E super, samo što nije dovoljno pronaći da se negdje nalazi izraz "duša", treba to razumjeti...
Kod Joba imamo opis emocionalnog i psihološkog stanja u kojem se nalazio i to jedino tako možemo i razumjeti. Odnosno, "u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati," - nije ništa drugo do li pjesnički paralelizam koji opisuje njegovo unutarnje stanje. I baš nikakvu "anatomiju" ne otkriva koja bi bila relevantna za dovođenje u pitanje sa pojmom duša kako ga razumiju tradicionalni...
Što se tiče Pavlovog primjera, to sam već ranije objasnio, pa da se ne ponavljam...