wihor
Ističe se
- Poruka
- 2.029
naisao sam na jedan zanimljiv tekst,doduse na HR jeziku,pa ako neko hoce moze da procita,ispravi ili doda jos nesto ili ne mora,uglavnom dobro.
Iza svega stoji, prema novim teorijama fizike, more energije koje prožima prostorno vremenski kontinuum, tzv. kvantni vakuum. Time se gubi sigurnost tvrdnje gdje je materija primarna a prostor sekundarni faktor u koncepciji stvarnosti. Sva dosadašnja fundamentalna svojstva koja se povezuju s materijom(inercija, masa i gravitacija) mogu se prikazati određenim vakuumskim interakcijama, odnosno interakcijama polja nulte točke vakuuma-ZPF(eng. Zero Point Field). Iz rezultata pokusa vidljivo je da je vakuum fizikalni medij koji može poprimiti razna polarizirajuća stanja. Prema svim tim novim spoznajama postoji sredstvo, medij, koji se može uzburkati i na taj način stvarati valove. Svjetlo i zvuk su putujući valovi u takvom kontinuiranom energetskom polju, a stijene, zgrade i sve nepomično sto vidimo oko sebe, su samo stojni valovi u njemu. Kvantni vakuum sačinjavaju tijekovi njegovih virtualnih dijelova: virtualnih fotona. Energija je dakle, prema tome, bilo dinamički tijek, bilo statički odnos virtualnih fotona. Potencijal je također isto. Energija i potencijal su u biti jedno te isto. Cjelokupni kvantni vakuum je predstavljen tijekom virtualnih fotona na različitim potencijalnim stanjima mjerenim od polja nulte točke vakuuma. Gibanje virtualnih
fotona unutar kvantnog vakuuma čini tzv. virtualni kaos. Unutar virtualnog kaosa formiraju se
područja nižeg i višeg pritiska, tj. nižeg i višeg potencijala. Ovi različiti energetski potencijali će uzrokovati i različite valne frekvencija virtualnih fotona gdje će svaki virtualni foton, u tom
kaotičnom gibanju, težiti rezonirati s područjem frekvencija koje titraju u njegovom valnom
opsegu. Slojevi valnih paketa virtualnih fotona pružaju mogućnost relativnog pogleda na masu i energiju. Zone pritiska ispod gustoće pozadine se vide kao energija(masa), dok se pritisak iznad gustoće pozadine vidi kao gravitacija. Virtualni fotoni se gibaju s područja višeg u područja nižeg pritiska. Tako gravitacija u biti gura sustave u područja nižeg pritiska, dok ih energija podiže. Slojevi potencijala mogu postojati u statičkoj i dinamičkoj formi. Skalarni potencijal je statičko uređenje tijeka virtualnih fotona, a vektorski potencijal je dinamičko uređenje tog tijeka. U stvari, to je pogled izvana, jer je gibanje virtualnih fotona stalno dinamičko koje se odvija u različitim potencijalima pa se vidi kao skalarno uređenje. Naravno da uvijek postoje polja različitih potencijala, i kad određeni foton napusti područje, na njegovo mjesto dolazi već drugi. Tako se izvana gledajući odvija dinamika kvantnog vakuuma, no s položaja određenog fotona, njegov tijek je stalno dinamičan. Ovdje se radi o relacijskom odnosu subjekta i objekta. Da bi se moglo objektivno suditi trebalo bi se staviti u tijek, biti dio njega. Skalarni potencijali se javljaju u uvijek jednim te istim uzorcima stvarajući hologramsku matricu prostora i vremena s relativnog gledišta. Oni su izotropni na izbor koordinatnog sustava prostora i vremena i univerzalni su zakon po kojem se priroda očituje u svim svojim oblicima. Zakoni pojavljivanja ovih oblika, uzoraka predstavljeni su u sinergetici, nauci koja izučava uzorke po kojima se priroda očituje. Osnovna jedinica volumena je tetraedar. Sinergetički oblici su matrica po kojoj se odvijaju dinamički procesi. Sinergetiku je ustanovio Buckminster Fuller promatrajući uzorke po kojima se energija javlja u prirodi. Dinamički procesi, odnosno vektorski potencijali, se odvijaju u stupnjevima preko četiri stupnja i sedam slojeva, nivoa događanja koja je formulirao Arthur Young u svojoj teoriji procesa. Uočio je da se procesi odvijaju tako da formiraju torusni oblik, kao trodimenzionalni prikaz odnosa u dinamici procesa. Ovaj se oblik javlja posvuda u prirodi, od atoma do galaksija, od magneta do drveća. Torusni oblici, sloj po sloj, međusobno povezani u četvrtoj dimenziji, tvore hipersferu koja pokazuje kako su procesi u svemiru međusobno povezani ali i odvojeni. No ova dva pristupa nude dva različita, odnosna pogleda. Oni ne pružaju kompletnu sliku događanja evolucije u svemiru, već se i dalje zapliću u
relacijski odnos subjekt-objekt i svu relativnost gledišta koja proizlazi iz njega. Teorija procesa opisuje i predočuje načine na koje su povezani ali i međusobno rastavljeni događaji u svemiru. Odvijanje događaja prema teoriji procesa se događa u četiri faze kroz sedam
nivoa. Geometrijski prikaz tog zbivanja je hipersfera, gdje su nivoi procesa međusobno povezani kroz oblik torusa. Dinamika prirode predstavlja samu sebe i otkriva nam svoje uzorke, dizajne i modele koje otkrivamo posvuda, od razine atoma i subatomskih cestica pa sve do reda veličine galaksije i zakona koji vladaju na tom nivou kreacije. Međusobno povezani u cjelinu, ovi uzorci daju nam mogućnost kombinacije njihovih odnosa prema cjelini koji se dadu prikazati geometrijskim oblicima. Tako se na svakom tijelu može prikazati u obliku mreže točaka ili simbola odnosno bilo kojeg drugog načina markacije, odnos dvaju tijela, međusobni odnos dvaju stojnih valova u polju kvantnog vakuuma. Tehnika koja izučava kako napraviti prikaz međusobnih odnosa valova u kvantnom vakuumu je Sveta geometrija koju su poznavali stari narodi, a Buckminster Fuller ju ponovo otkrio i nanovo formulirao u obliku Ujedinjene vektorske geometrije(kako ju je nazvao). Budući da su valovi poremećaja polja nulte točke vakuuma dinamičke naravi, ovaj način prikazivanja njihovih odnosa daje samo privremeni rezultat, ograničen na vrijeme promatranja. Prepoznati oblici stalno postoje kao arhetipovi, hologram po kojem se odvija dinamika teorije procesa u okviru polja kvantnog vakuuma i daju privremeni, relativan odnos događanja. Oblik koji rezonira s određenim valom poremećaja polja nulte točke vakuuma(u daljnjem tekstu poremećajni val) će u nekom drugom trenutku rezonirati s drugim valom poremećaja odnosno promijeniti će frekvenciju rezonancije. Svaki element polja kvantnog vakuuma ujedno je i točka holograma ili bolje rečeno matrice odvijanja procesa, kao sto je i sam dio procesa, promijene, fluktuacije kvantnog vakuuma. Time se svaka točka matrice procesa neprekidno mijenja i teško je odrediti zavisnost po kojoj će rezonirati s određenim poremećajnim valom. Ako se
u datom trenutku utvrdi shema frekvencija koje rezoniraju određene virtualne fotone na jednom od tijela Ujedinjene vektorske geometrije u obliku mreže točaka, taj odnos zasigurno neće vise vrijediti u bilo kojem drugom trenutku. U svakom elementu polja kvantnog vakuuma odvija se stalna dinamika zakona cijelog polja pa se matrica procesa prepoznaje i na djeliću kao i na cjelini. Tako niti jedan vanjski element ne može u potpunosti rezonirati s poremećajnom frekvencijom virtualnog fotona doli samog tog fotona. Vanjski promatrač može rezonirati samo vlastite valove poremećaja polja nulte točke vakuuma. Ovo se ogleda u Heisenbergovom principu neodređenosti prema kojem ne možemo u istom trenutku utvrditi točan položaj i brzinu elektrona ako pri tome ne uzmemo u obzir zakone vjerojatnosti. Eksperiment se pretvara u nagađanje temeljeno na koeficijentima vjerojatnosti nalaženja. Drugim riječima mora se shvatiti da je i istraživać dio pokusa te u njemu aktivno sudjeluje. Ovaj zakon nam može reci kako su sve stvari u svemiru na suptilan način povezane. Svaka točka polja kvantnog vakuuma djeluje na drugu i tako u njoj izaziva poremećaj poremećajne frekvencije, dodatno uzburkavajući valove poremećaja. Element kvantnog polja će rezonirati sam sa sobom kada uskladi ova dva poremećajna vala. Tako postaje usklađen i s poljem nulte točke vakuuma. Ovisno na kojem je stupnju usklađenosti, rezonirati će i određene valove poremećaja drugih elemenata iz svoje okoline te se time njegova disharmonija s poljem nulte točke vakuuma još vise povećava. Stoga se stanje usklađenosti nekog procesa ne može saznati izvana, bez sudjelovanja
Iza svega stoji, prema novim teorijama fizike, more energije koje prožima prostorno vremenski kontinuum, tzv. kvantni vakuum. Time se gubi sigurnost tvrdnje gdje je materija primarna a prostor sekundarni faktor u koncepciji stvarnosti. Sva dosadašnja fundamentalna svojstva koja se povezuju s materijom(inercija, masa i gravitacija) mogu se prikazati određenim vakuumskim interakcijama, odnosno interakcijama polja nulte točke vakuuma-ZPF(eng. Zero Point Field). Iz rezultata pokusa vidljivo je da je vakuum fizikalni medij koji može poprimiti razna polarizirajuća stanja. Prema svim tim novim spoznajama postoji sredstvo, medij, koji se može uzburkati i na taj način stvarati valove. Svjetlo i zvuk su putujući valovi u takvom kontinuiranom energetskom polju, a stijene, zgrade i sve nepomično sto vidimo oko sebe, su samo stojni valovi u njemu. Kvantni vakuum sačinjavaju tijekovi njegovih virtualnih dijelova: virtualnih fotona. Energija je dakle, prema tome, bilo dinamički tijek, bilo statički odnos virtualnih fotona. Potencijal je također isto. Energija i potencijal su u biti jedno te isto. Cjelokupni kvantni vakuum je predstavljen tijekom virtualnih fotona na različitim potencijalnim stanjima mjerenim od polja nulte točke vakuuma. Gibanje virtualnih
fotona unutar kvantnog vakuuma čini tzv. virtualni kaos. Unutar virtualnog kaosa formiraju se
područja nižeg i višeg pritiska, tj. nižeg i višeg potencijala. Ovi različiti energetski potencijali će uzrokovati i različite valne frekvencija virtualnih fotona gdje će svaki virtualni foton, u tom
kaotičnom gibanju, težiti rezonirati s područjem frekvencija koje titraju u njegovom valnom
opsegu. Slojevi valnih paketa virtualnih fotona pružaju mogućnost relativnog pogleda na masu i energiju. Zone pritiska ispod gustoće pozadine se vide kao energija(masa), dok se pritisak iznad gustoće pozadine vidi kao gravitacija. Virtualni fotoni se gibaju s područja višeg u područja nižeg pritiska. Tako gravitacija u biti gura sustave u područja nižeg pritiska, dok ih energija podiže. Slojevi potencijala mogu postojati u statičkoj i dinamičkoj formi. Skalarni potencijal je statičko uređenje tijeka virtualnih fotona, a vektorski potencijal je dinamičko uređenje tog tijeka. U stvari, to je pogled izvana, jer je gibanje virtualnih fotona stalno dinamičko koje se odvija u različitim potencijalima pa se vidi kao skalarno uređenje. Naravno da uvijek postoje polja različitih potencijala, i kad određeni foton napusti područje, na njegovo mjesto dolazi već drugi. Tako se izvana gledajući odvija dinamika kvantnog vakuuma, no s položaja određenog fotona, njegov tijek je stalno dinamičan. Ovdje se radi o relacijskom odnosu subjekta i objekta. Da bi se moglo objektivno suditi trebalo bi se staviti u tijek, biti dio njega. Skalarni potencijali se javljaju u uvijek jednim te istim uzorcima stvarajući hologramsku matricu prostora i vremena s relativnog gledišta. Oni su izotropni na izbor koordinatnog sustava prostora i vremena i univerzalni su zakon po kojem se priroda očituje u svim svojim oblicima. Zakoni pojavljivanja ovih oblika, uzoraka predstavljeni su u sinergetici, nauci koja izučava uzorke po kojima se priroda očituje. Osnovna jedinica volumena je tetraedar. Sinergetički oblici su matrica po kojoj se odvijaju dinamički procesi. Sinergetiku je ustanovio Buckminster Fuller promatrajući uzorke po kojima se energija javlja u prirodi. Dinamički procesi, odnosno vektorski potencijali, se odvijaju u stupnjevima preko četiri stupnja i sedam slojeva, nivoa događanja koja je formulirao Arthur Young u svojoj teoriji procesa. Uočio je da se procesi odvijaju tako da formiraju torusni oblik, kao trodimenzionalni prikaz odnosa u dinamici procesa. Ovaj se oblik javlja posvuda u prirodi, od atoma do galaksija, od magneta do drveća. Torusni oblici, sloj po sloj, međusobno povezani u četvrtoj dimenziji, tvore hipersferu koja pokazuje kako su procesi u svemiru međusobno povezani ali i odvojeni. No ova dva pristupa nude dva različita, odnosna pogleda. Oni ne pružaju kompletnu sliku događanja evolucije u svemiru, već se i dalje zapliću u
relacijski odnos subjekt-objekt i svu relativnost gledišta koja proizlazi iz njega. Teorija procesa opisuje i predočuje načine na koje su povezani ali i međusobno rastavljeni događaji u svemiru. Odvijanje događaja prema teoriji procesa se događa u četiri faze kroz sedam
nivoa. Geometrijski prikaz tog zbivanja je hipersfera, gdje su nivoi procesa međusobno povezani kroz oblik torusa. Dinamika prirode predstavlja samu sebe i otkriva nam svoje uzorke, dizajne i modele koje otkrivamo posvuda, od razine atoma i subatomskih cestica pa sve do reda veličine galaksije i zakona koji vladaju na tom nivou kreacije. Međusobno povezani u cjelinu, ovi uzorci daju nam mogućnost kombinacije njihovih odnosa prema cjelini koji se dadu prikazati geometrijskim oblicima. Tako se na svakom tijelu može prikazati u obliku mreže točaka ili simbola odnosno bilo kojeg drugog načina markacije, odnos dvaju tijela, međusobni odnos dvaju stojnih valova u polju kvantnog vakuuma. Tehnika koja izučava kako napraviti prikaz međusobnih odnosa valova u kvantnom vakuumu je Sveta geometrija koju su poznavali stari narodi, a Buckminster Fuller ju ponovo otkrio i nanovo formulirao u obliku Ujedinjene vektorske geometrije(kako ju je nazvao). Budući da su valovi poremećaja polja nulte točke vakuuma dinamičke naravi, ovaj način prikazivanja njihovih odnosa daje samo privremeni rezultat, ograničen na vrijeme promatranja. Prepoznati oblici stalno postoje kao arhetipovi, hologram po kojem se odvija dinamika teorije procesa u okviru polja kvantnog vakuuma i daju privremeni, relativan odnos događanja. Oblik koji rezonira s određenim valom poremećaja polja nulte točke vakuuma(u daljnjem tekstu poremećajni val) će u nekom drugom trenutku rezonirati s drugim valom poremećaja odnosno promijeniti će frekvenciju rezonancije. Svaki element polja kvantnog vakuuma ujedno je i točka holograma ili bolje rečeno matrice odvijanja procesa, kao sto je i sam dio procesa, promijene, fluktuacije kvantnog vakuuma. Time se svaka točka matrice procesa neprekidno mijenja i teško je odrediti zavisnost po kojoj će rezonirati s određenim poremećajnim valom. Ako se
u datom trenutku utvrdi shema frekvencija koje rezoniraju određene virtualne fotone na jednom od tijela Ujedinjene vektorske geometrije u obliku mreže točaka, taj odnos zasigurno neće vise vrijediti u bilo kojem drugom trenutku. U svakom elementu polja kvantnog vakuuma odvija se stalna dinamika zakona cijelog polja pa se matrica procesa prepoznaje i na djeliću kao i na cjelini. Tako niti jedan vanjski element ne može u potpunosti rezonirati s poremećajnom frekvencijom virtualnog fotona doli samog tog fotona. Vanjski promatrač može rezonirati samo vlastite valove poremećaja polja nulte točke vakuuma. Ovo se ogleda u Heisenbergovom principu neodređenosti prema kojem ne možemo u istom trenutku utvrditi točan položaj i brzinu elektrona ako pri tome ne uzmemo u obzir zakone vjerojatnosti. Eksperiment se pretvara u nagađanje temeljeno na koeficijentima vjerojatnosti nalaženja. Drugim riječima mora se shvatiti da je i istraživać dio pokusa te u njemu aktivno sudjeluje. Ovaj zakon nam može reci kako su sve stvari u svemiru na suptilan način povezane. Svaka točka polja kvantnog vakuuma djeluje na drugu i tako u njoj izaziva poremećaj poremećajne frekvencije, dodatno uzburkavajući valove poremećaja. Element kvantnog polja će rezonirati sam sa sobom kada uskladi ova dva poremećajna vala. Tako postaje usklađen i s poljem nulte točke vakuuma. Ovisno na kojem je stupnju usklađenosti, rezonirati će i određene valove poremećaja drugih elemenata iz svoje okoline te se time njegova disharmonija s poljem nulte točke vakuuma još vise povećava. Stoga se stanje usklađenosti nekog procesa ne može saznati izvana, bez sudjelovanja
