Quantcast

Sylvia Plath (1932-1963)

Xenoturbella

Primećen član
Poruka
559
Conversation Among the Ruins

"Through portico of my elegant house you stalk
With your wild furies, disturbing garlands of fruit
And the fabulous lutes and peacocks, rending the net
Of all decorum which holds the whirlwind back.
Now, rich order of walls is fallen; rooks croak
Above the appalling ruin; in bleak light
Of your stormy eye, magic takes flight
Like a daunted witch, quitting castle when real days break.

Fractured pillars frame prospects of rock;
While you stand heroic in coat and tie, I sit
Composed in Grecian tunic and psyche-knot,
Rooted to your black look, the play turned tragic:
Which such blight wrought on our bankrupt estate,
What ceremony of words can patch the havoc?"
 

Kerkyra

Buduća legenda
Poruka
36.689
Jako dobar intervju sa Silvijom Plat iz '62 god.....ko bi rekao da ce samo godinu dana posle njega da izvrsi samoubistvo, deluje sasvim trezveno i veoma odmereno i pametno. Evo jednog malog dela:

Da li to znači da smatrate da je savremena engleska poezija zaostala u odnosu na američku?

Ne, ali jeste ograničena na određen način, ako tako mogu reći. Pomenula bih jedan esej britanskog kritičara Alvareza: u tom eseju pisao je o opasnosti od visokog formalizma u engleskoj književnosti koji je veoma prisutan, veoma naglašen. Moram reći da moj pjesnički izraz nije takav i da osjećam da me formalizam u pjesničkoj formi guši: urednost, besprjekornost, koja je tako evidentna u Engleskoj i možda opasnija nego što se na površini čini.
http://hiperboreja.blogspot.com/2014/07/intervju-sa-silvijom-plat-piter-or.html

@ tema

Jos da dodam, da cenim sto se u takvoj konstelaciji "knjizevnih velicina" ali i tadasnje kritike usudila uopste da pise, to treba pozdraviti, medjutim, smatram da su je feministkinje itekako iskoristile za svoje ciljeve kasnije.
Zena je prosto volela svog muza i nije mogla da podnese nejgovo neverstvo, nema tu nikakvog "bunta" osim zelje i ambicije da bude spisatljica koja joj se nazalost nije u celosti ostvarila.

edit: Narocito u tom smislu nije lose procitati intervju sa njenom cerkom, Fridom Hjuz:

http://www.blic.rs/stara_arhiva/kultura/73995/Ponovno-umiranje-Silvije-Plat
 
Poslednja izmena:

Xenoturbella

Primećen član
Poruka
559
Admonition

"If you dissect a bird
To diagram the tongue
You'll cut the chord
Articulating song.

If you flay a beast
To marvel at the mane
You'll wreck the rest
From which the fur began.

If you pluck out the heart
To find what makes it move,
You'll halt the clock
That syncopates our love. "
 

Xenoturbella

Primećen član
Poruka
559
Aquatic Nocturne

"deep in liquid
turquoise slivers
of dilute light

quiver in thin streaks
of bright tinfoil
on mobile jet:

pale flounder
waver by
tilting silver:

in the shallows
agile minnows
flicker gilt:

grapeblue mussels
dilate lithe and
pliant valves:

dull lunar globes
of blubous jellyfish
glow milkgreen:

eels twirl
in wily spirals
on elusive tails:

adroir lobsters
amble darkly olive
on shrewd claws:

down where sound
comes blunt and wan
like the bronze tone
of a sunken gong."
 

Xenoturbella

Primećen član
Poruka
559
Mad Girl's Love Song

"I shut my eyes and all the world drops dead;
I lift my lids and all is born again.
(I think I made you up inside my head.)

The stars go waltzing out in blue and red,
And arbitrary blackness gallops in:
I shut my eyes and all the world drops dead.

I dreamed that you bewitched me into bed
And sung me moon-struck, kissed me quite insane.
(I think I made you up inside my head.)

God topples from the sky, hell's fires fade:
Exit seraphim and Satan's men:
I shut my eyes and all the world drops dead.

I fancied you'd return the way you said,
But I grow old and I forget your name.
(I think I made you up inside my head.)

I should have loved a thunderbird instead;
At least when spring comes they roar back again.
I shut my eyes and all the world drops dead.
(I think I made you up inside my head.)"
 

Xenoturbella

Primećen član
Poruka
559
Insomniac

"The night is only a sort of carbon paper,
Blueblack, with the much-poked periods of stars
Letting in the light, peephole after peephole ---
A bonewhite light, like death, behind all things.
Under the eyes of the stars and the moon's rictus
He suffers his desert pillow, sleeplessness
Stretching its fine, irritating sand in all directions.

Over and over the old, granular movie
Exposes embarrassments--the mizzling days
Of childhood and adolescence, sticky with dreams,
Parental faces on tall stalks, alternately stern and tearful,
A garden of buggy rose that made him cry.
His forehead is bumpy as a sack of rocks.
Memories jostle each other for face-room like obsolete film stars.

He is immune to pills: red, purple, blue ---
How they lit the tedium of the protracted evening!
Those sugary planets whose influence won for him
A life baptized in no-life for a while,
And the sweet, drugged waking of a forgetful baby.
Now the pills are worn-out and silly, like classical gods.
Their poppy-sleepy colors do him no good.

His head is a little interior of grey mirrors.
Each gesture flees immediately down an alley
Of diminishing perspectives, and its significance
Drains like water out the hole at the far end.
He lives without privacy in a lidless room,
The bald slots of his eyes stiffened wide-open
On the incessant heat-lightning flicker of situations.

Nightlong, in the granite yard, invisible cats
Have been howling like women, or damaged instruments.
Already he can feel daylight, his white disease,
Creeping up with her hatful of trivial repetitions.
The city is a map of cheerful twitters now,
And everywhere people, eyes mica-silver and blank,
Are riding to work in rows, as if recently brainwashed."
 

PetarSamotnjak

Zaslužan član
Poruka
129.276
KOLOS

Nikad neću uspjeti da te sastavim sasvim,
Spojen, slijepljen, i ispravno uzglobljen.
Revanje mule, roktanje svinje, bludno kokodakanje
I dalje izlaze iz tvojih velikih usta.
To je gore no seosko dvorište.
Možda sebe smatraš proročištem,
Govornikom u ime mrtvih, ili nekog od bogova.
Već trideset godina se trudim
Da ti mulj izvadim iz grla.
Ništa nisam pametnija.
Penjući se malim ljestvama s loncima ljepila
I vjedrima lizola milim kao mrav u koroti
Preko zakorovljenih jutara tvoje obrve
Da popravim goleme ploče lobanje i očistim
Ćelave, bijele humke tvojih očiju.
Plavo nebo iz Orestije
Izvija se lučno nad nama. O, oče, sav po sebi
Jedar si i povijesan kao Rimski forum.
Otvaram svoj ručak na briješku crnih čempresa.
Tvoje izbrazdane kosti i akantska1 kosa su razbacani
U svojoj staroj anarhiji sve do zrenika.
Trebalo bi nešto više od udarca munje
Da se stvori takva ruševina.
Noćima, čučim u rogu obilja
Tvog lijevog uha, izvan vjetra,
Brojeći crvene zvijezde i one boje šljive.
Sunce se diže ispod stupa tvog jezika.
Moji su sati sa sjenkom vjenčani.
Ne osluškujem više struganje kilja
Po bijelom kamenju pristaništa.

Silvija Plat
 

PetarSamotnjak

Zaslužan član
Poruka
129.276
Zenski Lazar

Opet sam to izvela.
Jednom u svakih deset leta
To mi uspeva -

Neka vrsta pokretnog cuda, moja put
Sjajna ko nacisticki abazur,
Moje desno stopalo

Pritiskac za hartiju,
Moje lice bezlicno, fino
Jevrejsko rublje.

Salvet u kut,
O, moj neprijatelju.
Jesam li uzasna?

Nos, ocne duplje, svi zubi
Neprijatni zadah
Nestace za dan.

Ubrzo, ubrzo ce meso
sto grobna ga raka pojede
Kod kuce na meni da bude

A ja nasmejana zena.
Meni je tek trideseta.
I ko macka mogu devet puta da mrem.

Ovo je Treci Put.
Koliko djubreta
Za unistenje svake decenije.

Koliki milion niti.
Gomila sto krcka kikiriki
Gura se da vidi

Kako mi odvijaju ruku, nogu -
Veliko svlacenje.
Gospodo, dame,

Ovo su moje ruke,
moja kolena.
Moguce da sam kost i koza,

Pa ipak, ista sam, identicna zena.
Prvi put se desilo kad mi je bilo deset godina.
Nesrecan slucaj.

Drugi put sam mislila
Da istrajem i da se vise ne vracam tu.
Njihala sam se sklopljena

Ko morska skoljka.
Morali su da me zovu i zovu
I crve s mene da skidaju ko biserje lepljivo.

Umiranje je
Vestina, ko i sve ostalo,
Ja to izvodim maestralno.

Izvodim tako da izgleda pakleno.
Izvodim tako da izgleda stvarno.
Moglo bi se reci rodjena sam za to.

Lako je to izvesti u grobnici.
Lako je to izvesti i ostati gde si.
Ovo je teatralni

Povratak usred bela dana
Istom mestu, istom liku, istom zverskom
Poviku iznenadjenja:

"Cudo!"
Koji me obara.
Placa se

Razgledanje mojih oziljaka, placa se
Slusanje mog srca -
Stvarno kuca.

I placa se, mnogo se placa,
Za rec il dodir
Il kaplju krvi

Pramen mje kose il mog odela.
Zato, zato Herr Doktor
Zato Herr Neprijatelj -

Ja sam vase delo,
Ja sam vase blago,
Cedo od suva zlata

Sto se u vrisak istapa.
Vrtim se i gorim.
Ne mislite da vasu veliku brigu sporim.

Pepeo, pepeo -
Dzarate i mesate.
Meso, kost, niceg tu nema -

Parce sapuna,
Burma sa vencanja,
Plomba zlatna.

Herr Bog, Herr Lucifer,
Oprez
Oprez.

Iz pepela
Ustajem s kosama crvenim
I muskarce ko zrak tamanim.
 

PetarSamotnjak

Zaslužan član
Poruka
129.276
BRANJE KUPINA

Nikog na stazi, i ničeg, ničeg osim kupina,
Kupine s obje strane, mada uglavnom na desnoj,
Aleja kupina, što slazi u zavijucima, i more
Što se, negdje na njenom kraju, talasa. Kupine
Velike kao jagodica mog palca, i nijeme kao oči
Crne u živici, tuste od
Plavocrvenih sokova. Rasipaju ih po mojim prstima.
Nisam tražila to krvno posestrimstvo; one mora
da me vole.
Da se prilagode mojoj boci za mlijeko, spljosnule se.
Iznad nas idu čavke u crnim, kakofoničnim jatima –
Parčići izgorjele hartije koji se vrte u vjetrovitu nebu.
Samo njihov glas protestuje, protestuje.
Ne vjerujem da će se more ikako pojaviti.
U visini, zelene livade sjaje kao da su iznutra obasjane.
Prilazim žbunu kupina tako zrelih da je to žbun muva,
Što s plavozelenim trbusima i staklastim
krilima vise kao kineski paravan,
Medena svetkovina kupina ih je
ošamutila; one vjeruju u raj.
Još jedan zvijutak, i kupinama i žbunju je kraj.

Jedino što sada dolazi to je more.
Između dva brda vjetar se ulijevči put mene
Bacajući mi utvarno rublje u lice.
Ovi su brežuljci odveć zeleni i blagi a da bi okusili so.
Slijedim ovčiju stazu među njima. Posljednji
zavijutak me dovodi
Do sjeverne strane brežuljka, a to je narandžasta stijena
Što gleda u ništa, ništa do velikog prostora
Bijele kalajne svjetlosti i buke kao da kovači srebra
Biju i biju u nepopustljiv metal.

Silvija Plat
 
Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.