sve za ljubav

Vidljivo je da, dok ovo pišeš, verovatno razočarana, ne misliš na sve
faze kroz koje tvoja, i ljubav svih nas prolazi.
Kada se kaže "sve", misli se na sve faze kroz koje ljubav neminovno
prolazi: prvo, SPREMNOST da se dotična personica zaljubi, zatim na
fazu ZALJUBLJIVANJA, u kojoj smo gotovo svi mi, bez zdravih
izuzetaka, spremali svoje krhke, egoizmom obojene ličnosti da budu u
stanju da u stanju zalubljenosti učine mnogo više od onoga pre toga,
gotovo sve ono što prethodno nisu ni pomišljali da mogu učiniti i osećati,
pa onda faza LJUBAVI... Treba li o njoj, može li se o njoj uopšte nešto reći?

- Zbog LJUBAVI se venčavamo
- Zbog LJUBAVI pravimo i rađamo decu
- Zbog LJUBAVI (prema domovini) odlazimo na služenje vojnog roka i u RAT
- Zbog LJUBAVI maltretiramo i ubijamo jedni druge - Zbog LJUBAVI živimo srećnije i lepše
- Zbog LJUBAVI umiremo
...

Ima li još?

Zar to nije SVE?

Zbog ljubavi ne bih nikada nikoga maltretirala, i ne bih nikoga mogla ubiti.Zbog nekih stvari,zbog kojih ce zauvek biti poseban u mojim ocima,ja bih bila spremna na mnogo toga zbog njega,jedino ne na ta nasilja i kriminogene radnje.Toga niko nije vredan bez obzira na sve.
 
Pa,onda moramo najpre definisati sta je to sve...Mogla bih sve,jedino NE sto potpada pod kriminogene radnje ..jedino sto nikad ne bih ucinila sto je protivno pisanim zakonima i za sta se ide u zatvor,ako se na to misli.

Moramo definisati sta je sve.

Posto vidim da ovde ima onih koji imaju neka svoja vidjenja tog sveg, Kojot npr. Cini mi se da on od "svega" pravi sakatu, skracenu verziju, koja onda moze da prodje u izjavi - Sve sam spreman da ucinim za osobu koju volim.

A meni je sve ipak sve. Potpuno sve, bez izuzetka i ogranicenja. To je toliko veliko "sve", da ja ne mogu da sagledam njegove granice, pa time ne mogu u celosti ni da znam sta je "sve".

U takvim uslovima, izjaviti da bih sve uradila za nekoga, za mene bi bilo kupiti macku u vreci, ici zatvorenih ociju. Za mene bi to, na kraju, znacilo da i ne znam na sta se tom izjavom obavezujem - da ne znam sta pricam.

Ne mogu reci "sve", jer ne znam dokle ide "sve". To ne znaci da se ja ne otvaram ljubavi, da nisam spremna da se posvetim onima koje volim, da im se dam. Samo da sam oprezna i da ne volim da srljam slepo.

edit: Ili bas zato sto znam dokle ide "sve", nisam spremna da se na toliko obavezem. Jer znam da se unutar "svega" nalaze i stvari koje ne bih uradila. KAd bih rekla da sam za njega sve spremna da uradim, znacilo bi da ne postoji nesto, bilo sta, sto ja necu uraditi. Ali bas bilo sta. A ko to moze? Uraditi bilo sta.
 
Poslednja izmena:
Pa,onda moramo najpre definisati sta je to sve...Mogla bih sve,jedino NE sto potpada pod kriminogene radnje ..jedino sto nikad ne bih ucinila sto je protivno pisanim zakonima i za sta se ide u zatvor,ako se na to misli.
Navešću nekoliko reči koje će nam pomoći da defenišemo pojam "sve":

Sveobuhvatno, sveukupno, svemir... Tako nekako i doživljavam pojam "sve", kao apsolut, kao beskonačan broj mogućih radnji i kombinacija koje sažima život. Znači, i "kriminogene radnje" su obuhvaćene tim pojmom. Život i smrt.
Zbog ljubavi ne bih nikada nikoga maltretirala, i ne bih nikoga mogla ubiti.Zbog nekih stvari,zbog kojih ce zauvek biti poseban u mojim ocima,ja bih bila spremna na mnogo toga zbog njega,jedino ne na ta nasilja i kriminogene radnje.Toga niko nije vredan bez obzira na sve.
Znaš kako zvuči ova tvoja izjava, dušo?
Uzeću sledeći primer: recimo, sutra-prekosutra udaš se za čoveka koga voliš još od srednje škole, izrodiš dečicu sa njim (ok, možeš ovo uraditi i obrnutim redom - savremena žena prvo rađa decu pa tek onda razmišlja o braku); život teče dalje kao na filmskoj traci; oboje marljivo i vredno radite, i u jednom trenutku vam dojadi da živite kao podstanari - nategnete se i kupite stan, opremite ga po svom ukusu, pa nova kola na kredit, jednom rečju zaglibite se u kreditima doovde (kažiprstom desne ruke prelazim preko svoje Adamove jabučice). E, sada, možda početak ove priče i nema naročite veze sa ovom temom, ali će njen nastavak svakako imati.

U stvari, umesto da priču nastavljam, postaviću ti jedno pitanje. Da li bi bila u stanju da ubiješ onoga ko ugrožava živote tvojih najmilijih, tvog muža (sa kojim ćeš doživotno otplaćivati pomenute kredite) i vaše mile, slatke, dražesne, nezaštićene dečice? Pretpostavimo da te život doveo u situaciju "ili-ili", dakle, ako nasilnika ne ubiješ, on će u tom slučaju gadno povrediti, osakatiti ili ubiti nekoga od tvojih najmilijih!
 
Poslednja izmena:
Moramo definisati sta je sve.

Posto vidim da ovde ima onih koji imaju neka svoja vidjenja tog sveg, Kojot npr. Cini mi se da on od "svega" pravi sakatu, skracenu verziju, koja onda moze da prodje u izjavi - Sve sam spreman da ucinim za osobu koju volim.

A meni je sve ipak sve. Potpuno sve, bez izuzetka i ogranicenja. To je toliko veliko "sve", da ja ne mogu da sagledam njegove granice, pa time ne mogu u celosti ni da znam sta je "sve".

U takvim uslovima, izjaviti da bih sve uradila za nekoga, za mene bi bilo kupiti macku u vreci, ici zatvorenih ociju. Za mene bi to, na kraju, znacilo da i ne znam na sta se tom izjavom obavezujem - da ne znam sta pricam.

Ne mogu reci "sve", jer ne znam dokle ide "sve". To ne znaci da se ja ne otvaram ljubavi, da nisam spremna da se posvetim onima koje volim, da im se dam. Samo da sam oprezna i da ne volim da srljam slepo.

edit: Ili bas zato sto znam dokle ide "sve", nisam spremna da se na toliko obavezem. Jer znam da se unutar "svega" nalaze i stvari koje ne bih uradila. KAd bih rekla da sam za njega sve spremna da uradim, znacilo bi da ne postoji nesto, bilo sta, sto ja necu uraditi. Ali bas bilo sta. A ko to moze? Uraditi bilo sta.
:lol: Hvala ti, devojko, ulepšala si mi dan svojim fenomenalnim, ozbiljno humoristično-satiričnim postom! :mrgreen: :super:
 
ja ih imam petoro pa opet sam spremna da dam sve za ljubav
mislim da ne treba mesati decu i voljenog coveka
za decu sam naravno uvek tu ali i za njega
pa to i jeste ljubav

:) e ovo kazes ali to treba pokazati u praksi....a praksa govori da su to samo ljudi koji lako daju takve izjave....ja bih prva posumnjala da pored sebe imam lazova, kad bi mi takvu jednu izjavu dao....tako nesto ne govore zreli, promisljeni, odmereni ljudi....sve, ma kakvo bre sve.....:roll:
 
Navešću nekoliko reči koje će nam pomoći da defenišemo pojam "sve":

Sveobuhvatno, sveukupno, svemir... Tako nekako i doživljavam pojam "sve", kao apsolut, kao beskonačan broj mogućih radnji i kombinacija koje sažima život. Znači, i "kriminogene radnje" su obuhvaćene tim pojmom. Život i smrt.

Znaš kako zvuči ova tvoja izjava, dušo?
Uzeću sledeći primer: recimo, sutra-prekosutra udaš se za čoveka koga voliš još od srednje škole, izrodiš dečicu sa njim (ok, možeš ovo uraditi i obrnutim redom - savremena žena prvo rađa decu pa tek onda razmišlja o braku); život teče dalje kao na filmskoj traci; oboje marljivo i vredno radite, i u jednom trenutku vam dojadi da živite kao podstanari - nategnete se i kupite stan, opremite ga po svom ukusu, pa nova kola na kredit, jednom rečju zaglibite se u kreditima doovde (kažiprstom desne ruke prelazim preko svoje Adamove jabučice). E, sada, možda početak ove priče i nema naročite veze sa ovom temom, ali će njen nastavak svakako imati.

U stvari, umesto da priču nastavljam, postaviću ti jedno pitanje. Da li bi bila u stanju da ubiješ onoga ko ugrožava živote tvojih najmilijih, tvog muža (sa kojim ćeš doživotno otplaćivati pomenute kredite) i vaše mile, slatke, dražesne, nezaštićene dečice? Pretpostavimo da te život doveo u situaciju "ili-ili", dakle, ako nasilnika ne ubiješ, on će u tom slučaju gadno povrediti, osakatiti ili ubiti nekoga od tvojih najmilijih!

To je trenutak kada covek instiktivno reaguje,da sebe odbrani.Branila bih svoje dete(koje jos nemam)i muza(kojeg jos nemam),jer bih kao i svako normalan da mi neko prisloni pistolj ili me fizicki ugrozi i moje najmilije branila,naravno do svoje sopstvene smrti i po svaku cenu,samo da njih zastitim.U tom slucju bih bila spremna da se branim i da branim one do kojih mi je stalo i u takvim zivotnim okolnostima, to je borba na zivot i smrt.Ja missim da bi svako tako postupio.Ali to je onda samoodbrana,shvatas..Nikoga ja time ne ugrozavam,vec samo sebe branim,branim svoj zivot,detetov zivot..Ja bih i tada gledala da se odbranim da to ne ugrozi neciji zivot,najpre recima,ljudski,argumentima..ako taj neko nasrne da te povredi ili ti ugrozi zivot,svako iole normalan bi se branio.Opet ponavljam to su zivotne situacije u kojima niko ne bi mogao 100% da zna kako bi reagovao.
 
Poslednja izmena:
Nedavno sam se ubila objasnjavajuci jednoj prijateljici sa foruma kako bezuslovno ne mogu voleti nikoga pa ni svoju decu cim predju desetak godina. Ne kazem da oni posle desete moraju zasluziti ljubav, ne oni ce je uvek imati ali ta ljubav koju im dajem posle desete godine ocekuje i zauzvrat nesto. I kad ne dobije to sto ocekuje ta ljubav i dalje postoji, istog je inteziteta ali nastavlja da ceka... Mislim da me ti bolje razumes sta hocu reci jer mi je bilo cudno kad sam osetila neki prikriveni prekor sa njene strane kao da je pomislila da sam losa majka i losa osoba. Mozda i jesam ali takva sam.
Sto se tice svih drugih ljubavi...Pa ne znam. Ne verujem da ljubav daje vise nego sme, mislim da covek daje sve samo kad je zaljubljen i to ne zato sto je zaljubljenost nesto veliko i vaznije od prave ljubavi vec samo zato sto zaljubljen znaci biti odredjeno vreme i u odredjenoj meri glup i nesvestan a prava ljubav, zrela ljubav uvek zna meru i zna svoje razloge.

Covek prvenstveno treba da voli sebe i da bude sebi uvek na prvom mestu...da brine o svojim zeljama, zadovoljstvu, sreci pa tek onda da navedeno delimicno deli sa osobama koje voli...
Zbog toga ne mozes biti los roditelj, muz/zena, prijatelj, vec samo svestan sebe i drugih...cim pocnes da se dajes u "potpunosti" sta god to nekome znacilo stvaras teren na kome mogu da te gaze, iskoristavaju i zahtevaju sve za sebe...sto deca cesto rade...

Zasto bilo kome nuditi vise a sebe zapostavljati??
 
bas sve!!!
koliko vas je spremno na to?
:heart: :heart: :heart: :heart: :heart:

Sto sam starija, to sam spremnija da za ljubav dajem vise no ranije-spremna sam da pomalo strpnem od karijere, ponosa, tvrdoglavosti i da odbacim zarad ljubavi. ali, sa druge strane, sa godinama znamo da malo bolje ocenimo sta moze, ili ne, da bude ljubav, a malo je onoga sto tako moze da se nazove, pa onda ispada da smo retko u stanju da ucinimo sve za ljubav. Kada bi se unapred davao neki sertifikat da je to-LJUBAV, verujem da bi onda mnogi od nas SVE ucinili za ljubav, ovako....retko ko je tako hrabar...ili, lud :)
 

Back
Top