suicid kod mladih

autorska tema

primetno je da mladi više dižu ruku na sebe

kakvo je vaše mišljenje o ovoj pojavi
Хтео сам и ја ову тему да покренем на форуму за младе

Јако често. Ја сам био на психијатрији, а тамо су 80% момци и девојке тинејџери који су покушали или оокушавали да се убију...
 
msm da je kod samoubistva najčešći ili jedan od najčešćih razloga depresija izazvana ljubavnim problemima..
raskid od voljene osobe je jako teško podneti.. ako zaista voliš neku osobu a ona te ostavlja treba da poštuješ tu odluku zato što je to odluka osobe koju voliš i koja smatra da će joj bez tebe biti bolje.. ipak ovde se više radi o tome da ti sažaljevaš sam sebe zato što ostaješ sam..i sad si u fazonu : ako se ubijem ona će patiti itd.. oće krac.. istina, biće šokirana ali taj šok traje otprilike desetak dana.. vremenom će naći drugog i tom drugom će posle ture je banja pričati kako je nekad bila u vezi sa ludakom koji se ubio.. šta rešavaš samoubistvom ? apsolutno ništa
teško je ali daj sebi vremena., šest meseci do godinu dana, velika većina se oporavi
ne oporave se oni koji su se ubili
 
autorska tema

primetno je da mladi više dižu ruku na sebe

kakvo je vaše mišljenje o ovoj pojavi
Prvo trebamo napraviti razliku između tinejdžerskog doba i rane adolescencije i ne možemo pojednostaviti tako što ćemo ih nazvati zbirno " mladi" .
Tinejdžersko doba je zapravo još uvek doba puberteta i hormonalnih promena koje su ponekad previše za nezrelu osobu.
Prelazak iz puberteta u ranu adolescenciju 16, 17 godina pak povlači pitanje krize identiteta dakle adolescentske krize: ko sam ja? ko sam ja u svetu? i ako ne nađu taj odgovor ili se zatvore u sebe kao što često rade onda dolazi na žalost do ovog ishoda.
 
Poslednja izmena:
Prvo trebamo napraviti razliku između tinejdžerskog doba i rane adolescencije i ne možemo pojednostaviti tako što ćemo ih nazvati zbirno " mladi" .
Tinejdžersko doba je zapravo još uvek doba puberteta i hormonalnih promena koje su ponekad previše za nezrelu osobu.
Prelazak iz puberteta u ranu adolescenciju 16, 17 godina pak povlači pitanje krize identiteta dakle adolescentske krize: ko sam ja? ko sam ja u svetu? i ako ne nađu taj odgovor ili se zatvore u sebe kao što često rade onda dolazi na žalost do ovog ishoda.
Моја дијагноза је до недсвно била управо била то, адолесцентска криза

Но, сад ме воде под мешовити анксиозни-депресивни поремећај уз терапијско лечење
 
Kod mene je bio -klik.
Био сам на псиџи са дечком који је такође кликнуо но ипак је имао неку историју депресије.

Нешто га око школе штрецнуло, он кликнуо, нагуто се 20 нешто пилула сидате, заспо и пробудио се на ВМА :(
 
Nekada davno su se mladi ubijali iz drugih razloga, pa tako sam ja imao starije prve komsije cija se cerka bacila pod voz 10-tak godina pre nego sto sam se ja rodio, ostala devojcica trudna i nije smela da saopsti roditeljima. Iz mog odeljenja u osnovnoj skoli se devojcica bacila sa Brankovog mosta zbog nasilja i alkoholizma u porodici, kasnije u u gimnaziji se obesio neki decak koji nije smeo da saceka oca (vojno lice) zbog loseg uspeha u skoli... sve su to slucajevi koji su bili relativno blizu mog okruzenja, 60-te, sredina 70-tih, pocetak 80-tih.

A razlozi zasto danas klinci dignu ruke na sebe? Vrsnjacko nasilje, propast na drustvenim mrezama, zelja za sto vecim brojem lajkova... danas necete procitati da se klinci samoubijaju zbog razloga od pre 30-40 godina, promenilo se vreme, shvaranja i razlozi. Ovim ne kazem da je bilo koji razlog bolji, nista nije vredno da prekinu zivot na samom pocetku, samo zelim da kazem da se shvatanja i sam zivot menjaju i da treba sa tim promeniti i gledanje na klince.
 
U mom slucaju nije to nesto sto mi je kliknulo onako u afektu vec se ta ideja javila skoro celu godinu ranije i delovalo je prvo kao moguci izlaz...i vremenom preraslo u ideju da je zapravo jedini izlaz jer nikada necu biti stvarno oslobodjen tudjih ocekivanja i pritiska da budem sve sto se od mene ocekuje samo ne to ko sam...
Jezivo u celoj toj prici je da sam ja to izplanirao,i to hladne glave,bez straha.
Necu da pricam o tome sta sam tacno uzeo jer ne zelim da dajem nekom ideje...ali nisu bili lekovi za smirenje i te gluposti...Nije mi namera bila da zaplasim moje nego sgvarno to uradim...i uspelo bi samo da nisam zaboravio da zakljucam vrata jer sam se uradeo acetonom pre toga...
Ne nisam posle toga promenio misljenje kada mi nije uspelo...iako sam to tvrdio svojima zapravo sam kupovao vreme,razradjivao u glavi neke efikasnije scenarije iako nisam pokusavao ponovo.Nisam zapravo nikad izbacio potpuno tu ideju iz glave...ali sam shvatio da nisam zapravo duzan ni stvarno zarobljen nicijim ocekivanjima i planovima koje drugi imaju za mene.
Da jesam depresivan.Imam anksioznu depresiju.

Ljudi cesto ne shvataju ozbiljno mentalno zdravlje adolescenata i to kako pritisak roditelja i okoline,zanemarivanje njihovih licnih zelja,negiranje i zabranjivanje da izkazu svoju individualnost moze da se odrazava na njih i njihovo mentalno zdravlje...ali znaju da se izcudjavaju kad adolescent digne ruku na sebe i pricaju kako to nisu ocekivali jer je bio/bila jako dobar djak,"dete za primer" i tako slicno
 
Evo ja vise nisam mlad,ali u mladosti sam pokusao 2 puta,da izvrsim to,ali je bilo spreceno ili neuspesno,i evo sad u 30godini mi opet dodju crni dani,da to uradim,i ako imam dobar posao,i dobru zenu pored mene,iskreno jedina stvar tj jedina osoba koja me sprecava da to uradim je keva,i iz nekog kao postovanja prema njoj,to ne zelim da uradim,jer je kao samohrana majka,svasta radila i dozivela,da bi meni bilo "bolje",al se jedino bojim tog dana kada jednom vise nje ne bude,da cu da dignem ruku na sebe....Al sto bi se reklo vreme ce pokazati...
 
msm da je kod samoubistva najčešći ili jedan od najčešćih razloga depresija izazvana ljubavnim problemima..
raskid od voljene osobe je jako teško podneti.. ako zaista voliš neku osobu a ona te ostavlja treba da poštuješ tu odluku zato što je to odluka osobe koju voliš i koja smatra da će joj bez tebe biti bolje.. ipak ovde se više radi o tome da ti sažaljevaš sam sebe zato što ostaješ sam..i sad si u fazonu : ako se ubijem ona će patiti itd.. oće krac.. istina, biće šokirana ali taj šok traje otprilike desetak dana.. vremenom će naći drugog i tom drugom će posle ture je banja pričati kako je nekad bila u vezi sa ludakom koji se ubio.. šta rešavaš samoubistvom ? apsolutno ništa
teško je ali daj sebi vremena., šest meseci do godinu dana, velika većina se oporavi
ne oporave se oni koji su se ubili
Ниси у праву, не кажем да нема таквих примера као што си ти навео, али сигурно имаш више самоубица и потенцијалних самоубица, које желе тим чином да реше проблем са самим собом и да коначно победе тај немир у себи, односно да пронађу мир.
Они чак верују да бивши партнер неће ни жалити за њима.
 
Nista spec osim da im treba uskratiti net i na njivu
neće mladi da rade na njivi
Da li vas dojica stvarno mislite da depresivni ljudi nece biti depresivni ako ih naterate da nesgo rade fizicki?
Kao neko ko ima iskustva sa depresijom mogu oboijici da kazem da depresija guta energiju i motivaciju za bilo sta i fizicke aktivnosti deluju kao uzalodnu trosenje energije koju depresivni ljudi nemaju a osecaj zadovoljstva necim sto su postigli tim aktivnostima ili izostaje ili je jako salb da to opravda...resenje je ustvari u trazenju strucne pomoci...da ponekad je tesko naci strucnu osobu koja ce stvarno radeti sa ljudima na adekvatan nacin i pronaci odgovarajucu terapiju...ali tek kada se nadje odgovarajuca koja ce stimulisati adekvatni hormonski odgovor na aktivnosti i rezultat koji daju moze da se predje na tkz. "Radnu terapiju" koja moze da bude bilo svasta od nekoh hobija koji daje osecaj zadovoljstva do sporta,bastovanstva cega god...i kada se to uapostavi i neko vreme potraje moze da se polako radi na smanjivanju doze antidepresiva sve dok se nacisto ne izbaci.
 

Back
Top