TADIC TRAZI ISTRAGU O UBISTVU SUDIJE I ONIH KOJI SU UBIJALI OPOZICIONARE 5 OKTOBRA

Po onome sto je bilo na vestima pominje se Pavkovic i tadasnja vojska koja je htla da puca na rudare.....Vojska je je ocigledno bila udarana pesnica mracnog Milosevicevog rezima....
Ало .... Војска је била уз народ и баш је она спречила полицију да направи крвопролиће. У којој си ти рупчаги провео 5. октобар мајке ти?:think:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Po onome sto je bilo na vestima pominje se Pavkovic i tadasnja vojska koja je htla da puca na rudare.....Vojska je je ocigledno bila udarana pesnica mracnog Milosevicevog rezima....

Da da...Samo u knjizi 'VOJNA TAJNA'Krga trazi upotrebu bojnih otrova na demonstrante..Ciaj malo....
Сад ко је крив? Крга или Павковић? И оно ,,циај" обележено црвеним... Шта ти то значи,а? Ебем му миша, јел ти опет дрмусају кавез, банда једна црвена!:hahaha::rotf::zcepanje:
 
Јеси ли и ти на јаслама са оних 2 милиона крвавих НАТО долара?
http://www.alo.rs/vesti/33588/NATO_placa_2_miliona_dolara_lobi_u_Srbiji

Само људској моралној и менталној руини после десет година квислиншке
власти није јасно где је квака у демоКрадској пи-ар причи Б.Тачића.

Ево мало "наобразбе" за вас ДС зомбије:


Kako i zašto podmladak naših političkih stranaka „vaspitavaju“ stranciOlbrajtova „glavni trener“

Stranačkih juniora najviše je u „kampovima“ američkog Nacionalnog demokratskog instituta za međunarodne poslove, skraćeno NDI, koji se reklamira kao organizacija koja „radi na jačanju i širenju demokratije u svetu.Izjava predsednika vojvođanske vlade Bojana Pajtića, puna hvale za NDI, godinama je stajala na sajtu te organizacije
Desetine „programa za mlade lidere“, zatim programa za „motivaciju mladih glasača“ - dotiranih preko raznih stranih fondacija, vladinih i privatnih - preplavile su posle 5. oktobra 2000. političku scenu Srbije.
Od te davne i uzbudljive godine, putem raznih programa koje uglavnom finansiraju stranci, a koje su prihvatile mahom sve srpske partije, unutrašnja struktura domaćih stranaka se fundamentalno izmenila.
NJihov podmladak sada ide na seminare gde ga instruktori iz inostranstva obučavaju modernim tehnikama „animiranja glasača“, regrutovanja u partijske redove i „slanja poruka“ biračima. U finansiranju stranaka i njihovog podmlatka - pored fondacija koje se isključivo bave ovom vrstom aktivnosti - učestvuju i neke strane vlade, njihova pojedinačna ministarstva ili ambasade.
Iako sve traje već nekoliko godina, niko i ne pokušava da proveri učinak ovih programa na partijski kadar. Možda je zid ćutanja koji okružuje ovu sofisticiranu i prilično skupocenu aparaturu za „vaspitavanje kadrova“ utemeljen u činjenici da većina domaćih partija od nje na ovaj ili onaj način profitira. Da li to znači da će na duži rok političke stranke u Srbiji izgubiti kontrolu nad svojim omladinskim kadrom ili su one našle načina da „muzu“ strane fondacije zarad svojih ciljeva - pokazaće vreme.

Programirana poluizolacija
Primanje strane pomoći, naravno, samo po sebi ne mora da znači ništa loše. Međutim, ne može se poreći da organizovana pomoć - naročito ako je krupna i administrirana od naročite političke opcije - i te kako utiče, naročito kada su u pitanju mladi.

Kome su, na kraju krajeva, lojalni mladi ljudi koji trenutno nose partijske boje i knjižice stranaka u Srbiji, ali uzimaju novac ili druge beneficije od stranih donatora i na njihovim donacijama grade karijeru?
Srbija je dugo bila u izolaciji. Ne treba potcenjivati želju mladih da se dokažu „pred svetom“. Moćne zapadne zemlje koje u Srbiji imaju političkog i ekonomskog interesa - i koje, zašto ne reći, našu zemlju planski drže u stanju poluizolacije - obilato se koriste ovom činjenicom. Dok Srbija rasprodaje svoju imovinu - uglavnom biznisu čiji su centri odlučivanja u SAD ili Evropskoj uniji - mladi partijski kadar se školuje na američkim i zapadnoevropskim seminarima.

Malo je reći da su mnogi domaći političari puni hvale za ovakve organizacije. Kako i ne bi, kad su neki od njih i sami bili njihovi kursisti. Takvi ponekad idu čak toliko daleko da skraćenice NED, NDI i IRI u svojim biografijama navode kao da su imena prestižnih univerziteta.
Izjava Bojana Pajtića, predsednika Izvršnog veća Vojvodine, puna hvale o programu NDI dugo godina je stajala na veb-sajtu ove organizacije. Međutim, pre nekoliko godina je skinuta. Uzrok ovome može biti poslovično menjanje sadržaja, a možda i činjenica da Agencija za međunarodni razvoj SAD (Ju-Es-Ejd, glavni finansijer NDI-ja), prema američkom zakonu o stranoj pomoći iz 1988. (SEED ACT) ne sme finansirati osobe koje se nalaze na javnoj funkciji ili su kandidati za javnu funkciju. Možda su zato Amerikanci počeli da rade sa partijskim juniorima, koji tek treba da postanu funkcioneri.
Dakako, i u Vašingtonu predobro znaju da je omladina najpogodnija za ideološku obradu.

BALŠA, VESNA, ALEKSANDRA...
Demokratska stranka uopšte ne krije da je najveći „korisnik“ usluga NDI. Čak i članovi Gradskog odbora DS-a smatraju za probitačno da to istaknu u svojim biografijama.
Balša Božović (1983), član Gradskog odbora DS-a za saobraćaj, kaže: „Učestvovao na više seminara i treninga u organizaciji NDI, na temu nenasilnog otpora, odnosa sa javnošću i političkog marketinga, radio kao volonter u Narodnoj kancelariji predsednika Republike tokom leta 2006. godine“. A Vesna Stanimirović, članica Gradskog odbora DS-a za zdravstvo, otkriva: „Završila NDI obuke za liderke, NDI i IRI obuke za odbornice, kao i obuke ‘Glasa razlike’, ‘Žene to mogu’, ‘Žene u politici i društvu’. Aleksandra Gojković, načelnica gradske uprave DS-a, kaže da je „završila kurseve NDI iz oblasti javnog nastupa, upravljanja ljudskim resursima, upravljanja timom i liderstva.“ Primeri su brojni...

KURSISTI
Tako se, na primer, Nenad Rašić, ministar za rad i socijalnu zaštitu u Tačijevoj vladi na Kosmetu (a, bogami i zamenik ministra unutrašnjih poslova Pajazita), u svojoj biografiji pohvalio da je završio „Političku akademiju NDI“. Kao da je u pitanju univerzitet, a ne dotirana partijska organizacija. Rašićeva stranka, SLS, članica je takozvane Liberalne internacionale koja ima sedište u Londonu, gde joj društvo prave LDP Čedomira Jovanovića i Liberali Srbije Dušana Mihajlovića, kao i Liberalna stranka Crne Gore Slavka Perovića. U potpredsedništvu Liberalne internacionale, zanimljivo, sedi i Kenet Volak, potpredsednik NDI.
 
НАСТАВАК:

Najprisutniji olbrajtovci
Kada smo već pomenuli ovoliko inicijala, red je i da stvari pojasnimo. Dakle, jedna od najprisutnijih u pomoći partijskom podmlatku u Srbiji je nesvakidašnja američka organizacija koja se zove Nacionalni demokratski institut za međunarodne poslove, skraćeno NDI. Ta institucija se predstavlja kao „neprofitna organizacija“ - reklamirajući se da „radi na jačanju i širenju demokratije u svetu“. Zanimljivo je, međutim, da se ova organizacija u Srbiji tretira kao nevladina. A ne samo da je vladina (američka) - pošto njen osnovni budžet čine fondovi koje joj svake godine dodeljuje američki Kongres - nego ju je Kongres i osnovao 1983. godine. Povrh svega, NDI je pridružena i jednoj specifičnoj političkoj opciji u SAD - Demokratskoj partiji.

Direktorskim bordom NDI trenutno predsedava Medlin Olbrajt, bivši državni sekretar i sadašnja savetnica predsedničkog kandidata Hilari Klinton. U savetničkom bordu NDI još sede eminentne „demokrate“: bivši guverner NJujorka Mario Kuomo, Majkl Dukakis i Bil Bredli. Tu je i Teodor Sorensen, bivši savetnik Kenedijeve administracije koji je, između ostalog, savetovao neprofitne organizacije naklonjene Demokratskoj partiji SAD da daju novac Fondu za humanitarno pravo Nataše Kandić.
se bavi Olbrajtov NDI koji je, kako se hvali na svom veb-sajtu, u Srbiji prisutan još od 1997. godine?

U nedostatku javne debate o tome kako troše budžetski novac - kako ovde, tako i u SAD - moramo da se konsultujemo sa njihovim veb-sajtom. „NDI podržava demokratsku tranziciju u Srbiji tako što savetuje demokratske političke partije u vezi sa izborima, organizacionim razvojem i obraćanjem biračima; savetuje i NVO u pogledu nepartijskog posmatranja izbora i mobilizacije glasača; a savetuje i srpski parlament u vezi sa izgradnjom pravosudnih kapaciteta. Programi NDI stižu u svaki region Srbije. Od otvaranja svoje kancelarije 1997, Institut je radio sa preko 30.000 političkih lidera i građanskih aktivista“.
NDI se na svom veb-sajtu dalje hvali da „sa 50 domaćih vršilaca obuke za političke partije promoviše dugoročan razvoj proreformskih političkih partija“. A da je od 1997. „radio sa više od 15.000 aktivista iz devet političkih partija na republičkom i lokalnom nivou“. Ne skriva takođe da radi i sa poslaničkim grupama unutar parlamenta i lokalnih skupština na tome kako da bolje svoja dostignuća predstave biračima.
Impresivno, nema šta. Utoliko impresivnije što NDI ne krije da su demokratske partije Srbije - uz njegovu pomoć - otvorile svoje prve partijske centre za obuku kadrova...

Bušovi finansirali Otpor
NED daje novac Fondu B92 za organizovanje festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima „Slobodna zona“, finansira Inicijativu mladih za ljudska prava, pomaže i „nezavisnu“ srpsku agenciju Beta, Sekretarijat ANEM i Balkansku istraživačku mrežu novinara, delimično pomaže festival Egzit. IRI je, uz NDI i Fridom haus, sponzorisao Cesid u izvođenju programa „Izađi i glasaj“...I stranka Džordža Buša je sebi široko otvorila vrata Srbije. Uprkos tome što i njen Međunarodni republikanski instituta (IRI) iz svojih programa unapred eliminiše Srpsku radikalnu stranku i Socijalističku partiju Srbije kao „antireformske, antidemokratske i izolacionističke snage“. Mada istovremeno priznaje da SRS i SPS i dalje dobijaju značajnu podršku srpskog biračkog tela koje je sve nezadovoljnije proreformskom, demokratskom vladom...

IRI u našoj zemlji deluje pod devizom da demokratski politički lideri u Srbiji - da bi povratili poverenje biračkog tela u demokratiju - moraju „konsolidovati široku demokratski orijentisanu podršku“. Kako? Uz pomoć usluga američkih posrednika! A IRI im, sa svoje strane, nudi „kvantitativna i kvalitativna istraživanja javnog mnjenja... koja pomažu vladajućim telima, partijama i nevladinim organizacijama da razviju i testiraju svoje poruke javnosti“.

Prema pisanju Rilif veba, američkog konzervativnog sajta, IRI je „jedan od suštinskih instrumenata Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED), organizacije iz doba hladnog rata koju je stvorila administracija Ronalda Regana radi suzbijanja sovjetskog uticaja u svetu. Mada je zvanično nepartijski, IRI je tesno povezan sa Republikanskom strankom.
Bušov senator iz Arizone Džon Mekkejn predsedavajući je IRI, a Lorni Krejner, bivši asistent državnog sekretara (Kolina Pauela), jedan od njegovih direktora.“ Krejner je takođe bio i u Savetu nacionalne bezbednosti SAD. U direktorskom bordu IRI sedi i Pol Bremer, bivši okupacioni guverner Iraka.

U bordu i Fukujama
Ne sme se, međutim, gubiti iz vida da su NDI i IRI samo dva krila iste organizacije američke vlade. Organizacije koja je „nadpartijska“ i se finansira iz kongresnog budžeta. To je već pomenuta Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED). NJome predsedava Karl Geršman, a u direktorskom bordu sedi dugogodišnji saradnik RAND korporacije Frensis Fukujama, čovek koji je u svom čuvenom delu „Kraj istorije i poslednji čovek“ pokušao da 1992. zaustavi točak vremena. Naravno, u korist SAD.

„Pojačano učešće žena, omladine i etničkih manjina“ - naziv je jednog od programa IRI u Srbiji. Drugi se zove „Održivi kapaciteti vođenja kampanje“ i ima za cilj motivisanje birača. Ali, ima ih još, toliko da bi ih bilo teško sve popisati i objasniti.

NED PLATIO I DINKIĆU
NED već niz godina finansira Fond za humanitarno pravo Nataše Kandić i uvek je brani od napada u Srbiji. Tako što piše pisma srpskim zvaničnicima u kojima se izražava zabrinutost zbog pretnji braniocima ljudskih prama.
Sam NED se primarno finansirao preko bivše Američke agencije za informisanje (USIA) koja je daleke 1996. platila funkcioneru G17 plus Mlađanu Dinkiću „studijski boravak“ u SAD. A sekundarno - preko Ju-Es-Ejda (USAID) koji je, nakon zatvaranja prve agencije, postao glavni donator.
USAID u Srbiji raspolaže sa budžetom od preko 60 miliona dolara.
 
НАСТАВАК:

IRI I NARODNA KANCELARIJA
Uz pomoć IRI, kaže veb-sajt ove organizacije, „Narodna kancelarija unutar Kabineta predsednika Srbije razvila je proaktivnu kampanju za odnose sa javnošću koja je bila smišljena da poveže Borisa Tadića sa glavnim pitanjima od značaja za srpsku javnost. Kao deo ove kampanje „dosezanja“, predsednik Tadić se angažovao u seriji visokoprofilisanih poseta zajednicama širom Srbije kako bi razgovarao o ekonomskim pitanjima i predsedavao zvaničnim otvaranjima regionalnih i lokalnih Narodnih kancelarija“.

IRI ne krije i da je „asistirao“ u lansiranju programa „Hiljadu mladih lidera Srbije“ pri Narodnoj kancelariji.
I republikanci smatraju da imaju razloga da budu zadovoljni svojim učinkom u našoj zemlji.
„IRI je u Srbiji pomogao političkim partijama da primene široku kampanju GOTV (Izađi i glasaj) nekoliko meseci pred parlamentarne izbore 2007. jer je tada izašlo preko 60 procenata birača“, hvali se Bušova „filijala“, koja trenutno finansira program koji „pomaže partijama da implementiraju, doteruju i usaglašavaju svoje napore u kreiranju politike, olakšavajući odnose sa domaćim i međunarodnim „tink tenkovima“ i partijama širom centralne i istočne Evrope“.

IRI i za Cesid
Do koje mere IRI svojata svoje „savršene studente“, može se videti i iz jednog saopštenja za javnost od 8. jula 2004. koje nosi naziv „IRI pitomac izabran za predsednika Srbije“.
„Strategija Tadićeve kampanje i njegove poruke su bile direktno na liniji preporuka IRI“ naglašava ovo saopštenje, „a planovi za kampanju koje su regionalni koordinatori DS-a formulisali na IRI seminarima za vođenje kampanje su činili osnovu regionalnih planova kampanje DS-a.
Smatralo se da rezultati izbora uglavnom zavise od izlaska birača i da manja izlaznost ide u prilog Radikalnoj stranci.

IRI je, uz NDI i Fridom haus (u vreme kada je ovom organizacijom predsedavao Džejms Vulzi, bivši šef CIA), sponzorisao Centar za slobodne izbore i demokratiju (Cesid) u njegovom izvođenju programa Izađi i glasaj, u cilju motivisanja demokratski orijentisanih birača“.
Ovoliko o „nezavisnim posmatračima“ koji ne silaze sa naših TV ekrana!

Doduše, i NDI i IRI podjednako finansiraju volontere pri Narodnoj kancelariji predsednika Srbije, što će reći da imaju udela u tome koji će mladi ljudi volontirati pri ovoj dekretski osnovanoj instituciji. Time što plaćaju njihove troškove.

Američki zadužbinari za mlade
Organizacija koja „nadgleda“ i NDI i IRI - Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED) - uopšte, zapravo, ne skriva da „puca“ na mlade. Tokom 2006. godine, za potrebe svoje Globalne mreže za omladinsku akcije (Global Youth Action Netnjork), NED je izdvojio 25.000 dolara. Ovo možda i nije neka velika svota, ali je značajna kao reper finansijerima koji redovno prate njegove „nadpartijske“ smernice, pošto NED uživa najveći ugled u „američkoj donatorskoj zajednici“. I taj novac je, prema sajtu samog NED-a, u funkciji „kapaciteta Svetskog omladinskog pokreta za demokratiju“. A zadatak Globalne mreže je da uspostavi sistem regionalne koordinacije, sastavlja uputstva za nove članice, razvija i održava veb-sajtove omladinskih pokreta, izdaje elektronske biltene i organizuje Globalnu omladinsku kampanju za demokratiju.

Globalne smernice su, dakle, date, ali da vidimo kako se to odrazilo u Srbiji.
Tokom 2004. godine, NED je finansirao osnivanje Centra za razvoj parlamentarne debate u Srbiji radi „unapređivanja dijaloga između mladih političara u Srbiji“. Dve godine kasnije, ovoj organizaciji je dodeljeno 43.530 dolara. Za trideset „najaktivnijih i najdarovitijih učesnika“ organizovan je četvorodnevni letnji kamp. NED daje novac i Fondu B92 za organizovanje festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima „Slobodna zona“, a delimično pomaže i festival Egzit koji je izvorno i zamišljen kao pokretačka mašinerija mladih glasača, pod američkom organizacijom IDEE.

NED je takođe, direktno ili preko IRI, finansirao Otpor, a trenutno finansira Inicijativu mladih za ljudska prava, koja ima svoju „regionalnu“ kancelariju u Beogradu (zato što radi i u BiH, Makedoniji i na Kosovu).

Vredi znati da NED finansira i „nezavisnu“ srpsku agenciju Betu i Sekretarijat ANEM-a, Balkansku istraživačku mrežu novinara.

Dugo godina je - preko Američkog instituta za sindikalnu solidarnost - finansirao i UGS Nezavisnost, kada su im bili potrebni birači. A poslednja aktivnost NED-a u Srbiji je otvaranje sajta „autonomija“ (njnjnj. autonomija. info) Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine.
I DSS ima svog „međunarodnog sekretara“. Pre nešto više od dve godine, zamenica međunarodnog sekretara Omladine DSS, Mia Magazin, izabrana je za potpredsednika Zajednice demokratske omladine Evrope (DEMYC), „jedne od najstarijih evropskih omladinskih organizacija koja okuplja 37 podmladaka stranaka centra i desnog centra“. Gospođica Magazin se u svojoj biografiji pohvalila da je 2005. dobila „BFPE diplomu iz međunarodnih poslova“, to jest, za neupućene - diplomu Beogradskog fonda za političku izvanrednost pod vođstvom Sonje Liht - u okviru programa „500 mladih političkih lidera Srbije“. Gospođica Magazin se, takođe, pohvalila da je pohađala i seminare o „prikupljanju novca“ i „izradi političke strategije“ Beogradske otvorene škole.
Zanimljivo je i da omladina DSS-a na svom sajtu ima još uvek ima parolu „Zrelo za Evropu - omladina DSS-a“ sa slikom dve zrele šljive na plavoj pozadini uokvirene sa dvanaest žutih zvezdica, izvornih članica Evropske ekonomske zajednice. Ovo je možda posledica puke neažurnosti unutar te stranke (sajt je u izradi), a možda i - odsustva kontrole nad svojim mlađim kadrom…
 

Back
Top