- Poruka
- 369.250
Pre više od 6.000 godina, misteriozna civilizacija je imala detaljne mape našeg Sunčevog sistema. Sumeri su napravili ove crteže koristeći glinu. Preživeli crteži pokazuju da su razumeli da je Sunce zvezda u centru Sunčevog sistema i da se druge planete okreću oko njega. Čak su precizno skicirali orbite i položaje planeta.
To je ono zbog čega je Đordano Bruno spaljen na lomači 4-5 hiljada godina kasnije.
Među svim izvanrednim i neverovatnim stvarima koje su Sumeri znali (a njih je i pre više uzimajući u obzir sve okolnosti pod kojima su živeli), možda je najneverovatnija priča o početku naše civilizacije.Priča počinje pre nekoliko milijardi godina, kada je Zemlja bila veoma mlada. Tada je postojala velika planeta Tiamat, koja je kružila oko Sunca između Marsa i Jupitera. Prema sumerskim tekstovima, ova drevna planeta je imala veliki satelit koji će kasnije postati samostalna planeta.
Hronike tvrde da je u našem Sunčevom sistemu postojala još jedna planeta, o čijem postojanju se sada samo nejasno sumnja.
Vavilonci su ovu planetu nazvali Marduk, a Sumeri su je zvali Nibiru. Nibiru je bila ogromna planeta koja se retrogradno rotirala. Sumeri kažu da je prelazila naš Sunčev sistem svakih 3600 godina. Dalje, prema njihovim hronikama, sudbina je htela da je, kada je prešla kroz orbite planeta Sunčevog sistema, prošla toliko blizu da se jedan od njenih meseca sudario sa Tiamatom i otkinuo joj gotovo polovinu - jednostavno je prepolovio planetu.
Prema sumerskim tekstovima, jedna polovina Tiamate je, zajedno sa njenim velikim mesecom, potisnuta sa svog mesta i smeštena u orbitu između Venere i Marsa - to je naša sadašnja Zemlja. Druga polovina se razbila na milione komada i postala ono što su Sumeri zvali „kovana narukvica“, a mi zovemo asteroidni pojas između Marsa i Jupitera.
Ono što i danas muči astronome jeste: kako su Sumeri znali za pojas asteroida koji nije vidljiv golim okom?
To je ono zbog čega je Đordano Bruno spaljen na lomači 4-5 hiljada godina kasnije.
Među svim izvanrednim i neverovatnim stvarima koje su Sumeri znali (a njih je i pre više uzimajući u obzir sve okolnosti pod kojima su živeli), možda je najneverovatnija priča o početku naše civilizacije.Priča počinje pre nekoliko milijardi godina, kada je Zemlja bila veoma mlada. Tada je postojala velika planeta Tiamat, koja je kružila oko Sunca između Marsa i Jupitera. Prema sumerskim tekstovima, ova drevna planeta je imala veliki satelit koji će kasnije postati samostalna planeta.
Hronike tvrde da je u našem Sunčevom sistemu postojala još jedna planeta, o čijem postojanju se sada samo nejasno sumnja.
Vavilonci su ovu planetu nazvali Marduk, a Sumeri su je zvali Nibiru. Nibiru je bila ogromna planeta koja se retrogradno rotirala. Sumeri kažu da je prelazila naš Sunčev sistem svakih 3600 godina. Dalje, prema njihovim hronikama, sudbina je htela da je, kada je prešla kroz orbite planeta Sunčevog sistema, prošla toliko blizu da se jedan od njenih meseca sudario sa Tiamatom i otkinuo joj gotovo polovinu - jednostavno je prepolovio planetu.
Prema sumerskim tekstovima, jedna polovina Tiamate je, zajedno sa njenim velikim mesecom, potisnuta sa svog mesta i smeštena u orbitu između Venere i Marsa - to je naša sadašnja Zemlja. Druga polovina se razbila na milione komada i postala ono što su Sumeri zvali „kovana narukvica“, a mi zovemo asteroidni pojas između Marsa i Jupitera.
Ono što i danas muči astronome jeste: kako su Sumeri znali za pojas asteroida koji nije vidljiv golim okom?