Tartif ili Krstarica?

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
16.732
“Tartif” je jedno od najmoćnijih, najhrabrijih I najlucidnijih dela najvećeg komediografa u istoriji francuskog I svetskog pozorišta. To je komedija, (po meni tragedija) o licemerju koju su u vremenu kada je nastala, zbog njene provokativne drskosti I slobodoumne lucidnosti, isti ti licemeri – zabranili!

“Tartif” je priča o sudbini čoveka koji je pred pritiscima I nepodnošljivom teskobom sopstvenog života utehu potražio u slepoj religioznosti, podređujući joj sve, zaboravljajući da će se ona, kao I svi veštački rajevi, na kraju pretvoriti u stvarni pakao…

“Tartif” je zaraza, kolektivno ludilo, skup karakternih osobina koje sa jedne ličnosti prelaze na drugu, kada ljudi iz ekstremne vere prelaze u ekstremno bezverje, u neveru u ljude… Kada pojava ludila, za koje mislimo da je samo prisutno, postaje nametljivo vidljivo… Inkarnira… Oduzima biografiju, identitet, čak postaje predmetom sopstvenog vampirizma… Tartif postaje Orgon, a Orgon - Tartif… Savršeni Orgon će u svojoj osujećenosti na nepravdu odgovoriti – zlom… Duboko nehumano I nehrišćanski…

Molijer je verovao da se za svoju veru I naciju najviše može učiniti ako se ukaže na imanentno zlo… Ono o čemu je Molijer pisao pre 360 godina(!) odslikava I danas trenutno stanje ne samo u Srbiji, već u modernim društvima celog sveta u kome licemernost, beskrupuloznost, laž I prevare opstaju I traju…I što smo više licemerni, što vise znamo da se pretvaramo u nešto drugo nego što zapravo jesmo, bićemo uspešniji u društvu u kome živimo… Naše društvo je prepuno Tartifa… Toliko je toga lažnog pred našim očima, da jedino što možemo da uradimo je da odemo u – paralelni svet…

Da li se prepoznajemo u ovoj priči?

Kako mi to radimo?
Kao osobe nezadovoljne svojim stvarnim životima u kojima postoje nerešivi problemi, teške dužnosti, zadaci, laži, neprijatna osećanja, usamljenost, neuspešnost, odlučićemo se za beg u paralelni svet u kom smo uspešni I gde nam je prijatno… nekada su to društvene mreže, kompjuterske igrice, višesatno gledanje televizije…

Ljudi su nekada bežali u sanjarenje, povlačili su se iz stvarnog sveta u svet mašte… Posle su došle knjige, romani, begunci od stvarnosti su svakodnevno satima živeli u svetu izmišljenih literarnih likova… Kasnije su stigli filmovi, televizija… Napretkom tehnologije dobili smo nove dimenzije za beg od stvarnog života. Ono što smo nekada zvali kompjuterskim igricama, danas su veoma razrađeni digitalni svetovi u kojima možemo da živimo svoje paralelne živote… Iako su ti svetovi digitalni privid, oni stvaraju stvarna osećanja nama koji ih koristimo. Što smo vise nezadovoljni stvarnim životom, brže ćemo pobeći u neki od paralelnih svetova u kojima ćemo biti uspešniji, lepši, čak srećniji!

Sve društvene mreže jesu virtualne, sama reč označava da nisu stvarne… da jesu samo privid stvoren uz pomoć kompjutera. Potrebno je par klika I naši će stvarni životi biti zamenjeni prividom. Ogroman deo budnog stanja provodimo u paralelnom svetu u nekoj aktivnosti koja nam je prijatna, ne pitajući se do koje smo mere zapostavili svoje stvarne živote…
Da li će I kada zazvoniti alarmi? Da li će I kada alarmi najaviti pakao onoga U ŠTA ljudi beže I istaći suštinu bega pitanjem OD ČEGA I ZBOG ČEGA ljudi beže… Da li ćemo I kada uočiti I naučiti da postoji problem? Da li ćemo I kada shvatiti da rešenje nije u tome da se smanji vreme koje se troši na beg, već u razvijanju znanja I sposobnosti koje su potrebne da se bolje živi I preživi u stvarnom svetu, makar bio prepun Tartifa…

Rado ću da ponovim delić sa početka teksta:

“Tartif” je priča o sudbini čoveka koji je pred pritiscima I nepodnošljivom teskobom sopstvenog života utehu potražio u slepoj religioznosti, podređujući joj sve, zaboravljajući da će se ona, kao I svi veštački rajevi, na kraju pretvoriti u stvarni pakao…

:vzagrljaj:
 
Прво велико поштовање за Сорадзе због овакве теме...
:kpozdrav:
А може се сада и роман написати, али да покушам сажето.
Свако је ковач своје среће.
То је моја омиљена пословица, а ја сам неки дан додао негде и наставак...
да свако везе гоблен своје несреће.
У преводу, на срећи радиш рударски, снажним ударцима у зубе и носеве свих Тартифа овог света.
Не мислим, наравно, на физичко насиље, користим алегорију...
А ситан вез је оно што не примећујемо...а сваког дана се дешава.
Ја сам много пута другима овде рекао "немој НИКАДА да за себе да напишеш да си безвредаан"...
а већ сутрадан сам себе, због неке тренутне слабости, назовем и мниого горим именом.
А, ДА ЛИ ЈЕ КРСТАРИЦА МОЈ БЕГ ОД СТВАРНОСТИ'?
Није.
Још као дете у вртићу сам научио да моја бујна машта неће решити ниједан мој проблем.
Стога сам био исмеван и одбациван кроз деетињство и тинејџерске године.
И данас ме, због мог понашања, и поштовања свих људи, и вредног рада, многи презиру.
Не занима ме.
Немам друштвене мреже...не играм видео игрице...не треба ми бег од стварности.
Сваког дана јој се нацерим у лице...
Пробајте и ви који ово прочитате...али не зато што сам ја то рекао...већ зато што је то исправан пут.
Њиме се можда ређе иде, и трновит је, иде кроз џунглу...али знам где води...
На једно прелепо место, које не можемо ни замислити.

Свако добро !!!
 
Прво велико поштовање за Сорадзе због овакве теме...
:kpozdrav:
А може се сада и роман написати, али да покушам сажето.
Свако је ковач своје среће.
То је моја омиљена пословица, а ја сам неки дан додао негде и наставак...
да свако везе гоблен своје несреће.
У преводу, на срећи радиш рударски, снажним ударцима у зубе и носеве свих Тартифа овог света.
Не мислим, наравно, на физичко насиље, користим алегорију...
А ситан вез је оно што не примећујемо...а сваког дана се дешава.
Ја сам много пута другима овде рекао "немој НИКАДА да за себе да напишеш да си безвредаан"...
а већ сутрадан сам себе, због неке тренутне слабости, назовем и мниого горим именом.
А, ДА ЛИ ЈЕ КРСТАРИЦА МОЈ БЕГ ОД СТВАРНОСТИ'?
Није.
Још као дете у вртићу сам научио да моја бујна машта неће решити ниједан мој проблем.
Стога сам био исмеван и одбациван кроз деетињство и тинејџерске године.
И данас ме, због мог понашања, и поштовања свих људи, и вредног рада, многи презиру.
Не занима ме.
Немам друштвене мреже...не играм видео игрице...не треба ми бег од стварности.
Сваког дана јој се нацерим у лице...
Пробајте и ви који ово прочитате...али не зато што сам ја то рекао...већ зато што је то исправан пут.
Њиме се можда ређе иде, и трновит је, иде кроз џунглу...али знам где води...
На једно прелепо место, које не можемо ни замислити.

Свако добро !!!
Rođeni! Sigurno je Molijer, dok je pisao "Tartifa", gledao u nebeski svod, u zvezdicu koja sija jače od ostalih...
I znao je da svuda, u svemu, postoji sjaj jači, naročiti, sjajan putokaz u bolje..

Na nebu Krstarice ti i ovakvi komentari sijaju jače od ostalih zvezdica...
Hvala na čitanju i komentaru!

:vzagrljaj:
 
“Tartif” je jedno od najmoćnijih, najhrabrijih I najlucidnijih dela najvećeg komediografa u istoriji francuskog I svetskog pozorišta. To je komedija, (po meni tragedija) o licemerju koju su u vremenu kada je nastala, zbog njene provokativne drskosti I slobodoumne lucidnosti, isti ti licemeri – zabranili!

“Tartif” je priča o sudbini čoveka koji je pred pritiscima I nepodnošljivom teskobom sopstvenog života utehu potražio u slepoj religioznosti, podređujući joj sve, zaboravljajući da će se ona, kao I svi veštački rajevi, na kraju pretvoriti u stvarni pakao…

“Tartif” je zaraza, kolektivno ludilo, skup karakternih osobina koje sa jedne ličnosti prelaze na drugu, kada ljudi iz ekstremne vere prelaze u ekstremno bezverje, u neveru u ljude… Kada pojava ludila, za koje mislimo da je samo prisutno, postaje nametljivo vidljivo… Inkarnira… Oduzima biografiju, identitet, čak postaje predmetom sopstvenog vampirizma… Tartif postaje Orgon, a Orgon - Tartif… Savršeni Orgon će u svojoj osujećenosti na nepravdu odgovoriti – zlom… Duboko nehumano I nehrišćanski…

Molijer je verovao da se za svoju veru I naciju najviše može učiniti ako se ukaže na imanentno zlo… Ono o čemu je Molijer pisao pre 360 godina(!) odslikava I danas trenutno stanje ne samo u Srbiji, već u modernim društvima celog sveta u kome licemernost, beskrupuloznost, laž I prevare opstaju I traju…I što smo više licemerni, što vise znamo da se pretvaramo u nešto drugo nego što zapravo jesmo, bićemo uspešniji u društvu u kome živimo… Naše društvo je prepuno Tartifa… Toliko je toga lažnog pred našim očima, da jedino što možemo da uradimo je da odemo u – paralelni svet…

Da li se prepoznajemo u ovoj priči?

Kako mi to radimo?
Kao osobe nezadovoljne svojim stvarnim životima u kojima postoje nerešivi problemi, teške dužnosti, zadaci, laži, neprijatna osećanja, usamljenost, neuspešnost, odlučićemo se za beg u paralelni svet u kom smo uspešni I gde nam je prijatno… nekada su to društvene mreže, kompjuterske igrice, višesatno gledanje televizije…

Ljudi su nekada bežali u sanjarenje, povlačili su se iz stvarnog sveta u svet mašte… Posle su došle knjige, romani, begunci od stvarnosti su svakodnevno satima živeli u svetu izmišljenih literarnih likova… Kasnije su stigli filmovi, televizija… Napretkom tehnologije dobili smo nove dimenzije za beg od stvarnog života. Ono što smo nekada zvali kompjuterskim igricama, danas su veoma razrađeni digitalni svetovi u kojima možemo da živimo svoje paralelne živote… Iako su ti svetovi digitalni privid, oni stvaraju stvarna osećanja nama koji ih koristimo. Što smo vise nezadovoljni stvarnim životom, brže ćemo pobeći u neki od paralelnih svetova u kojima ćemo biti uspešniji, lepši, čak srećniji!

Sve društvene mreže jesu virtualne, sama reč označava da nisu stvarne… da jesu samo privid stvoren uz pomoć kompjutera. Potrebno je par klika I naši će stvarni životi biti zamenjeni prividom. Ogroman deo budnog stanja provodimo u paralelnom svetu u nekoj aktivnosti koja nam je prijatna, ne pitajući se do koje smo mere zapostavili svoje stvarne živote…
Da li će I kada zazvoniti alarmi? Da li će I kada alarmi najaviti pakao onoga U ŠTA ljudi beže I istaći suštinu bega pitanjem OD ČEGA I ZBOG ČEGA ljudi beže… Da li ćemo I kada uočiti I naučiti da postoji problem? Da li ćemo I kada shvatiti da rešenje nije u tome da se smanji vreme koje se troši na beg, već u razvijanju znanja I sposobnosti koje su potrebne da se bolje živi I preživi u stvarnom svetu, makar bio prepun Tartifa…

Rado ću da ponovim delić sa početka teksta:

“Tartif” je priča o sudbini čoveka koji je pred pritiscima I nepodnošljivom teskobom sopstvenog života utehu potražio u slepoj religioznosti, podređujući joj sve, zaboravljajući da će se ona, kao I svi veštački rajevi, na kraju pretvoriti u stvarni pakao…

:vzagrljaj:
Ja mislio iz naslova Tartif je neki forum, pa nas upoređuješ. Rekoh odmah da te banujemo što si nas izdao. 😂
 
Ko zna kad cemo moci da prevazidjemo povrsinu, i da zagrebemo u sustinu, koja isplivava na povrsinu. Mozda mi to i ne mozemo. Ne bi sve to bilo ovako, da je jasnije sta je sustina. Saznanje sustine se kosi sa svim interesima. Potpuno mi je jasno zasto ovo bilo zabranjeno.

Izuzetno dobra tema! Hvala!
Lepa razmišljanja... čak - potresna...
Hvala na čitanju i komentaru...
:vzagrljaj:
 
mozda ali samo mozda "Pohvala ludosti" od Erazma moze da oslika ovo danas nasa pisanija pored "tartufa" :D
Sveprisutno. Nesvesno ili svesno sa umisljajem.
Nevezano za moje izlete na "fotkama" koje su uzgred zahebancija i provokacija na prvom mestu, kako se covek ogoli u svojoj biti.
U pisanoj reci misleci da niko ne gleda. Ne cita. Ne razmislja. Kakva greska !
O da uvek neko cita. Pa i pogresno protumaci. Zakljucuje naopako.

Bas lezi replika Bogdana Diklica Djuri u "Kako je propao RnR" sad...

TREBA BITI SVOJ I REAGOVATI SEBE ...

Nacin na koji svako tumaci je fantastican. E to je srž. Kada sam covek zna sta je i sta zeli da prikaze "publici".

A mislimo generalno da smo izmislili toplu vodu. Ha kakva gordost.

Ova tema je pobednik tema u poslednjih o ho ho godina, makar za mene ...
Skolski
uvod
razrada
zakljucak
zagrljaj (onaj ljudski) pravi topli bez tapsanja po ramenu... divljenje bez zavisti :heart: e to sad osecam ka tebi "Jednorogice"

p.s. nikada nece postojati dve osobe da na sve teme imaju isto misljenje.
 
Virtuelni svet ima virtuelno mesto , tačno vreme i stvarne ljude u virtuelnoj interakciji koja ima samo neke elemente prirodne .

Mislim da suštinski ne predstavlja beg od stvarnog života , to bi bila neka krajnost . Većina pronalazi sebe u potrazi za kvalitetnijim razgovorom ili zabavom .
Često i ima terapeutsko svojstvo ( momenat dezinhibicije) , a nažalost retko edukativni karakter.
Ne doživljavam virtuelni svet kao raj , više kao haotičnu smešu dobrog i lošeg

Definitivno oduzima vreme ,ali neka bude onda ono utrošeno kvalitetno kao npr. na čitanje tvog uvodnog posta. :)
 
mozda ali samo mozda "Pohvala ludosti" od Erazma moze da oslika ovo danas nasa pisanija pored "tartufa" :D
Sveprisutno. Nesvesno ili svesno sa umisljajem.
Nevezano za moje izlete na "fotkama" koje su uzgred zahebancija i provokacija na prvom mestu, kako se covek ogoli u svojoj biti.
U pisanoj reci misleci da niko ne gleda. Ne cita. Ne razmislja. Kakva greska !
O da uvek neko cita. Pa i pogresno protumaci. Zakljucuje naopako.

Bas lezi replika Bogdana Diklica Djuri u "Kako je propao RnR" sad...

TREBA BITI SVOJ I REAGOVATI SEBE ...

Nacin na koji svako tumaci je fantastican. E to je srž. Kada sam covek zna sta je i sta zeli da prikaze "publici".

A mislimo generalno da smo izmislili toplu vodu. Ha kakva gordost.

Ova tema je pobednik tema u poslednjih o ho ho godina, makar za mene ...
Skolski
uvod
razrada
zakljucak
zagrljaj (onaj ljudski) pravi topli bez tapsanja po ramenu... divljenje bez zavisti :heart: e to sad osecam ka tebi "Jednorogice"

p.s. nikada nece postojati dve osobe da na sve teme imaju isto misljenje.
Pravo da ti kažem, dragi @yioim, ovaj tvoj komentar sam pročitala (za sada) tri puta... i, zaista mi jeste uživanje
kada se sretnem sa tolikim razumevanjem i teme i date slike i mog razmišljanja, stava... Obradovao si me spominjući
Roterdamskog... mog idola...

Hvala na pohvali ( ne "ludosti" ) ove teme... odavno razmišljam o njoj... za mene, ona je goruća... zadire u sve pore
našeg bitisanja, što je najgore, zadire u bitisanje naše dece, unuka...

Hvala na zagrljaju...
Uzvraćam jednim toplim...

Umesto pozdrava, pogledaj ovaj kratak klip...
Budućnost je počela... da se naježiš... od slike i muzike...


:vzagrljaj:
:zag::heart2::heart2::heart2:
 
Virtuelni svet ima virtuelno mesto , tačno vreme i stvarne ljude u virtuelnoj interakciji koja ima samo neke elemente prirodne .

Mislim da suštinski ne predstavlja beg od stvarnog života , to bi bila neka krajnost . Većina pronalazi sebe u potrazi za kvalitetnijim razgovorom ili zabavom .
Često i ima terapeutsko svojstvo ( momenat dezinhibicije) , a nažalost retko edukativni karakter.
Ne doživljavam virtuelni svet kao raj , više kao haotičnu smešu dobrog i lošeg

Definitivno oduzima vreme ,ali neka bude onda ono utrošeno kvalitetno kao npr. na čitanje tvog uvodnog posta. :)
Mislim da nismo ni svesni koliko jeste beg od stvarnosti ovaj virtualni svet... Možemo da kažemo i drugačije: nismo svesni da je
virtualni svet postao naša stvarnost... tako da nemamo od čega pobeći dok smo u njemu...hahahahahah
Naravno, svakojako možemo misliti, zavisno iz koje tačke vizure posmatramo... Prva ja imam različita razmišljanja... i sva su tačna :lol:

Hvala, @pikax na čitanju i komentaru... znači mi kada je od tebe
:heart2:
 
“Tartif” je jedno od najmoćnijih, najhrabrijih I najlucidnijih dela najvećeg komediografa u istoriji francuskog I svetskog pozorišta. To je komedija, (po meni tragedija) o licemerju koju su u vremenu kada je nastala, zbog njene provokativne drskosti I slobodoumne lucidnosti, isti ti licemeri – zabranili!

“Tartif” je priča o sudbini čoveka koji je pred pritiscima I nepodnošljivom teskobom sopstvenog života utehu potražio u slepoj religioznosti, podređujući joj sve, zaboravljajući da će se ona, kao I svi veštački rajevi, na kraju pretvoriti u stvarni pakao…

“Tartif” je zaraza, kolektivno ludilo, skup karakternih osobina koje sa jedne ličnosti prelaze na drugu, kada ljudi iz ekstremne vere prelaze u ekstremno bezverje, u neveru u ljude… Kada pojava ludila, za koje mislimo da je samo prisutno, postaje nametljivo vidljivo… Inkarnira… Oduzima biografiju, identitet, čak postaje predmetom sopstvenog vampirizma… Tartif postaje Orgon, a Orgon - Tartif… Savršeni Orgon će u svojoj osujećenosti na nepravdu odgovoriti – zlom… Duboko nehumano I nehrišćanski…

Molijer je verovao da se za svoju veru I naciju najviše može učiniti ako se ukaže na imanentno zlo… Ono o čemu je Molijer pisao pre 360 godina(!) odslikava I danas trenutno stanje ne samo u Srbiji, već u modernim društvima celog sveta u kome licemernost, beskrupuloznost, laž I prevare opstaju I traju…I što smo više licemerni, što vise znamo da se pretvaramo u nešto drugo nego što zapravo jesmo, bićemo uspešniji u društvu u kome živimo… Naše društvo je prepuno Tartifa… Toliko je toga lažnog pred našim očima, da jedino što možemo da uradimo je da odemo u – paralelni svet…

Da li se prepoznajemo u ovoj priči?

Kako mi to radimo?
Kao osobe nezadovoljne svojim stvarnim životima u kojima postoje nerešivi problemi, teške dužnosti, zadaci, laži, neprijatna osećanja, usamljenost, neuspešnost, odlučićemo se za beg u paralelni svet u kom smo uspešni I gde nam je prijatno… nekada su to društvene mreže, kompjuterske igrice, višesatno gledanje televizije…

Ljudi su nekada bežali u sanjarenje, povlačili su se iz stvarnog sveta u svet mašte… Posle su došle knjige, romani, begunci od stvarnosti su svakodnevno satima živeli u svetu izmišljenih literarnih likova… Kasnije su stigli filmovi, televizija… Napretkom tehnologije dobili smo nove dimenzije za beg od stvarnog života. Ono što smo nekada zvali kompjuterskim igricama, danas su veoma razrađeni digitalni svetovi u kojima možemo da živimo svoje paralelne živote… Iako su ti svetovi digitalni privid, oni stvaraju stvarna osećanja nama koji ih koristimo. Što smo vise nezadovoljni stvarnim životom, brže ćemo pobeći u neki od paralelnih svetova u kojima ćemo biti uspešniji, lepši, čak srećniji!

Sve društvene mreže jesu virtualne, sama reč označava da nisu stvarne… da jesu samo privid stvoren uz pomoć kompjutera. Potrebno je par klika I naši će stvarni životi biti zamenjeni prividom. Ogroman deo budnog stanja provodimo u paralelnom svetu u nekoj aktivnosti koja nam je prijatna, ne pitajući se do koje smo mere zapostavili svoje stvarne živote…
Da li će I kada zazvoniti alarmi? Da li će I kada alarmi najaviti pakao onoga U ŠTA ljudi beže I istaći suštinu bega pitanjem OD ČEGA I ZBOG ČEGA ljudi beže… Da li ćemo I kada uočiti I naučiti da postoji problem? Da li ćemo I kada shvatiti da rešenje nije u tome da se smanji vreme koje se troši na beg, već u razvijanju znanja I sposobnosti koje su potrebne da se bolje živi I preživi u stvarnom svetu, makar bio prepun Tartifa…

Rado ću da ponovim delić sa početka teksta:

“Tartif” je priča o sudbini čoveka koji je pred pritiscima I nepodnošljivom teskobom sopstvenog života utehu potražio u slepoj religioznosti, podređujući joj sve, zaboravljajući da će se ona, kao I svi veštački rajevi, na kraju pretvoriti u stvarni pakao…

:vzagrljaj:
Pa ne znam, ja sam iz pakla, uz pomoć religioznosti dospeo u raj, i to u stvarnom svetu. Ovde sam da bih preneo ta iskustva ČP
 
Ako smem.

Svaka misao kad joj se posvetiš postane prevelika. Sad ko će je kako i koliko razumeti je posebna priča. Manje je bitno da li je licemerna, glupa ili genijalna.

Iako smo svi unikati pripadamo kategorijama po raznim vidovima realnosti oko nas, virtuelni svet je samo veza kroz šumove i naše načine povezivanja.

Odličan video. Mada se nisam naježio.
Novi početak je uvek težak. . .
 
Pa da, ubih se pišući ČP
Najviše sam doprineo u IT, tamo baš ima ozbiljnih članaka ČP
Priznajem, ne šunjam se dovoljno po forumima, tako da nisam pokupila znanja skraćenica koje spominješ...
Pa da pitam: šta je to ČP? Šta je IT?
Znam da korespondencija teži da bude što kraća, vreme je skupo, pažnja je prekratka, živci se istanjili...
:vzagrljaj:
 

Back
Top