Svetionik

Hladan vetar duva,po licu mi baca sitan pesak,more ne mirise kao nase,hladno je,Severno.Tu sam,sam,gledam ka pucini,gledam u beskraj,cutim.Samoca pritisla,tuga se uvukla u srce,tu sam gde sam,birao sam,ne zalim ali samoca,nju nisam predvideo.Ispunila me,uselila se u mene,odomacila se.plasim se vec sam na nju navikao.uselila se i raste.Hrani se lepo,hrani mojom tugom,hrani se ceznjom za njom,zenom koju volim,za ljubavlju,za dodirom njenim.

Pescana plaza puna,setaju se mladi,stari po vetrovitom hladnom a suncem osuncanom danu,u paru,smeju se,galebovi u jatu,nestasni,lete i dele prostor,dele hranu,svako ima nekoga pored sebe,skoro svako.Eto mene na klupi,sam,u stvari nisam sam,drustvo mi prave tuga i samoca moji verni saputnici.Tu je i telefon,on mi je umesto njene rukice u mojoj ruci,pogled cesto uprt u njega,poruci se nadam,vetar sve jaci,poruke nema,samoca se hrani tugom i raste.



Tako sve do sutona,setaci se razidju,galebovi odu u svoja gnezda,skrovista a ja,sam,krenem po plazi da pesacim bez cilja,vetar sve jace duva ali prija mi,nada je tu,odagnacu samocu bar na kratko,mozda ce stici poruka.

LZ
Обои природа, стихия, волны, маяк картинки на рабочий стол, скачать  бесплатно.
 
Budi mi svetionik osvetli mi
more beznadja,
budi mi kompas i vodi me sebi.
Budi zivi pesak,da potonem
u tvoju dusu kada te pronadjem,
A ja bit cu tvoja meka postelja.

Meli


Mnogi su pisali na temu Svetionik
 

Svetionik

Ploveći preko mora dišem plavetnilo neba nedostaje samo jedan korak da sjednem na krila galeba.
Ponese me put neba dotaknuh prstom zvijezde meka krila galeba kroz divno plavo nebo jezde.
Tad shvatih da na snovima letim do filozofa drevnih malo da svratim besjede, milujući prstima bradu slušam željno, šta oni znadu.
Pogled spuštam svako malo gledam, da ne izgubim svjetlo svetionika drevno znanje filozofa u razmišljanje me dalo da se vratim i donesem dio zakonika. Tražim odgovore, vječne dileme zašto čovjek, često sa dobrog puta skrene. zašto dobrota svetionik na životnom putu nije da ih cvrkut ptice ostavi zanesene, zadivljene.
Zato letim sa galebom bijelim u plavetnilo neba sa filozofima drevnim, dileme da podjelim.
Ljubav i dobrota da bude svetionik beskrajno nebo zagrljajima da se natopi da čovjek uspravno stoji kao zvonik da se sruše čelični oklopi.
Voda sve ružno da potopi nečistoću sa haljine da spere osmjeh djeteta ništa da ne rastopi da nestanu barijere.

suzana ljepava
 
Ko uopšte razmišlja o svetioniku sem kapetana broda u nekoj teškoj noći. A svetionik svud’, po celom svetu stoji visok, uspravan, pouzdan. Kada je najtamnije i kada je najcrnje on je tamo gde je najpotrebniji. Potpuno neočekivano izroni iz tame. U prvi mah tek nejasno treperavo svetlo, postepeno postaje sve jače i kao da govori, poručuje: ”Da, tu sam, u tom pravcu slobodno kreni, bezbedno je”.

Mnogo puta u životu nam je bila potrebna ta mala svetlost. Ne da bi nam rešila nagomilane probleme, nego da nam otvori novi ili samo malo osvetli već prisutan put. Da nam pokaže da svetlosti uvek ima, čak i kad je najtamnija noć i kad ne znamo u kom pravcu da krenemo. Kada smo ranjivi, nesigurni i kada imamo osećaj da nas život baca tamo-vamo, bez ikakvog reda, taj daleki maleni treptaj, uvek nagoveštava nešto dobro.

Jasna Zečar
 

Back
Top