Taksativno: svi nasi razlozi za fajt

Ne znam šta nije bilo jasno u mom postu sem ako nisi razumela cinizam na kraju.
Mislim da svako snosi delimičnu krivicu za to što ga druga osoba ne poštuje.

bug.gif
 
Ne znam šta nije bilo jasno u mom postu sem ako nisi razumela cinizam na kraju.
Mislim da svako snosi delimičnu krivicu za to što ga druga osoba ne poštuje.

bug.gif
A šta ćemo sa onim ljudima koji nikog i ništa ne poštuju?
Kakva li je to njihova karma da se nadju na planeti Zemlji sa sve ljudima koje ne mogu da poštuju? I svi su , bar delom krivi, što ih dotična persona ne poštuje. Eeee, neće biti.
Mnogo je nas različitih, da bismo u bilo čemu tražili bilo kakav obrazac.

Ako misliš da je kao cinizamtrebalo biti shvaćeno ono ''čista matematika'', da izviniš, moj sistem percepcije to ne doživljava tako, naprotiv, u potpunosti mi se uklapa u tvoj stav o datoj temi, s obzirom da forsiraš odredjeni obrazak u medjuljudskim odnosima, baš kao što u matematici sve mora da proizilazi jedno iz drugog.
Ispravi me ako nije adekvatna rečenica citirana kao cinizam.
 
Ja sam opet druga krajnost,..ja sam svima JAKOOO dobar drug,..ali samo kad im nesto treba onda mene zovu,..ja sam svima fina, dobra , pomazem ko konj, cestitam svima NG, rodjendane, kad god treba nekome nesto ja sedam u kola i pichim ostavljam sve bog drugarstav i jbt i onda tako dodje jedna drugarica koja je nezadovoljna sobom i zovotom decka nije imala 5 doina sex nije imala 3 godine, isfrustrirana, ja je izvodim u grad, kafice, vamo, tamo medju ljude ona nezadovoljna i jos ja dobijem zbog toga sto njoj ne poklanjam dovoljnu paznju,...izvlaci svu pozitivnu energiju iz mene, ja kad dodjem kuci isrcpljena kao da sam kopala.

Ta se pali na tebe:lol:
 
A šta ćemo sa onim ljudima koji nikog i ništa ne poštuju?
Kakva li je to njihova karma da se nadju na planeti Zemlji sa sve ljudima koje ne mogu da poštuju? I svi su , bar delom krivi, što ih dotična persona ne poštuje. Eeee, neće biti.
Mnogo je nas različitih, da bismo u bilo čemu tražili bilo kakav obrazac.

Ako misliš da je kao cinizamtrebalo biti shvaćeno ono ''čista matematika'', da izviniš, moj sistem percepcije to ne doživljava tako, naprotiv, u potpunosti mi se uklapa u tvoj stav o datoj temi, s obzirom da forsiraš odredjeni obrazak u medjuljudskim odnosima, baš kao što u matematici sve mora da proizilazi jedno iz drugog.
Ispravi me ako nije adekvatna rečenica citirana kao cinizam.

Разумем ја шта хоћеш да кажеш - да и ''пријатељица'' носи свој део одговорности, наравно.

Само, онда се враћамо на почетак: како смо уопште за најбољу другарицу прогласили особу која нас ни толико не поштује? Или, како кажеш, која никога не поштује?
 
u je, ona joj je bas zabila noz u ledja
=)
mislim, ovo bas ilustruje ono sto sam ja govorila. ta hipoteticka =) prijateljica je osobi koja nista i nikoga ne postuje dala preveliku moc i eto. mislim, da joj nije dala moc mogla bi da se ljuti samo na muza.. isto joj se hvata.
al to je vec druga prica =D
 
A ljudi, ja bih stvarno volela da vas vidim da o ovome raspravljate na onoj temi za koju sam ostavila link, jer je besmisleno da ovde otvaram istu..... vrlo mi je zanimljivo ljudsko gledište...
xiaoyu, bez namere da te nešto sporim ili vređam, ali takvo razmišljanje je skoro pa pomodarstvo.

I, kada je krivica u pitanju, poželjno je izbeći je uopšte.

Da bi išta od našeg truda imalo efekat, potrebno je jedino osvrnuti se na eventualne posledice, tako i u prijateljstvu.

Nije pitanje ko je kriv, već dokle smo u stanju da trpimo neke stvari. I ako smo mi trpeli, pa mi smo krivi što smo trpeli, OK, i šta nam onda ostaje? Da budemo hladni i rezervisani prema svima? Da 143 puta merimo, pa onda sečemo?
Da vagamo ko je kakav čovek u beskraj, da ne bismo bili krivi sutra sami sebi jer smo ga pogrešno procenili, pa smo u, recimo, finansijskoj buli?

Ili da jednostavno živimo, a ako nas neko zayebe da priznamo to..... pa ako smo dovoljno mudri, da vidimo i kad mi drugog zayebemo... ređi slučaj.....

Jednostavno - postoji glavni krivac. A često se desi da su oboje podjednako krivi. Krivica generalno nema korisnu svrhu.
 
Ja sam patim od hroničnog kasnitisa.

Uvek kasnim i skoro svuda. Mene samu nervira ta osobina, jer ću prvu sebe da dovedem u neprijatne situacije.

Kada kasnim nekada se umiljavam :) nekada se pravim luda, a nekada se i izvinim, u zavisnosti od reakcije onih koji su me eventualno čekali. Ali uvek znam da sam ja kriva što kasnim (čak i kad imam opravdanje) u njihovim očima, i to je u redu, i tu nema nikakve njihove krivice.
Na šta bi ličilo da kažem sada - vi ste krivi što me trpite takvu već godinama, vi ste krivi što ste me čekali jer ste hteli i jer vam dovoljno značim da to radite opet :roll: yebi ga, jesu :lol: ali ja sam debil koji svoju osobinu mora da menja, a ko je kriv je stvarno najmanje bitno i tako..... nakenyah se mnogo.....
 
A šta ćemo sa onim ljudima koji nikog i ništa ne poštuju?

Uopsteni odgovor ' takvi ljudi su prekrshioci pravila & zakona, i uglavnom ih, ako smo pametni, ne biramo za prijatelje.
Meni se pre cini da se EQ i SQ kod nekih kasnije razvija, otud nesporazumi i "nekompatibilnosti".
Naravno, ne govorim o onima koji u zrelim godinama nisu izasli sa svojim frustarcijama na kraj...jbt, da bi se covek promenio NA BOLJE, treba truda i volje, ne ide samo od sebe. To uglavnom i cini razliku medju ljudima.
 
....

Jednostavno - postoji glavni krivac. A često se desi da su oboje podjednako krivi. Krivica generalno nema korisnu svrhu.

Nema, osim da se iz toga nesto nauci i krene dalje. U pravu je Xia, za prijateljstvo, kao i za nesporazum, je potrebno dvoje.
Inace, kad sam pricala o onom racunu na koji se sve slaze, nisam mislila spekulativno, vec prosto -. svaka paznja, poverenje, dobro delo, rame za plakanje i ostalo, pa i negativno ide na taj neki konto. Sto je vise stvari koje nas cine nesrecnim, tj. sto ih vise dozivljavamo od strane date osobe, kvantum pozitivnih emocija se smanjuje. Npr. neko se oglusi o tvoj poziv, ne razume te, nema vremena za tebe....i racun se umanjuje.
Isto tako, na taj se racun moze svesno ulagati - vremenom koje provodite zajedno, kvalitetnim vremenom. I tako se moze ponovo uvecati!
Nazalost, ako se prepustimo inerciji, onda dodje do dna, tj, racun se potpuno isprazni i "ne mozemo da vidimo osobu ochima".
To nije moja izmisljotina, nego prepricavam jer me mrzi da prepisujem :)

Poenta je cim se malo umanji emotivni racun (koji je kao racun u banci) mi mozemo ponovo da ulozimo (investiramo vreme, ulazemo u kvalitetnije odnose) na njega i da sve bude ok, i da ne dodje do bankrota tj. raskida prijateljstva.

Ja imam jedan slucaj davnasnje drugarice s kojom mi u poslednjih 15 godina, iako za to nema vidljivog razloga, uvek bude neprijatno, u fazonu je da spusta, postavlja direktna i neprijatna pitanja u vecem drustvu, govori izokola i sve tako...ja to ne volim, niti takve ljude drzim blizu sebe, cak mislim da ih uopste nemam u svojoj okolini, karma valjda, zaobilaze me....:D
Buduci da je sporadicno srecem, a svaki put se desi nesto od navedenog, njen (i moj) racun je PRAZAN. Ne znam da li ona zna, ali potrosila ga je u svim tim sporadicnim susretima gde je, kako vi savetujete, bila bas ono sto jeste, nimalo se nije trudila.
Naravno, nismo se posvadjale. Samo Boga molim da se ne sretnemo negde gde ne mozemo da se izbegnemo! :lol: Al' na povrshini sve mirno, niko nikad ne bi rekao....
Dakle, nije ulagala na racun, sukcesivno ga je smanjivala grubostima, i to je gotovo. Sto se mene tice. Mada, kada bi se potrudila, morala bi puuuno da ulozi....:)
Ali nema ona zasto da se druzi sa mnom, ona sve zna najbolje :lol: Srecom 8)
 
Ja sam patim od hroničnog kasnitisa.

Uvek kasnim i skoro svuda. Mene samu nervira ta osobina, jer ću prvu sebe da dovedem u neprijatne situacije.

Kada kasnim nekada se umiljavam :) nekada se pravim luda, a nekada se i izvinim, u zavisnosti od reakcije onih koji su me eventualno čekali. Ali uvek znam da sam ja kriva što kasnim (čak i kad imam opravdanje) u njihovim očima, i to je u redu, i tu nema nikakve njihove krivice.
Na šta bi ličilo da kažem sada - vi ste krivi što me trpite takvu već godinama, vi ste krivi što ste me čekali jer ste hteli i jer vam dovoljno značim da to radite opet :roll: yebi ga, jesu :lol: ali ja sam debil koji svoju osobinu mora da menja, a ko je kriv je stvarno najmanje bitno i tako..... nakenyah se mnogo.....

Видиш, мој најбољи друг и његова породица (мислим - жена и деца) - стално касне!
Ако кажу да долазе за пола сата, ја се унапред припремим да ће то да буде за сат до сат и по...
Не очекујем од њих да буду другачији, навикла сам на њих такве.. Мој избор је да их прихватим такве какви јесу јер има мноого лепих разлога зашто сам их изабрала за пријатеље.

Да ми то толико смета, вероватно не бих наставила да се дружим са њима.
 
Naravno Hellen, a šta ćemo sa ljudima koji su ozbiljno povređeni od svojih prijatelja? Od ljudi kojima veruju opravdano već godinama?
Dakle ja sam kriva što sam verovala prijateljici koju poznajem 15 godina i kojoj sam poklonila poverenje iako znam da ga u poslednjih godinu dana ne zaslužuje, ali u ime onoga što znam da jeste (negde duboko, još uvek) odlučila sam da uopšte ne dovodim u pitanje njenu odluku.

I ona je ipak (a negde, da, jesam slutila) naprasno odlučila da promeni odluku i da je boli guza kakvog će to efekta da ima na ostale učesnike.

Ja sam pogrešila što sam joj poklonila poverenje? Osobi sa kojom sam odrasla i koja mi je značila, možda nezasluženo, posle porodice najviše na svetu? Možda.

Ali kakve to sada veze ima, i šta je naravoučenije? Ovo poslednje me baš zanima.....

Ne veruj nikome? Da li je to?

Zašto je potrebno upirati prstom u čoveka ako je bio naivan? To će, valjda, već uraditi preostali prijatelji..... :)
 
Ovo je sad kao da šetamo po kružnici :)
Ona je bila jedna od malobrojnih na koje sam bar mislila da mogu da računam..... nije ostala dosledna ni sebi, kamol' mojim potrebama. Slična, kao što rekoh - preterana verzija mene (a, ko veruje, isti znak i podznak :) )
..... možeš zamisliti količinu poverenja koju rezervišem za ove druge.........
Pa me ništa nije poštedelo razočarenja. Nekada sam mislila da ljudima generalno ne treba verovati, a onda shvatih koliko je tužan takav život, i mislim da ne mogu tako da živim, pa i da ne želim..... ali ne želim, majq mu, i da me neko drugi tovari jer me je neko treći izradio :? jer sam rešila da mu/joj verujem.....
Imam li pravo na to? Izgleda ne :)
Pa, da li je bitno..... život je sastavljen od vaših izbora, ja mogu samo da želim ljudima malo više poverenja i više nade, više doslednosti sebi :) i, svakako, više burnih godina, makar i razočarenja bila deo njih.....
Nema dana da ne pomislim kako bi billo lepo kad bi me neko operisao od emocija i koliko bi mi to vremena i muke uštedelo, ali na kraju dana ipak sednem zadovoljna što mi se nešto desilo, ma šta to bilo, nešto da obogati praznu loptu u lobanji :)

A sve ovo pišem posle..... dakle ne pre, nego posle svakakvih gadosti..... i možda pre nekih novih.
Kada realno razmislite, nemamo ovde ništa drugo do nas samih, ovih ljudi sa kojima sada komunicirate, vi mene, ja vas, mi svi neke naše realne :) ali ljude..... pa i životinje.

Ja sam strahovit individualac, ali ne mogu da savetujem ljude da budu mrski jedni prema drugima, da im oprez začini život toliko jako, da izgubi svu draž.
 
Разумем ја шта хоћеш да кажеш - да и ''пријатељица'' носи свој део одговорности, наравно.

Само, онда се враћамо на почетак: како смо уопште за најбољу другарицу прогласили особу која нас ни толико не поштује? Или, како кажеш, која никога не поштује?
Da, ali u hipotetičkoj situaciji ili u životu, ne možemo nekog kriviti što se nije rodio sa ovolikom ili onolikom moći procene ljudi. Nećeš me ubediti da ne postoje ljudi koji umeju da zavedu svojim lažnim predstavljanjem ili ne mora biti ni tolika naivnost u pitanju, dovoljan je trenutak slabosti. ( silni psiholozi napisaše knjige o drugaricama i muževima ;) )
Mislite malo i o tome.
Iz filozofskog aspekta gledano- ok, kriva je i ona delom.
Ali iz praktičnog, životnog- nije kriva uopšte što neko čini nepravdu prema njoj.
 
Naravno Hellen, a šta ćemo sa ljudima koji su ozbiljno povređeni od svojih prijatelja? Od ljudi kojima veruju opravdano već godinama?
Dakle ja sam kriva što sam verovala prijateljici koju poznajem 15 godina i kojoj sam poklonila poverenje iako znam da ga u poslednjih godinu dana ne zaslužuje, ali u ime onoga što znam da jeste (negde duboko, još uvek) odlučila sam da uopšte ne dovodim u pitanje njenu odluku.

I ona je ipak (a negde, da, jesam slutila) naprasno odlučila da promeni odluku i da je boli guza kakvog će to efekta da ima na ostale učesnike.

Ja sam pogrešila što sam joj poklonila poverenje? Osobi sa kojom sam odrasla i koja mi je značila, možda nezasluženo, posle porodice najviše na svetu? Možda.

Ali kakve to sada veze ima, i šta je naravoučenije? Ovo poslednje me baš zanima.....

Ne veruj nikome? Da li je to?

Zašto je potrebno upirati prstom u čoveka ako je bio naivan? To će, valjda, već uraditi preostali prijatelji..... :)

Наравно, људи се мењају...
Изненађења су увек могућа и ни на ког не добијамо гаранцију.
 
ajoj kako mrzim relativizaciju svih stvari na ovom svetu
dakle, kad nekom verujem a taj neko me slaze, kriva sam ja i moja pogresna procena coveka iz koje proizilazi moje ocekivanje prema doticnom (kriva sam sto sam glupa, ako se nizak iq moze pripisati u krivicu? kad neko zayebe retardiranu osobu jel i ona onda kriva zbog pogresne procene? a glupost nije jedina covekova slabost...)
a da ne verujem pitali bi me kako tako mogu da zivim
i hoce li meni neko da objasni u cemu je tu moja greska i kako treba da se postavim?
stvari za moj racun su vrlo proste, ako nekome verujem, a on me slaze, to nije lepo
 
ajoj kako mrzim relativizaciju svih stvari na ovom svetu
dakle, kad nekom verujem a taj neko me slaze, kriva sam ja i moja pogresna procena coveka iz koje proizilazi moje ocekivanje prema doticnom (kriva sam sto sam glupa, ako se nizak iq moze pripisati u krivicu? kad neko zayebe retardiranu osobu jel i ona onda kriva zbog pogresne procene? a glupost nije jedina covekova slabost...)
a da ne verujem pitali bi me kako tako mogu da zivim
i hoce li meni neko da objasni u cemu je tu moja greska i kako treba da se postavim?
stvari za moj racun su vrlo proste, ako nekome verujem, a on me slaze, to nije lepo
Upravo i ja o ovome pričam.
U pojedinim situacijama je vrlo jasno ko jeste, a ko nije.
Bez dvojbe.
Naravno, ovom prilikom ne sporim da postoje i te ''obostrano krivi'' situacije.
 
Djubre si veliko. :mrgreen: ;)


Pa, vec sam u godinama kad je glupo svadjati se sa drugaricom, mislim, o svemu se moze razgovarati.


A dok smo bile klinke, naljutila se na mene jer je nisam zvala u "najtezem trenutku njenog zivota", kako rece tad, a to je bilo kada joj je uginuo pas (inace, zvala sam je, ali majka joj nije prenela), a u isto vreme sam se pomirila sa devojkom sa kojom ona ne prica. Rezultat je bio da godinu dana nismo pricale. :P
Ali, to je bilo u srednjoj skoli. Danas se mnogo volimo, evo kad dodje, potvrdice vam. :)

jeste da,ja samo da potvrdim ovo sto je dana napisala...dana je sve lepo rekla i sve je tacno,bas sam skoro prepricava tu pricu nekome :)
p.s.i radmila prica istinu:)
 
:lol: Parka izrazila zelju, a i mene bas zanima

KOJI SU SVE RAZLOZI UTICALI NA TO DA SE POSVADJATE SA DRUGARICOM ili, jos dalje, da skroz prekinete prijateljstvo?

Verujem da su vam mnogi od njih danas glupi, i meni su moji bezveze....al sta sad :)

Nismo se svadjale ali smo se razisle i to ne kao klinke..povod je bio Ljubomora..ona jednostavno nije mogla da to premosti i odlucila je kako je odlucila.a nije bila u pravu sto je najgore..a razlog je bila bivsa devojka njenog sadasnjeg muza koja je i dalje moja drugarica...od tada je nikada vise nisam, videla..u pocetku sam jos i znala sta je sa njom..danas ne znam nista ali bas nista..mogla bih da saznam ali cemu..zar ne?
 
Ja sam jednom ili dva put izazvala svadju;):lol:
Ali zato sto sam bila iznervirana njenim prethodnim ponasanjem.Ali to nisu bile neresive svadje,to je sve normalno,pa i sa sestrom sam se toliko puta posvadjala,pa se i dalje volimo.
Sad kad sam starija kazem sta mislim odma',ali volim tako i da meni kazu za moje greske,propuste.Nisam ja idealna,svi imamo zute minute.Opet sve su to sitnice.
Kazem imam samo jednu koja me bas onako povrijedila,ok smo ali nije ko nekad.
 

Back
Top