- Poruka
- 368.437
Tomindan je hrišćanski praznik koji se slavi 6. oktobra po julijanskom kalendaru, odnosno 19. oktobra po gregorijanskom kalendaru.Posvećen je Svetom apostolu Tomi.
Sveti Toma je bio jedan od dvanaestorice Hristovih apostola. Širio je hrišćanstvo najpre u Palestini, potom u Persiji i Indiji, gde je i usmrćen kopljima. Mošti su mu u IV veku prenete u grad Edesu, a potom u Carigrad.
Tomindan mnoge porodice u Srbiji obeležavaju kao krsnu slavu.
Kao esnafsku slavu, Svetog Tomu obeležavaju drvodelje, bačvari, kolari, stolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.
On je zaštitnik stolara jer je i sam bio drvodelja, a predanje kaže da je jednom pred njega izašao đavo u obliku lepe devojke, koja ga je iskušavala. Sveti Toma se zagledao u nju, udario sečivom u kamen i otupio svoju sekiru.Zbog toga se toliko naljutio da je iz oblaka izazvao nezapamćenu kišu i njome utopio đavola. Stolari, drvodelje i zidari na današnji dan ne rade ništa jer je za njih danas veliki praznik.
Rodom beše iz galilejskog grada Paneade. Jedan je od dvanaestorice velikih apostola i jedini među njima koji nije krio svoju sumnju u Vaskrsenje Hristovo. Kroz tu njegovu nevericu, dobili smo novu potvrdu tog čudesnog događaja, jer se vaskrsli Gospod javio učenicima da bi uverio Tomu, sa rečima: „Pruži ruku svoju i metni u rebra moja i ne budi neveran nego veran„. Na te reči Toma uzviknu: „Gospod moj, Bog moj“ (Jov. 20)! Ovaj događaj koji se zbio, potvrđuje istinitost vaskrsenja Gospodnjeg, jer je On zaista vaskrsao i javio se učenicima svojim, ali ne kao priviđenje, već u istom telu u kom postrada radi našeg spasenja.
Nakon vaznesenja Gospoda Hrista na nebo, i silaska Svetog Duha na apostole, oni baciše kocke da odluče kuda će koji da ide i da propoveda. Svetome Tomi pade kocka da ide u Indiju i da tamo, neznaboštvom pomračene krajeve prosveti i nauči narod istinitoj veri. Bio je tužan što odlazi tako daleko, ali ohrabren Gospodom, uspeo je da obrati mnogo naroda u hrišćansku veru, ustanovi Crkvu i postavi sveštenike i episkope. Između ostalih obrati Toma i dve sestre, žene dvojice kneževa indijskih, Tetrijanu i Migdoniju. Zbog vere su obe ove sestre bile namučene od svojih muževa, ali oslobodiše se braka i poživeše bogougodno do kraja života. Tu je i primer Dionisija i Pelagije, koji su bili vereni međusobno, ali kada čuše apostolsku propoved ne saživeše se, no se posvetiše podvigu. Pelagija postrada kao mučenica za veru, a Dionisije beše postavljen za episkopa.
Knez Muzdije, kome je apostol Toma krstio ženu i sina Azana, naredio je svojim vojnicima da ubiju ovog Svetog Apostola, te ga oni izbodoše kopljima. Tako skonča svoj zemni život, sveti apostol Toma, postradavši za veru, mučeničkom smrću.
Ali pre smrti, dogodi se i sa njim kao i sa ostalim apostolima, koji su nekom čudesnom silom bili preneti u Jerusalim da bi prisustvovali pogrebu Presvete Bogorodice, Deve Marije. Zakasnivši na pogreb, apostol Toma gorko zaplaka, te na njegovu molbu otvoriše grob Svete Prečiste Deve Marije, ali njenog tela ne beše u njemu, jer Gospod uze telo Majke Svoje i preseli ga u Carstvo nebesko.Da li slučajno ili sa namerom, apostol Toma bi izabran da nam prvo svojim neverovanjem potvrdi i utvrdi veru u vaskrsenje Hristovo, a potom i da nam otkrije čudesno proslavljanje Majke Božije.
Tropar (glas 2):
Učenik Hristov biv, božestvenago sobora apostolskago sopričastnik, nevjerstvijem bo Hristovo voskresenije izvjestiv, i togo prečistuju strast osjazanijem uveriv, Tomo vsehvalne, i ninje nam prosi mira i velija milosti.
Sveti Toma je bio jedan od dvanaestorice Hristovih apostola. Širio je hrišćanstvo najpre u Palestini, potom u Persiji i Indiji, gde je i usmrćen kopljima. Mošti su mu u IV veku prenete u grad Edesu, a potom u Carigrad.
Tomindan mnoge porodice u Srbiji obeležavaju kao krsnu slavu.
Kao esnafsku slavu, Svetog Tomu obeležavaju drvodelje, bačvari, kolari, stolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.
On je zaštitnik stolara jer je i sam bio drvodelja, a predanje kaže da je jednom pred njega izašao đavo u obliku lepe devojke, koja ga je iskušavala. Sveti Toma se zagledao u nju, udario sečivom u kamen i otupio svoju sekiru.Zbog toga se toliko naljutio da je iz oblaka izazvao nezapamćenu kišu i njome utopio đavola. Stolari, drvodelje i zidari na današnji dan ne rade ništa jer je za njih danas veliki praznik.
Rodom beše iz galilejskog grada Paneade. Jedan je od dvanaestorice velikih apostola i jedini među njima koji nije krio svoju sumnju u Vaskrsenje Hristovo. Kroz tu njegovu nevericu, dobili smo novu potvrdu tog čudesnog događaja, jer se vaskrsli Gospod javio učenicima da bi uverio Tomu, sa rečima: „Pruži ruku svoju i metni u rebra moja i ne budi neveran nego veran„. Na te reči Toma uzviknu: „Gospod moj, Bog moj“ (Jov. 20)! Ovaj događaj koji se zbio, potvrđuje istinitost vaskrsenja Gospodnjeg, jer je On zaista vaskrsao i javio se učenicima svojim, ali ne kao priviđenje, već u istom telu u kom postrada radi našeg spasenja.
Nakon vaznesenja Gospoda Hrista na nebo, i silaska Svetog Duha na apostole, oni baciše kocke da odluče kuda će koji da ide i da propoveda. Svetome Tomi pade kocka da ide u Indiju i da tamo, neznaboštvom pomračene krajeve prosveti i nauči narod istinitoj veri. Bio je tužan što odlazi tako daleko, ali ohrabren Gospodom, uspeo je da obrati mnogo naroda u hrišćansku veru, ustanovi Crkvu i postavi sveštenike i episkope. Između ostalih obrati Toma i dve sestre, žene dvojice kneževa indijskih, Tetrijanu i Migdoniju. Zbog vere su obe ove sestre bile namučene od svojih muževa, ali oslobodiše se braka i poživeše bogougodno do kraja života. Tu je i primer Dionisija i Pelagije, koji su bili vereni međusobno, ali kada čuše apostolsku propoved ne saživeše se, no se posvetiše podvigu. Pelagija postrada kao mučenica za veru, a Dionisije beše postavljen za episkopa.
Knez Muzdije, kome je apostol Toma krstio ženu i sina Azana, naredio je svojim vojnicima da ubiju ovog Svetog Apostola, te ga oni izbodoše kopljima. Tako skonča svoj zemni život, sveti apostol Toma, postradavši za veru, mučeničkom smrću.
Ali pre smrti, dogodi se i sa njim kao i sa ostalim apostolima, koji su nekom čudesnom silom bili preneti u Jerusalim da bi prisustvovali pogrebu Presvete Bogorodice, Deve Marije. Zakasnivši na pogreb, apostol Toma gorko zaplaka, te na njegovu molbu otvoriše grob Svete Prečiste Deve Marije, ali njenog tela ne beše u njemu, jer Gospod uze telo Majke Svoje i preseli ga u Carstvo nebesko.Da li slučajno ili sa namerom, apostol Toma bi izabran da nam prvo svojim neverovanjem potvrdi i utvrdi veru u vaskrsenje Hristovo, a potom i da nam otkrije čudesno proslavljanje Majke Božije.
Tropar (glas 2):
Učenik Hristov biv, božestvenago sobora apostolskago sopričastnik, nevjerstvijem bo Hristovo voskresenije izvjestiv, i togo prečistuju strast osjazanijem uveriv, Tomo vsehvalne, i ninje nam prosi mira i velija milosti.