Svest stvara stvarnost?

Holy1

Ističe se
Poruka
2.632
Podatak koji šalje svest, tada individualna svest (naša ličnost, persona) procesuira to - onda ono tumači i tada dobijamo informaciju.
Npr. ako vi vidite laptop a ne znate ništa o njemu vi ne možete da tumačite šta vidite, jer vi ne znate šta vidite - ne znate čemu to služi, vi ustvari nećete ni videti to što je moguće.
Jedan misionar je na svom putu do južne amerike zapisao interesantnu ali čudnu stvar, tvrdio je da indijanci uopšte nisu videli njihov brod dok su bili na pučini tek kada su ušli u kanuje tek su ih tada primetili (iako je brod bio prisutan na pučini). Sada će normalan čovek da se zapita: Kako je to moće, ako ti gledaš na pučinu ti ćeš videti brod ako je tamo.
Ne nećeš, ako nemaš nikakvu informaciju o tome. Može on tamo da stoji tamo koliko hoće jer on ne stoji tu za tebe.
Barkli je bio upravu : "SAMO ONO ŠTO POSMATRAŠ JE STVARNO" Ono za šta ti nemaš informaciju to ne postoji.

Da li neko može da mi pomogne - tražim ime tog misionara koji je pisao knjigu, davno sam je čitao ali sam zaboravio ime i naziv knjige..
Kakvo je vaše mišljenje o ovim stvarima?
 
ima na nacionalnoj geografiji emisija * poigravanje sa mozgom*

da covek ne poveruje kako je lako obmanuti mozak i oci

i druga cula

svest vidi ono sta je navikla da vidi

i sta ocekuje da vidi

i sta misli da vidi , iz nekog razloga.

tako da je * gledati a ne videti* poznat fenomen
 
Pre rodjenja nista ne postoji, kao ni posle smrti....

Da li onda uopste nesto postoji ili sve stvara nasa svest (mozak)?
Ne bih se složio sa vama. Fokus svesti stvara svest (duh životni). Zamisli kolektivnu svest kao jedan informacioni sistem, a tvoju individualno svest kao korisnika tog informacionog sistema. Ljudi se zavaravaju da su oni u taj informacioni sistem (svest) ubačeni tuđom voljom, a ne svojom vlastitom. Zato ja kažem mi sami biramo dal ćemo se roditi, sami biramo sve okolnosti u kojima ćemo se naći u toku života (samim tim i sve muke i patnje), mi biramo kada ćemo otići sa ovog sveta. Ništa na svetu nije slučajno sve je usmereno na onoga ko percipira, sve što se dešava vama dešava se samo zbog vas - naravno čovek koji veruje u objektivnu stvarnost on misli da je on samo tu slučajni prolaznik, slučajno se rodio jer su se hemije pomešale i on je tu da proživi što moguće lakše, duže i kvalitetnije, naravno ništa pogrešnije od toga. SVAKO JE STVOREN VOLJOM SVOJE SVESTI
 
Da li neko može da mi pomogne - tražim ime tog misionara koji je pisao knjigu, davno sam je čitao ali sam zaboravio ime i naziv knjige..
Kakvo je vaše mišljenje o ovim stvarima?

"Мисионари" који су о томе писали јесу Баркли, Лок, Кант, Шопенхауер, Бергсон. Њихова дела потражи.

А пре тога погледај овo што сам писао о томе.
Прво Локов идеалитет секундарних квалитета. То знање, код скоро сваког ко га чује, може начети веру у апсолутну реалност објективног света.

https://forum.krstarica.com/threads/primarni-i-sekundarni-kvaliteti.846176/

А после тога следи Баркли и корелативност субјекта објекта. То знање, за разлику од овог првог, из неког разлога само мало људи могу да разумеју, иако се ради о нечему наједноставнијем, али онај ко може, он тиме апсолутно непосредно увиђа да изван свести сазнајућег субјекта не постоји објективан свет, већ ткз. "ствар по себи".

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Korelativnost subjekta i objekta
https://forum.krstarica.com/threads/korelativnost-subjekta-i-objekta.844768/
 
"Problem nije problem
Problem je tvoj stav prema problemu.
Razumes?"

I ovi citati se nađu tamo gde ih najmanje očekuje čovek. Nećete verovati, "Pirati sa Kariba" lol
Ali neverovatno tačno. Od kad se ovim vodim kroz život, nemam problema, samo promenim stav o tome i ugao gledanja.
 
Pre rodjenja nista ne postoji, kao ni posle smrti....

Da li onda uopste nesto postoji ili sve stvara nasa svest (mozak)?


Kakav mozak?
Mozak je nešto stvoreno, materijalno. Ako to nešto nije postojalo prije rođenja onda to nešto i ne možeš zvati postojanjem već iskustvom, nečim ostvarenim.
Ko ili šta biva ostvareno u iskustvima od rođenja do smrti, to je ono što se trebaš pitati.
 
Podatak koji šalje svest, tada individualna svest (naša ličnost, persona) procesuira to - onda ono tumači i tada dobijamo informaciju.
Npr. ako vi vidite laptop a ne znate ništa o njemu vi ne možete da tumačite šta vidite, jer vi ne znate šta vidite - ne znate čemu to služi, vi ustvari nećete ni videti to što je moguće.
Jedan misionar je na svom putu do južne amerike zapisao interesantnu ali čudnu stvar, tvrdio je da indijanci uopšte nisu videli njihov brod dok su bili na pučini tek kada su ušli u kanuje tek su ih tada primetili (iako je brod bio prisutan na pučini). Sada će normalan čovek da se zapita: Kako je to moće, ako ti gledaš na pučinu ti ćeš videti brod ako je tamo.
Ne nećeš, ako nemaš nikakvu informaciju o tome. Može on tamo da stoji tamo koliko hoće jer on ne stoji tu za tebe.
Barkli je bio upravu : "SAMO ONO ŠTO POSMATRAŠ JE STVARNO" Ono za šta ti nemaš informaciju to ne postoji.

Da li neko može da mi pomogne - tražim ime tog misionara koji je pisao knjigu, davno sam je čitao ali sam zaboravio ime i naziv knjige..
Kakvo je vaše mišljenje o ovim stvarima?
bolje da ne nadješ tu glupost.
 
Podatak koji šalje svest, tada individualna svest (naša ličnost, persona) procesuira to - onda ono tumači i tada dobijamo informaciju.
Npr. ako vi vidite laptop a ne znate ništa o njemu vi ne možete da tumačite šta vidite, jer vi ne znate šta vidite - ne znate čemu to služi, vi ustvari nećete ni videti to što je moguće.
Jedan misionar je na svom putu do južne amerike zapisao interesantnu ali čudnu stvar, tvrdio je da indijanci uopšte nisu videli njihov brod dok su bili na pučini tek kada su ušli u kanuje tek su ih tada primetili (iako je brod bio prisutan na pučini). Sada će normalan čovek da se zapita: Kako je to moće, ako ti gledaš na pučinu ti ćeš videti brod ako je tamo.
Ne nećeš, ako nemaš nikakvu informaciju o tome. Može on tamo da stoji tamo koliko hoće jer on ne stoji tu za tebe.
Barkli je bio upravu : "SAMO ONO ŠTO POSMATRAŠ JE STVARNO" Ono za šta ti nemaš informaciju to ne postoji.

Kakvo je vaše mišljenje o ovim stvarima?

Barkli je bio u pravu. Ako posmatraš brod, on je zaista tamo.
Tamo je i ako ga ne posmatraš.
To, što ti ne znaš da je to neko plovilo, koje su nazvali brodom, ne znači da nečeg nema tamo.
Indijance možda nije interesovalo to "nešto"; možda im nije predstavljalo pretnju, ali nije moguće da ga nisu uočili.
Kada detetu pokloniš teleskop, na primer, da li misliš da dete neće primetiti novu stvar, bez obzira što ne zna čemu služi?
 
Barkli je bio u pravu. Ako posmatraš brod, on je zaista tamo.
Tamo je i ako ga ne posmatraš.

Ne, prema Barkliju ne postoji ako ga ne posmatraš. Esse est Percipi.

Odnosno, postoji i kad ga ne posmatraš ali na jedan sasvim drugačiji način. Postoji u "umu Božijem".

Kasnije će Kant da bi izbegao teološku terminologiju "um Božiji" zameniti sa "stvar-po-sebi" koja postoji u "transcedentnom"
s tim što ne možemo pouzdano znati da li ona zaista postoji...

A onda će Šopenhauer istaći da nije pogodno reći "stvar po sebi" jer stvar shvatamo kao nešto u prostoru i vremenu a u "transcedentnom"
nema prostora i vremena pa je tu "transcedentnu realnost" nazvao "Volja" (metafizička volja).

Značaj Kantov je taj što je ukinuo prostoru i vremenu realnost. To je bilo implicitno prisutno kod Barklija ali Kant je to
podrobno obrazložio i učinio ga temeljem svoje filozofije.

Doduše, pitanje je koliko se neka stvar može razumeti ukoliko nemamo moć nad njom ....
Mislim, nemamo moć nad vremenom i prostorom kako onda možemo biti sigurni da su to samo forme naše svesti?
U svakom slučaju nemamo nikakvu praktičnu korist od tog uvida (ako on uopšte odgovara istini).
Zato je Kantova praktična filozofija (etika) u svojoj biti: prazna priča.
 
Postoji u "umu Božijem".


Kasnije će Kant "um Božiji" zameniti sa "stvar-po-sebi" koja postoji u "transcedentnom"


A onda će Šopenhauer istaći da u "transcedentnom"
nema prostora i vremena pa je tu "transcedentnu realnost" nazvao "Volja" (metafizička volja).




Zato je Kantova praktična filozofija (etika) u svojoj biti: prazna priča.

Šta ćemo sa tim kada je poznato da Bog nema Um. Um postoji samo u nižem polu kreacije. Pravi Kreator, Bog je daleko u svetu čiste Svesti?
U transcedentnom nemamo Volju. Volja je samo u svetu nižeg pola.Još gore je što je metafiziku gurnuo u svet transcedentnog a metafizika ne postoji u svetovima čiste svesti. Metafizika postoji samo u najnižim svetovima, tzv. psihičkim svetovima u kojima i nema tražene istine!

Tako dolazimo da je najtačnije ono poslednje navedeno, "Prazna priča."
 
Šta ćemo sa tim kada je poznato da Bog nema Um. Um postoji samo u nižem polu kreacije. Pravi Kreator, Bog je daleko u svetu čiste Svesti?
U transcedentnom nemamo Volju. Volja je samo u svetu nižeg pola.Još gore je što je metafiziku gurnuo u svet transcedentnog a metafizika ne postoji u svetovima čiste svesti. Metafizika postoji samo u najnižim svetovima, tzv. psihičkim svetovima u kojima i nema tražene istine!

Tako dolazimo da je najtačnije ono poslednje navedeno, "Prazna priča."

Ok ali tu svrstaj i ovaj tvoj gornji navod.
 
Doduše, pitanje je koliko se neka stvar može razumeti ukoliko nemamo moć nad njom ....
Mislim, nemamo moć nad vremenom i prostorom kako onda možemo biti sigurni da su to samo forme naše svesti?

Кантово откриће се управо састоји у томе да имамо моћ над простором и временом. Наиме, да можемо откривати законитости и једног и другог а да не изађемо изван унутрашњег искуства сопствене моћи сазнавања. А оно што је најбитније, са апсолутним важењем за било које могуће спољашње искуство. Из тога јасно следи да су простор и време форме наше моћи сазнања а не нешто изван истог.

О томе сам више писао овде:
https://forum.krstarica.com/threads/kant-sinteticki-sudovi-a-priori.846076/

Сада, пошто је Кант желео да избегне Барклијев идеализам није се позвао на корелативност субјекта и обејкта, већ је извео своје антиномије као доказ да изван свести нема простора и времена. Али тај покушај је обичан софизам који није успео.

Једини и апсолутни доказ да изван свести нема простора и опростореног времена јесте корелативност субјекта и објекта.
 
Poslednja izmena:
Кантово откриће се управо састоји у томе да имамо моћ над простором и временом. Наиме, да можемо откривати законитости и једног и другог а да не изађемо изван унутрашњег искуства сопствене моћи сазнавања.

To nije moć. Definicija moći jeste "podčiniti svojoj volji".

Moć bi bila kada bi mogao svojevoljno da manipulišeš prostorom i vremenom.

А оно што је најбитније, са апсолутним важењем за било које могуће спољашње искуство. Из тога јасно следи да су простор и време форме наше моћи сазнања а не нешто изван истог.

Non sequitur.

To što forme prostora i vremena predstavljaju uslov svakog fenomena ne znači da su oni delovi naše moći saznanja tj. da čine naš saznajni aparat.

Ako te nešto konstantno prati ne znači nužno da je ono deo tvog bića.

Isto tako prostor i vreme mogu biti trajniji atributni pojavne realnosti a ne atributi saznajnog aparata subjekta.

Posebno je indikativno što su fizičari s početka 20. veka (inače uveliko inspirisani idealističkom filozofijom, pre svega Šopenhauerom) otkrili relativnost prostora i vremena.
Relativni su ali objektivni (tj. predstavljeni, idealistički govoreći). Baš kao što je sve što je predstavljeno ujedno i relativno.

Сада, пошто је Кант желео да избегне Барклијев идеализам није се позвао на корелативност субјекта и обејкта, већ је извео своје антиномије као доказ да изван свести нема простора и времена. Али тај покушај је обичан софизам који није успео.

Nije uspeo jer nije moguće racionalno demonstrirati tu stvar.

Vera, uverenje, sklonost je ono što presuđuje u tom pitanju.

Једини и апсолутни доказ да изван свести нема простора и опростореног времена јесте корелативност субјекта и објекта.

Nije.

Zato što oprostoreno vreme i prostor mogu biti shvaćeni kao forme koje postoje na strani objekta (fenomena). Doduše, kao specifični objekti (fenomeni) trajnijeg karaktera jer su nužni za pojavu ostalih fenomena. Svakako ih možemo shvatiti i kao direktnu projekciju noumena (stvari-po-sebi) a ne kao atribute subijekta na već pomenuti način.
 
Nije.

Zato što oprostoreno vreme i prostor mogu biti shvaćeni kao forme koje postoje na strani objekta (fenomena). Doduše, kao specifični objekti (fenomeni) trajnijeg karaktera jer su nužni za pojavu ostalih fenomena. Svakako ih možemo shvatiti i kao direktnu projekciju noumena (stvari-po-sebi) a ne kao atribute subijekta na već pomenuti način.

Корелативнст субјекта и објекта јесте апсолутни доказ непостојања објективног света изван сазнајуће свести Јер..

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Али нажалост из неког разлога...

„Svet je moja predstava" - to je, poput Euklidovih aksioma, postavka za koju svako mora reći daje istinita čim je shvati, iako to nije postavka koju svako razume čim je čuje.
Шопенхауер

А већина ту поставку не разуме нити чим је чује, нити икада.

Тако да се не можемо надати некаквој брошури која ће подучавати људе том знању. Јер корелативност субјекта и објекта није ствар интелекта, није закључак из датих премиса, већ непосредан увид.

За тај увид, као што рекох, многи нису способни. Међутим, они који јесу, они тим увидом стичу потпуно разоткривање идеалитета објективне егзистенције.
Тако да ви који у то знање гледате бело, пред истима делујете као неко ко пориче неки Еуклидов аксиом неспособан да га схвати па износи глупе приговоре.
Такве расправе су бесмислене.
 
Корелативнст субјекта и објекта јесте апсолутни доказ непостојања објективног света изван сазнајуће свести Јер..
"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Kakve ovo veze ima sa uvidom da vreme i prostor mogu biti na strani objekta a ne isklučivo na strani subjekta u ovkiru nesporne korelativnosti subjekta i objekta?

Zar geometrija nije "matematičko znanje primenjeno na prostor"? Zašto onda naspram subjekta prostor ne bi bio (svojevrstan) predmet?
 
"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Kakve ovo veze ima sa uvidom da vreme i prostor mogu biti na strani objekta a ne isklučivo na strani subjekta u ovkiru nesporne korelativnosti subjekta i objekta?

Zar geometrija nije "matematičko znanje primenjeno na prostor"? Zašto onda naspram subjekta prostor ne bi bio (svojevrstan) predmet?

Простор јесте "предмет" наспрам субјекта. Та сфера која чини твоје видно поље, испуњена сликама, то је простор. И то је сав простор који постоји.
То сам раније појашњавао овако:

Свест није апстрактан појам већ се он односи на оно у чему си управо сада. На несазнатљив субјекат наспрам кога су слике, опажаји.
Ради се о основној шеми субјекта и објекта испред њега.

arms_fp02.jpg

Ово је илустрација ситуације у којој си управо сада. Имаш дакле субјекат кога не можеш сазнати и имаш ИСПРЕД њега скуп слика уоквирен једном сфером која чини твоје видно поље.
Слике у тој сфери се мењају обликом и величином кад год се помериш.

То је свест. То је представа. То није неки апстрактан појам него твоја реалност. И то је сав свет који сазнајеш и који можеш сазнати.

Изван тога, изван свести, је ткз. "ствар по себи".

Границе простора су донде докле досеже твој поглед, буквално. Изван тога нема простора, већ "ствари по себи".

А као што видиш, све је то на субјективној страни. Субјективна страна није тамо некаква апстрактна имагинација, шта ли, него управо тај свет који зовеш реалност, а који је твоја представа. Све је то субјективно. А то што представу зовемо "емпиријска реалност" не укида њену трансценденталну идеалност.
 
Простор јесте "предмет" наспрам субјекта. Та сфера која чини твоје видно поље, испуњена сликама, то је простор. И то је сав простор који постоји.


А као што видиш, све је то на субјективној страни. Субјективна страна није тамо некаква апстрактна имагинација, шта ли, него управо тај свет који зовеш реалност, а који је твоја представа. Све је то субјективно. А то што представу зовемо "емпиријска реалност" не укида њену трансценденталну идеалност.

Dakle, sada tvrdiš da je prostor predmet (objekt) svesti?

U okviru korelacije subjekt-objekt: Inicijalno si tvrdio da se prostor nalazi na strani subjekta kao njegova forma predstavljanja transcedentnog X a sada kažeš da je to objekt koji se nalazi naspram subjekta zajedno sa svim ostalim objektima, kao fenomen tj. kao deo projekcije X?

Naravno da je projekcija subjektivni prikaz ali nije deo subjekta jer subjekt ne može imati delova!! Sve se (uključujući i prostor) nalazi se u svesti, ali ne može biti njen deo.

Изван тога нема простора, већ "ствари по себи".

Ovo ne možeš znati, možeš samo verovati u to.
 
Dakle, sada tvrdiš da je prostor predmet (objekt) svesti?

U okviru korelacije subjekt-objekt: Inicijalno si tvrdio da se prostor nalazi na strani subjekta kao njegova forma predstavljanja transcedentnog X a sada kažeš da je to objekt koji se nalazi naspram subjekta zajedno sa svim ostalim objektima, kao fenomen tj. kao deo projekcije X?

Није простор предмет свести него је и он свест. Свест је та сфера испуњена сликама наспрам твог сазнајућег субјекта,, а које се мењају обликом и величином како се помераш, састављене из твојих субјективних осећаја боје. То је свест. Нема ништа наспрам тога, јер је сваки објекат у свести.
Представу сачињавају и субјекат и објекат заједно, корелативно нераздвојни.

Ствар по себи није објекат. Она није наспрам свести, тамо негде.. она је трансцендентна.

Изван тога нема простора, већ "ствари по себи".
Ovo ne možeš znati, možeš samo verovati u to.

Ти веруј у то. Ја то знам, апсолутно.
Јер, да ти поновим још једном:
"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

То није питање вере, већ је то наједноставнија истина. А као што рекох, са оним ко у то гледа бело, и расправа ће бити бела. Као да глувом објашњаваш шта је симфонија.
Зато своју веру задржи за себе а не намећи је другима. Ти веруј, али има неких и који знају, веровао или не.
 
Poslednja izmena:

Back
Top