Prekrilo je lišće zlatno
puteljke im nekad znane
u aleji ostale su
ogoljele puste grane.
Sad jesenji vjetar
nema gdje da svrati
opustjele krošnje
nisu njegov dom
pa umoran sjeda
ispod stare klupe
na ćilim od zlata
pa mu kvari šare
kida spomenare.
Tu na klupi jednom
gdje je ćilim zlatni
prosula se niska
od bisera sjajna
jedna ljubav davna
jedna slatka tajna
samo staroj klupi
bješe ona znana.
U sutone zlatne
jednog ljeta davnog
jedna divna djeva
čekala je dragog.
I bacala pogled
po puteljku dugu
sa osmijehom sjetnim
sakrivala tugu.
Stara ju je mati
obećala drugom dati
pa sad ona mlada,
od ljubavi strada.
I krišom iz kuće
ona se iskrada
svako drugo veče
kad joj dragi reče.
da će s prvim mrakom
na klupu on doći
llice da joj ljubi
i modre joj oči.
Sa usana njenih
da ispija rosu
da prstima svojim
mrsi crnu kosu.
Pod jeleče njeno
da uvlači ruke
milujuć joj grudi
da joj srce ludi.
Ljeto brzo prođe
zlatna jesen dođe
na vratima njenim
zapjevaše svati
drugome je dade
njena stara mati.
Osta klupa stara
u aleji pusta
tek ponekad vjetar
sa jeseni svrati.
I umoran sjedne
na ćilim od zlata
ispod stare klupe
pa mu kvari šare
kida spomenare.
puteljke im nekad znane
u aleji ostale su
ogoljele puste grane.
Sad jesenji vjetar
nema gdje da svrati
opustjele krošnje
nisu njegov dom
pa umoran sjeda
ispod stare klupe
na ćilim od zlata
pa mu kvari šare
kida spomenare.
Tu na klupi jednom
gdje je ćilim zlatni
prosula se niska
od bisera sjajna
jedna ljubav davna
jedna slatka tajna
samo staroj klupi
bješe ona znana.
U sutone zlatne
jednog ljeta davnog
jedna divna djeva
čekala je dragog.
I bacala pogled
po puteljku dugu
sa osmijehom sjetnim
sakrivala tugu.
Stara ju je mati
obećala drugom dati
pa sad ona mlada,
od ljubavi strada.
I krišom iz kuće
ona se iskrada
svako drugo veče
kad joj dragi reče.
da će s prvim mrakom
na klupu on doći
llice da joj ljubi
i modre joj oči.
Sa usana njenih
da ispija rosu
da prstima svojim
mrsi crnu kosu.
Pod jeleče njeno
da uvlači ruke
milujuć joj grudi
da joj srce ludi.
Ljeto brzo prođe
zlatna jesen dođe
na vratima njenim
zapjevaše svati
drugome je dade
njena stara mati.
Osta klupa stara
u aleji pusta
tek ponekad vjetar
sa jeseni svrati.
I umoran sjedne
na ćilim od zlata
ispod stare klupe
pa mu kvari šare
kida spomenare.
Poslednja izmena: