Bombas105
Primećen član
- Poruka
- 572
Rođenje zvijezda nije jednostavna stvar. Prošle je godine teleskop Hubble uhvatio frenetičnu formaciju zvijezde blizu jezgre galaksije M83. To je postignuto pomoću nove kamere: Wide Field Camera 3. Standardne teorije ne mogu objasniti pojavljivanje masivnih plavkastih zvijezda niti način na koji vraćaju energiju u plinoviti oblak iz kojeg nastaju.
Ključni koncepti
Iako je astronomska teorija o formaciji zvijezda znatno napredovala u zadnjih par godina, još uvijek sadrži mnogo rupa i to vrlo ozbiljnih. Zvijezde nastaju u kolabirajućim plinovitim oblacima. Ipak, dosad nije objašnjeno kako ti oblaci nastaju i zbog čega kolabiraju. Nadalje, standardna teorija tretira zvijezde individualno zanemarujući njihovu međusobnu interakciju kao i interakciju s natalnim oblacima. Astronomi napreduju u popunjavanju tih rupa. Do sada su, na primjer, uspjeli uočiti kako masivne zvijezde pokreću kolaps oblaka te kako novonastale zvijezde bacaju jedna drugu u duboki svemir.
Ako postoji nešto za što mislite da su astronomi u stanju potpuno objasniti, onda bi to zasigurno bio proces formacije zvijezda. Osnovna ideja potječe još od Immanuela Kanta i Pierre-Simona Laplacea. Detalje o načinu na koji isijavaju, te kako stare, objasnili su fizičari u prvoj polovici 20. stoljeća. Danas se principi koji važe za zvijezde uče u srednjoj školi, a egzotične stvari poput tamne energije dominiraju naslovima znanstvenih članaka. Potpuno je opravdana pretpostavka kako je problem nastanka zvijezde već odavno riješen. Ipak, ništa ne može biti dalje od istine. Rođenje zvijezde i dalje ostaje jedna od življih tema za raspravu u astronomskim krugovima.
U kratkim crtama: proces prikazuje pobjedu gravitacije nad tlakom. Počinje prostranim oblakom plina i prašinom u međuzvjezdanom prostoru. Ukoliko se oblak - ili češće, najgušći dio oblaka koji se naziva jezgra - ohladi djelovanjem i dovoljno sažme, pojavljuje se unutarnja sila gravitacije jača od tlaka plina koji djeluje u suprotnom smjeru. Taj proces pokreće kolaps oblaka pod djelovanjem njegove vlastite težine. Jezgra postaje sve gušća i toplija te se s vremenom pokreću nuklearne reakcije fuzije. Toplina koja nastaje uslijed fuzije povećava unutarnji tlak i zaustavlja kolap. Novonastala zvijezda opstaje u stanju dinamičke ravnoteže koja može potrajati milijune ili bilijune godina.
Ključni koncepti
Iako je astronomska teorija o formaciji zvijezda znatno napredovala u zadnjih par godina, još uvijek sadrži mnogo rupa i to vrlo ozbiljnih. Zvijezde nastaju u kolabirajućim plinovitim oblacima. Ipak, dosad nije objašnjeno kako ti oblaci nastaju i zbog čega kolabiraju. Nadalje, standardna teorija tretira zvijezde individualno zanemarujući njihovu međusobnu interakciju kao i interakciju s natalnim oblacima. Astronomi napreduju u popunjavanju tih rupa. Do sada su, na primjer, uspjeli uočiti kako masivne zvijezde pokreću kolaps oblaka te kako novonastale zvijezde bacaju jedna drugu u duboki svemir.
Ako postoji nešto za što mislite da su astronomi u stanju potpuno objasniti, onda bi to zasigurno bio proces formacije zvijezda. Osnovna ideja potječe još od Immanuela Kanta i Pierre-Simona Laplacea. Detalje o načinu na koji isijavaju, te kako stare, objasnili su fizičari u prvoj polovici 20. stoljeća. Danas se principi koji važe za zvijezde uče u srednjoj školi, a egzotične stvari poput tamne energije dominiraju naslovima znanstvenih članaka. Potpuno je opravdana pretpostavka kako je problem nastanka zvijezde već odavno riješen. Ipak, ništa ne može biti dalje od istine. Rođenje zvijezde i dalje ostaje jedna od življih tema za raspravu u astronomskim krugovima.
U kratkim crtama: proces prikazuje pobjedu gravitacije nad tlakom. Počinje prostranim oblakom plina i prašinom u međuzvjezdanom prostoru. Ukoliko se oblak - ili češće, najgušći dio oblaka koji se naziva jezgra - ohladi djelovanjem i dovoljno sažme, pojavljuje se unutarnja sila gravitacije jača od tlaka plina koji djeluje u suprotnom smjeru. Taj proces pokreće kolaps oblaka pod djelovanjem njegove vlastite težine. Jezgra postaje sve gušća i toplija te se s vremenom pokreću nuklearne reakcije fuzije. Toplina koja nastaje uslijed fuzije povećava unutarnji tlak i zaustavlja kolap. Novonastala zvijezda opstaje u stanju dinamičke ravnoteže koja može potrajati milijune ili bilijune godina.
