Gajo ex
Ističe se
- Poruka
- 2.197
Nadam se konkretnim odgovorima - ne onima poput: to Bog može...
Ovako, zanima me nekoliko stvari:
Prvo, zastupnici vjerovanja u besmrtnost duše vole naglašavati kako je nužno da "duša" nastavlja živjeti i nakon čovjekove fizičke smrti, upravo to osigurava da čovjek ostane ta individua sa svim svojim osobinama... jer, da nije tako, navodno po njima, prilikom novog stvaranja Bog bi stvarao klona, a ne tu osobu...
Prvi izazov je problem svijesti.
Kako to duša kao nematerijalna supstanca čuva individualni identitet bez fizičkih karakteristika? Odnosno, što je mozak duše?
Ili da kažem, je li duša ta koja generira svijest ili naš mozak? Ako je mozak, a znamo da jest, kako to duša radi bez njega?
Onda se postavlja realno pitanje: bez mozga duša je u stanju nesvijesti?
E sad, ovo treba začiniti s par citata iz Sz:
Prop 3:19,20 - " Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju."
Prop 9:4-6...9. - "Još ima nade za svakog tko je među živima, jer je bolji živ pas nego mrtav lav.Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, i više nemaju nagrade jer se spomen na njih zaboravlja. I ljubav njihova, i mržnja njihova, i revnost njihova već su propali, i više nemaju udjela ni u čemu što se pod suncem događa. ...Sve što ti dođe pod ruku da učiniš, čini svom snagom svojom, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u Podzemlju, kamo ideš."
Vidi ga, citira Sz, naravno, tipično sektaški - druže, što ne citiraš malo Nz...
Citiram jer je bitno - ali i Nz obiluje citatima: Mt 24,9; Iv 11:11-14; Dj 7:59,60; 1. Sol 4:13-17; 1. Kor 15:17,18, itd. Znam, znam, sve vi to možete objašnjavati, nije mi to cilj, nego da spriječim pokušaje distrakcije...
Da se vratimo još malo na Sz:
Ps 146:4 - "Kad izdahne, vraća se u prah svoj, i toga dana propadaju sve misli njegove.
Prije nego krenete s klasičnim argumentima poput: to je perspektiva iz Sz, nakon Kristove smrti nešto je drugo...
to se samo odnosi na ovozemaljske pomisli itd. - ali, to ne piše u tekstu, to je učitavanje vlastitih teologija... no, ne želim se oko toga natezati u ovoj temi, nego bi volio da mi odgovorite:
Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela?
Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela?
Ako pak ima, odvodi li Propovjednik svoje čitaoce u zabludu kada kaže da propadaju sve misli?
Drugi problem - volio bih da mi odgovorite jednostavno pitanje:
Je li duša materijalna ili nematerijalna?
Ako jest, što radi u čovjeku, odnosno što je drži? U tom slučaju, očito je da ima određene karakteristike koje joj omogućavaju da uđe i izađe - čudno malo za nešto što nije materijalno? Ako li je duša čovjek kao takav kakvog mi poznamo, onda nema problema...
I ništa manje bitno, postavlja se pitanje, kako nešto nematerijalno u nama, utječe na materiju?, odnosno, kako se odvija taj vid interakcije između fizičke i te duhovne supstance?
Ovako, zanima me nekoliko stvari:
Prvo, zastupnici vjerovanja u besmrtnost duše vole naglašavati kako je nužno da "duša" nastavlja živjeti i nakon čovjekove fizičke smrti, upravo to osigurava da čovjek ostane ta individua sa svim svojim osobinama... jer, da nije tako, navodno po njima, prilikom novog stvaranja Bog bi stvarao klona, a ne tu osobu...
Prvi izazov je problem svijesti.
Kako to duša kao nematerijalna supstanca čuva individualni identitet bez fizičkih karakteristika? Odnosno, što je mozak duše?
Ili da kažem, je li duša ta koja generira svijest ili naš mozak? Ako je mozak, a znamo da jest, kako to duša radi bez njega?
Onda se postavlja realno pitanje: bez mozga duša je u stanju nesvijesti?
E sad, ovo treba začiniti s par citata iz Sz:
Prop 3:19,20 - " Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju."
Prop 9:4-6...9. - "Još ima nade za svakog tko je među živima, jer je bolji živ pas nego mrtav lav.Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, i više nemaju nagrade jer se spomen na njih zaboravlja. I ljubav njihova, i mržnja njihova, i revnost njihova već su propali, i više nemaju udjela ni u čemu što se pod suncem događa. ...Sve što ti dođe pod ruku da učiniš, čini svom snagom svojom, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u Podzemlju, kamo ideš."
Vidi ga, citira Sz, naravno, tipično sektaški - druže, što ne citiraš malo Nz...
Citiram jer je bitno - ali i Nz obiluje citatima: Mt 24,9; Iv 11:11-14; Dj 7:59,60; 1. Sol 4:13-17; 1. Kor 15:17,18, itd. Znam, znam, sve vi to možete objašnjavati, nije mi to cilj, nego da spriječim pokušaje distrakcije...
Da se vratimo još malo na Sz:
Ps 146:4 - "Kad izdahne, vraća se u prah svoj, i toga dana propadaju sve misli njegove.
Prije nego krenete s klasičnim argumentima poput: to je perspektiva iz Sz, nakon Kristove smrti nešto je drugo...
to se samo odnosi na ovozemaljske pomisli itd. - ali, to ne piše u tekstu, to je učitavanje vlastitih teologija... no, ne želim se oko toga natezati u ovoj temi, nego bi volio da mi odgovorite:
Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela?
Ako nema svijesti u obliku sjećanja ili misli kao što je imala dok je bila u tijelu, na koji bi se način ta duša mogla smatrati osobom koja je živjela?
Ako pak ima, odvodi li Propovjednik svoje čitaoce u zabludu kada kaže da propadaju sve misli?
Drugi problem - volio bih da mi odgovorite jednostavno pitanje:
Je li duša materijalna ili nematerijalna?
Ako jest, što radi u čovjeku, odnosno što je drži? U tom slučaju, očito je da ima određene karakteristike koje joj omogućavaju da uđe i izađe - čudno malo za nešto što nije materijalno? Ako li je duša čovjek kao takav kakvog mi poznamo, onda nema problema...
I ništa manje bitno, postavlja se pitanje, kako nešto nematerijalno u nama, utječe na materiju?, odnosno, kako se odvija taj vid interakcije između fizičke i te duhovne supstance?