TAJNA MORSKIH SIRENA...Mašta ili nešto drugo?

[duska.vodolija]

U neverovatnoj galeriji mitoloskih bica antike, koja su vjekovima rasplamsavali mastu avanturista, istrazivaca i naucnika, svoje zapazeno mjesto imale su ljubavnice plavih dubina morske sirene.
Prica o sirenama vise je nego zanimljiva.
Nemojte mi se cuditi ako je otvorim za mene senzacijom , koje je medju naucnicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna.
Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prosle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne sto se u Sjedinjenim Drzavama smatraju vrijednim nacionalne sigurnosti.
Pa ipak, nekoliko godina poslije otkrica, americki naucnik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
Na jednoj peccanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bića pola riba, pola covek!
Kreatura koju bismo mogli nazvati 'čovekolika riba' ili 'riboliki čovjek', upućuje nas u drevne pomorske legende po kojima je čovjek izasao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspjesne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli da potvrde, a ni demantuju njenu originalnost. - Sada kada smo dosli do ovog otkrica rekao je dr. Carr sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca morskih vukova.

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[BLAJBI]

 

[SantaSlayer]

U neverovatnoj galeriji mitoloskih bica antike, koja su vjekovima rasplamsavali mastu avanturista, istrazivaca i naucnika, svoje zapazeno mjesto imale su ljubavnice plavih dubina morske sirene.
Prica o sirenama vise je nego zanimljiva.
Nemojte mi se cuditi ako je otvorim za mene senzacijom , koje je medju naucnicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna.
Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prosle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne sto se u Sjedinjenim Drzavama smatraju vrijednim nacionalne sigurnosti.
Pa ipak, nekoliko godina poslije otkrica, americki naucnik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
Na jednoj peccanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bića pola riba, pola covek!
Kreatura koju bismo mogli nazvati 'čovekolika riba' ili 'riboliki čovjek', upućuje nas u drevne pomorske legende po kojima je čovjek izasao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspjesne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli da potvrde, a ni demantuju njenu originalnost. - Sada kada smo dosli do ovog otkrica rekao je dr. Carr sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca morskih vukova.

jest e misterija da li takva bica uopste postoje, mada ja sam zagovornik teorije da gde ima dima, ima i vatre.
kao i sa inim baucima i bicima iz ostalih verovanja u raznim narodima..
sirene su, koliko ja znam, jako zavodljivo pevale i svojom pesmom zavodile mornare i moreplovce i navodile ih da naprave brodolom. u tom kontekstu onda su sirene negativna bica.
postoji jos jedna teorija, sa pratecim argumentima o pravim sirenama, ali to drugi put.
pozdrav

 

[BLAJBI]

 

[dive]

privlacenje ``sirena`` i morskih dubina osecaju svi oni koji vodu dozivljavaju kao svoju drugu prirodnu sredinu..
pre dve godine sam se dogovorila sa prijateljima u egiptu da zabodemo vecu dobinu - na vazduh..
svako ko ima osnovne info o ronjenju, zna sta je efekat azotne narkoze (azotno pijanstvo) i sta znaci toksicno dejstvo kisonika iz mesavine vazduha koju koriste na toj dubini..pritisak od 9 at..
kad smo dosli do planiranih 80m osecaj je svima bio neopisivo dobar..dubina je magnetski vukla na jos..
samo onaj ko to nije osetio ne moze da shvati..
legenda kaze da ronioce sirene vuku ka dubini..
e sad - sirene ili pijanstvo, ali svako to iskustvo zeli da ponovi..
jedan broj onih koji rone, kao nacin da okoncaju svoj zivot biraju upravo to, spustanje na vecu dubinu i prepustanje osecaju prijatnosti..posle kojeg nema vise izlaska na povrsinu..

 

[duska.vodolija]

Davno, na samom početku vremena, nebo, zemlja i more bili su u harmoniji.
Sva su stvorenja živjela skladom Stvoritelja.
Legende koje su ostale iz tog doba, govore kako je janje ležalo uz lava, ni jedno biće nije znalo za patnju i bol.
Raj, bio je to raj.
Jednog dana, nenadano, biće nebesko, anđeo, pobuni se protiv te predivnosti, povede za sobom druge anđele, povede i čovjeka.
Ravnoteža se poremetila, djelo svijetla počelo je tonuti u tamu.
Svijet je postao mjesto, gdje je svatko svakom neprijatelj, životinje su se okrenule jedna protiv druge, patnja i bol tekli su u potocima.
Opačina pobunjenih duša bila je velika.
Općili su ne mareći za vrstu i rod.
Zemljom su se proširile nove spodobe.
Jedna od njih sam i ja.
Moj rod je nastao tih dana, niti sam riba niti žena.
Ne pripadam ni kopnu ni moru a od kopna sam i mora satkana.
Stvoritelj je vidjevši što se događa odlučio svijet potopiti.
Samo šteta je već bila napravljena, neprijateljstva i promjene nisu nestale.
Potop je bio strašan, mnogi su u njemu nestali.
Moj rod je preživio samo zahvaljujući vještini plivanja.
Od tada je mnogo vremena prošlo.
Mi, morske sirene proklete smo ostale, na granici dvaju svjetova.
Od ljudi smo se skrivali jer su nas proganjali, od riba smo bježali, jer nas nikad kao svoje nisu prihvatili.
Ponekad u meni bukne želja da postanem žena ljudskog roda, a opet na dane, željela bih biti predivna riba.
Tužan je to osjećaj kad znaš da ni jednom svijetu ne pripadaš.
Znaš galebe, mi sirene ne možemo imati djecu.
Kako smo stvorene u ono doba, takve smo, osuđene da vječno ostanemo proklete, ni spokoj smrti nije nam dat.
Eh..., uzdahne i nastavi.
Ali ima jedna nada, ima nešto što će promijeniti ovaj svijet.
Jednom smo se mi sirene, uputile na put s jednog kraja Sredozemlja na drugi, više nismo imali gdje se skriti od ljudi.
Sjećam se ko i danas, sunce je rumenilo zalazom, ni oblačka na nebu nije bilo.
Tek što je noć počela padati, vjetar se silni podigao, more valovima uznemirilo, nebo zatvorilo.
Prepadnute tom naglom promjenom, stisnule smo se jedna uz drugu i u nevjerici promatrali što se oko nas događa.
U svoj toj tami, meni se učini da nedaleko od nas vidim svijetlo.
Pomislih da je to svijetlo s kopna, iako sam znala da kopno ne bi smjelo biti već tako blizu.
Pokažem ostalim sirenama u smjeru svjetla i bez puno razmišljanja zaplivasmo ka njemu.
Što smo bliže bili tom svjetlu to je u meni sve više rastao osjeća straha da to nije ono što sam ja mislila.
I stvarno.
Kad smo došle sasvim blizu, nismo mogle vjerovati svojim očima.
Izgledale smo valjda isto kao i ti galebe, kad si me danas ugledao.
Svijetlost koju smo vidjele nije bilo svjetlo s kopna, već svjetlosna kugla koja je stajala na površini mora, a u središtu te pojave, čovjek.
Čovjek koji je hodao po moru.
Najčudnije od svega je bilo to, što je more pod njim i u njegovoj neposrednoj blizini bilo mirno kao ulje. U istom mahu kad smo se instinktivno dale u bijeg, začule smo smirujući glas:
"Sirene, sirene, ne bojte se, priđite, dođite da vam podarim mir."
Kao opijene njegovim glasom, mimo htjenja, zaputimo se u pravcu svijetlosti.
Kad smo došle sasvim blizu, toliko blizu da je svijetlost i nas obasjala, ugledala sam mu lice. Lice satkano mirnoćom, lice u istom trenutku radosno i tužno, lice puno topline.
Onog trena kad sam ga pogledala u oči osjetila sam kao da nemam tijela, kao da nisam ni riba ni žena, već jednostavno dio beskrajne svijetlosti.
Njegov se glas prospe među nas: "Ne bojte se.
Nisam došao da vam naudim.
Došao sam vam donijeti radosnu vijest.
Ja sam sin Onoga koji je početak i kraj svega što postoji.
Na ovaj svijet me poslao da svim bićima objavim Njegov naum. Ovo su Njegove riječi:
« Među ljudima pronađi one koji su se voljni mijenjati, koji su voljni pomoći drugima da se mijenjaju. Isto tako i svim drugim bićima prenesi moju odluku da neću još dugo puštati uništavanje svoga djela.
Tebe sine moj šaljem, da budeš živa riječ, da im pokažeš put u novi raj, u koji će stići samo novi ljudi, nove životinje, obnovljene duše.»
Vas sam moje sirene odabrao da budete glasnik Njegove poruke među morskim bićima, ribama, pticama što od mora i u moru žive.
Na dan kad će On, svijet promijeniti, srest ćemo se opet, i tad će vas osloboditi vašeg prokletstva.
One koje požele biti ribe, one koje požele biti žene, uslišene će biti.
A sad idem među ljude i na svoju posljednju misiju zbog koje sam došao u vaš svijet."
U to se pojavi brodica puna ljudi koji su panično pokušavali sačuvati ravnotežu na podivljalim valovima. "Učitelju, učitelju, pomagaj, spasi nas", vikali su kad ugledaše čovjeka što po moru je hodao.
On im se pridruži i tog trena oluja je prestala.
Mi smo ostale u tišini, svaka u svoji mislima i do jedna prihvatismo biti Njegovi glasnici. Eto galebe moj, to je priča koju sam ti došla ispričati, ne zbog obaveze već zbog iskrene radosti širenja vijesti da će zemlja jednom, opet biti raj.
Ja sam sklopio oči i u suzama priznao.
"Tog je čovjeka, moj bivši ljudski rod ubio, tog sam čovjeka i ja izdao.
Danas kad sam galeb, kad sam toliku promjenu od čovjeka do ptice napravio, znam koliko nas On ljubi."
"Da galebe", reče sirena."I zapamti riječi Onoga što po vodi hoda.
Ptice nebeske niti siju niti žanju, a otac moj ih hrani.
Ostaj mi dobro galebe moj, ptico nebeska.
Vidimo se ponovno u raju."
Osmjehne se, klizne tiho u more i nestane u dubini.
Dugo sam te večeri ostao budan stojeći na žalu.
Nisam imao snage niti do postelje odletjeti.
Zaspao sam tik uz more i kad me je prva jutarnja zraka sunca probudila nisam znao je li sirena bila stvarno tu ili tek san.

 

[duska.vodolija]

 

[duska.vodolija]

U grčkoj mitologiji sirene su mamile moreplovce u smrt.U njemačkim narodnim pričama sirene žive u dvorcu na dnu rijeke Rajne.Čak su i američki Indijanci imali svoje legende o sirenama. Sirene su zamišljena bića,zamišljena kao da imaju do struka tijelo žene a od struka tijelo ribe. Pored sirena postojale su priče o morskim ljudima.Prama starim pričama oni se obično zaljube u smrtnu ženu,pa je otmu ili odmame u morske dubine. Teško je reći gdje je ponikla legenda o sirenama i morskim ljudima.Moguće su se one rodile u doba kad su prvi istraživači krenuli na put preko oceana.Primitivni ljudi, koji nikad ranije nisu vidjeli brodove,mogli si puvjerovati da si ti moreplovci dolazili iz morskih dubina i da su zbog toga poluribe. Isto tako,moguće je da su te legende nastale i drukčije.Neke morske životinje,ako se iznenade i za trenutak pojave te ih čovijek samo letimice pogleda,podsjećaju na ljudska bića. Drži se da su morske krave,tuljani i morževi u staro doba pogrešno smatrani za poluljudska bića. U svim zamljama postoji više priča o sirenama.Vjerovalo se da one mogu predskazati događaje koji će tek nastupiti i dati nadprirodnu moć ljudskom biću.Postoji priča o sireni koja se zaljubila u čovjeka,živjela sa njim neko vrijeme,a onda,zbog toga što je on prekršio dogovor,iznova se vratila svojoj kući u moru.U drugoj legendi sirena se zaljubila u čovjeka i odmamila ga na dno mora.

 

[velke712]

U neverovatnoj galeriji mitoloskih bica antike, koja su vjekovima rasplamsavali mastu avanturista, istrazivaca i naucnika, svoje zapazeno mjesto imale su ljubavnice plavih dubina morske sirene.
Prica o sirenama vise je nego zanimljiva.
Nemojte mi se cuditi ako je otvorim za mene senzacijom , koje je medju naucnicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna.
Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prosle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne sto se u Sjedinjenim Drzavama smatraju vrijednim nacionalne sigurnosti.
Pa ipak, nekoliko godina poslije otkrica, americki naucnik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
Na jednoj peccanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bića pola riba, pola covek!
Kreatura koju bismo mogli nazvati 'čovekolika riba' ili 'riboliki čovjek', upućuje nas u drevne pomorske legende po kojima je čovjek izasao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspjesne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli da potvrde, a ni demantuju njenu originalnost. - Sada kada smo dosli do ovog otkrica rekao je dr. Carr sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca morskih vukova.

ha! josh malo i saznacemo da je amerika u stvari atlantida

 

[DaRkGuitaRist88]

 

[Zlatna Iris]

ok blajbinger, kapiramo da se lozis na sirene ovoliko slika nije potrebno majku mu...ne znam da li ti je jasno da bi sa njima mogao samo felacio da dobijes?
inace postoji vavilonski bog Dagon, pola riba, pola covek...takodje ne znam da li ste culi za slovenski ekvivalent sirenama... ptica sa glavom zene, koje su isto tako mamile svojom pesmom. Inace kad smo vec kod bica sa ribljim repom, zodijacki znak jarac je prikazan kao pola jarac pola riba...da li neko zna zbog cega? inace postoji verovanje da je svet bio jedno beskrajno more pre nego sto se iz njega rodilo kosmicko jaje...

 

[duska.vodolija]

 

[duska.vodolija]

 

[duska.vodolija]