ТЕОДОРОВА СУБОТА

tetragramaton

Iskusan
Banovan
Poruka
5.837
ТЕОДОРОВА СУБОТА, ТОДОРОВА СУБОТА, ТОДОРИЦА (грч: Α΄ Σάββατο μεγάλης Τεσαρακοστής), посвећена је догађају који се десио у вези са Св. великомучеником Теодором Тироном и кољивом. Када је цар Јулијан Отпадник наредио да се сва храна на тргу покропи жртвеном идолском крвљу, како би се Хришћани оскврнули (оскрнавили), Св. Теодор се јавио градском Епископу Евдоксију и рекавши му да народу нареди да једе кувану (варену) пшеницу. У спомен на овај догађај, у петак после Пређеосвећене литургије пева се молебни Канон Св. великомученику Теодору, који је написао преподобни Јован Дамаскин. Прва субота Васкршњег поста у Јерусалиму била је посвећена Св. Теодору већ у VII веку, а Канон Св. Теодора који се поје у суботу на јутрењу написао је у XI веку Митрополит Јован Евхаитски.
Тодорова субота је прва субота Васкршњег поста па према томе покретан празник који спада уз Васкршњи циклус празновања. Дан је посвећен Св. великомученику Теодору Тирону, кога Црква слави 17. фебруара, а у Теодорову суботу успомену на његово јављање Епископу Евдоксију, прве суботе прве недеље поста.

Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro.
1. Korinćanima 10,24 Nitko neka ne traži, što je njegovo, nego što je drugoga!
1. Korinćanima 10,25 Sve, što se prodaje na trgu, jedite, i ništa ne ispitujte zbog savjesti;
1. Korinćanima 10,26 Jer je Gospodnja zemlja i sve, što je na njoj,


Преподобни Прокопије Декаполит
Овај светитељ беше из Десетограђа (Декаполиса) около мора Галилејског, због чега се и прозва Декаполит. У младости одаде се животу испосничком и прође све прописане трудове, којима се срце чисти и дух узвишава к Богу. Но када наста гоњење због икона од стране злога цара Лава Исаврјанина, Прокопије устаде у заштиту икона, доказујући да иконопоклонство није идолопоклонство, јер хришћани знају да клањајући се пред иконама не клањају се мртвој материји него живим светитељима који су насликани на иконама. Због тога би Прокопије зверски мучен, хапшен, бијен и железом струган. Кад зли цар Лав би убијен телом, погинувши душом раније, иконе бише повраћене у цркве и Прокопије се поврати у свој манастир где проведе остатак дана у миру. У старости пресели се у царство Божје где гледа с радошћу живе ангеле и светитеље, чије је ликове на иконама чествовао на земљи. Скончао мирно у IX веку.

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.

Преподобни Талалеј, испосник сиријски
Беше најпре у манастиру светог Саве Освећеног, но после се наставни на неком гробљу многобожачком, чувеном због појава злих духова и страшилишта. Да би победио страх у себи вером у Бога, Талалеј се настани на том гробљу где проживе многе године, претрпевши много од напада духова и дању и ноћу. Због велике вере у љубави према Богу дарова му Бог дар чудотворства, те учини многа добра болесним и страдалним људима. Скончао око 460. године.

A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima;
Bolesne isceljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite; za badava ste dobili, za badava i dajite.
Преподобни Тит Печерски
Беше Тит презвитер и имаше љубав нелицемерну према ђакону Евагрију, као брат према брату. Но колика би њихова прва љубав, толика потом наста међусобна вражда и мржња, посејана ђаволом. Тако се омрзоше, да кад је један кадио у цркви, други се окретао и излазио напоље. Тит покушаваше више пута да се измири са својим противником, но узалуд. Разболе се Тит, и сви мишљаху, умреће. Замоли да му доведу Евагрија, да се опросте. Силом довукоше Евагрија до постеље Титове, но Еваргије се оте и побеже говорећи, да неће Титу простити ни овога ни онога света. Како то рече, тако се простре на земљу и издахну. А Тит се диже из постеље здрав и исприча како су демони облетали око њега све док он не опрости Евагрију, а када му опрости, демони одбегоше и нападоше Евагрија, а њега окружише ангели Божји

A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom.
1 Jn. 3:15

23 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,

24 Ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.
Jov 42:8, 1 Pet. 3:7


25 Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave.


ŠTA REĆI O PREPODOBNIMA A NE ZAPLAKATI??? :dash:
 
Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro.
1. Korinćanima 10,24 Nitko neka ne traži, što je njegovo, nego što je drugoga!
1. Korinćanima 10,25 Sve, što se prodaje na trgu, jedite, i ništa ne ispitujte zbog savjesti;
1. Korinćanima 10,26 Jer je Gospodnja zemlja i sve, što je na njoj,
Citatologiju gotovo uvek prati vadjenje iz konteksta i ucitavanje nekog drugog smisla,pa me ne iznenadjuje sto je tako i u ovom slucaju.Koriscenje ovog stiha da bi se,toboze dokazalo kako apostol Pavle nije podrzavao post,u najmanju ruku steti onome ko to koristi kao argument,jer pokazuje da ne poznaje Novi zavet.Cisto radi potpunosti,dovoljno je navesti Hristove reci da se demonski rod "izgoni samo molitvom i postom".A da je apostol Pavle,kao i ostali apostoli i prvi hriscani postio,jasno govore reci iz dela apostolskih da su apostol Pavle,Varnava i ostali "sluzli Gospodu i postili"(Dap.13,2).
Sto se tice smisla navedenih reci,Pavle time ne negira post kao blagodatno sredstvo ka usavrsavanju,vec govori hriscanima da ne ispituju da li je nesto sto kupuju idolska zrtva ili ne "zbog savesti",posto im je prethodno strogo govorio o tome da ne smeju jesti idolske zrtve(stihovi 7-20).

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.
A ovo je vec ponavljano zilion puta.
Druga zapovest zabranjuje da se postuju idoli,tj.da neke predmete postujemo kao samoga Boga.A mi ikone ne obozavamo vec onoga ko je na njoj predstavljen.Isto tako,kada se molimo pred ikonom,ne molimo se samoj ikoni vec onome ko je na njoj naslikan.
A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima;
Bolesne isceljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite; za badava ste dobili, za badava i dajite.
Da li imas,kao i ostali u Crkvi kojoj pripadas,sposobnost da izgonis demone,govoris svim jezicima,vaskrsavas mrtve,i cinis sve sto je navedeno??
Najzad,ukoliko bismo te reci interpretirali onako kako ti radis,dosli bismo do zakljucka da ni sv.Jovan krstitelj ne ispunjava ove kriterijume,iako Hristos za njega kaze da je "najveci rodjeni od zene".
A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom.
Ove Hristove zapovesti bismo trebali cesce da se secamo.:)
To sto tebe iznenadjuje sto medju svetiteljima ima ljudi koji nisu savrseni u moralnom smislu,samo jos jednom pokazuje koliko je kod nas zastupljen uticaj zapadne teologije,sa svim stetnim posledicama koje nosi sa sobom.Jedna od tih stvari jeste i pojam svetosti koji se na Zapadu uvek povezivao sa moralnom bezgresnoscu,te,u skladu sa time,svetitelj je onaj ko zivi bezgresnim zivotom.Da je ovakav stav neprihvatljiv,jasno je iz toga sto bi nas njegovo prihvatanje dovelo do zakljucka da svetost postoji izvan hriscanstva.Dovoljno je spomenuti budisticke monahe,koji,ruku na srce,u mnogome prevazilaze hriscansko monastvo,sto se tice askeze.
Medjutim,u pravoslavlju,svetost nikada nije shvatana i dozivljavana kao bezgresnost vec iskljucivo kao evharistijska kategorija.Dakle,biti svetitelj znaci biti clan zajednice vernih oko Tela i Krvi Hristove.Svetost je ucestvovanje u Bozijoj svetlosti i slavi,i nije posledica askeze.To je i smisao reci koje izgovaramo na svakoj Liturgiji:"Jedini svet,Jedini Gospod,Isus Hristos,na slavu Boga Oca.Amin".Hristos je jedini koji je istinski svet,dok mi mozemo postati sveti,ucestvovati u "slavi Boga Oca",kao clanovi Tela Hristovog-Crkve.
Takodje,potrebno je naglasiti da ovakvo glediste ne iskljucuje potrebu za askezom,vec naprotiv-askeza postaje imperativ ukoliko zelimo da ostvarimo punocu zajednistva sa Bogom.Evharistija nije,kako se cesto shvata,sveta tajna kroz koju dobijamo Boziju blagodat(=energije),kako bismo mogli mogli da se usavrsavamo, i na taj nacin priblizimo Bogu.Evharistija je cilj,a askeza je sredstvo.Askeza je u sluzbi Evharistije,kroz koju stupamo u licnosni odnos sa Bogom i poznajemo ga kao Oca.Medjutim,cak i Evharistija ne predstavlja punocu zajednistva sa Bogom,vec samo predokus blazenstva Carstva nebeskog.Dakle,kroz svete tajne a pre svega kroz Evharistiju,opitujemo realnost koja ce nastupiti nakon drugog Hristovog dolaska.U skladu sa time,niko,pre drugog dolaska ne moze postati bog(po blagodati),jer to kao neophodan uslov zahteva punocu zajednistva sa Bogom.To,dalje,objasnjava zasto svetitelji mogu(i jesu) obicni,gresni ljudi,kao sto je to i svako od nas.Pritom,ne samo da su gresni,vec su neki od njih verovali i ispovedali jereticka ucenja,koja su kasnije saborski osudjena.
A da pravoslavlje svetost nikada nije dozivljavalo kao bezgresnost,svedoci i 115.,116. i 117.kanon kartaginskog sabora,koji sankcionise odlucenjem(=ekskomunikacijom) one koji govore da su svetitelji bezgresni.
 
Poslednja izmena:
Samo usput da napomenem da nigde ne postoji uputstvo da narod posti. Radi se samo o ekgzorcistima gde post predstavlja meru higijensko tehničke zaštite. Kao što su nekad radnici u štamparijama dobijali svakog dana mleko.

I, takođe, reći da se rišćani pred ikonom mole svecu koji je na ikoni predstavljen, a da se idolopoklonici pred slikom svog idola mole slici je malo tako... blesavo, šta znam... :)
Prosto mi neobično da je to jedini idolopoklonički argument ortoslavaca. :eek:
 

Back
Top