Svest stvara stvarnost?

Tako je.

Upavo zbog toga subjekat ne može biti predstava.

Субјекат јесте део концепта "представе", у том смислу да где је свет као представа мора бити и субјекат.

Како каже Шопенхауер:
Prema tome, svet kao predstava, a mi ga ovde samo u tom vidu razmatramo, ima dve bitne, nužne i neodvojive polovine. Jedna polovina jeste objekat, čiji je oblik prostor i vreme, a kroz njih i mnoštvo. Druga pak polovina, to jest subjekat, ne leži u prostoru i vremenu.

Шопенхауер

Ако имамо нешто просторно (објекат) и нешто непросторно (субјекат) однос између тога не може бити однос делова поређаних један до другог.

Однос субјекта и објекта је СВОЈЕВРСТАН.

Њега једино можемо схватити непосредно увидом у сопствену самосвест, а не опажањем. Не налажењем субјекта овде или тамо.
На тај начин увидом у сопствену самосвест можемо рећи да где је свет као представа ту је и субјекат наспрам кога је тај свет. При чему ово "ТУ ЈЕ" узимамо у значењу који сам описао, а не у буквалном значењу просторне одредбе.
 
Субјекат јесте део концепта "представе", у том смислу да где је свет као представа мора бити и субјекат.

Како каже Шопенхауер:


Ако имамо нешто просторно (објекат) и нешто непросторно (субјекат) однос између тога не може бити однос делова поређаних један до другог.

Однос субјекта и објекта је СВОЈЕВРСТАН.

Њега једино можемо схватити непосредно увидом у сопствену самосвест, а не опажањем. Не налажењем субјекта овде или тамо.
На тај начин увидом у сопствену самосвест можемо рећи да где је свет као представа ту је и субјекат наспрам кога је тај свет. При чему ово "ТУ ЈЕ" узимамо у значењу који сам описао, а не у буквалном значењу просторне одредбе.

Ono ti je ili loš prevod Šopenhauera ili je napravio lapsus. Zato sto je potpuno nelogično da "ono što sve saznaje a ni od koga nije saznato" i ono što je "tačka bez dimenzija" bude deo koncepta predstave.

Predstavu može samo da čini ono što je predstavljeno. To nije stvar semantike kako si ti u neznanju ranije istakao već je stvar logike.

Odmori malo, ostavi se mantranja neko vreme. Oslobodi prostor za kontemplaciju i ukazaće ti se.

Verovatno ipak neće.
 
Ono ti je ili loš prevod Šopenhauera ili je napravio lapsus. Zato sto je potpuno nelogično da "ono što sve saznaje a ni od koga nije saznato" i ono što je "tačka bez dimenzija" bude deo koncepta predstave.

Predstavu može samo da čini ono što je predstavljeno. To nije stvar semantike kako si ti u neznanju ranije istakao već je stvar logike.

Odmori malo, ostavi se mantranja neko vreme. Oslobodi prostor za kontemplaciju i ukazaće ti se.

Verovatno ipak neće.

Не, него се ти не можеш на тренутак ослободити сировог реализма, а да тога ниси ни свестан. Не можеш обратити пажњу на "prve elemente svoje svesti o stvarima", а у којима постоји субјекат, који гле чуда, није ствар, није део овог драгог ти, дивног, узвишеног, неприкосновеног света кога зовеш "објективна реалност" а при чему, замисли, цео тај објективни свет од њега зависи.

Па гледаш панично око себе где је тај субјекат. Да ли је У свету, или је свет У њему, да ли је овде, или онде. Јер он мора негде бити да би уопште био! Логика!
Епа видиш. Не мора. Субјекат није нигде, а опет свако негде, цео објективни реалан свет, зависи од њега.
Обоје ..чине представу.

Шта ћеш. Тако је како је.
 
Poslednja izmena:
Субјекат није нигде, а опет свако негде, цео објективни реалан свет, зависи од њега.

Da, i upravo zato subjekat ne može biti predstava.

Predstava zavisi od subjekta ali subjekat nije predstava.

Zaglibljen si u realizam pa ti je nemoguće da spoznaš subjekta van predstave.

Mantraj još malo pa ćeš doći do istine.
 
Da, i upravo zato subjekat ne može biti predstava.

Predstava zavisi od subjekta ali subjekat nije predstava.

Zaglibljen si u realizam pa ti je nemoguće da spoznaš subjekta van predstave.

Mantraj još malo pa ćeš doći do istine.

Ово постаје досадно.
Али хајде да покушам још једном.

Узмимо рецимо овако.

Воду сачињавају два гаса... водоник и кисеоник. Оба гаса су невидљива узета сама за себе, тек када их спојимо, у одређеној хемијској реакцији, добијамо видљиву воду.
Дакле, да бисмо добили воду, морамо имати и водоник и кисеоник заједно. Ако један недостаје, нема воде.

Пренесимо ово на представу.

Њу сачињавају субјекат и објекат, корелативно везани. Где је објекат, мора бити и субјекат, и обрнуто. Ако један недостаје... нема представе.

Јеси ли сада успео скапирати како је субјекат садржан у представи?
 
Њу сачињавају субјекат и објекат, корелативно везани. Где је објекат, мора бити и субјекат, и обрнуто. Ако један недостаје... нема представе.

Tako je.

Bez subjekta nema predstave.

Ali subjekat nije predstava. Nije sadržan u predstavi.

Ako bismo koristili prostorne odrednice jedino bismo mogli reći da je predstava sadržana u subjektu. Ne obrnuto.

Korelacija je nesporna. Bez subjekta nema predstave. Subjekat nije u predstavi. Predstava jeste u subjektu (sa napomenom da prostorne odrednice i nisu sasvim adekvatne ovde).

Da li ti je sada malo jasnije?
 
Tako je.

Upavo zbog toga subjekat ne može biti predstava.

Predstava je sve što god može da postane ZNANJE, tj. sve što može da se na bilo koji način u svesti manifetuje kao pojam i što može da se izrazi pomoću reči. Tu ne spadaju samo fizičke pojave i procesi koje se opažaju čulno ili vančulno, već tu takođe spadaju i logički, kao i matematički pojmovi, koji ne mogu da se opaze, ni čulno, ni vančulno, već mogu samo da se razumeju. U šta spada i sam pojam "Svest" ili "Subjekt", koji sve opaža, oseća, pamti i razume, a njega niko, do on samoga sebe. I koji kao takav, tj i kao pojam i kao reč, čini sastavni deo svoje predstave, tj. predsatve o sebi kao Svesti i kao Subjektu. Koji čak zna i svoje ime - "JA" - koje koristi prilikom raspoznavanje sebe od svega drugog ili u komuinikaciji sa svim drugim.
 
Tako je.

Bez subjekta nema predstave.

Ali subjekat nije predstava. Nije sadržan u predstavi.

Ako bismo koristili prostorne odrednice jedino bismo mogli reći da je predstava sadržana u subjektu. Ne obrnuto.

Korelacija je nesporna. Bez subjekta nema predstave. Subjekat nije u predstavi. Predstava jeste u subjektu (sa napomenom da prostorne odrednice i nisu sasvim adekvatne ovde).

Da li ti je sada malo jasnije?


Представа није објекат. Представа није објекат. Представа није објекат.

Престани да мешаш представу и објекат као да је то једно исто. То што реч "представа" у уобичајеној баналној употреби значи нешто што се представља, "позоришна представа" и слично. То нема везе са употребом те речи у идеализму, где "представа" означава субјекат и објекат.

И доста више ове расправе.
 
Представа није објекат. Представа није објекат. Представа није објекат.

Престани да мешаш представу и објекат као да је то једно исто. То што реч "представа" у уобичајеној баналној употреби значи нешто што се представља, "позоришна представа" и слично. То нема везе са употребом те речи у идеализму, где "представа" означава субјекат и објекат.

И доста више ове расправе.

Naišao si na jedan Šopenhauerov citat koji je loše preveden ili je u pitanju lapsus i zacementirao si ga sebi u glavu i nema nazad.

A očigledno je besmislen.

Spadaš u onu grupu ljudi za koje isti filozof kaže da čitaju kako ne bi morali da razmišljaju svojom glavom te im vlastite umne sposobnosti atrofiraju.

Predstava jeste objekat. Korelativnost subjekta i objekta nikako ne čini to da subjekat (svest) postaje sadržan u predstavi. To nema veze jedno s drugim.

Verovati da svest postoji u predstavi primer je ludila.
 
Predstava jeste objekat. Korelativnost subjekta i objekta nikako ne čini to da subjekat (svest) postaje sadržan u predstavi. To nema veze jedno s drugim.
Verovati da svest postoji u predstavi primer je ludila.

U pravu si, Subjekt (Svest) ne može biti sadržan u predstavi. Međutim, predstava Subjekta o sebi samome kao Subjektu, može biti sadržana u prdstavi Subjekta. Što podrazumeva da Subjekt među mnoštvom pojmova od kojih se sastoji njegova predstava, može da ima i pojam o sebi kao Subjektu. Kako bi drugačije mogli da znamo da Subjekt uopšte i postoji? Drgim rečima, mislilac ne može biti i sama njegova misao koju misli, ali može postati predmetom svog mišljenja.

Ovo je malo teže za razumeti, imajući na umu da se misao ne može odvojiti od mislioca, isto kao ni trčanje od trkača, kada može da se tvrdi da su trkač i trčanje ili mislilac i njegovo mišljenje jedno i isto. Međutim, iako su trkač i trčanje ili mislilac i njegovo mišljenje nedeljivi jedno od drugog ipak trkač je jedno, a njegovo trčanje je drugo, jer trkač može da postoji i kad ne trči, isto kao i mislilac kad ne misli. To podrazumeva da Subjekt kao mislilac ipak nije i sama misao koju on misli, već samo predmet svoga mišljenja.
 
Представа није објекат. Представа није објекат. Представа није објекат.

Престани да мешаш представу и објекат као да је то једно исто. То што реч "представа" у уобичајеној баналној употреби значи нешто што се представља, "позоришна представа" и слично. То нема везе са употребом те речи у идеализму, где "представа" означава субјекат и објекат.

Pošto ti ni logika a ni uviđanje smisla nisu jače strane, dozvoli da te uputim na neke osnove filozofije idealizma.

Ionako si u citiranom sam sebe istakao kao poznavaoca iste pa to ne smemo ostaviti bez korekcije, makar radi bezazlenih čitalaca foruma.

Ako se i ti izlečiš od duboke zablude, tim bolje (mada sumnjam da ćeš uspeti jer si višestruko iskazao dubinsko nerazumevanje predmeta).

"Naša saznajuća svest, nastupajući kao spoljašna i unutrašnja čulnost (receptivnost), razum i um, raspada se na subjekat i objekat, i ne sadrži ništa izvan toga.
Isto je biti objekat i biti naša predstava. Sve naše predstave su objekti subjekta, i svi objekti subjekta naše su predstave. Mi, međutim, nalazimo da sve naše predstave međusobno stoje u zakonodavnoj i prema formi a priori odredljivoj povezanosti, zahvaljujući kojoj za nas ništa za sebe postojeće i nezavisno, a isto tako ništa pojedinačno i otcepljeno, ne može da postane objekat." Šopenhauer, O četvorostrukom korenu stava o dovoljnom osnovu, 3. poglavlje, paragraf 16.
 
Pošto ti ni logika a ni uviđanje smisla nisu jače strane, dozvoli da te uputim na neke osnove filozofije idealizma.

Ionako si u citiranom sam sebe istakao kao poznavaoca iste pa to ne smemo ostaviti bez korekcije, makar radi bezazlenih čitalaca foruma.

Ako se i ti izlečiš od duboke zablude, tim bolje (mada sumnjam da ćeš uspeti jer si višestruko iskazao dubinsko nerazumevanje predmeta).

"Naša saznajuća svest, nastupajući kao spoljašna i unutrašnja čulnost (receptivnost), razum i um, raspada se na subjekat i objekat, i ne sadrži ništa izvan toga.
Isto je biti objekat i biti naša predstava. Sve naše predstave su objekti subjekta, i svi objekti subjekta naše su predstave. Mi, međutim, nalazimo da sve naše predstave međusobno stoje u zakonodavnoj i prema formi a priori odredljivoj povezanosti, zahvaljujući kojoj za nas ništa za sebe postojeće i nezavisno, a isto tako ništa pojedinačno i otcepljeno, ne može da postane objekat." Šopenhauer, O četvorostrukom korenu stava o dovoljnom osnovu, 3. poglavlje, paragraf 16.

Jedno je "представа" у значењу слике или објекта, а друго у значењу корелације субјекта и објекта.

Ако ниси знао до сада, једна реч може имати мноштво значења.

Шопенхауер је у том цитату из свог првог дела "О начелу разлога", изједначио објекат са предством како би објаснио своје четири врсте начела разлога а које важе само међу објектима. А не у смислу "представе" као корелације субјекта и објекта чиме се у том свом првом делу он није изричито бавио.
 
Poslednja izmena:
Kako razlikovati kognitivnu sizofreniju od objektivnog misljenja i delovanja, ako je svaka istina i stvarnost generalno izmisljena? Da nije neko tu nesto pobrkao....dok je smisljao duboku filozofiju...

Kada čovek ima šizofreniju, te se vidi iz aviona.

U primitivnim plemenima, u kojima svi pripadnici komuniciraju sa "duhovima" i haluciniraju svašta, kada prepoznaju šizofreničara među sobom - ubijaju ga.
 

Back
Top