Suprotni pol i osećaj gađenja

Gade mi se nasilnici, gade mi se licemeri, gade mi se lažovi, gade mi se manipulatori...
Kako sada da napravim paralelu sa boldovanim delom?

Recimo, gade mi se muškarci koji mi znače kao prijatelji, savetnici, pa u neku ruku ih gledam i kao na roditelja. Ne gadi mi se toliko uporna sex. nasrtljivost, koliko osećaj perverzije u ovakvim odnosima. I odbijanje da otvore oči. I da odustanu napokon, jer ne želim da mi se zgadi neko kome sam istresla sebe, kome sam verovala, i ko mi je značio...

Omanula temu, jel da? Neka... z:)

zato ja ne ulazim u takve odonse..prijateljice mi ne trebaju..neka hvala
 
Da li vam se ikad gadio suprotni pol... ne u sexualnom smislu. Tu su vam izuzetno privlačni, ali sve ostalo kod njih bi vam bilo odvratno. Šta je bio uzrok takvog stava, mišljenja i ponašanja? I koliko je to zdravo za samu ličnost?

osecaj gadjenja prema suprotnom polu, generalno, a ne usmereno na jednu odredjenu individuu, uz istovremeno prisustvo sexualne zelje spram istog, tesko da je moguce, ako izuzmemo dva perioda u zivotu coveka-tinejdzerski, i onaj pred smrt-u oba slucaja bi da eksa sve zivo,a nije u mogucnosti, te iz toga ponekad nastaje "osecaj gadjenja", mada je sasvim nesto drugo u pitanju
medjutim, osecaj gadjenja usmeren ka jednoj, jedinoj osobi suprotnog pola, mada ne u sexualnom smislu, cesto je prisutan, uz raznolike razloge
najjace pak, gadjenje prema nekome osecamo, kada ukljucuje bar delom i osecaj gadjenja prema samom sebi
to se cesto desava u slucaju kada mnogo zelimo i ceznemo za nekime, i kada ta ceznja i zelja predju neki odredjeni prag tolerancije neuslisene, tada se zelja naglo izvitoperuje, gubi svoj prvobitni oblik i poput preokrenute rukavice, izvrnute na ruznu, masinski neobradjenu stranu, pokazuje i svoje nalicje (obratiti paznju da je ovde gadjenje delom okrenuto i prema sebi u prekoru kako smo tako dugo i tako ludacki mogli da zelimo)
takodje, gadjenje je prilicno jako i kada se radi o tzv. ludachama/ludacima -osobama sa ponasanjem/mislima i osecanjima neprimernim nasem sistemu vrednosti, a koje iz nekog razloga zele nas-ludost sama po sebi izaziva sazaljenje i cesto, bar malkice gadjenje, u pitanju je osoba koja sobom ne moze da vlada na nacin propisan ponasajnim kanonima-ona trazi, zahteva, misli da ima pravo na nesto sto drugi ljudi smatarju neprihvatljivim..uostalom, kako se ona, ta osoba usudjuje da zeli bas nas?? opet na scenu stupa gadjenje prema sebi samom (bar delimicno)-da li smo mi, neki svojim gestom, recju, ponasanjem, ma i nehotice, jednoj ludachi pruzili oslonac za njene prohteve??? uplaseno bezimo od mogucnosti da joj zelju uslisimo, istovremeno osecajuci radoznalost da granice ludila i zelje ispitamo i mozda cak i isprepletemo.....
 
osecaj gadjenja prema suprotnom polu, generalno, a ne usmereno na jednu odredjenu individuu, uz istovremeno prisustvo sexualne zelje spram istog, tesko da je moguce, ako izuzmemo dva perioda u zivotu coveka-tinejdzerski, i onaj pred smrt-u oba slucaja bi da eksa sve zivo,a nije u mogucnosti, te iz toga ponekad nastaje "osecaj gadjenja", mada je sasvim nesto drugo u pitanju
medjutim, osecaj gadjenja usmeren ka jednoj, jedinoj osobi suprotnog pola, mada ne u sexualnom smislu, cesto je prisutan, uz raznolike razloge
najjace pak, gadjenje prema nekome osecamo, kada ukljucuje bar delom i osecaj gadjenja prema samom sebi
to se cesto desava u slucaju kada mnogo zelimo i ceznemo za nekime, i kada ta ceznja i zelja predju neki odredjeni prag tolerancije neuslisene, tada se zelja naglo izvitoperuje, gubi svoj prvobitni oblik i poput preokrenute rukavice, izvrnute na ruznu, masinski neobradjenu stranu, pokazuje i svoje nalicje (obratiti paznju da je ovde gadjenje delom okrenuto i prema sebi u prekoru kako smo tako dugo i tako ludacki mogli da zelimo)
takodje, gadjenje je prilicno jako i kada se radi o tzv. ludachama/ludacima -osobama sa ponasanjem/mislima i osecanjima neprimernim nasem sistemu vrednosti, a koje iz nekog razloga zele nas-ludost sama po sebi izaziva sazaljenje i cesto, bar malkice gadjenje, u pitanju je osoba koja sobom ne moze da vlada na nacin propisan ponasajnim kanonima-ona trazi, zahteva, misli da ima pravo na nesto sto drugi ljudi smatarju neprihvatljivim..uostalom, kako se ona, ta osoba usudjuje da zeli bas nas?? opet na scenu stupa gadjenje prema sebi samom (bar delimicno)-da li smo mi, neki svojim gestom, recju, ponasanjem, ma i nehotice, jednoj ludachi pruzili oslonac za njene prohteve??? uplaseno bezimo od mogucnosti da joj zelju uslisimo, istovremeno osecajuci radoznalost da granice ludila i zelje ispitamo i mozda cak i isprepletemo.....

u sustini svake ozbilnije psiho price je uvek introspekcija pa tako i ovde...cesto svako od nas iracionalnosti u ponasanju drugoga neki put tretira kao blazu ili jacu formu ludila sto ne mora biti jasan pokazatelj mentalne poremecenosti te osobe. ljudi pod stresom ili pak ljudi pod racionalnim spletom zivotnih problema rade neki put totalne pizdarije koje nikad ranije nisu ni pomisili da su za njih sposobne. na planu mrznje i gadjenja spram nekog mogu praviti nezamislive stete ako im je to neuroticka crta karaktera gde naravno time prvo prave stetu samom sebi... ali uvek je lepse da komsiji crkne krava iako je nasa cela shtala puna pocrkanh jer mislimo samo na komsijinu a nasu zaboravismo da nahranimo... ako se podsvest hrani zadojenom mrznjom ili gadjenjem spram drugog jednosmeran je nas put a ne tog ogadjenog...

gadjenje... rekoh da nisam gadljiv jer sam video i osetio na svojoj kozi mnogo razlicitih ljudskih karaktera... od ciste patologije do andjeoske milosti... znaci stvar je u prilagodljivosti... svako od nas u komunikaciji sa drugim stiti svoj identitet u manjoj ili vecoj meri...problem nastaje kad neko nema identit i identitet gradi na osnovu tudjeg iskustva sto je promasaj svih promasaja u formiranju sopstvenog lika i zivotnog kalupa u kome se valja samozadovoljno ko svinja u blatu... ako ocete makar i ovog jebenog virtuelnog lika koji nekima toliko znaci da bi zbog njega i ubili.

ako zena i muskarac ne mogu da komuniciraju na bilo kom nivou od emocionalnog preko semantickog do onog in-out oni se po pravilu razilaze ako su pretpostavljeno normalne osobe... cim jedna strana pocne da smara drugu i da time trazi potvrdu svojih zabluda ili prava na raspolaganje doticnom personom korelacija tog odnosa zapada u cul de sac svega . sta se desava ako se ljudi toliko iskonfrontiraju da postanu ne gadljivi jedno drugom vec i okolini koja taj cirkus i kurshlus njihove ko prackom izbacene podsvesti posmatra bilo iz pozicije peripatetike ili iz suve znatizelje ili pak iz nastrane radoznalosti sto je opet da uzmem primer ovog mesta najcesci slucaj?

najnormalnija forma odgovora bi bila da cim postoji obostrano ludilo koje ide od onog filigranski neznog mazenja do gazenja i valjanja po blatu pljuvacine da tu iako nes nije u redu, mnogo toga mozda i jeste. jer... ako si gadljiv na nekog neces da ga gledas, neces da ga slusas, neces da ga pitas za savet, neces da se karas sa njim ili da mu budes kum ili prijatelj do groba i nazad... znaci nesto u njima ima vrcavi blizanacki gen obostranog ludila koji koheziono drzi oba ludaka na tankoj uzdi koju povlace oboje svako na svoju stranu... dok ne pukne i jedan se strmekne il' sto je cesci slucaj oboje

ne mogu vise odok da jedem jer ovo je onanija na prazan stomak a i sa vinom ce biti bolje ako se pojavi moja ljubazna sagovornica sa predivnim avatarchetom :malav:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Prolazio ulicom i bacim pogled na stranu da ne bih k'o govedo gled'o samo napred,
i u tom trenutku kroz otvoren prozor vidim vremešnu gospoju od 120kg kako presvlači
gornji deo garderobe sa svim svojim slojevima kože i ostalog :S a bio otvoren prozor,
e malera.

Posle toga jedno 15 minuta nije mi bilo do ženskog tela
 
u sustini svake ozbilnije psiho price je uvek introspekcija pa tako i ovde...cesto svako od nas iracionalnosti u ponasanju drugoga neki put tretira kao blazu ili jacu formu ludila sto ne mora biti jasan pokazatelj mentalne poremecenosti te osobe. ljudi pod stresom ili pak ljudi pod racionalnim spletom zivotnih problema rade neki put totalne pizdarije koje nikad ranije nisu ni pomisili da su za njih sposobne. na planu mrznje i gadjenja spram nekog mogu praviti nezamislive stete ako im je to neuroticka crta karaktera gde naravno time prvo prave stetu samom sebi... ali uvek je lepse da komsiji crkne krava iako je nasa cela shtala puna pocrkanh jer mislimo samo na komsijinu a nasu zaboravismo da nahranimo... ako se podsvest hrani zadojenom mrznjom ili gadjenjem spram drugog jednosmeran je nas put a ne tog ogadjenog...

gadjenje... rekoh da nisam gadljiv jer sam video i osetio na svojoj kozi mnogo razlicitih ljudskih karaktera... od ciste patologije do andjeoske milosti... znaci stvar je u prilagodljivosti... svako od nas u komunikaciji sa drugim stiti svoj identitet u manjoj ili vecoj meri...problem nastaje kad neko nema identit i identitet gradi na osnovu tudjeg iskustva sto je promasaj svih promasaja u formiranju sopstvenog lika i zivotnog kalupa u kome se valja samozadovoljno ko svinja u blatu... ako ocete makar i ovog jebenog virtuelnog lika koji nekima toliko znaci da bi zbog njega i ubili.

ako zena i muskarac ne mogu da komuniciraju na bilo kom nivou od emocionalnog preko semantickog do onog in-out oni se po pravilu razilaze ako su pretpostavljeno normalne osobe... cim jedna strana pocne da smara drugu i da time trazi potvrdu svojih zabluda ili prava na raspolaganje doticnom personom korelacija tog odnosa zapada u cul de sac svega . sta se desava ako se ljudi toliko iskonfrontiraju da postanu ne gadljivi jedno drugom vec i okolini koja taj cirkus i kurshlus njihove ko prackom izbacene podsvesti posmatra bilo iz pozicije peripatetike ili iz suve znatizelje ili pak iz nastrane radoznalosti sto je opet da uzmem primer ovog mesta najcesci slucaj?

najnormalnija forma odgovora bi bila da cim postoji obostrano ludilo koje ide od onog filigranski neznog mazenja do gazenja i valjanja po blatu pljuvacine da tu iako nes nije u redu, mnogo toga mozda i jeste. jer... ako si gadljiv na nekog neces da ga gledas, neces da ga slusas, neces da ga pitas za savet, neces da se karas sa njim ili da mu budes kum ili prijatelj do groba i nazad... znaci nesto u njima ima vrcavi blizanacki gen obostranog ludila koji koheziono drzi oba ludaka na tankoj uzdi koju povlace oboje svako na svoju stranu... dok ne pukne i jedan se strmekne il' sto je cesci slucaj oboje

ne mogu vise odok da jedem jer ovo je onanija na prazan stomak a i sa vinom ce biti bolje ako se pojavi moja ljubazna sagovornica sa predivnim avatarchetom :malav:

Zanimljivo. :hvala:

Da li je osećaj gađenja uobičajena reakcija na to ludilo, na ponašanje koje se može okarakterisati kao patološko? Šta sa osobama kod koje taj osećaj izostane, eto, i sam si rekao da nisi gadljiv, i ja bi mogao za sebe to da tvrdim, da li je to pozitivno ili smo hendikepirani jer ne gajimo dobru, staru mržnju, oodvratnost prema nekima koje bi mnogi drugi smatrali "đubretom"?
 
Прочитај још једном пост ове даме са предивним аватаром па ћеш ваљда разумети. :)

http://forum.krstarica.com/showthre...aj-gađenja?p=16228516&viewfull=1#post16228516

У корену свих људских потсупака је лудило. Постоје разне врсте лудила, од оног најпростијег који се зове жеђ за курцем или пичком, до најсофистициранијег а то је суживот са неким ко ти више не одговара а кога не можеш избацити из свог живота због разног сплета околности.
Мржњу дачо гаје само дебили. Интелигентан човек не троши ни минута свог драгоценог живота на тај вид утопије. Или гађеног зајебава у мозак, оли ако га нервира мало више физички га осакати или чак и елиминише. Само доконе будале који немају шта паметније да раде у животу смишљају сплетке задојене хендикепираним осећањем ”добре старе мржње”.
 
da nema sanse da mi se desi?!? ljubav?
pa, ja zivim svaki dan u ocekivanju, nicim opravdanom i potpuno iracionalnom, da ce se to desiti
sa onim, il ovim avatarom
:malav:

Znate draga mv.. mogu li ovo draga? :malav: Postoje žene koje razoružaju muškarca svojom neposrednošću. Život ne vodi logika kao što reče vrli Vitgenštajn, već slučaj, a slučaj je takav da se neko ovde oseća u rukama sudbine. :flert:
 
Znate draga mv.. mogu li ovo draga? :malav: Postoje žene koje razoružaju muškarca svojom neposrednošću. Život ne vodi logika kao što reče vrli Vitgenštajn, već slučaj, a slučaj je takav da se neko ovde oseća u rukama sudbine. :flert:

postovani Brigante, ne mozete ono "draga", odvec je ljigavo za decembarski ponedeljak, da je kraj forumske nedelje, pa i da progutam, ovako..jok :malav:
zene muskarce razoruzavaju na potpuno nedokucive nacine, kao uostalom i sto je sama ljubav nedokuciva po difoltu, u trenutku kad je skontamo, ona to vise nije, prestaje biti ljubav, vec dobija definiciju
neposrednoscu se razoruzavaju samo oni muskarci koji na istu nisu naviknuti-da li se uopste i vredi truditi oko takvih? :malav:
 
postovani Brigante, ne mozete ono "draga", odvec je ljigavo za decembarski ponedeljak, da je kraj forumske nedelje, pa i da progutam, ovako..jok :malav:
zene muskarce razoruzavaju na potpuno nedokucive nacine, kao uostalom i sto je sama ljubav nedokuciva po difoltu, u trenutku kad je skontamo, ona to vise nije, prestaje biti ljubav, vec dobija definiciju
neposrednoscu se razoruzavaju samo oni muskarci koji na istu nisu naviknuti-da li se uopste i vredi truditi oko takvih? :malav:

Vrla mv :) ljigavost je samo mali lakmus da vidim kako ste proverili vikend a sudeci po :malav: vidim da ste orni i nepresušni kao uvek.

Možda. Ali čak i u svetlu matematičke čistote da dođem malo na vaš teren, postoje nedokazive stvari. Nedokaziv je difolt zato što je on apstraktan jer uvek imamo jaz između istine i onoga šta je dokazivo, zar ne?
Trud je hipotetičan aksiom naše zablude da je potreban za nešto što je bogom dano. :)
 

Back
Top