Свака идеја, свако дело, сваки осећај, свако биће,
све, баш све има своју супротност,
јесте ли икада размишљали о томе ?
" О укусима не треба дискутовати, рече ђаво и седе у трње "
Razumevanje dualnosti praktično zahteva malo drugačiji pristup. On može obuhvatiti mnogo toga što i oni koji su proučavali dualnost nisu obuhvatali svojim poimanjem ili razumevanjem dualnosti.
Naravno da naša početna razumevanja zahtevaju dogradnju jer, bez toga ne možemo doći do suštinskog razumevanja niti sveta niti nas same.
Iz tvog gornjeg pasusa samo bih izbacio reči "svako biće" jer svako biće, ako njime aludiraš na čoveka, je sasvim sigurno specifično po mnogo, mnogo čemu pa ne možemo reći da ima svoju suprotnost. Istovremeno, ako pod 'biće' misliš na ono što mi suštinski jesmo "Duša" onda sasvim sigurno nemamo suprotnost. Mada pod biće kada se misli na čoveka to obuhvata i nas Dušu ali i sve ono što inače ljudi mogu pojmiti pod reči 'čovek'.
Da bi se stvarno razumela dualnost ovog sveta neophodno je znati mnogo, mnogo više a to je čisto duhovna nauka i ne može3 se naći nigde tako kompletno obrađenom i shvaćenom kao u ovoj vrsti 'nauke'.
Nisam siguran da li može biće kao skup pojedinačnih suprotnosti da ima svoju suprotnost koja takodje ima svoje skupove.
Stari dobri, Jin Jang, "The philosophical principle of Yin and Yang evolved into the idea that all things in the universe exist as inseparable and contradictory opposites."
Dodao bih ovaj yt intervju koji sam davno pogledao, prebacite oko 21:00, ima zanimljivih konstatacija o polaritetima, suprotnostima.
Znanje i razumevanje Yin - Yang nauke ili Muških i Ženskih principa koji se još zovu pozitivnim i negativnim, animus i anima, aktivnim i pasivnim je obuhvatnije i suštinskije nego što je do sada iznešeno.
Ovi principi jesu nazreni od strane Junga ali nisu ispravno shvaćeni niti protumačeni. Živora 'Slavinski' je takođe njih naslutio ali ih nije čak ni dotakao. Njegove metode koje je razvio u radu sa ljudima jesu tek samo brisanje površne prašine. Glavnina je ostala neshvaćena i nedotaknuta.
Ljudima je pomagao kod prevazilaženja unutarnjih sukoba i to samo onih koji su nastali u ovom životu ali ne i sve ono što je došlo sa osobom iz ranijih života i naravno ne ono što suštinski doprinosi da se osoba izgrađuje i uzdiže u svojoj svesti, nadograđujući je (ekspandirajući je) i dovodeći je uvek ka jednom stanju unutarnje ravnoteže.
Ta unutarnja ravnoteže koja je neophodna da bi neko stvarno "Znao Sebe" kako je i tražio Sokrat, dostiže se jedino preko odgovarajućih učenja koja dolaze osobi unutarnjim kanalima a koju ne sprovodi čovek iz spoljašnog sveta već njome upravlja sama suština života koju znamo kao Duh ili Sveti Duh, odnosno kao Reč ili Glas Boga.
Ljudi od nauke su pravo čudo u tome da kada otkriju nešto poveruju da su dosegli vrh znanja i kreacije a da ni ne shvataju da nisu čak ni dotakli prvi stepenik stvarnog duhovnog znanja i razumevanja.
Živorad (Slavinski) jeste shvatio, bar donekle, da su to dva suprotna principa kao ona dva kod naizmenične struje ali nikako nije otkrio kako sve to funkcioniše ispod površine naših čula. Pre svega kako se mi sa ovim principima odnosimo prema okruženju, kako se zaljubljujemo, kako biramo partnera, kako sebi biramo iskuistva koja bi nas upotpunila i još mnogo, mnogo toga.
I nije strašno što su Živorad i Jung otkrili tako malo već je strašno što mnogi ljudi iz nauke, i oni izvan nje, veruju da su to vrhunska znanja.
Od svega je najbolje ako osoba dođe do pravih shvatanja i dozvoli da bude provedena kroz život od strane one suštine života koja će joj pomoći da spozna Sebe kao pravo Biće i time bude celovita i sa pravom reči prosvetljena a ne ono što Živorad Slavinski naziva prosvetljenjem.
I dalje volim nauku, ali zbunjuju me ljudi od nauke koji i dalje veruju da su postali sveznalci i tako koče duhovni progres čoveka oko sebe a to je suštinski kočenje ekspanzije svesti.