Neologizmi se grade trojako:
- sa tvorbenom osnovom domaćih reči ili odavno preuzetih i usvojenih u standardnom jeziku (igraonica, sačekuša, preduzetnica, čedista, otpremnica, česmovača, saborašica, obilaznica, crnoodoraš, Ježevdan…);
- sa tvorbenom osnovom novih stranih reči i produktivnih sufiksalnih odnosno prefiksalnih elemenata (bloger, blogerka, blogerski, lobiranje, lobirati, kejforovac, promoterka, grandovac, sektaš, neonka…);
- sa mešavinom domaćih i stranih tvorbenih elemenata (kompakt-disk, kontakt grupa, klima-uređaj, info vodič …).
U knjizi Tvorba imenica u srpskom jeziku, Božo Ćorić analizira imeničke izvedenice koje kao semantičke ekvivalente imaju dvočlane sintagme. Sintagmatska nominacija je česta u srpskom jeziku. Ovakvi, strukturno složeni nazivi, mogu se učiniti ekonomičnijim redukcijom određenih elemenata sintagme. Na primer, univerbizacijom, skraćivanjem „dvočlanih, sintagmatskih naziva primenom modela sufiksalnog tipa”. Sa tvorbenog stanovišta, primeri
nuklearka,
neonka,
generalka,
Topčiderka jesu derivati koji pripadaju istom tvorbenom tipu. Imenice su, motivisane su pridevom, sa tvorbenim sufiksom
–ka. Osnovinski tipovi imaju različite formante (
nuklearni;
neonski), dakle, reč je o dva tvorbena modela: jednom pripadaju derivati sa okrnjenim pridevom na
–ni, a drugom derivati sa okrnjenim pridevom na
–ski. Ovo su sekundarne nominacije nastale univerbizacijom radi racionalizovanja leksičkog materijala.
Međutim, univerbi mogu biti višeznačni. To je zato što se drugi član sintagme javlja i u drugim vezama, a glavni član sintagme može biti nevidljiv. Od ovde navedenih primera takav je
generalka.
Generalna proba je sintagma preciznog značenja, a
generalka može značiti i
generalno čišćenje,
generalno raspremanje,
generalna popravka,
generalni pregled,
generalna karta,
generalna reforma. U ovom slučaju višeznačnost se javlja zato što
generalka iz pozorišnog i umetničkog života prelazi u druge oblasti.
Topčiderka je
Topčiderska reka, ali može označavati i žensku osobu koja živi na Topčideru, a može biti i hrematonim.
U srpskom jeziku se često pojavljuju i adverbijature:
Umprofor,
Kfor,
Svor,
Unmik…
Pojavljuju se, u poslednje vreme još češće, i složena skraćivanja:
telekom,
telenor,
mobtel…
Kad bi se osmotrila produktivnost pojedinih tvorbenih elemenata, najuočljiviji bi bio sufiksoid
–ijada (prema grč. Olimpias) jer primera ima možda i previše (
brucošijada,
gitarijada,
kupusijada,
rakijada,
slaninijada,
bubijada,
roštiljijada,
pitijada,
pršutijada…).
Dvočlani nazivi
silikonska dolina,
mobilna telefonija,
kursna lista,
master studije, i tako dalje, takođe su neologizmi.
Najviše novih reči dolazi iz stranih jezika. Neke od njih nisu adaptirane. Ipak, razvoj nauke i tehnike, dodiri različitih kultura, pa i delovanje u umetnosti i stvaralaštvu uopšte, bilo da je rač o materijalnom bilo o duhovnom, sve to i, verovatno, još nešto što nisam ovde navela zahtevaju novu leksiku sad, čini mi se, više nego ikad. Jer šta bismo bez
softvera i
servera, kako bismo se sporazumeli bez
rominga i gde bismo bez
šengena?! Bez „provlade” i „nevlade” postojimo još uvek, ali slušajući
provladine govore i saznajući za nove
nevladine organizacije.
Piše: Ivana Pajić
- 07 2019. godine