Sve o duši

[Peko2]

I ništa manje bitno, postavlja se pitanje, kako nešto nematerijalno u nama, utječe na materiju?, odnosno, kako se odvija taj vid interakcije između fizičke i te duhovne supstance?

Jesmo li sigurni da je materija samo ovo što osećamo sa čulima ? Sva materija za koju znamo se sastoji od kombinacije tri slova proton ,elektron i neutron. Pitanje je šta bi se desilo kada bi među njih ubacili još jedno četvrto slovo za kombinovanje možda bi i dalje bila materija ali izvan naših čula.

 

[Gajo ex]

Pa i duša je tako stvorena kao nematerijalni entitet sa sposobnošću svijesti i volje. Samo što duša dok je čovjek živ te svoje sposobnosti ispoljava preko materijalnog tijela dok to nije slučaj kod anđela.

Želiš li reći da duša direktno utječe na naš mozak?
Objasni mi, čemu tijelo, takva duša izgleda prilično samodostatna?
Čak i superiorna u odnosu na tijelo... ne vidim logiku zašto bi nas netko opet vraćao u tijelo, ako je duša sposobna sve to?
A znam, zbog punine?
Kakve punine kad duša očigledno može funkcionirati više nego dobro?

Moramo ako bukvalno čitamo:
"Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i čovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština."

Njet. Ne vidim zašto bi pomislili da njegovo razumijevanje stanja mrtvih nužno mora biti drugačije od onog što on sam vjeruje?
Imamo i druge primjere gdje je jedan dio figurativan, a drugi interpretiram odoslovno:
"Grobovi im kuće zasvagda,stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći: Poput stada redaju se u podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, podzemlje će im biti postojbina. A moju će dušu Bog ugrabiti podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti." Ps 49:12-16

Ajde da citiramo taj famozni stih:
"Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio."
Ja sad opet pitam da li je ovo zaista tačno? Da li zaista nestaje spomen na velike pravednike? Ja bih rekao da ne nestaje već da se oni pamte generacija nakon njihove smrti i da je ovo čisti izraz autorovog pesimizma koji on ne riješava sve do kraja ove knjige.

Propovjednik ovdje radi razliku između onoga što mrtvi subjektivno doživljavaju (ništa) i onoga što se objektivno događa s njihovim spomenom među živima. Subjektivno, mrtvi nisu svjesni ni svojih djela n i spomena na njih jer su u stanju „sna“ - smrti. Objektivno, ljudi ih mogu pamtiti, ali to je nebitno za njihovu vlastitu stvarnost, jer su oni i dalje u nesvijesti, čekajući uskrsnuće.
Također, koliko je pravednika upamćeno kroz povijest - svi ili jedan dio?

Takođe ovi stihovi nigdje ne govore DA SU MRTVI NESVJESNI. Oni govore da mrtvi ne znaju ništa ali o čemu tačno ne znaju ništa.
"I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dijela nigda ni u čemu što biva pod suncem."
Dakle to se odnosi na svijet živih. I da, u Starom zavjetu je zaista tako bilo. Mrtvi su, uz rijetke izuzetke, nakon smrti gubili svaku vezu sa svijetom živih i niko mogli ni na koji način uticati ili komunicirati sa živima.

Kada stih kaže "ne znaju ništa," očigledno naglašava stanje u kojem nema spoznaje, a ne samo gubitak kontakta sa živima. Barem meni tako izgleda.
Logika stvari, ako bi fraza "ne znaju ništa" značila samo "ne znaju ništa o živima," to bi bilo specifično naglašeno u tekstu, ali nije...
Inače, tekst bi bio nejasan bez novog otkrivenja...

Pa nisu dozvolili da taj strah bude jači od nade u Boga ali u SZ je jasno prisutna pesimistična koncepcija smrti gdje se na više mjesta ističe kako svi umiru i svi idu u ad i kako u adu neće biti nikakvog slavljenja Boga već je to mračno mjesto. U svakom slučaju radikalno drugačije od Pavlove želje da umre i ode kod Hrista. U SZ toga nema.

Da, svi idu u grob, i to je doista mračno mjesto, kako onda, tako i danas...

Pa ima citat koji ne definiše kako se odvija ta interakcija i na koji tačno način duh oživljava tijelo.

Nije objašnjena ta duševna anatomija, ali je prosto objašnjen princip tijela i daha životnog... za ostalo imamo biologiju...
A ipak, za odgovore na pitanja o duši koja bi funkcionirala u zagrobnom životu onako kako to vi razumijete, trebalo bi dati više odgovora...

 

[Gajo ex]

dusa generira svijest a mozak je samo reciver, aparat na koji se dusa prikopcala , kao sto se tvoj racunar prikopca na internet



ne, kada se odvoji od mozga, dusa se samo otkopcala od svog prevoznog sredstva tj tijela, pa i sa tim mozga.




dusa se svega sjeca sa zemlje.



nematerijalna.



prikopcava se na cijelo tijelo, jer ga koristi kao prevozno sredstvo u materijalnom svijetu i za interakciju sa materijom, bez tijela nebi mogla imati interakciju sa materijom.




kao kad ti udjes u auto i vozis od destinacije A do destinacije B.

Ja bih radije birao putovanje brže od brzine svjetlosti (misli), ne da sam ograničen fizičkim zakonima...
Taj "automobil" dođe onda kao neko ograničenje, ili nekakav kaput kog se duša u jednom trenutku samo otarasi i napokon slobodna... kad ono, Isus opet vrati u taj automobil, i ajd sad vozi malo...

 

[aeternum]

Nadam se konkretnim odgovorima - ne onima poput: to Bog može...

Ovako, zanima me nekoliko stvari:
Prvo, zastupnici vjerovanja u besmrtnost duše vole naglašavati kako je nužno da "duša" nastavlja živjeti i nakon čovjekove fizičke smrti, upravo to osigurava da čovjek ostane ta individua sa svim svojim osobinama... jer, da nije tako, navodno po njima, prilikom novog stvaranja Bog bi stvarao klona, a ne tu osobu...

Prvi izazov je problem svijesti.
Kako to duša kao nematerijalna supstanca čuva individualni identitet bez fizičkih karakteristika? Odnosno, što je mozak duše?
Ili da kažem, je li duša ta koja generira svijest ili naš mozak? Ako je mozak, a znamo da jest, kako to duša radi bez njega?
Onda se postavlja realno pitanje: bez mozga duša je u stanju nesvijesti?

E sad, ovo treba začiniti s par citata iz Sz:

Prop 3:19,20 - " Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju."

Prop 9:4-6...9. - "Još ima nade za svakog tko je među živima, jer je bolji živ pas nego mrtav lav.Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, i više nemaju nagrade jer se spomen na njih zaboravlja. I ljubav njihova, i mržnja njihova, i revnost njihova već su propali, i više nemaju udjela ni u čemu što se pod suncem događa. ...Sve što ti dođe pod ruku da učiniš, čini svom snagom svojom, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u Podzemlju, kamo ideš."

Vidi ga, citira Sz, naravno, tipično sektaški - druže, što ne citiraš malo Nz...
Citiram jer je bitno - ali i Nz obiluje citatima: Mt 24,9; Iv 11:11-14; Dj 7:59,60; 1. Sol 4:13-17; 1. Kor 15:17,18, itd. Znam, znam, sve vi to možete objašnjavati, nije mi to cilj, nego da spriječim pokušaje distrakcije...

Da se vratimo još malo na Sz:
Ps 146:4 - "Kad izdahne, vraća se u prah svoj, i toga dana propadaju sve misli njegove.

Prije nego krenete s klasičnim argumentima poput: to je perspektiva iz Sz, nakon Kristove smrti nešto je drugo...
to se samo odnosi na ovozemaljske pomisli itd. - ali, to ne piše u tekstu, to je učitavanje vlastitih teologija... no, ne želim se oko toga natezati u ovoj temi, nego bi volio da mi odgovorite:
Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela?
Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela?
Ako pak ima, odvodi li Propovjednik svoje čitaoce u zabludu kada kaže da propadaju sve misli?

Drugi problem - volio bih da mi odgovorite jednostavno pitanje:
Je li duša materijalna ili nematerijalna?
Ako jest, što radi u čovjeku, odnosno što je drži? U tom slučaju, očito je da ima određene karakteristike koje joj omogućavaju da uđe i izađe - čudno malo za nešto što nije materijalno? Ako li je duša čovjek kao takav kakvog mi poznamo, onda nema problema...

I ništa manje bitno, postavlja se pitanje, kako nešto nematerijalno u nama, utječe na materiju?, odnosno, kako se odvija taj vid interakcije između fizičke i te duhovne supstance?

Zanemario si pocetak kada je Bog stvarao coveka


u Bibliji pise da je covek postao dusha ziva.
prilikom stvaranja
1 Mojsijeva 2: 7 Jehova Bog je stvorio čoveka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života,
i čovek je postao živa duša.
dakle covek je dusha ziva.
Nigde ne pise da covek ima dushu i da je ona odvojena od tela
To je duh koji ozivljava.
Prilikom smrti on napusta telo
1 Petrova 3:18 18 Jer je i Hrist jedanput za grijehe naše umro, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu, ubijen doduše tijelom, ali oživljen Duhom

Nakon smrti covek - dusha umire a "Duh se vraca Bogu koji ga je dao."

Propovednik 12:7, a on glasi: „I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.“

U Bibliji se za ljude i zivotinje kaze da su dushe...
prema Bibliji covek = dusha
Kada covek umre dusha umire
a duh se vraca Bogu
Zato i postoji uskrsenje jer je dusha smrtna
da je dusha besmrtna ne bi bilo potrebno vaskrsenje
niti Isus

na temelju zrtve Isusa Hrista imamo vaskrsenje i vecni zivot.
Jovan 3:16 16 Jer je Bog toliko voleo svet, da je Sina svoga jedinorođenoga dao, da ni jedan koji u njega veruje ne propadne, nego da ima život večni.

Biblija kaže: „Duša koja zgreši ona će umreti“ ( jezekilj 18:4 )

Covek je dusha ceo covek
ako covek umre i dusha umire

“Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate,
jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je,
i više nemaju dela nigde ni u čemu što biva pod suncem” (Propovednik 9:5, 6).

Dusha je duh i telo
Nije u coveku nego je covek dusha

kao sto sam vec napisala

 

[Gajo ex]

Jesmo li sigurni da je materija samo ovo što osećamo sa čulima ? Sva materija za koju znamo se sastoji od kombinacije tri slova proton ,elektron i neutron. Pitanje je šta bi se desilo kada bi među njih ubacili još jedno četvrto slovo za kombinovanje možda bi i dalje bila materija ali izvan naših čula.

Kako možeš mjeriti proton, neutron, tako bi i u ovom slučaju trebali mjeriti nekakvu opipljivu silu, nekakav princip koji bi se trebao opaziti, da ta duša vrši određeni utjecaj na naše tijelo...

 

[Cackalica21]

Ja bih radije birao putovanje brže od brzine svjetlosti (misli), ne da sam ograničen fizičkim zakonima...
Taj "automobil" dođe onda kao neko ograničenje, ili nekakav kaput kog se duša u jednom trenutku samo otarasi i napokon slobodna... kad ono, Isus opet vrati u taj automobil, i ajd sad vozi malo...

da, tijelo dusi dodje kao ogranicenje.

 

[Peko2]

Kako možeš mjeriti proton, neutron, tako bi i u ovom slučaju trebali mjeriti nekakvu opipljivu silu, nekakav princip koji bi se trebao opaziti, da ta duša vrši određeni utjecaj na naše tijelo...

Rečeno je kod koga je duh da ne bi gubili vreme oko toga jasno je rečeno ...i vrati se prah u zemlju kako je bio a duh se vrati Bogu koji ga je dao znači kod Boga je u podpunosti i to je to. Sad pokušavaju da naprave veštački sa čipovima pa da se Bog ne pita ništa ni oko toga.

 

[Maki!]

Želiš li reći da duša direktno utječe na naš mozak?

Ne samo na mozak već i na sve ostale organe i udove tijela.

Objasni mi, čemu tijelo, takva duša izgleda prilično samodostatna?
Čak i superiorna u odnosu na tijelo... ne vidim logiku zašto bi nas netko opet vraćao u tijelo, ako je duša sposobna sve to?
A znam, zbog punine?
Kakve punine kad duša očigledno može funkcionirati više nego dobro?

Pa ne može funkcionisati jer je stanje odvojenosti od tijela neprirodno ma koliko duša bila svjesna. Duša je stvorena tako da bude u tijelu. Pomisli na onaj misaoni eksperiment mozga u zdjeli da ti sve bude jasnije.

Njet. Ne vidim zašto bi pomislili da njegovo razumijevanje stanja mrtvih nužno mora biti drugačije od onog što on sam vjeruje?
Imamo i druge primjere gdje je jedan dio figurativan, a drugi interpretiram odoslovno:
"Grobovi im kuće zasvagda,stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći: Poput stada redaju se u podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, podzemlje će im biti postojbina. A moju će dušu Bog ugrabiti podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti." Ps 49:12-16

Zašto bismo onda tumačili baš onaj dio o mrtvima bukvalno kao neku univerzalnu istinu o stanju poslije smrti?

Propovjednik ovdje radi razliku između onoga što mrtvi subjektivno doživljavaju (ništa) i onoga što se objektivno događa s njihovim spomenom među živima. Subjektivno, mrtvi nisu svjesni ni svojih djela n i spomena na njih jer su u stanju „sna“ - smrti. Objektivno, ljudi ih mogu pamtiti, ali to je nebitno za njihovu vlastitu stvarnost, jer su oni i dalje u nesvijesti, čekajući uskrsnuće.

Ovo je učitavanje. Tamo piše sa se spomen ZABORAVIO u smislu da su drugi ljudi zaboravili na pokojnika a ne da je pokojnik zaboravio samog sebe.

Također, koliko je pravednika upamćeno kroz povijest - svi ili jedan dio?

Dosta njih.

Kada stih kaže "ne znaju ništa," očigledno naglašava stanje u kojem nema spoznaje, a ne samo gubitak kontakta sa živima. Barem meni tako izgleda.
Logika stvari, ako bi fraza "ne znaju ništa" značila samo "ne znaju ništa o živima," to bi bilo specifično naglašeno u tekstu, ali nije...
Inače, tekst bi bio nejasan bez novog otkrivenja...

Pa pojašnjeno je u narednom stihu na šta se misli.

Da, svi idu u grob, i to je doista mračno mjesto, kako onda, tako i danas...

U šeol. Grob je druga riječ.

 

[Gedeon]

Ne samo na mozak već i na sve ostale organe i udove tijela.


Pa ne može funkcionisati jer je stanje odvojenosti od tijela neprirodno ma koliko duša bila svjesna. Duša je stvorena tako da bude u tijelu. Pomisli na onaj misaoni eksperiment mozga u zdjeli da ti sve bude jasnije.


Zašto bismo onda tumačili baš onaj dio o mrtvima bukvalno kao neku univerzalnu istinu o stanju poslije smrti?


Ovo je učitavanje. Tamo piše sa se spomen ZABORAVIO u smislu da su drugi ljudi zaboravili na pokojnika a ne da je pokojnik zaboravio samog sebe.


Dosta njih.


Pa pojašnjeno je u narednom stihu na šta se misli.


U šeol. Grob je druga riječ.

Nekada se govorilo naučni ateizam a ovo je naučni teizam.

 

[Gajo ex]

Ne samo na mozak već i na sve ostale organe i udove tijela.

Kako zna to predaja?

Pa ne može funkcionisati jer je stanje odvojenosti od tijela neprirodno ma koliko duša bila svjesna. Duša je stvorena tako da bude u tijelu. Pomisli na onaj misaoni eksperiment mozga u zdjeli da ti sve bude jasnije.

Možda je neprirodno pogrešna riječ - možda primarno stanje ili tako nešto... ali, ako je Bog uspostavio takav mehanizam i on ima svoje zakonitosti, onda je čudno govoriti o tome kao nečemu što nije prirodno...
A taj misaoni eksperiment mi nije baš za tu situaciju...
Pazi, u tom smislu, "mozak u zdjeli" paradoksalno je ograničen materijalni entitet (mozak) koji bi bio svjestan u simuliranom svijetu. Duša nije ograničena na materijalne signale i tijelo, već ima svojstvenu, prirodnu svjesnost čak i bez fizičkog tijela...

Zašto bismo onda tumačili baš onaj dio o mrtvima bukvalno kao neku univerzalnu istinu o stanju poslije smrti?

Zato što je kontrast jasan - sve ostalo daje svakom za pravo da učitava što god ga je volja u tekst koji sadrži makar i jednu metaforu.
Drugo, nema naznaka da je taj dio metaforičan...

Ovo je učitavanje. Tamo piše sa se spomen ZABORAVIO u smislu da su drugi ljudi zaboravili na pokojnika a ne da je pokojnik zaboravio samog sebe.

Propovjednik piše iz perspektive onih koji vide život i smrt kroz ljudsko iskustvo; „zaboravljanje“ se može odnositi i na praktičnu činjenicu da ni mrtvi ne mogu više ni na koji način sudjelovati niti imati svijest o sebi ili o živima koji ih pamte ili ne pamte.
Praktično, kad umremo, par dana se priča o nama, a onda ide sve u zaborav...

Dosta njih.

Malo njih.
Ako su pravednici vjerni koji su Kristovi, a jesu, onda je jako malo njih zapisano... govorimo o ljudskom "peru".

Pa pojašnjeno je u narednom stihu na šta se misli.

Ne tako kako ga tradicionalni interpretiraju...

U šeol. Grob je druga riječ.

Svejedno je koji sinonim, nema svjesnog stanja - bilo da je šeol gdje su svi mrtvi, ili grob kao fizička lokacija gdje su pokojnici pokopani...

 

[Maki!]

Kako zna to predaja?

Ne samo Predanje i Pismo govori o duši koja boravi u tijelu.

Možda je neprirodno pogrešna riječ - možda primarno stanje ili tako nešto... ali, ako je Bog uspostavio takav mehanizam i on ima svoje zakonitosti, onda je čudno govoriti o tome kao nečemu što nije prirodno...

Bog nije uspostavio takav mehanizam već ljudski grijeh. Smrt nije prirodna čovjeku. Zato i jeste neprirodno.

Zato što je kontrast jasan - sve ostalo daje svakom za pravo da učitava što god ga je volja u tekst koji sadrži makar i jednu metaforu.
Drugo, nema naznaka da je taj dio metaforičan...

Zašto da to ne gledamo kao dio šireg pitanja čitave Knjige Propovjednika a to je pitanje teodiceje? Solomon nije tu išao davati argumente o stanju mrtvih poslije smrti već je preispitivao stanje svijeta. S tim da bih naglasio dа je kulminacija knjige ta da Solomon shvata da nije isto pravednom i nepravednom jer će Bog suditi.

Propovjednik piše iz perspektive onih koji vide život i smrt kroz ljudsko iskustvo; „zaboravljanje“ se može odnositi i na praktičnu činjenicu da ni mrtvi ne mogu više ni na koji način sudjelovati niti imati svijest o sebi ili o živima koji ih pamte ili ne pamte.

Tekst je jasan da se radi o zaboravljanju od strane drugih.

Praktično, kad umremo, par dana se priča o nama, a onda ide sve u zaborav...

Malo njih.
Ako su pravednici vjerni koji su Kristovi, a jesu, onda je jako malo njih zapisano... govorimo o ljudskom "peru".

Možda procentualno jeste malo ali brojčano baš i nije. Svetitelja je na hiljade hiljada.

Svejedno je koji sinonim, nema svjesnog stanja - bilo da je šeol gdje su svi mrtvi, ili grob kao fizička lokacija gdje su pokojnici pokopani...

Ali nije to isto jer sama činjenica da postoji šeol ukazuje na to da duše mrtvih idu negdje drugo od tijela koje fizički ide u zemlju. Zašto ako im je sudbina ista?

 

[Gajo ex]

Ne samo Predanje i Pismo govori o duši koja boravi u tijelu.

Spominje se, ali da baš boravi, nisam siguran...

Bog nije uspostavio takav mehanizam već ljudski grijeh. Smrt nije prirodna čovjeku. Zato i jeste neprirodno.

Moram te parafrazirati (pokušaj), jednom prilikom kad smo razgovarali o tako tim temama, učinilo mi se da si rekao da je Bog znao da će čovjek pasti i da je napravio takav mehanizam da ga tako zaštiti ako padne u grijeh - pa da duša može nastaviti dalje s egzistencijom... tako da onda smrt nije kraj...

Zašto da to ne gledamo kao dio šireg pitanja čitave Knjige Propovjednika a to je pitanje teodiceje? Solomon nije tu išao davati argumente o stanju mrtvih poslije smrti već je preispitivao stanje svijeta. S tim da bih naglasio dа je kulminacija knjige ta da Solomon shvata da nije isto pravednom i nepravednom jer će Bog suditi.

Da, to je šira poruka koja se bavi o prolaznosti života i problemu pravde. Ali njegovi stavovi o stanju smrti - gdje mrtvi "ne znaju ništa"i nemaju udjela "niti u čemu...", - nisu samo odraz pesimizma... Nego su konkretni opisi stanja mrtvih. Da se Solomon ovdje isključivo bavi teodiceju i prolaznost, ne bi ulazio u specifičnosti koje, bez dodavanja vanjskog značenja, ukazuju na besvjesnost nakon smrti.

Tekst je jasan da se radi o zaboravljanju od strane drugih.

Možda procentualno jeste malo ali brojčano baš i nije. Svetitelja je na hiljade hiljada.

Da se ne ponavljamo...
I od tih hiljada i hiljada kao i od hiljada sklekova Kristijana Golubovića. Jako malo ljudi zna za to...

Ali nije to isto jer sama činjenica da postoji šeol ukazuje na to da duše mrtvih idu negdje drugo od tijela koje fizički ide u zemlju. Zašto ako im je sudbina ista?

Nisam zapazio...

 

[Maki!]

Spominje se, ali da baš boravi, nisam siguran...

Ne znam kako drugačije shvatiti dijelove gdje se govori da je duša u tijelu.

Moram te parafrazirati (pokušaj), jednom prilikom kad smo razgovarali o tako tim temama, učinilo mi se da si rekao da je Bog znao da će čovjek pasti i da je napravio takav mehanizam da ga tako zaštiti ako padne u grijeh - pa da duša može nastaviti dalje s egzistencijom... tako da onda smrt nije kraj...

Istina ali to ne čini smrt prirodnom jer grijeh nije prirodan a grijeh je doveo do smrti. Bog je samo imao predznanje da će se to dogoditi pa je preduzeo korake da čovjek skroz ne propadne.

Da, to je šira poruka koja se bavi o prolaznosti života i problemu pravde. Ali njegovi stavovi o stanju smrti - gdje mrtvi "ne znaju ništa"i nemaju udjela "niti u čemu...", - nisu samo odraz pesimizma... Nego su konkretni opisi stanja mrtvih. Da se Solomon ovdje isključivo bavi teodiceju i prolaznost, ne bi ulazio u specifičnosti koje, bez dodavanja vanjskog značenja, ukazuju na besvjesnost nakon smrti.

Kao što sam rekao Solomon se ne zadržava samo na tome već ide i dalje poredeći ljude sa stokom što ukazuje na to da se ipak radi o jednom pesimističkom pogledu na svijet koji sam autor iznosi sve do samog kraja knjige daleko više nego što se radi o nekakvom pokušaju da se opiše stanje mrtvih poslije smrti.

 

[Gajo ex]

Ne znam kako drugačije shvatiti dijelove gdje se govori da je duša u tijelu.

Zavisi, kako u kojem stihu...

Istina ali to ne čini smrt prirodnom jer grijeh nije prirodan a grijeh je doveo do smrti. Bog je samo imao predznanje da će se to dogoditi pa je preduzeo korake da čovjek skroz ne propadne.

Smrt nije u Božjem savršenom poretku, ali sad je dio naravnog poretka u svijetu koji je Bog uspostavio kao odgovor na pad čovjeka.
U tom smislu je prirodno...

Kao što sam rekao Solomon se ne zadržava samo na tome već ide i dalje poredeći ljude sa stokom što ukazuje na to da se ipak radi o jednom pesimističkom pogledu na svijet koji sam autor iznosi sve do samog kraja knjige daleko više nego što se radi o nekakvom pokušaju da se opiše stanje mrtvih poslije smrti.

I neki drugi primjeri korišteni u teologiji često imaju prvenstveno drugačiju poruku, ali ih svejedno koristimo kao potporu doktrinarnim stavovima kad su u skladu s temeljnim načelima.

 

[antilažov]

I neki drugi primjeri korišteni u teologiji često imaju prvenstveno drugačiju poruku, ali ih svejedno koristimo kao potporu doktrinarnim stavovima kad su u skladu s temeljnim načelima.

Temeljno teološko načelo kršćani nalaze u Novom zavjetu. A tamo čitaju:

1 Sol 5:23: A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

Dj 20,9-10: Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"

 

[Nečastivi]

Ovako, zanima me nekoliko stvari:
Prvo, zastupnici vjerovanja u besmrtnost duše vole naglašavati kako je nužno da "duša" nastavlja živjeti i nakon čovjekove fizičke smrti, upravo to osigurava da čovjek ostane ta individua sa svim svojim osobinama... jer, da nije tako, navodno po njima, prilikom novog stvaranja Bog bi stvarao klona, a ne tu osobu...

Prvo život nema početk ni kraj, ti nisi ovo fizičko telo već multidimenzionalno biće koje postoji u ovom trenutku u mnogo dimenzija postojanja. Tvoje telo je super računar a mozak procesor pomoću kojeg doživljavaš ovu fizičku realnost i možeš da budeš u fizičkom kontaktu sa njom. Ti si svest/duša/bog, jedna svest koja se nalazi u svemu što možeš da zamisliš. Ovu separaciju koju osećaš i misliš da si individua, drugačiji od drugih ti omogućava tvoj ego koji si razvio kroz život. To nas razdvaja od osećaja jednine, srećom pa u trenutku fizičke smrti tela ego nećeš poneti sa sobom, to je nešto vezano za ovaj 3d univerzum.

Prvi izazov je problem svijesti.
Kako to duša kao nematerijalna supstanca čuva individualni identitet bez fizičkih karakteristika? Odnosno, što je mozak duše?
Ili da kažem, je li duša ta koja generira svijest ili naš mozak? Ako je mozak, a znamo da jest, kako to duša radi bez njega?
Onda se postavlja realno pitanje: bez mozga duša je u stanju nesvijesti?

Tvoj fizički mozak (super računar) ti treba da prevodi kôd kojim je ispisan ovaj univerzum, ti doživljaš sve što vidiš u prošlosti, jer mozgu treba nekoliko mikrosekundi da prevede i obradi informaciju. Sve se dešava u tvom mozgu, spoljašnju realnost je nemoguće pojmiti.
Kao što je jedan od ljudi od kojih sam učio astralnu projekciju rekao da tvoje misli postoje i čuvaju se u astralu, kada razmišljaš one budu downloadovane u tvoj mozak prvo. Svaka misao već postoji, ništa ti nisi izmislio niti možeš šta novo zamisliti od onog dostupnog. Kažu da mašta nema granice, ali ima itekako.
Postoji jedna jedina svest i svi smo ta svest. Mozak je samo prevodilac "stvarnosti".

 

[Gajo ex]

Temeljno teološko načelo kršćani nalaze u Novom zavjetu. A tamo čitaju:

1 Sol 5:23: A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

Tu izražava da Bog želi posvetiti cijelog čovjeka – duh, dušu i tijelo. Odnosno, da svako područje našeg bića treba biti prožeto Božjim Duhom.
U Bibliji, pojmovi "duh", "duša" i "tijelo" imaju različita značenja, ovisno o kontekstu. "Duh" (pneuma) odnosi se na um i intelekt preko kojih Bog komunicira s nama, "duša" (psyche) predstavlja naše emocije i instinkte, dok "tijelo" označava fizički aspekt našeg bića. Tako da, tu imamo poziv za cjelovitost posvećenja – duhovno, emocionalno i tjelesno.

Dj 20,9-10: Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"

Ovaj stih nije u suprotnosti s vjerovanjem, jer se izraz "duša" koristi kao sinonim za "život," što je čest način izražavanja u Bibliji...

 

[antilažov]

Ovaj stih nije u suprotnosti s vjerovanjem, jer se izraz "duša" koristi kao sinonim za "život," što je čest način izražavanja u Bibliji...

Znači, kako kome i kako kada paše? E neće biti, sveti Pavao ovdje ne govori o 'izlasku života iz čovjeka', nego o izlasku duše.

P.S. Jesi li ti kršćanin?

 

[Gajo ex]

Znači, kako kome i kako kada paše? E neće biti, sveti Pavao ovdje ne govori o 'izlasku života iz čovjeka', nego o izlasku duše.

A gdje Pavao govori da duša izlazi iz tijela?
To je kao kad bi nekom plemenu, koje ne razumije osnove moderne medicine, dali izvještaj liječnika u kojem piše: Još su prisutni znakovi moždane aktivnosti. Onda dođe netko iz plemena i kaže: aaaa, neće biti tako... doktor je htio reći da je još mozak u njemu, ali da je prošlo još neko vrijeme, mozak bi izašlo iz tog čovjeka vani...
Kada Pavao kaže da je 'duša još u njemu', on zapravo govori da mladić još nije preminuo, a ne o nekoj odvojenoj duhovnoj supstanciji.

I vi tradicionalni vjerujete da je duša u tijelu dok je čovjek živ - dakle, izvještaj se ne može drugačije shvatiti nego kao Pavlova izjava da je mladić još uvijek živ...

 

[antilažov]

A gdje Pavao govori da duša izlazi iz tijela?

Sveti Luka citira riječi svetog Pavla: Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"

To je kao kad bi nekom plemenu, koje ne razumije osnove moderne medicine, dali izvještaj liječnika u kojem piše: Još su prisutni znakovi moždane aktivnosti. Onda dođe netko iz plemena i kaže: aaaa, neće biti tako... doktor je htio reći da je još mozak u njemu, ali da je prošlo još neko vrijeme, mozak bi izašlo iz tog čovjeka vani...

Tako, dakle. Kršćani su neuki, po tebi, pa ne razumiju ni svoje Sveto pismo.

Kada Pavao kaže da je 'duša još u njemu', on zapravo govori da mladić još nije preminuo, a ne o nekoj odvojenoj duhovnoj supstanciji.

I vi tradicionalni vjerujete da je duša u tijelu dok je čovjek živ - dakle, izvještaj se ne može drugačije shvatiti nego kao Pavlova izjava da je mladić još uvijek živ...

Nevjerojatno. Izvještaj se ne može shvatiti onako kako piše, nego se mora shvatiti onako kako si ti sebi zamislio i kako se uklapa u tvoju teoriju!? Ovo je već drskost.

 

[aeternum]

@Gajo ex a moj post nisi prokomentarisao

 

[Gajo ex]

Sveti Luka citira riječi svetog Pavla: Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"

Tako, dakle. Kršćani su neuki, po tebi, pa ne razumiju ni svoje Sveto pismo.

Nevjerojatno. Izvještaj se ne može shvatiti onako kako piše, nego se mora shvatiti onako kako si ti sebi zamislio i kako se uklapa u tvoju teoriju!? Ovo je već drskost.

Ne drami...
Ne piše ono što ti impliciraš da tekst govori... Biblija se tumači i razumije, a ne kako se kojoj teologiji sviđa...
To je grčka misao, uvuklo se u kršćanstvo...

 

[antilažov]

Ne piše ono što ti impliciraš da tekst govori... Biblija se tumači i razumije, a ne kako se kojoj teologiji sviđa...
To je grčka misao, uvuklo se u kršćanstvo...

Ja pak mislim da napisano može tumačiti samo autor napisanog. Tako u ovom slučaju isključivo pravo vjernog tumačenja svetog teksta ima Crkva.

Naravno, tebi nitko ne brani čitati i tumačiti kako te volja, ali je drsko da 'soliš pamet' onima koji povjerenje daju autoru svetog teksta a ne tebi.

 

[Tom Jones 1]

Ne piše ono što ti impliciraš da tekst govori... Biblija se tumači i razumije, a ne kako se kojoj teologiji sviđa...
To je grčka misao, uvuklo se u kršćanstvo...

Nego šta implicira? Po čijem tumačenju se to razume na jedini pravilan način?

Impliciras da je grčku misao neko podmetnuo lično Gospodu. A da nije onda i teorija o vraćanju u prah pozajmljena misirska ili vavilonska misao?

 

[Gajo ex]

Ja pak mislim da napisano može tumačiti samo autor napisanog. Tako u ovom slučaju isključivo pravo vjernog tumačenja svetog teksta ima Crkva.

Kad si to bio na kavi s Pavlom?
Koja je crkva dala Pismo?

Naravno, tebi nitko ne brani čitati i tumačiti kako te volja, ali je drsko da 'soliš pamet' onima koji povjerenje daju autoru a ne tebi.

Mani me te lažne crkvenjačke pobožnosti...