Sve o duši

Gajo ex:
Sumnjiv mi je izbor riječi. Mislim da nije baš adekvatno, može se tako prevesti, ali bez smisla, ne znači previše... osim ako teološki obojamo pa nam se sve uklapa na kraju...
Prijevod mora ići po smislu...

Heb. ("Nefeš") označava živa bića: POst 1:20: I reče Bog: "Nek` povrvi vodom vreva živih stvorova (nefeš), i ptice nek` polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. Također, da ne citiram već sad izlizani stih iz Post 2:7 gdje vidimo da je čovjek kao takav duša živa.
E sad, ako je čovjek duša živa, a tako stoji i ako su ta bića duša - kako mogu izaći iz samih sebe? Odnosno, je li Rahela mogla izići iz same sebe? Ili, se vodimo smislom nekih prevodioca: može li duša izići iz duše?

Post 12:5 - "I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu (nefeš), što su je bili dobili u Haranu, i izađoše, da zapute u zemlju kanaansku; i oni dođoše u zemlju kanaansku." Po istoj logici stvari, netko bi mogao prevesti da je Abraham uzeo duše sa sobom, ali ako se radi o nekakvoj duhovnoj supstanciji, onda to nema nikakvog smisla.. naravno, odnosi se na ljude, stoga se takoi prevodi. I to je dobar način kako se prevodi, međutim u onim slučajevima očigledno je da se prevoditelji vode svojim teološkim uvjerenjima.
Da ne citiram sve primjere, ima još ja mislim u Postanku 46:26, kao i u Izlasku 1:5. gdje vidimo da su ljudi duše.

A sad da se vratim na primjer koji si dao:
"A kad je izlazila duša njezina, jer je umirala, nazva ga ona Ben-Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin."

Dva strana prijevoda, tako da se vidi da neki drugačije prevode, mada sam svjestan da nećeš biti nešto oduševljen s njima :-)., ali, nek se nađe:

Moffatt:
"As her life went from her, for she died ...", Prijevod: : "Kad se rastavljaše od života, jer umiraše. . ."

New International Version:
"As she breathed her last - she was dying ...", prijevod: "Kad se rastavljala od posljednjeg daha, umirala je . . ."

Dakle, umjesto duša jedan prijevod koristi "život", a drugi "dah".


Lev 17:11 - "Jer život (nefeš) tijela u krvi je, i samo vam je na žrtveniku dopuštam na pomirenje za duše vaše; krv naime pribavlja pomirenje, jer je život u njoj" - Vidimo da se odnosi na životnu snagu, odnosno nefeš se odnosi na samu biološku snagu, a ne na besmrtnu "dušu" kao odvojenu duhovnu supstancu.

I još od ranije, spomenuo sam "Gle, sve duše pripadaju meni; duša oca kao duša sina, meni pripadaju one. Duša, koja griješi, ona će poginuti." Ez 18:4
I tu se spominje "nefeš". Dakle, "nefeš" označava osobu koja griješi, a ne neku posebnu "duhovnu tvar".

Dakle, sve ovo, u najmanju ruku nam je poziv da se dobro preispitamo kako ćemo prevoditi, a i razumjeti pojam "duša" kojeg Biblija spominje...
Kliknite za proširenje...

Kotel Da-Don, ŽIDOVSTVO

Židovstvo u smrti vidi točku prijelaza iz materijalnog svijeta u duhovni. U materijalnom se svijetu nalazi naše biće, sastavljeno iz tjelesnog i duhovnog dijela. Smrću umire naš tjelesni dio, koji je služio kao prihvatilište za duhovni, no duhovni dio nastavlja postojati, jer dolazi od Božanske Beskonačnosti.

Vječnost duše

Postoji li doista u čovjeku taj duhovno beskonačni dio kojega je u nas usadio Beskonačni? Židovstvo naučava ne samo da doista postoji, već i da je on bitan dio našeg bića, koji tijelu podaruje životnu snagu. Može li se reći da čovjek postoji samo u kemijskom, molekularnom smislu? Čovjekova duša poznaje stanja i osjećaje poput ljubavi, odanosti, napetosti, brige, mrzovolje, srdžbe, mržnje. To su kategorije koje nisu vezane za materiju, ne može im se mjeriti masa, težina, energija ili ubrzanje, kao tijelima. Što je razlika između čovjeka i životinje? Što se u čovjeku zbiva trenutak prije smrti i nekoliko trenutaka poslije? Duša je ono što u čovjeku tijekom života stvara sve te osjećaje. Smrću ona napušta tijelo.

Stupnjevi duše

Židovska mistika objašnjava da je čovjekova duša sastavljena od pet različitih dijelova: D] nefeš, רוח ruah, נשמח nešama, יחידה jehida i חיה haja.

Bog je uzeo bezoblični komad zemlje i oblikovao ga u čovjeka, zato je čovjek (hebr.: אדם adam) nazvan prema zemlji (hebr.: אדמה adama). U čovjekovu tijelu nalazi se i božanski duhovni dio, nefeš. Mjesto nefeša u čovjeku je krv, kako je rečeno: Jer krv je nefeš (Pnz 12,23).

Ruah je viša duševna razina od nefeša, a mjesto mu je u srcu. Tu se razinu razvija ispunjavanjem Božjih zapovijedi.

Nešama je visoka duševna razina, a nalazi se u mozgu. ... Postoji stanje u kojem čovjek ima samo nefeš i ruah, bez nešame, a to je san. Svatko ima nešamu., no stupanj njezine razvijenosti različit je od čovjeka do čovjeka, u skladu s time koliko se bavi duhovnošću. Što više netko ispunjava micve i proučava Toru, nešama postaje sve jača. U snu, nešama napušta tijelo, zbog čega ujutro i blagoslivljemo: Bože moj, nešama koju si mi dao ... vratio si mi moju nešamu... U snu čovjek živi, ali nije svjestan svojih osjećaja. Moguće je i stanje u kojemu čovjek ima nefeš i nešamu bez ruaha, dijela koji povezuje nešamu i nefeš, a to je stanje kliničke smrti. Umiranje je razdvajanje dijelova čovjekove duše: nefeš odlazi u grob, nešama se vraća Bogu ili ־ židovski rečeno ־ pod Prijestolje Vječnoga, ruah se, ako je postigao svoje ispunjenje, zajedno s nešamom penje u Edenski vrt, u vječni život, a ako nije postigao ispunjenje, kažnjava se u gehinomu.

Jehida i haja su razine emanacije do kojih se dospijeva tek dugim i napornim radom na ostalim dijelovima duše.
 
Poslednja izmena:
Gajo ex:
Da, bio bi neka vrsta androida po komandi... zato nam je dao svijest... ali, nemoj zaboraviti da se i životinje zovu dušama... a daleko su inferiornije u odnosu na čovjeka kad je u pitanju taj aspekt. Iz biologije i anatomije znamo da je najveća razlika u čelnom režnju koji utiče na našu duhovnost, moralnost i prije svega volju... ošteti, ukloni taj dio, nema ni volje...
Kliknite za proširenje...
e ovo je dobro dao svest al nije dao dušu :D
pa zar taj softver (duh) koji nam je dao nije kod svih jednak, zar imamo svi isti karakter, zar ne bi trebalo da svi onda isto mislimo osećamo itd. naravno da ne jer imamo dušu.
ti klasično ateistički stav zastupaš. um, razmišljanja, način sve je u neuronima iz tih neruona se rađa svest. kako se nije razvila svest kod životinja? u materiji šta se razlikujemo od majmuna?
što se tiče duhovnosti pa to ti i pavle piše imaju ljudi duhovno živi imaju ljudi duhovno mrtvi. uopšte nema veze sa čeonom režnjem i uopšte sa materijom.
 
Сале:
e ovo je dobro dao svest al nije dao dušu :D
pa zar taj softver (duh) koji nam je dao nije kod svih jednak, zar imamo svi isti karakter, zar ne bi trebalo da svi onda isto mislimo osećamo itd. naravno da ne jer imamo dušu.
Kliknite za proširenje...
To nema veze s "dušom" onako kako je ti razumiješ.
Zna se kako i zašto dolazi do razlika kod ličnosti.
Ali, isto tako, mogao bi ja tebi postaviti protu pitanje: imaju li onda dušu plemena kod kojih su zabilježeni slični obrasci ponašanja?
Сале:
ti klasično ateistički stav zastupaš. um, razmišljanja, način sve je u neuronima iz tih neruona se rađa svest. kako se nije razvila svest kod životinja? u materiji šta se razlikujemo od majmuna?
što se tiče duhovnosti pa to ti i pavle piše imaju ljudi duhovno živi imaju ljudi duhovno mrtvi. uopšte nema veze sa čeonom režnjem i uopšte sa materijom.
Kliknite za proširenje...
Naravno da ima veze - ako dođe do nekakve tragedije/nezgode, onda duša ne preuzima "kormilo", nego se kaže za tog čovjeka da je poludio, da nije normalan...

"Priča o Finesu Gejdžu, mladiću koji je radio na željezničkoj stanici i bio poznat kao mio, srdačan i odgovoran čovjek, mijenja se nakon što je doživio nesreću. Nesreća se dogodila na radnom mjestu. Usljed spleta nesretnih okolnosti, teška i velika metalna špica mu je probila lobanje. Šipka je ušla u prefrontalni korteks, idući u pravcu temena. Naime, proletela mu je kroz glavu. Ono što je šokiralo njegovu okolinu činjenica je da je, nakon nesreće, odmah ustao. Sve vrijeme na putu do bolnice je sedeo, bio privesti i mogao da razgovara. Lekaru je sam opisao što mi se dogodilo. Od svih iz njegove okoline, on je bio najpribraniji. Ostali, u šoku i sa osjećanjem anksioznosti, nisu djelovali ni upola mirno kao on. Fines Gejdž je ovu nesreću preživio uz groznicu i naizgled se oporavio. Jasno je govorio, jasno mislio. U tom segmentu njegovog života nisu se vidjele nikakve promjene. Međutim, ono što se upečatljivo promijenilo, bila je njegova ličnost. Od odgovornog i predanog radnika, pretvorio se u nesavesnog, nemoralnog i, u negativnom smislu, ležernog čovjeka. Psovao je, pio, pokazivao nemar na svakom koraku. Također je rado pokazivao rane na svojoj glavi. Izgledao je kao da nije bio zainteresiran što će se s njegovim životom nadalje događati. Bio je dobrog zdravlja, dobre memorije i inteligencije. Izgledalo je, međutim, da ne mari za okolinu i ljude u njoj. Od dana nesreće, živio je još trinaest godina.

Istraživanja su pokazala što se, zapravo, dogodilo. Nova dostignuća neuronauka pružila su objašnjenje ovog spleta okolnosti i promjena u Gejdžovoj ličnosti, nastalih nakon nesreće. Rekonstrukcija nesreće je vršena kompjuterskim putem, razmatranjem i mjerenjem dijelova njegovog lobanja. Delimično oštećen dio njegovog mozga, zove se ventromedijalni prefrontalni korteks. Da bi potpunije objasnio što se dogodilo s ponašanjem i ličnošću Gejdža, Damasio nas upoznaje sa slučajem Eliota. Eliot je bio porodični čovjek i uzoran radnik. Kada je saznao da ima tumor na mozgu, otišao je na operaciju. Operacija je, naizgled, bila uspješna, međutim, naknadno, Eliot je pokazivao ponašanje veoma slično Gejdžovom. Nakon operacije postao je impulsivan i nemaran, nediscipinovan. Kao i Gejdž, nije više postavljao prioritete u životu, što je dovelo do prilične nesposobnosti za rad. Eliot je, također, ostao netaknute inteligencije. Njegova sposobnost govorenja, slušanja, pamćenja, kratkoročna i dugoročna memorija, funkcionirale su jednako dobro kao i prije operacija. Ipak, ličnost je, u oba slučaja, bila toliko promijenjena, da ih najbliži nisu mogli prepoznati.

Damasiovo objašnjenje

Damasio je objašnjavao različite funkcije mozga, kako bi pojasnio što se dogodilo u goreopisanim slučajevima. U našim mozgovima postoji dio zadužen za rezonovanje i donošenje odluka, posebno vezanih za lični i socijalni domen. Taj dio, odnosno sustav dijelova, uključuje i mjesta gdje su u mozgu locirani dijelovi za osjećanja i djelomično je odgovoran za obradu telesnih signala. Već nakon ovog objašnjenja postaje jasno zašto Damasio smatra da je Dekart napravio grešku. Ovakva neuronska povezanost isključuje dualitet duše i tijela, osnovne Dekartove postavke. Emocije su ono što spaja racionalne i neracionalne procese.

Damasio je ukazao da je prefrontalni korteks odgovoran za naše emocije. Sve što nam prolazi kroz glavu, sve o čemu mislimo, ima svoj emocionalni odziv u mozgu. Svest o dobrom i lošem, moralna svest, savest, emocionalno su označene u prefrontalnom korteksu. I upravo je to emocionalno označavanje onoga što predstavlja našu realnost. Na tom nivou mozga vrši se odlučivanje, i ono svesno i ono nesvesno, automatski. To odlučivanje se vrši i prije nego što signalizira u potpunosti uključivanje kore velikog mozga u proces obrade informacija i donošenja odluka. Neuronauka, iz ove perspektive, smjesta suštinu naše savesti u prefrontalni korteks, dio mozga, u tijelu. Damasio je, dakle, oslikao način na koji su mišljenja i osjećanja povezani neuralno, u mozgu." Link
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Gedeon
Ako Duh Sveti napusti dušu našu
Odgovora
1
Pregleda
219
zubni zivac
Z
Gedeon
Dogma o Svetom Trojstvu
2 3 4
Odgovora
81
Pregleda
457
Glasnik.
Glasnik.
Gajo ex
Prazne duše
Odgovora
13
Pregleda
517
Gorlock
Gorlock

Back
Top