Svakodnevni život u prošlosti

[Ateist]

Zašto je u programu školskog predmeta "povijest" uvjerljivo najviše pažnje darovano političkoj povijesti? Uglavnom se uči o državama, granicama, ratovima, bitkama, vojskovođama, političarima i mirovnim sporazumima. Posve je u drugom planu svakodnevni život ljudi u prošlim vremenima, povijest tehnologije i umjetnosti. Daleko se više pažnje pridaje vojskovođi odgovornom za smrt milijuna ljudi, nego znanstvenicima, umjetnicima, istraživačima i izumiteljima. Po meni bi prije trebalo znati kad je i tko našao lijek za dotad neizlječivu bolest, izumio parobrod (telefon, radio, televiziju, računalo itd.) ili otkrio novo kopno. Prije bi trebalo znati tko je osnivač Wikipedije i na koji je nadnevak osnovana nego na koji je nadnevak bila koja bitka na sjevernoafričkom ili pacifičkom bojištu u Drugom svjetskom ratu. Za nas danas važnije su posljedice geografskih otkrića i brojnih izuma nego nekih propalih mirovnih sporazuma. Zašto onda politička povijest zauzima 90% mjesta u školskim udžbenicima? Kad na bilo kojem raspravniku otvorim temu o povijesti Dubrovnika, dam mnoštvo podataka o trgovini, pomorstvu, poljoprivredi, ribarstvu, prometu, izgradnji, slikarstvu, glazbi, spolnosti, književnosti, zdravstvu (životni vijek), školstvu (pismenost) itd. Međutim uvijek se sve svede na raspravu je li grad hrvatski ili srpski. U nas mnogi ne cijene ljepotu svoga kraja. Zidine i utvrde su im najobičniji kamen, a nacionalni park najobičnija šuma. Draže im je vidjeti disko, trgovački centar, hotel ili apartmane nego staru utvrdu, palaču ili crkvu. To je meni nepojmljivo.

Kao povijesnu zanimljivost prilažem školsku svjedodžbu svog đeda (iz razdoblja NDH): https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7c/Školska_svjedodžba.jpg . Svi znamo za zločine, ali meni je zanimljiviji svakodnevni život u NDH.

 

[Sawyer Wolf]

Slazem se!
Naravno treba znati politicku istoriju ali i sve ostale oblike istorije!
Hvala bogu pa sam imao normalnu profesorku istorije pa sam ucio to sto ti pricas
Jeste da je zena ubijala sa dvesta strana ali sad bar znam mnoge stvari iz proslosti a da nije samo ko je kad otpoceo rat..
Lepo je znati i ko je izumeo dinamit, kad je nastao prvi serijski automobil, kako se moda razvijala u Parizu, ko je projektovao unutrasnju konstrukciju Kipa slobode (za one koje zanima to je bio Gustav Ajfel isti lik koji je projektovao Ajfelov toranj)..

Lepo je znati istoriju do detalja pogotovo tu neku lepu istoriju narodnog duha..
Na primer kad sam vec pominjao kip slobode daj o tome da pisem.. Kada su Francuzi zavrsili izgradju kipa i poslali ga Usa izbio je problem.. Pedestal odnosno postolje na koje je trebao da se postavi kip slobode nije moglo da se izgradi do kraja zato sto nije bilo novaca i onda je Dzozef Pulicer (danas poznatiji kao covek po kojem se Dobija Pulicerova nagrada u novinarstvu) koji je u to vreme bio urednik Nju Jork tajmsa izdao vest u novinama da trazi od naroda da donira novac i rekao da ce svako ko bude donirao i najmanju sumu novca postaviti njegovo ime u novinama kao donatora.. Narod je u to vreme imao jos duha u Usa i svi su donirali koliko su imali. Vecinom su to bili mali iznosi svega po 10 centi i slicno ali 100.000$ je sakupljeno i postolje je izgradjeno! Dzozef je ispunio obecanje i svakog ko je donirao i najmanje novca stavio je u novine u pocasnu rubliku donatora..
Moze mnogo da se nauci u istoriji naroda o ljudima i o njihovim promenama tokom vremena..

 

[radyu5]

Zašto je u programu školskog predmeta "povijest" uvjerljivo najviše pažnje darovano političkoj povijesti? Uglavnom se uči o državama, granicama, ratovima, bitkama, vojskovođama, političarima i mirovnim sporazumima. Posve je u drugom planu svakodnevni život ljudi u prošlim vremenima, povijest tehnologije i umjetnosti. Daleko se više pažnje pridaje vojskovođi odgovornom za smrt milijuna ljudi, nego znanstvenicima, umjetnicima, istraživačima i izumiteljima. Po meni bi prije trebalo znati kad je i tko našao lijek za dotad neizlječivu bolest, izumio parobrod (telefon, radio, televiziju, računalo itd.) ili otkrio novo kopno. Prije bi trebalo znati tko je osnivač Wikipedije i na koji je nadnevak osnovana nego na koji je nadnevak bila koja bitka na sjevernoafričkom ili pacifičkom bojištu u Drugom svjetskom ratu. Za nas danas važnije su posljedice geografskih otkrića i brojnih izuma nego nekih propalih mirovnih sporazuma. Zašto onda politička povijest zauzima 90% mjesta u školskim udžbenicima? Kad na bilo kojem raspravniku otvorim temu o povijesti Dubrovnika, dam mnoštvo podataka o trgovini, pomorstvu, poljoprivredi, ribarstvu, prometu, izgradnji, slikarstvu, glazbi, spolnosti, književnosti, zdravstvu (životni vijek), školstvu (pismenost) itd. Međutim uvijek se sve svede na raspravu je li grad hrvatski ili srpski. U nas mnogi ne cijene ljepotu svoga kraja. Zidine i utvrde su im najobičniji kamen, a nacionalni park najobičnija šuma. Draže im je vidjeti disko, trgovački centar, hotel ili apartmane nego staru utvrdu, palaču ili crkvu. To je meni nepojmljivo.

Kao povijesnu zanimljivost prilažem školsku svjedodžbu svog đeda (iz razdoblja NDH): https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7c/Školska_svjedodžba.jpg . Svi znamo za zločine, ali meni je zanimljiviji svakodnevni život u NDH.

To je zato sto mi volimo da se bijemo i umisljamo da smo neko i nesto, a u stvari nemamo nikakvu ploticku moc.
Svako se cese tamo gde ga najvise svrbi...

 

[Konstantin Veliki]

A kad tacno ti je proslost koja tee interesuje.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Zašto je u programu školskog predmeta "povijest" uvjerljivo najviše pažnje darovano političkoj povijesti? Uglavnom se uči o državama, granicama, ratovima, bitkama, vojskovođama, političarima i mirovnim sporazumima. Posve je u drugom planu svakodnevni život ljudi u prošlim vremenima, povijest tehnologije i umjetnosti. Daleko se više pažnje pridaje vojskovođi odgovornom za smrt milijuna ljudi, nego znanstvenicima, umjetnicima, istraživačima i izumiteljima. Po meni bi prije trebalo znati kad je i tko našao lijek za dotad neizlječivu bolest, izumio parobrod (telefon, radio, televiziju, računalo itd.) ili otkrio novo kopno. Prije bi trebalo znati tko je osnivač Wikipedije i na koji je nadnevak osnovana nego na koji je nadnevak bila koja bitka na sjevernoafričkom ili pacifičkom bojištu u Drugom svjetskom ratu. Za nas danas važnije su posljedice geografskih otkrića i brojnih izuma nego nekih propalih mirovnih sporazuma. Zašto onda politička povijest zauzima 90% mjesta u školskim udžbenicima? Kad na bilo kojem raspravniku otvorim temu o povijesti Dubrovnika, dam mnoštvo podataka o trgovini, pomorstvu, poljoprivredi, ribarstvu, prometu, izgradnji, slikarstvu, glazbi, spolnosti, književnosti, zdravstvu (životni vijek), školstvu (pismenost) itd. Međutim uvijek se sve svede na raspravu je li grad hrvatski ili srpski. U nas mnogi ne cijene ljepotu svoga kraja. Zidine i utvrde su im najobičniji kamen, a nacionalni park najobičnija šuma. Draže im je vidjeti disko, trgovački centar, hotel ili apartmane nego staru utvrdu, palaču ili crkvu. To je meni nepojmljivo.

Kao povijesnu zanimljivost prilažem školsku svjedodžbu svog đeda (iz razdoblja NDH): https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7c/Školska_svjedodžba.jpg . Svi znamo za zločine, ali meni je zanimljiviji svakodnevni život u NDH.

Zato što smo u epohi nacionalističke eksplozije poslije raspada zajedničke jugoslovenske države.

I zbog toga što je politička istorija većinom vremena bila dominentni segment proučavanja. Pomaka na tom planu i u razvijenijim dijelovima Evrope ima tek od negdje 1970-ih godina, kao što je slučaj sa društvenom istorijom koja prodire sve više i više u britanske udžbenike.

U tom smislu potrebno je još dosta rada na udžbenicima, ali to iziskuje i reformu kompletnog nastavnog programa (ili barem nešto širu) jer ako učenik odjednom upiše srednju školu i u prvom razredu se susretne sa pričom o životu građanina Rima, da ne pominjemo neke kompleksnije stvari, sve će to biti ili nerazumljivo ili jednostavno 'dosadno'.

 

[Konstantin Veliki]

Sex i Crime (medju tome i rat) je uvek interesovalo ljude.

Ako ima neka dokumentacija o svakodnevnom zivotu ljudi u srednjem veku na nemackoj televiziji onda je prica o seksu.

 

[The Graeat Gatsby]

Gleda' sam neki film bas o tome, i veli i divani da putuju kroz vrime, amti vraga to je nemoguce

 

[Ateist]

ŽELJKO ŠIMIĆ - NAŠE SELO SADA I NEKADA

Oj gusle moje zvuk ćete mi dati ja ću sada uz vas zapjevati o sadašnjem i minulom dobu kako su se našli u sukobu najprije ću uz gusle odreda opjevati minula vremena zatim ženo u pjesmama više kako mladi stare ostaviše i kako se u najljepšem cvijetu raseliše po cijelome svijetu draga braćo sad je naše selo samo sebi kucovat' počelo od staroga sada nema ništa slamarice, kuće ni ognjišta časne lise, crnih komaštara ni našijeh koša ni hambara ni činije, stoca ni kutlače ni dimije, lampe petrunjače niti ima drvenog opara ni vunene vreće ni jarana više nema zakrpe ni konca niti ima zemlja tragaoca drvenjače, kašike ni čanka vunenoga gunja ni opanka više nema vodene mlinice, sača, pale, žrvnja ni stupice ni šamije, feredže ni zara niti ima vune ni šavara. Ni silaka, sedla ni šarteza nit' tozluka nit' crvenog veza zato smo se u modernom dobu s omladinom našli u sukobu u ovome modernom zemanu izgrađuju domove po planu dekorirani su sad balkoni i na mrtvim vodam' hidrofoni svuda brate vidiš frižidere, sudopere i krasne lustere televizor, strojeve za pranje te moderne tepihe i banje. Struja pere i glača i peče i svu kuću obasja navečer u pidžami i sobama mračnim seljak spava u krevetim' bračnim u garažam' kola i motori kopatice, freze i traktori al' je teško što taj seljak mladi slabo svoju imovinu radi potamani stoku i živinu i prepusti zemlju u ledinu ja ne mogu gledat' od sramote po mom dobru zečevi se kote a po njivam' poče trava rasti a ni trave ništa nema pasti jer se našim mladim prohtjelo ostaviti i stoku i selo i svoj život zasnovat' u gradu makar bilo na fizičkom radu preteško su kivne mlade žene što su njive ledinom zelene svekru dade motiku i kosu a svog muža radnome odnosu tko ne može u odnose radne otpremljen je u zemlje zapadne mislili smo moja ženo fina kad smo našeg oženili sina dobit ćemo mlada obletara al' dobismo sebi gospodara ja pogrbljen cijelog dana radim orem, kopam i plotove gradim a ti pereš i napasaš kravu snaha sjedi i ispija kavu. Dok sam svojoj djeci zapovijed'o imao sam konja i govedo na stotine bijelih ovaca te volova, bijesnih magaraca otkad djeca ne slušaju starca pred kućom im nema ni magarca i otkad sam komandu predao on pred kućom nije zarevao dok su domom upravljali starci klali su se ovnovi i janjci te volovi, junice i svinje mesa bile uvijek pune škrinje. Otkad mladež na kormilo stupi nedjeljom se koje kilo kupi kakvo meso kupi na kantaru sve od muke opsuje mesaru ne ostane ni majka ni sveci jer je skupo k'o u apoteci mesar drekne ti mlada ne broji nego krdo ovaca odgoji ugledaj se na radnog seljaka pa ne budi posnoga stomaka. Svako jutro oko osam sati skupe mi se kokoši na vratim' rika stoji krave i teleta a još neve nema iz kreveta da ne pođem doručak im dati krepali bi jadni u pojati rade ujutro svekar i svekrva vatru lože i cijepaju drva svu nahrane stoku i živinu, kruh zamjese i kavu poprže tad se neve iz postelje diže vidjela si moja ženo stara kako meni dreto odgovara ja ti stari ništa radit' ne ću dok mi radi muž u poduzeću jer sam sretna dočekala danka da se više ne zovem seljanka. Dok smo bili u dimu i čađi pusti život bio nam je slađi ja se prije na kuću izvali pa ti lulu zemljanu raspali na ognjištu puca hrastovina a bukara puna crnog vina pa kada se desi tada tuci ja gudalo pri guslam' privuci sad modernstvu pao pod papuču pa šćućuren sjedim na kauču i dok spiker saopćava vijesti ne smiješ pričat' ni kudilju presti jer se mladež na nas i zaderi miran budi i uši operi. Od svih mana jedna je najviša što se danas svjetina goliša pa i mene moja majko stara mlada snaha išnuišvalara hoće ubit' to naslijeđe tursko obuče me u odijelo usko pa mi eto moja draga ženo usred ljeta u njemu studeno dok je bila haljina i đoka svaka žena osamdeset oka otkad posta tanki vez i svila najviše im je pedeset kila kad si bila njihova zemana rađala si djecu kod dajvana ne bi škare imala pri ruci te im pupak kamenom prituci tako čedo cijelog dana plači omotano samo u pregači a predvečer breme drva snesi i za ovcam' djetešce donesi otkad sam te oženio mladu još mi nisi unišla u kadu sad je mladi svijet u komforu pa se kupa u kadi i moru. Otrgli se od vune i pure zato uvijek kod liječnika ćure otkad si se za mene udala stidljiva si i dalje ostala slobodno te srećo ne zagrlim dok mi stari nisu izumrli spavala si ti i moja mati ja i ćaća sami u pojati želje svoje pričala si mami a ja svoje ječmenoj slami. Danas gledam običaje grube pred svojim se roditeljim' ljube prije ženo čim se spusti suton mladi momci pjevali bi putom a djevojka dok se ne rasvani ne bi smjela pogledati vani a sad ženo ove nove majke same šalju kćerke na igranke i ne žele da se kreću mrakom s rođenim bratom ili rođakom. Već je majci čast i ponos reći kad joj kćerku prati netko treći sada ženo na noge se skokni pa mi jednu lozovaču tokni ja ću gusle objesit' o gredi i ti dalje kudilju ne predi niti ćemo gusliti nit' presti jer moramo poslušati vijesti.

Ej evo sad sam poslušao vijesti pa ću opet na ćebiju sjesti i uzeti gusle i gudalo pa ću opet zapjevati malo teško čedu usred crna mraka i pastiru šupljih opanaka bijedno čedo na ulici plače a pastira izbodoše drače. Teško kocu sporo putujući i starima u modernoj kući otkako se u stolici voda selom nesta svaka razonoda i otkada modernizam poče naše pjesme zamijeniše ploče da još nije moja ljubo slatka ovih ploča i Prlende Zlatka nikad ne bi melodije čuo narodni bi melos uginuo dok su bila pučka odijela selom su se okupljala sijela. U nošnju se narodnu obuci i sa raznim glazbalim' u ruci spremi sijelo u dimljivoj kući pa osvani u njoj pjevajući gusle, diple, svirale i dvojke zabavljaše momke i djevojke tom veselju kraja ne bijaše a nu danas omladine naše svukli jesu pučka odijela i bacili svirke i sijela sad u ova moderna vremena sve pustilo kose na ramena pa ti ne znaš moja žuta kruško tko je žensko a tko li je muško. Mladi momci pustili perčine i o vratu neke čendrljine duge brke i kitnjaste brade modni ukus za djevojke mlade sad u eri modernog života kidijat' je s magarcem sramota pa se čuje od seljačkih dama tko će ćuškat' magarce od srama rađe kušu primiti u čelo nego ćuškat' magare kroz selo to je sada u dužnosti starcim' tovariti burad na magarcim' i tko nema starog čeljadeta taj ne drži više magareta. Dobro znadeš moje janje milo nas je skupa sedam braće bilo svi smo srećo oženjeni bili i svi skupa jeli i pili imali smo i majku i babu, turskog agu i vladara Švabu svakoga smo snosili bez mržnje nikad ne bi prepirke ni grižnje sad u ova moderna vremena zajednicu ne podnosi žena ni zaove svoje ni jetrve ni djevera, svekra ni svekrve. Ja se nekad sjekirom posijeci nekad komad mesa odsijeci te bi ranu opr'o vodom slanom i punu je nabio duhanom kopaj, ori, kosi, sijeno plasti dok mi rana potpuno zarasti sad kad mladež dračica ubode svom brzinom do liječnika ode dok postali nismo modernisti nismo znali što su internisti nit' smo znali što je stomatolog niti ženski liječnik ginekolog ni kirurzi ni ostale struke jer ne znamo za današnje muke ti se ne bi ni za tovar blaga pred liječnikom otvorila naga a nu danas modernoga svijeta pred njim rađa od petnaest ljeta. Koje prije braka nagrabuse pred liječnikom prave abortuse i kad koja pođe abortirat' ja ju ne bih smio kritizirat' reklo bi mi ih pedeset posto muči stari strašno si zaost'o znadeš ženo prije kod seljaka bježale bi cure od momaka udovice kao zec od lovca bježale bi tada od udovca danas vidiš mnoge mlade ćiće istrkuju same pred mladiće dok je mlada i na pola gola uz njih sjeda u osobna kola i odjuri bez ikakva srama kud i kamo ona ne zna sama. Mi čuvasmo svoju domovinu i gojismo brojnu omladinu ovog puta najviše me peca što seljaku ne trebaju djeca naše majke za to nisu znale nego su se uvijek natjecale tko će više roditi junaka da naciju brane od Turaka nije bilo kruha nit' pineza opet nas je bilo k'o Kineza. Kad se djeca skupe roditelju nigdje kraja pjesmi i veselju sa svih strana razdragano hrle da se s majkom ljube i zagrle makar od njih bilo i skandala od njih nema većeg kapitala a sad ove modernuše goje jedno dijete il' najviše troje ona veli mužu dovoljno je. Skoro svaka dala je dijete na visoke škole, fakultete muž sa ženom na svakome radu a djeca se šetaju po gradu to što seljak danas čini svjesno za narod je bolno i potresno od poroda vlastitoga bježe a njive im u ledini leže kad je djece bilo desetoro s pjesmom seljak kop'o je i or'o nije bilo današnjih luksuza nit' samoće nit' toliko suza. Čim i jedna troje ne okusi nisu znale što su abortusi a mladići poput ranog cvijeta puni bili snage i poleta a nu danas bijednih krlježaka kod modernih današnjih seljaka pojelo je više čokolade nego dlake na glavi imade. Bujan život teče poput vode samo staro ne ima slobode jer u ovom modernomu dobu staro ne smije unići u sobu što prethodno po nalogu snajke ne skinemo s noga opanke higijenu moramo poštivat' i stalno se kupat' i umivat' kako žedno na gorećoj klimi tako isto po najvećoj zimi nitko mene ne može razumit' meni starcu kako se je umit' na poledu i na ljutom mrazu sa ledenom vodom po obrazu. A da ne bih krnjio kulturu začešljat' se moram na frizuru najviše mi iziđe na živce stalno moram izbrijati lice ako nisi po uzoru dame eto na te psovke i galame danas ženo sve je obrnuto, sve napeto, živčano i ljuto otkako sam na dvi noge stao još me liječnik nije pregledao do onoga sudbonosnog sata kad me Švabo uze za soldata iako je osamdeset peta ni dan danas starost mi ne smeta a sad ženo moj nevene žuti ovu ću ti pjesmu prekinuti pa kad mognem raspoložen biti dalje će ju čiča nastaviti.