M
mojra
Gost
Njene knjige su me oduševile.A vas?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Malo je dobrih ženskih pisaca. One obično skliznu u tematiku ljubavnih i porodičnih relacija, sladunjavo i površno tumače svet i u svemu teže srećnom kraju.
То само показује да ниси много читао женске писце.
Njena knjiga "Idi kuda te srce vodi" je tipičan primer "ženskog pisma".
Pročitao sam je da ne uvredim prijateljicu koja mi je knjigu poklonila.
Malo je dobrih ženskih pisaca. One obično skliznu u tematiku ljubavnih i porodičnih relacija, sladunjavo i površno tumače svet i u svemu teže srećnom kraju.
Pišeš dramatično.
Fascinira me kada su čitaoci oduševljeni knjiškim dijalozima koji ne liče na verbalnu komunikaciju u "realnom" životu.
Ako bih muškarcu koga volim rekla: "Sve ostalo su ... prolazne privlačnosti epiderma, afiniteti tijela ili karaktera, socijalne nagodbe", znala bih da je iz našeg odnosa iščilela spontanost.
Možda je lepo za citiranje.
Na žalost, nismo bića koja lebde u mjehurima od sapunice, srećne lutalice u vazduhu: postoji jedno prije i poslije u našim životima i to prije i poslije jeste klopka u koju smo uhvaćeni kao plijen u mreži. Kažu da krivicu očeva ispaštaju sinovi, krivica djedova pada na unuke, a ona pradjedova na praunuke. Ima nekih istina čiji je smisao oslobođenje i onih drugih koje nas užasavaju. Ova moja, pripada drugoj kategoriji. Gdje se završava taj lanac krivice? Kod Kaina? Mora li da se ide tako daleko? Šta se krije iza toga? U jednoj indijskoj knjizi sam pročitala da je sve u moći sudbine, dok je snaga volje samo privid. To me je umirilo, ali listajući dalje pronašla sam da naša sudbina nije ništa drugo do rezultat naših prošlih radnji, što znači da, ipak, sami određujemo svoju sudbinu. Opet sam bila na početku. Gdje je rješenje, pitala sam se. Koju nit treba razmrsiti? I da li je u pitanju nit ili niz? Može li da se presiječe, da se prekine, ili smo zarobljeni zauvijek?
“Idi kuda te srce vodi”, Suzana Tamaro