antičke izvore, obilaziti arheološka nalazišta ilirskih grobova, itd.), onda kod njih nema ni tih imena, niti imaju prezimena izvedena iz ilirskih.

Osim toga, Teuta kod nas znači "teta" (Iliri su imali dvoglas "uo" što i danas čujemo kod nekih Dalmatinaca), pa je u tom izgovoru "teta" u stvari "teuota". Izvorno se Tueta zvala Tetana kako je i zapisana u grčkim izvorima. Tetana je bez sumnje slavenska riječ.

Tako Albanci djeci daju slavenska imena u iskrivljenom grčkom izgovoru, koja na njihovom jeziku ne znače ništa. Kao što Srbi djecu nazivaju "Danilo" što je iskrivljeni grčki izgovor hebrejskog imena "Daniel" što na hebrejskom znači "Bog je sudac". "Agron" je možda metateza od "Goran" ili "Ogroman", kao što je gore spomenuti "Ardagastus" u stvari "Radogost". Chilbuldius je u stvari Hvalibud.
 
Za Daso ne znam; postoje Dacio i Dasto. I nosile su ta imena žene. I Panto je žensko ime.

Kao što su ženska imena bila i npr. Paio, Kuio, Kunto, Ditvejo i dr.

Postoji hipoteza da su to zapravo muška imena koja su se davala ženama u sjećanje na njihovu braću i očeve koji su masovno ginuli u ratovima.
 
Zanimljivo da se jedan ilirski kralj iz 4. stoljeća prije Krista navodi kao "Grabos" iz plemena "Grabaei", znači Grabo iz plemena Grabića. I danas imamo prezimena Grabar, Grabovac, Grabarić, Grabarević i Grabović, kod Virovitice postoji naselje Grabić. "Graba" je slavenska riječ, surječja su "grablje", "grob", "grabiti", "grebati", itd.
И дрво граб. Чисто опаска, али можда послужи коме, на нашим просторима Словени доста користе за називе места,итд. имена птица и дрвећа.
 
Postoji hipoteza da su to zapravo muška imena koja su se davala ženama u sjećanje na njihovu braću i očeve koji su masovno ginuli u ratovima.

Čuo sam za to za očeve, da, ali se ne sećam za braću.

Druga teza je da je reč o romanizacijskoj podeli po kojoj bi muškarci uzimali latinska imena, a žene zadržavale starosedelačka. I tako bi muškarci bili razni Lukiji, Aurelijani, Flaviji i sl., dok bi žene nosile (muška) imena domicilne, autohtone populacije. Daš sinu ime Lukijan, a kćeri Samunto.

To i nije nešto posebno neobično, inače. I u rimskom svetu kćeri su se masovno nazivale po očevima.
 
Poslednja izmena:
а зна се одакле су шипци дошли

Zapravo, to je jedna od nerazjašnjenih misterija istorije. Postoji mnogo različitih teza, a vrlo malo preciznije poznatih argumenata ili dokaza. Ukratko rečeno, niko to ne zna.

U nauci postoji jedino konsenzus da je albanski jezik nastao na osnovu nekih starobalkanskih dijalekata, koji su imali dodira sa antičkim svetom i to je (doslovno) sve; taj zaključak lingvistike. Sve ostalo, dalje od toga, pod velom je nerazjašnjene misterije. Albanci su jedini narod na području bivšeg Rimskog carstva koji ima toliko nejasno poreklo i dublju povest, što je posledica njihovog dosta kasnog stupanja na istorijsku pozornicu.
 
Poslednja izmena:
Dobr, ali autohtonisti tvrde da su Srbi oduvek ovde i da je Balkan kolevka Slovena tak oda je ovo pitanje pre svega za njih.
То уопште не искључује једно друго, а треба имати на уму да многа имена за Србе потичу из језика других народа онако како су их они звали.
 

Back
Top