FataMorgen
Legenda
- Poruka
- 64.174
Tabloid istražuje
Slučaj Taton: umesto iskonskog pravnog gesla "bolje osloboditi sto krivih nego osuditi jednog nevinog", srpsko pravosuđe patentiralo obrnut princip
Četrnaest za jednoga! O, zar se i to može
Zašto i slučaj pokojnog Francuza Brisa Tatona pokazuje svu mizeriju srpskih vlasti i "reformisanog" pravosudnog sistema Srbije? Ko su sudije koje, u ime naroda, bez ikakvih dokaza, a po političkom diktatu, možda čak i samo po svom hiru, drže građane godinama u pritvoru, ili ih šalju na višedecenijsku robiju? Ko su ti ljudi, koliko su plaćeni, kome služe? Na ta pitanja pokušava da odgovori naš urednik
Milovan Brkić
Milan Glamočanin
Zamenica višeg javnog tužioca u Beogradu Gordana Janićijević optužila je 18. januara prošle godine 14 navijača Partizana da su 17. septembra 2009. godine oko 18 sati, na Obilićevom vencu, u kafiću Irish pub napali francuske navijače, nanevši teške telesne povrede Brisu Tatonu, od kojih je on, kako se navodi u optužnom aktu, umro 29. septembra na Institutu za kardiovaskularne bolesti. Navijači su optuženi da su kao saizvršioci izvršili krivično delo teško ubistvo, koje je kažnjivo po članu 114, tačka 2, a u vezi sa članom 33 Krivičnog zakona Srbije.
Sudija Višeg suda u Beogradu Mirjana Ilić, koja je predsedavala petočlanim sudskim većem, pročitala je 25. januara, ove godine presudu kojom je optuženima izrekla 240 godina zatvora.
Šta se to, dakle, desilo sudijama, da demonstriraju nasilje i odmazdu, prevazilazeći drakonskim kaznama čak i surove zakone Leke Dukađinija ili, na primer, šerijatskog prava?
Predsednikov obračun
Kada je grupa mladića, navijača FK Partizan, poznatijih kao Grobari, tog kobnog 17. septembra 2009. godine na Obilićevom vencu napala francuske navijače, srpski predsednik je podigao građane na noge objavljujući rat sopstvenoj državi i narodu. Obećao je francuskim diplomatama da će svi napadači biti surovo kažnjeni.
Niko razuman ne opravdava napad na francuske navijače. Ali u ovom nesrećnom činu navijača Partizana srpski predsednik je video šansu da promoviše sebe i predstavi se kao veliki pobornik mira i bezbednosti, koje, kazaće nam on to ovih dana, Srbija čak i izvozi u Evropu!
Nesrećni Bris Taton je očigledno uplašen posle napada u Irish pabu počeo da beži od grupe navijača Partizana. Optužnicom se navijačima stavlja na teret da su ga, navodno, oni stigli i bacili sa trotoara, sa visine od oko osam metara, nanevši mu teške telesne povrede opasne po život, od kojih je 12 dana kasnije i preminuo.
Dok manipulacija nije počela navedeni slučaj može ovako da se opiše. Kada je pao s visine od nekoliko metara, Bris Taton je, sedeći na zemlji, obliven krvlju i natečene glave, čekao šta će ga snaći. Njegovi napadači dali su se u beg. Centar grada je pun ljudi. Mesto na kojem je sedeo čekajući hitnu pomoć pokrivaju sigurnosne kamere, skoro svaki pedalj ovog prostora. Na to mesto može da se baci pogled iz okolnih stanova, javna garaža je uvek puna vozila i njihovih vozača.
Policija se, nakon pada pokojnog Brisa Tatona, našla na licu mesta, kao i kamere TV stanica. Nesrećni mladić je bio svestan, orijentisan, pokretan, i pokušavao je, sporazumevajućim jezikom i gestovima, da pruži odgovore kako se našao na tom mestu. Kamere prate njegovo prebacivanje u Urgentni centar. I na ulazu u Urgentni centar Taton daje izjave, objašnjava rukama, zbog nepoznavanja jezika, gde je i kako tučen i šta mu se desilo.
Iste večeri počela je kampanja protiv navijača, koje srpski političari predvođeni Borisom Tadićem nazivaju huliganima, bandom s kojom će se Srbija obračunati do kraja. Srpski predsednik je u višegodišnjem ratu sa svim i svakim.
Podižući Srbiju na noge, predsednik Tadić pominjao je povampireni fašizam, rasizam, antisemitizam. Sve ove masovne pojave on svojim očima vidi u Srbiji otkad je izabran za njenog predsednika! Šteta koju je nesrećni Boris Tadić naneo Srbiji skoro da je neotklonjiva. Svetske TV stanice danima su izveštavale o skupovima i istupima srpskih političara koji obećavaju da će Beograd učiniti bezbednim gradom, očišćenim od fašista, nacista...
Nesrećni Brist Taton, nakon navodnog pada sa visine od 4,28 metara (kako je to potvrdio Miroslav Busarčević, sudski veštak zaposlen u policiji), vodio je svoju bitku za život.
Dok je Taton bio u bolničkoj postelji, konzilijum lekara vršio je medicinske pretrage sa ciljem da se preduzmu sve mere za njegovo lečenje i oporavak.
Srpska policija je te večeri krenula u potragu za napadačima na Brisa Tatona. Pregledane su sve sigurnosne kamere koje su postavljene na ovom delu centra grada, osim one koja pokriva prostor sa kojeg je pao, ili kako optužnica tvrdi, sa kojeg je bačen. Tri sata kasnije, dok je Taton već bio u bolnici, neko iz policije se setio da oko 21 sat pozove na lice mesta i dežurnog istražnog sudiju Okružnog suda u Beogradu, i dežurnog zamenika okružnog tužioca. Istražni sudija, pošto mu je predočen razlog izlaska na lice mesta, odbija da izvrši uviđaj, sačinjavajući službenu belešku u kojoj navodi da je besmisleno da izvrši uviđaj sa tolikim zakašnjenjem, iako ga je već policija na stručan način obavila.
U Urgentnom centru povređenog Brisa Tatona obilazili su državni rukovodioci i francuski ambasador. Iz minuta u minut pretilo se bespoštednom borbom protiv huligana.
Ni pokojnik nije bio cvećka
Lekari su konstatovali da povređeni Taton ima hematom na mozgu, koji se, kako je ustanovljeno pregledom na CT skeneru, ne širi, pretrage pokazuju da mu je prelomljeno šesto rebro, da ima brojne krvne podlive po telu, a suspektna je i ruptura aorte. Konzilijum lekara stalno je zasedao i odlučio da Taton bude iz Urgentnog centra prebačen na Institut za kardiovaskularne bolesti radi operacije aorte. Ovaj potez, očigledno, bio je koban za povređenog Tatona.
Otvaranjem grudnog koša, konstatovano je da u njemu nema krvi, što je ukazivalo da nije došlo do rupture aorte, da ova hirurška intervencija nije bila urgentna i da se mogla odložiti, dok se ne saniraju povrede i hematom na mozgu, te dok se ne stabilizuje krvni pritisak. Najblaže rečeno, preuranjena operacija aorte dovodi do povećanog pritiska, koji uzrokuje širenje hematoma na mozgu, a potom i do moždanog udara, od kojeg je Bris Taton umro 29. septembra.
Smrt Brisa Tatona iskorišćena je u Srbiji za opšte jauke, paljenje sveća, a političari su se, predvođeni Borisom Tadićem, zaklinjali da će njegova smrt biti osvećena, da će svi huligani dobiti maksimalnu kaznu. I nesrećni roditelji Brisa Tatona zahvaljivali su predsedniku Tadiću što će ubice njihovog sina, svi odreda, dobiti maksimalnu kaznu. Tako nešto oni u Francuskoj ne bi smeli ni da pomisle, da određuju sudu na koji način će odlučivati. U zemlji Srbiji, čiji je predsednik Boris Tadić, ruženje sopstvenog naroda je poželjno, a to je i mera njegovog života.
Beogradska policija je, pregledom bezbednosnih kamera, brzo locirala napadače na francuske državljane i većina je odmah lišena slobode. Za dvojicom koji su u bekstvu raspisana je međunarodna poternica. Neki napadači nisu uopšte ni procesuirani, jer su bili članovi LDP-a Čedomira Jovanovića, i za njih se pretpostavljalo da su, za račun engleske obaveštajne službe, organizovali ovaj napad sa ciljem destabilizacije Srbije. Izvori Tabloida potvrđuju da je gospodin Jovanović zatražio izuzeće svojih momaka iz ovog procesa, što je predsednik Tadić i prihvatio.
Pokušavajući da pribavi potrebne dokaze za optužnicu, kriminalistička policija tragala je za svedocima, nekima nudila i status zaštićenog svedoka. Zanimljivo je da je optuženog Stepu Petrovića policija saslušala 25. septembra prošle godine u prostorijama Odeljenja za krvne delikte, pri čemu je od njega uzeta izjava i sačinjena službena beleška o obaveštenju primljenom od građana, koju su sačinili policijski službenici Dejan Jović i Dejan Jovanović.
Stepa Petrović je uhapšen, po nalogu zamenika višeg tužioca, 5. novembra prošle godine, kao pripadnik grupe koja je ubila Brisa Tatona. Pretpostavlja se da mu je policija nudila povlašćen status uz obavezu da on potvrdi da je video svojim očima kako su napadači bacili Brisa Tatona sa trotoara, niz stepenište visoko nekoliko metara. Sumnje našeg lista potvrdila je presuda višeg sudije Mirjane Ilić, koja je gospodina Petrovića, koji je priznao da je od pokojnog Tatona oteo torbicu, a potom je bacio s mosta, osudila na pet godina zatvora! A u torbici koju je oteo pomenuti Stepa Petrović, svedok-saradnik, po njegovom iskazu, nalazio se Tatonov mobilni telefon, pakovanje heroina i vazelin!
Pokojni Taton je na nišan Partizanovih navijača dospeo pošto je u pomenutom pabu u više navrata, penjući se na sto, imitirao francuske avione koji su bombardovali Beograd. Jedan konobar pozvao je grobare da protivazdušnom odbranom obore francuski miraž.
Slučaj Taton: umesto iskonskog pravnog gesla "bolje osloboditi sto krivih nego osuditi jednog nevinog", srpsko pravosuđe patentiralo obrnut princip
Četrnaest za jednoga! O, zar se i to može
Zašto i slučaj pokojnog Francuza Brisa Tatona pokazuje svu mizeriju srpskih vlasti i "reformisanog" pravosudnog sistema Srbije? Ko su sudije koje, u ime naroda, bez ikakvih dokaza, a po političkom diktatu, možda čak i samo po svom hiru, drže građane godinama u pritvoru, ili ih šalju na višedecenijsku robiju? Ko su ti ljudi, koliko su plaćeni, kome služe? Na ta pitanja pokušava da odgovori naš urednik
Milovan Brkić
Milan Glamočanin
Zamenica višeg javnog tužioca u Beogradu Gordana Janićijević optužila je 18. januara prošle godine 14 navijača Partizana da su 17. septembra 2009. godine oko 18 sati, na Obilićevom vencu, u kafiću Irish pub napali francuske navijače, nanevši teške telesne povrede Brisu Tatonu, od kojih je on, kako se navodi u optužnom aktu, umro 29. septembra na Institutu za kardiovaskularne bolesti. Navijači su optuženi da su kao saizvršioci izvršili krivično delo teško ubistvo, koje je kažnjivo po članu 114, tačka 2, a u vezi sa članom 33 Krivičnog zakona Srbije.
Sudija Višeg suda u Beogradu Mirjana Ilić, koja je predsedavala petočlanim sudskim većem, pročitala je 25. januara, ove godine presudu kojom je optuženima izrekla 240 godina zatvora.
Šta se to, dakle, desilo sudijama, da demonstriraju nasilje i odmazdu, prevazilazeći drakonskim kaznama čak i surove zakone Leke Dukađinija ili, na primer, šerijatskog prava?
Predsednikov obračun
Kada je grupa mladića, navijača FK Partizan, poznatijih kao Grobari, tog kobnog 17. septembra 2009. godine na Obilićevom vencu napala francuske navijače, srpski predsednik je podigao građane na noge objavljujući rat sopstvenoj državi i narodu. Obećao je francuskim diplomatama da će svi napadači biti surovo kažnjeni.
Niko razuman ne opravdava napad na francuske navijače. Ali u ovom nesrećnom činu navijača Partizana srpski predsednik je video šansu da promoviše sebe i predstavi se kao veliki pobornik mira i bezbednosti, koje, kazaće nam on to ovih dana, Srbija čak i izvozi u Evropu!
Nesrećni Bris Taton je očigledno uplašen posle napada u Irish pabu počeo da beži od grupe navijača Partizana. Optužnicom se navijačima stavlja na teret da su ga, navodno, oni stigli i bacili sa trotoara, sa visine od oko osam metara, nanevši mu teške telesne povrede opasne po život, od kojih je 12 dana kasnije i preminuo.
Dok manipulacija nije počela navedeni slučaj može ovako da se opiše. Kada je pao s visine od nekoliko metara, Bris Taton je, sedeći na zemlji, obliven krvlju i natečene glave, čekao šta će ga snaći. Njegovi napadači dali su se u beg. Centar grada je pun ljudi. Mesto na kojem je sedeo čekajući hitnu pomoć pokrivaju sigurnosne kamere, skoro svaki pedalj ovog prostora. Na to mesto može da se baci pogled iz okolnih stanova, javna garaža je uvek puna vozila i njihovih vozača.
Policija se, nakon pada pokojnog Brisa Tatona, našla na licu mesta, kao i kamere TV stanica. Nesrećni mladić je bio svestan, orijentisan, pokretan, i pokušavao je, sporazumevajućim jezikom i gestovima, da pruži odgovore kako se našao na tom mestu. Kamere prate njegovo prebacivanje u Urgentni centar. I na ulazu u Urgentni centar Taton daje izjave, objašnjava rukama, zbog nepoznavanja jezika, gde je i kako tučen i šta mu se desilo.
Iste večeri počela je kampanja protiv navijača, koje srpski političari predvođeni Borisom Tadićem nazivaju huliganima, bandom s kojom će se Srbija obračunati do kraja. Srpski predsednik je u višegodišnjem ratu sa svim i svakim.
Podižući Srbiju na noge, predsednik Tadić pominjao je povampireni fašizam, rasizam, antisemitizam. Sve ove masovne pojave on svojim očima vidi u Srbiji otkad je izabran za njenog predsednika! Šteta koju je nesrećni Boris Tadić naneo Srbiji skoro da je neotklonjiva. Svetske TV stanice danima su izveštavale o skupovima i istupima srpskih političara koji obećavaju da će Beograd učiniti bezbednim gradom, očišćenim od fašista, nacista...
Nesrećni Brist Taton, nakon navodnog pada sa visine od 4,28 metara (kako je to potvrdio Miroslav Busarčević, sudski veštak zaposlen u policiji), vodio je svoju bitku za život.
Dok je Taton bio u bolničkoj postelji, konzilijum lekara vršio je medicinske pretrage sa ciljem da se preduzmu sve mere za njegovo lečenje i oporavak.
Srpska policija je te večeri krenula u potragu za napadačima na Brisa Tatona. Pregledane su sve sigurnosne kamere koje su postavljene na ovom delu centra grada, osim one koja pokriva prostor sa kojeg je pao, ili kako optužnica tvrdi, sa kojeg je bačen. Tri sata kasnije, dok je Taton već bio u bolnici, neko iz policije se setio da oko 21 sat pozove na lice mesta i dežurnog istražnog sudiju Okružnog suda u Beogradu, i dežurnog zamenika okružnog tužioca. Istražni sudija, pošto mu je predočen razlog izlaska na lice mesta, odbija da izvrši uviđaj, sačinjavajući službenu belešku u kojoj navodi da je besmisleno da izvrši uviđaj sa tolikim zakašnjenjem, iako ga je već policija na stručan način obavila.
U Urgentnom centru povređenog Brisa Tatona obilazili su državni rukovodioci i francuski ambasador. Iz minuta u minut pretilo se bespoštednom borbom protiv huligana.
Ni pokojnik nije bio cvećka
Lekari su konstatovali da povređeni Taton ima hematom na mozgu, koji se, kako je ustanovljeno pregledom na CT skeneru, ne širi, pretrage pokazuju da mu je prelomljeno šesto rebro, da ima brojne krvne podlive po telu, a suspektna je i ruptura aorte. Konzilijum lekara stalno je zasedao i odlučio da Taton bude iz Urgentnog centra prebačen na Institut za kardiovaskularne bolesti radi operacije aorte. Ovaj potez, očigledno, bio je koban za povređenog Tatona.
Otvaranjem grudnog koša, konstatovano je da u njemu nema krvi, što je ukazivalo da nije došlo do rupture aorte, da ova hirurška intervencija nije bila urgentna i da se mogla odložiti, dok se ne saniraju povrede i hematom na mozgu, te dok se ne stabilizuje krvni pritisak. Najblaže rečeno, preuranjena operacija aorte dovodi do povećanog pritiska, koji uzrokuje širenje hematoma na mozgu, a potom i do moždanog udara, od kojeg je Bris Taton umro 29. septembra.
Smrt Brisa Tatona iskorišćena je u Srbiji za opšte jauke, paljenje sveća, a političari su se, predvođeni Borisom Tadićem, zaklinjali da će njegova smrt biti osvećena, da će svi huligani dobiti maksimalnu kaznu. I nesrećni roditelji Brisa Tatona zahvaljivali su predsedniku Tadiću što će ubice njihovog sina, svi odreda, dobiti maksimalnu kaznu. Tako nešto oni u Francuskoj ne bi smeli ni da pomisle, da određuju sudu na koji način će odlučivati. U zemlji Srbiji, čiji je predsednik Boris Tadić, ruženje sopstvenog naroda je poželjno, a to je i mera njegovog života.
Beogradska policija je, pregledom bezbednosnih kamera, brzo locirala napadače na francuske državljane i većina je odmah lišena slobode. Za dvojicom koji su u bekstvu raspisana je međunarodna poternica. Neki napadači nisu uopšte ni procesuirani, jer su bili članovi LDP-a Čedomira Jovanovića, i za njih se pretpostavljalo da su, za račun engleske obaveštajne službe, organizovali ovaj napad sa ciljem destabilizacije Srbije. Izvori Tabloida potvrđuju da je gospodin Jovanović zatražio izuzeće svojih momaka iz ovog procesa, što je predsednik Tadić i prihvatio.
Pokušavajući da pribavi potrebne dokaze za optužnicu, kriminalistička policija tragala je za svedocima, nekima nudila i status zaštićenog svedoka. Zanimljivo je da je optuženog Stepu Petrovića policija saslušala 25. septembra prošle godine u prostorijama Odeljenja za krvne delikte, pri čemu je od njega uzeta izjava i sačinjena službena beleška o obaveštenju primljenom od građana, koju su sačinili policijski službenici Dejan Jović i Dejan Jovanović.
Stepa Petrović je uhapšen, po nalogu zamenika višeg tužioca, 5. novembra prošle godine, kao pripadnik grupe koja je ubila Brisa Tatona. Pretpostavlja se da mu je policija nudila povlašćen status uz obavezu da on potvrdi da je video svojim očima kako su napadači bacili Brisa Tatona sa trotoara, niz stepenište visoko nekoliko metara. Sumnje našeg lista potvrdila je presuda višeg sudije Mirjane Ilić, koja je gospodina Petrovića, koji je priznao da je od pokojnog Tatona oteo torbicu, a potom je bacio s mosta, osudila na pet godina zatvora! A u torbici koju je oteo pomenuti Stepa Petrović, svedok-saradnik, po njegovom iskazu, nalazio se Tatonov mobilni telefon, pakovanje heroina i vazelin!
Pokojni Taton je na nišan Partizanovih navijača dospeo pošto je u pomenutom pabu u više navrata, penjući se na sto, imitirao francuske avione koji su bombardovali Beograd. Jedan konobar pozvao je grobare da protivazdušnom odbranom obore francuski miraž.