2045.
mirno nedeljno predvečerje u prepodnevnim časovima...
Šjor Brnaba promenio pol i postao žensko, tačnije, baba.
Usputno iznajmio ne jednog, ne dva, nego cela tri robot-unuka.
Pa ih onda uhvati za ruku, ne sva tri od jednom,
neće tolko nauka uznapredovati do tada,
nego ih na'vata na smenu za ruke
i odu do najbolje semenkare u gradu
"Kod Bizona".
A tamo im dobri deda-Đuka priiča pričice
kako je deda-Darka 19 puta spasao od šloga,
spremajući mu čajeve od ricinusa i bunike -
specijalna mešavina po receptu
najbolje srpske vračare & trovačice Jovane Jeremić,
koja je prve ozbiljne pare od trbušnog plesa zaradila
već sa 50 godina, posle nastupa u emisiji
"Nikad nije kasno (al za tebe jeste)", a pošto para vrti
gde burgija neće, tako i Turšija u kacu dugo ne sedi,
pa je posle uspešnog boravka u zatvoru, najzad rešio da završij
fakultet medecine i ode u rodni Doboj da okuša sreću
ko marveni doktor, no pošto su sva goveda još poodavno iz Bosne u Srbiju izvežena,
on diže ruke od svega i postade predsednik mesne zajednice
"Vojvoda od Laktaša" pa tom prilikom okupljenom srpstvu & jedinstvu obnarodova
obznanu kojom skinu dugogodišnju zabranu nastupa bivšeg srbijanskog a i srpskog
ministra hemije, sporta i razonode, Aleksandru Vuksanoviću u njihovom ataru,
a što njemu dobro dođe posle slabe prodaje albuma unisonih dueta
sa, takođe bivšim ministrom, g.Ivicom pod nazivom
"Idem putem, oči mi krvave, Miljacka se umirit ne može".
I sve bi to tako lepo & idilično teklo za junake našeg nemog filama,
kad ti, u sred ponoći, kad mu vreme nije, puče dovodni vod
gasovoda na relaciji Kanjiža - Ogulin - Virovitica i poplavi
prostorije detektivske agencije u komšiluku, "Cvjetnjaji Vatikan",
valsnika g. Perića a koji ih blagosilja i s pogledom punim razumevanja reče:
"Sedeo sam ja i sa opasnijim njuškama od vas za okruglim stolom" i ode
u istoriju a njima u pravi čas dođe najbolji beogradski vodoinstalater
i monter za saobraćajne vrteške i satove u istim, g.Šapić,
"U pravi čas", uskliknuše s ljubavlju svi okupljeni,
"U pravi čas dođoste, dobri gospodine, da nas bede ove ratosiljate,
jer gacati više ne možemo po močvari ovoj, već je nama dojadilo jako."
Čudom nam se čudnim čudi, bežanijski kapetane,
čudom čudi, šjetnim glasom progovara;
"Ja za ovo nijesam školuvala,
školuvala nijesam, ni diplome nemam,
diploma je moja zakopana,
u grob mračni podno Ušća ravna,
gde ribama kuću napraviti hte'smo,
Ako li bi dobri gospodine, od kazana pašo,
da ašovom ti zamahneš jako, čast i sebi,
a i meni hteo napraviti, da diplome naše
na sunce izneseš, belom svetu da pokažeš?"
Progovara Toma vojevoda, brke suče, a brkove nema:
"Ja ti nijesam vazda četovao s doktor-Vojčom,
vojvodom lažnijem, da ti nijesam u šta ugazio,
ugazio, a oprao brzo, al se nijesam nikad uplašio,
ni kašike zdravo zarđale, ni amrele zdravo zatvorene,
no je mane prepa'nulo jako, kad Jevropa,
ostala im pusta, kad Jevropa ugrabi nam dijete,
dijete naše što ga othranismo,
da kralj bude nad Srbljima dobri.
Dijete nam se drago otprhnulo,
otprhnulo pa nam kući neće, misli lako
seljacima pričat, lako ko vodu proljevat.
No se dijete malo zehebnulo, pa je njemu kuka kriva
i motika prava, a i škola visočija,
na drum stala.
Na drum stala, drumove mu blokirala."
Suze roni dijete otprhnuto, suze roni,
a vijenac zalijeva, vijenac lijepi,Andrića nam Ive,
a u dvore nove ne mogaše više ući,
nit ga zovu, nit abere šalju,
no s pendžera njemu odmahuju.